Pratite nas

Kolumne

Zašto Hrvatska ne može naprijed?

Objavljeno

na

Svjetski gospodarski forum, kako prenose mediji, objavio je ovih dana svoju ljestvicu globalne konkurentnosti u kojoj se uz ostalo iznosi i podrobna analiza djelovanja institucija, osobito vlada pojedinih država. Prema tom izvješću Svjetskoga gospodarskoga foruma, sadašnja hrvatska Vlada je 6. na svijetu po neučinkovitosti, 16. po rastrošnosti, a Hrvatska je i 4. na svijetu po opterećenosti poslovanja vladinim regulativama, što je jedan od glavnih razloga što nema ni razvitka domaće proizvodnje ni ozbiljnih investicija u Hrvatsku. Ti podatci ne mogu ostaviti ravnodušnim nikoga u Hrvatskoj komu je imalo stalo do općega dobra svih ljudi u Hrvatskoj pa zaslužuju barem djelomičan osvrt.

Prema tom izvješću glede neučinkovitosti vlade lošije od Hrvatske samo je u pet država od 144 države cijeloga svijeta, od kojih je s afričkoga kontinenta samo Libija, koja je izgubila osnovnu unutarnju stabilnost, zatim s azijskoga kontinenta Libanon, koji je žrtva već trajnih nestabilnosti i sukobljavanja na Bliskom istoku, Argentina i Venezuela s južnoameričkoga kontinenta te, što je osobito iznenađenje, susjedna Italija. Nije tajna da se mnoge države, osobito na afričkom, azijskom i južnoameričkom kontinentu, bore s vrlo različitim oblicima unutarnjih nestabilnosti i nedaća, a ipak imaju učinkovitiju vladu od Hrvatske koja nema gotovo nikakvih unutarnjih nestabilnosti. Neučinkovitost sadašnje Vlade, koju su potvrdili stručnjaci Svjetskoga gospodarskoga foruma, koji nemaju ni jednoga razloga da baš prema Hrvatskoj budu neobjektivni, potvrđuju u Hrvatskoj često isticanu ocjenu o lošem, neprimjerenom i razarajućem upravljanju hrvatskom državom i njezinim resursima. Takvu ocjenu o sadašnjoj Vladi iznosi i dio opozicijskih stranaka, koje se zadovoljavaju verbaliziranjem te činjenice, a nisu spremne baš ništa poduzeti da Vladu natjeraju da bude efikasnija premda za to imaju na raspolaganju više demokratskih sredstava.

Jedan od najvećih paradoksa u Hrvatskoj su izjave, koje se ponekad mogu čuti iz usta vladajućih političara, kojima se za neučinkovitost krivnja prebacuje na tzv. birokraciju. Takve izjave zapravo su obmanjivanje javnosti jer svi državni službenici za svoj rad ili nerad odgovaraju ministrima u svojim resorima te ne bi moglo biti nerada, ni zadržavanja predmeta, čak ni toliko korupcije, kad bi ministrima stvarno bilo stalo do veće učinkovitosti državnih tijela. Ministri su također osobno odgovorni za postojeće pretjerano administriranje, bezbrojne dozvole, potvrde, izvatke, izvješća i slično koji se zahtijevaju po sadašnjim propisima, jer ne žele mijenjati te propise. I o pretjeranoj reguliranosti može se često čuti iz usta političara, ali oni, premda populistički javnosti govore o tome, ništa ne poduzimaju da bi to promijenili premda za to imaju sve ovlasti, jer im očito nisu u prvom planu ciljevi općega dobra. Poznajući interese koje imaju određene političke snage koje ne žele ne samo dobro Hrvatskoj, nego čak ni postojanje Hrvatske kao države, teško se oduprijeti dojmu da je i sadašnja Vlada sklonija ispunjavati zahtjeve tih političkih snaga negoli zahtjeve općega dobra, odnosno zahtjeve legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa.

Podatak da je Hrvatska 16. na svijetu po rastrošnosti svoje sadašnje Vlade potvrđuje da se proračunska sredstva unatoč svim dokumentima i javnim očitovanjima, osim za predviđene svrhe, troše nenamjenski, odnosno da se različito prikazuju pojedine stavke rashoda od stvarnoga trošenja tih sredstava. Oporbene političke stranke, koje imaju uvid u tu rastrošnost, o tome ili ne progovaraju ili govore vrlo rijetko, jer se takvom ponašanju raduju u nadi da će ga i one nastaviti kada dođu na vlast. Poznata je činjenica da se opaske državne revizije, koja je po svoj prilici često široke ruke, uglavnom ne uvažavaju. Više je nego porazna činjenica da gotovo ni jedno ministarstvo ne djeluje na korektan način da bi bilo pošteđeno kritičkih opaski revizije. Nije li upravo u činjenici rastrošnosti tolika žudnja za vlašću, a da se zanemaruju i podcjenjuju svi ostali ciljevi i zadaće koje bi vlada trebala ispunjavati?

Podatak pak da je Hrvatska 4. na svijetu po opterećenosti poslovanja otkriva da je sadašnjoj Vladi, a vrlo slično su radile i prošle, zapravo cilj onemogućiti gospodarski razvitak zemlje. Mnogo puta, osobito u svim predizbornim kampanjama, obećavane su promjene, ali promjena nema jer ih političari ne žele i jer je upravo takvo stanje određenim političkim snagama optimalno. Na tom pitanju, prevažnom za budućnost Hrvatske, svoje sustavno nečinjenje očitovale su sve vlade od 2000. godine pa se nameće zaključak da su ili vlade potpuno nesposobne ili tako moraju postupati jer su pod diktatom određenih moćnijih snaga.

Nije stoga ni iznenađenje što izvješće Svjetskoga gospodarskoga foruma Hrvatsku po povjerenju u političare stavlja na 124. mjesto, što znači da je još manje povjerenje u političare u samo još 20 država na svijetu. Doista je mnogo razloga što hrvatski građani ne mogu imati povjerenje u većinu političara bez obzira na njihovu stranačku ili ideološku pripadnost, odnosno jesu li na vlasti ili u opoziciji, jer oni u biti umjesto na dobro rade na zlo Hrvatskoj. Takvo procjenjivanje političara prošireno je u najšire krugove hrvatskoga društva i s njim se ne slaže samo onaj dio društva koji zahvaljujući takvom ponašanju većine političara uživa stanovite povlastice. Da je u Hrvatskoj prepoznato razarajuće djelovanje većine političara, zbog čega Hrvatska nikako ne može naprijed, pokazuju i aktualne građanske inicijative i potaknuti demokratski procesi koji, na sreću, ne će moći biti zaustavljeni i koji jedini mogu odškrinuti vrata boljega upravljanja Hrvatskom, a onda i bolje budućnosti.

Ivan Miklenić/Glas koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: Crvena banda omogućava Aci emisiju iz godine u godinu…

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija
Taj pojam mi je sam po sebi
Čudo jedno

Obljetnica jon je ovi’ dana

Nu
Ivan Penava reka’ ton prigodon
Kako je Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije
Ha
Svaštatićeš
Ne bi ja to baš tako rekla moj Ivane

Meščini
Kako su se oni odavno uspravili
Nit’ više puzu
Nit’ se kriju
Uvik dubu

Sidu jedino kad naša himna svira

Nego
Sve se propeli na zadnje noge
Pa zaskaču
I vrtu repicon
K’o ćuko kad mu sve od ruke iđe

Plenki se raspištoljijo na našega Ivana
Dašta
Pa ‘ko je ikad vidijo da se Plenki rećemo raspištoljijo na nekoga Jovana

Ja nisan

Što se mene tiče
Ima i pravo
On se satraje oko Pupija
A
Svako zeru nađe se ne’ki mudrijaš Hrvat koji mu na Pupija i Srbe urta

Što ni zere nije ured
Zna se
On sunjima najozbiljnije posle sklada
Radi na miru i ustavljanju mržnje
I to u dvi a ne samo u jednoj državi
A manitovi ga davu su nekakvin puzajućin agresijama
Nestalima
Poginulima
Pobunjenima

Ma
Živu u prošlosti i gotovo

Došlo dotlen da Plenkiju ruke i Brkić mora dat

Nisi ti moj Ivane ured
Nit’ u trendu
Nikako
Di su ti brajo heštegovi
Nema u tebe k’o u Bojana – Ja ne mrzin
Nema u tebe k’o u Čovića – Stop mržnji
Sve se nešto okrićeš prošlosti
Pa kopaš grebe i zamećeš smutnju
Umisto da k’o svaki pošteni i kohezivni Hrvat pričaš o budućnosti i EU fondovima u interesu naroda

Saberi se brate zeru
Vakat je
Nisi dugovit u stranki nastaviš li ‘vako
Ne more stranka bit’ taoc jednoga čovika

Jesi ti to smetnijo?

Neboj se
Sitit će te Plenki toga, kad se već sam sitit ne znaš

Lipo ti je Plenki reka’ kako ti ne krojiš politiku hdz-a
Dašta
Istina živa
Tek je triba ovako nadodat pa reć, zeru ušire

– Ti i tak’i ne krojite politiku hdz-a! Krojimo je mi kohezivni!

Jerbo nisi samo ti sporan Ivane
Sporan je i svaki oni koji ti plješće
I svaki oni koji daje prostora tin tvojin zaostalin idejama

Ae
Manitiji ste od oni Pernarovi’ pacijenata
Što se zasiplju vitaminin iz De eM kutijica

Nego
Komšo zvani Rupa u izbornomu zakonu Nan stiže

Vrcon na HTV
Tako čujen
Šta?
Niste čuli za Komšu?
On van je nekako najviše Obuljenka đir Samo iz BiH
Ono, ni’ko ga od Hrvata k’liko se meni čini nije tijo a ni bira
Al eto, baš on se na postolju Hrvata ukaza

Zanimljivo, ne iđe obać’ Plenkiju spornu Bujicu
Nego baš na nespornu državnu televiziju koju naš proračun plaća
Čudo jedno

Aaaaaa ‘ko’no proračun izglasava?
Ih
I ja mislin

Kažu kako će se razgovorit su Acon okolo dva

Ma ne virujen u to niti zere
Očekujen velike prosvjede
Na ti dan
Iste onak’e k’o kad je Aca ima emisije su raznin četnikima ili kad je vriđa
Provinciju neuku i Domovinski rat
Gorilo sve od prosvjeda

Cila baza našega hdz-a digla se u taj vakat na noge pa oplela po njemu
Odman mu emisiju vjerodostojno makli
Zavidila
A vratijo je tek sdp
Ae
‘Taćeš
HDZ makne, SDP vrati
Crvena banda omogućava Aci emisiju
Iz godine u godinu
Ne more tute HDZ, neka se trsi
Baš ništa

Već vidin
Gotov je Komšo kad ga se Plenkijevi Pretorijanci dočepaju
Zna se kako oni nikako ne podnosu kad se ne poštuje volja naroda
Ništa nji’ ne ljuti k’o to

Ako ništa drugo
Skočit će oni barenko nekon
Prosvjednon noton
Samo ne znan oće li ta nota bit’ polovinka ili četvrtinka
‘Oće’l bit’ povisilice prid njon il’ snizilice

Vrime će pokazat’ ‘oće li bunt bit’ našaran heštegon na tviteriću
Ili statuson na fejsu

Uglavnon, čut će se gusle

A Komšo će pobić glavon brez obzira
Brzin vlakon za uru u Split
Pa unda
Morskin puton kući
Plovit će kruzeron iz Splita u međunarodnu luku Neum
Bit’ će to uplovljavanje
U bobu
Prvi red stabala popilat će se za te zgode
Poradi bolje vidljivosti cile te razvedene obale
Pa će unda Komšo nabacit selfi su onin prvin stupon u moru
Tako da ima šta pokazat svojin gazdama u Sarajevu
Ae
Znade on kako njizi ništa na svitu ne veseli k’o naš most u izgradnji

Eto, tako će Komši u Zagrebu bit’
Tako il’ nikako

Ako i’ko,
Plenki i njegova Vlada znaju skočit’ za svoj narod

I ne sikiran se kad to znaden
Ni za Vukovarce
Ni za Hrvate u BiH
Ni za se’

Pridala san sve Plenkiju u ruke
Tamo je najsigur’ije

Lipo naš narod kaže
Daj dite materi
I sve ured

Pa ja lipo na lašnje teme
Cenin od smija
Doklen čitan šta naša Mirela Holy piše
Ona Oraj gospoja
Ona, što je moj svekar koludricon zove

Mirelu sikiraju diviji gudini
Lov
I biskupi
Pa unda
Uspoređuje divije gudine i malešnu dicu
Ono, živa bića njoj su baš sva ista
I maovina i dite
Ubit dite i izist list salate
Po njoj
Isto je

A meni palo na pamet
Kako bi vrvo bilo
Komšu i Mirelu metnit
Na naslovnicu Novosti

Uparit nekako ta dva lipa, topla, urbana pogleda

Jerbo kako san na novo s’vatila
Nakon onoga derneka SNV
Novosti u biti samo promiču kršćansku satiru

To in je na prvomu mistu

Tek na drugomu mistu in je pokazivanje ljubavi prema Državi u kojoj izlazu

Jerbo da nije tako
Nikad oni kune iz našega proračuna vidili ne bi
Nikad

Ova Vlada
To se znade
Ne da ti ni kune ako kršćanin i domoljub nisi

Ni kune

I ima i pravo
Pa jesmo li Država su većinskin kršćanskin narodon ili nismo

E,
A kad već jesmo
I red je da se to vidi u svemu što se iz proračuna plaća

Bravo Plenki
Priznan ti i tuten rađu maksimalno

Pusti ti Ivane
Raznorazne
Dezerteri neka predaju od neki puzajući agresija

Za te straja nema
Svaku agresiju ti i u mraku pripoznaš i razabireš

Iskustvo je to veliko
Ne dolazi to tek tako

‘Ko to ne konta neka komodno su Mirelon, Beron, Komšon i tak’ima drće i komentira

Neka lipo šara o tomu
Doklen sve upiru
Duševni, diviji gudini
I koje bi sve nacijonalnosti mogli bit’ Komšini Jugo glasači

Il’ neka broji otoke
Na Komšinoj razvedenoj obali kojoj
Jedan most u izgradnji
Osinj
Odman iza ručka pravi.

 

Barbara Jonjić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Mladen Pavković: Ako ne žele hrvatsku himnu, onda se zna što žele!

Objavljeno

na

Objavio

Učenici nekih škola srpske nacionalnosti u Vukovaru, kazao je gradonačelnik ovog Grada Ivan Penova, ne žele ustati dok se izvodi svečana hrvatska pjesma – himna „Lijepa naša Domovino“, niti žele sudjelovati na predavanjima o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.

Vijence nose i svijeće pale samo u spomen na svoje „pomozbog“ junake!
Tako ih valjda uče njihovi roditelji. Ali, ako je to tako, a jeste, onda Vinko Brešan ima pravo kad se u svom filmu zapitao: Kakva je ovo država?

U drugim državama je nešto takvoga nezamislivo. Crnogorci će kažnjavati svakoga tko ne ustane za vrijeme izvođenja himne. Platit će kaznu između 300 i 2000 eura.
Amerikanci i slični s takvim stvarima nemaju problema jer je nezamislivo da netko ne ustane dok se izvodi ova svečana pjesma.

Oni, kao kod nas, koji ne žele ustati na „Lijepu našu Domovinu“ naprosto i javno daju do znanja da ne poštuju državne simbole, od Ustava, zastave, grba do himne.
To je njihovo pravo ili kako bi netko rekao „to je nama naša borba dala“.

Činjenica je da se već godinama ovakvi i još teži problemi u Vukovaru stavljaju pod tepih i da mnogi nisu naviknuti da se o njima javno govori i raspravlja.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo kulture RH također „žmire“ na ono što se svakodnevno događa u vukovarskim školama, koje (odvojeno!) pohađaju učenici srpske nacionalnosti, kao da ne živimo u istoj državi.

I u Republici Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj sigurno ima i djece Hrvata koja tamo polaze škole, ali nismo čuli da netko od njih ne poštuje državne simbole zemlje u kojoj živi.
Bojimo se da je to moguće samo kod nas.

Umjesto da se razno razni pupovci i slični zalažu da se takve stvari ne događaju, oni ih podržavaju, pa čak i potiču mržnju.

Mladen Pavković

 

Penava: Hoćemo li mi danas šutiti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku sjede kada se izvodi hrvatska himna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari