Pratite nas

Vijesti

Zašto Hrvatska vlast taji strategiju tužbe za genocid?

Objavljeno

na

U srpnju 2009. godine hrvatska Vlada podnijela je tužbu Međunarodnom sudu (ICJ) u Haagu protiv Republike Srbije za etničko čišćenje kao oblik genocida. Prema obavijestima na internetu, prvi krug usmene javne rasprave u sporu “Hrvatska protiv Srbije” održat će se u Haagu 3. ožujka 2014., u što će biti uključeno ispitivanje svjedoka i svjedoka eksperata. U nastavku,od 10. do 14. ožujka iznijet će odgovor Srbija, a nakon toga od 20. ožujka na rasporedu je drugi krug ispitivanja.

Prema tome, višegodišnje pripreme za iznošenje optužbe su završene, a Srbija je objavila putem medija strategiju svoje obrane, kao i protutužbu protiv Republike Hrvatske. Materijal za raspravu je tajan i zato o njemu ne možemo čitati u našim medijima. No strategija koja će se primijeniti u tužbi i samom postupku trebala je biti objavljena, jer se u javnosti stvara dojam nedovoljne brige i manjkavog angažmana države u tom procesu. Ne možemo raspravljati o tim pripremama, ali možemo im pomoći. A to je domoljubna dužnost svakoga tko raspolaže podacima iz razdoblja srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku.

 Vladina podrška tužbi za genocid formalna

[dropcap]N[/dropcap]ajprije nešto o atmosferi koju je vladajuća garnitura stvorila uoči početka procesa. Ne može se oteti dojmu da predsjednik države Ivo Josipović na sve načine nastoji udovoljiti srpskim zahtjevima povlačenja tužbe. Budući da nikada nije imao hrabrosti iznijeti i braniti svoj stav, poruku je dao u izjavi da o povlačenju tužbe odlučuje hrvatska Vlada! Kao da to do tada nismo znali. Predsjednik države na temelju ustavnih odredbi dužan je koordinirati sve oblike vlasti, pa je tako bio dužan uključiti se u usklađivanje rada Vlade, njezinoga tima i pravosudnih tijela u svezi tužbe. No, ništa od toga, jer njemu je najvažnije – nikome se ne zamjeriti, što bi značilo izgubiti poneki glas i zato je njegova glavna strategija – ništa konkretno ne raditi niti govoriti. Nasuprot njemu, iz Vlade dolaze jasni stavovi da se tužba neće povući, jer svaka druga izjava dovela bi do značajnog ubrzanja procesa njezinog prijevremenog rušenja.

Svakako, u javnosti se ima dojam da je podrška Vlade tužbi za genocid samo formalna, a ne bitna i sadržajna. To treba razumijeti, jer aktualni ministri, s izuzetkom jednoga koji služi kao ukras, nisu se javili dragovoljno 1991. godine u obranu Domovine. To nije bio njihov rat, stradanja hrvatskih civila njima su bila nepoznata pa stoga nije nevjerojatno što daju nevjerojatne izjave. Prednjači ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, koja je rekla da se tužba neće povući dok Srbi ne kažu gdje su pokopali više od tisuću, još uvijek, nestalih! Po njoj, ako ubojice otkriju gdje su tijela žrtava, nema više genocida?! Drugim riječima poručila im je: “Ako kažete gdje su tijela žrtava, opraštamo planirano iseljavanje gotovo 300 000 Hrvata s okupiranih područja, ubijanje 7263 civila ne računajući oko tisuću nestalih, silovanje 3000 žena, rušenje 17 hrvatskih bolnica, odvođenje u sabirne centre po Srbiji oko 30 000 ljudi, teška ranjavanja 30 520 ljudi, rušenje 200 000 hrvatskih domova, uništavanje crkava, škola, industrijskih objekata, prometnica…”.

Genocid planiran u institucijama srpske države

Svi ovi stavovi ne mogu bitno narušiti proces pred sudom u Haagu, ukoliko stručni tim radi savjesno i stručno. Zadatak pred njima nije lak i zato smo dužni pomoći davanjem podataka temeljenih na evidencijama. Ponajprije zbog samog pojma genocida, koji prema međunarodnoj definicije uključuje ne samo masovna ubojstva i druge zločine, nego i namjeru počinitelja za uništenjem dijela ili cijele grupe zaštićene međunarodnim konvencijama (nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine). Također treba dokazati da je Srbija efikasno kontrolirala provođenje genocida, te da je isti planiran u institucijama srpske države. Ovo posljednje ne bi trebalo biti teško dokazati, jer je plan potekao iz Srpske akademije nauka (SANU) a provodio ga je osobno Slobodan Milošević uz pomoć vojnih formacija čije je zapovjedništvo bilo u Srbiji te uz naoružavanje Srba na području Republike Hrvatske. Razni mehanizmi provođenja genocida također se mogu analizirati temeljem dostupnih dokumenta, poput zapovjedi generala-potpukovnika Vladimira Vukovića o formiranju “sabirnih logora za ratne zarobljenike”. Takvih zapovjedi koje predstavljaju provedbu genocidne strategije ima na pretek. No, ovdje treba navesti najuočljivije elemente genocida koji je Srbija izvela nad Hrvatima u Hrvatskoj.

Dokazi o genocidu nad Hrvatima

Jedan od temeljnih čimbenika u gradnji dokaza o genocidu je dokazivanje načina koliko i kako su ubijani civili. Podatke o tome objavili smo u nedavno izašloj knjizi “Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku” (izdanje Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.-1991. i Matice hrvatske, Ogranak Zadar). Podaci u toj knjizi temelje se na evidencijama vođenim o svakom ubijenom civilu. U Glavnom sanitetskom stožeru od prvoga dana srpsko-crnogorske agresije vodili smo evidenciju o svakom ubijenom hrvatskom civilu i to na temelju identifikacije pokojnika, kako bi se mogla potvrditi njegova pripadnost civilima. Tu evidenciju uveli smo poučeni poviješću, jer je nakon Drugoga svjetskog rata u komunističkim zvjerstvima ubijeno na desetke tisuća civila kojima ni danas ne znamo imena. Naša evidencija ubijenih civila pokazuje da je srpska strategija imala sva obilježja genocida. Ubijeno je 7263 civila (ne računajući još oko tisuću neotkrivenih i neidentificiranih) što je više nego ubijenih vojnika! Još je strašnija dobna i spolna struktura ubijenih civila. Među ubijenima 47 posto bilo je starije od 60 godina, 44 posto ubijenih su žene, a 5 posto djeca! Kako je to moguće? Tako što je srpsko topništvo za cilj imalo nebranjena ljudska naselja, a ne vojne objekte! Devedeset posto civila ubijeno je 1991. godine, kada hrvatska obrana još nije imala oružja. Dokaz genocida je i protjerivanje najmanje 260 000 Hrvata s okupiranih područja koja su tako postala jednonacionalna. Nije nevažan podatak o granatiranju čak 17 hrvatskih bolnica, očito s ciljem istrebljenja jednoga naroda. Nemoguće je povjerovati da su ta granatiranja bila slučajna! Analiza 30 520 teških ranjenika pokazuje da su ranjavanja civila bila teža nego vojnika, jer su u namjernom ubijanju civila ranjeni pretežito stariji ljudi pa je i ishod liječenja bio lošiji. Dodamo li tome deportacije, silovanja i uništavanje 200 000 domova, nije teško zaključiti da je svrha toga bila istrebljenje hrvatskog naroda s unaprijed određenog teritorija.

 Zašto agresor nije vodio evidenciju o poginulim civilima?

Ne možemo, a ne spomenuti razliku prema poginulima na srpskoj strani. Agresorska vojska nije vodila evidenciju o ubijenim civilima na temelju identifikacija. To im je poslužilo kako bi mogli kasnije falsificirati rezultate. Tako “Veritas”, poznatog falsifikatora Save Štrpca govori o 2500 ubijenih civila, ali u njih ubraja i naoružane civile kao što su seoske straže, civili na službu u JNA, neuniformirani pripadnici tzv. Teritorijalne obrane, razne privatne naoružane paravojne četničke formacije itd. Čak i sam Štrbac ih svrstava u kategoriju “uvjetno civili”, iako u međunarodnoj klasifikaciji takvih nema jer su naoružani civili po toj klasifikaciji terioristi. Zato smo u analizi izdvojili ubijene srpske civile koji su dokazano civili na temelju identifikacije, a njih je u Štrpčevoj evidenciji oko 80. U Oluji je prema HHO-u ubijeno 667 srpskih civila. Takvu optužbu protiv Hrvatske je u Haagu zastupao Žarko Puhovski. No, haški sud ga je učinio smiješnim, našavši dokaze da su samo 42 od ubijenih bili stvarno civili. Umjesto kazne za takvu blamažu hrvatske države, koju je pokušao napraviti na sudu u Haagu, Puhovski dobiva sve više prostora u emisijama na tzv. Hrvatskoj radioteleviziji, a o tiskanim medijima da i ne govorimo. Nije na odmet spomenuti, da je DORH proveo detaljne istrage na temelju identifikacije poginulih srpskih civila te utvrdio da ih je bilo 47 dok je još nedovršeno 156 istraga. Ti omjeri ubijenih civila na temelju evidencija govore sasvim suprotno od onoga što pričaju vodeći političari ljevice, potpomognuti nekim politikantima koji zastupaju srpsku nacionalnu manjinu. Sjetimo se samo kako su nas na dan ukidanja haške presude protiv naših heroja Gotovine i Markača u svojim izjavama predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović podsjetili da je bilo “zločina i s hrvatske strane”. Zašto ne govore u brojkama? Zato jer one ukazuju na sporadične, pojedinačne zločine od strane hrvatske obrane, ali i na zastrašujuće podatke o planiranom i izvedenom genocidu agresora.

Uspjeh hrvatske tužbe za genocid ovisi o stručnom timu

Zaključno, uspjeh hrvatske tužbe ovisi o stručnom timu u koji nemamo razloga sumnjati. Moramo se bojati utjecaja domaćih zlonamjernika, ali i pritisaka velikih sila, koje će i kroz ovaj proces pokušati promicati svoje viđenje pomirbe na ovim prostorima. A to je politika zbog koje još nije podignuta ni jedna optužnica protiv ubojica 7263 hrvatska civila, ne računajući oko tisuću nestalih, a ista bi morala obuhvatiti bar nekoliko tisuća zločinaca. Nije podignuta ni jedna optužnica za zločince koji su rušili 17 hrvatskih bolnica, silovali 3000 žena, odveli u koncentracijske logore 30 000 Hrvata, srušili trećinu Hrvatske…, a sve pod Josipovićevom “lijepom crvenom petokrakom”. Nadajmo se da među svjetskim moćnicima nema toliko ljubitelja tog simbola, koji se iz antifašističkog ubrzo pretvorio u zločinački. Na žalost, i o interesima tih moćnika ovisit će presuda za genocid.

Piše prof. dr. sc. Andrija Hebrang/narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Uhićenje Hamdije Abdića ‘Tigra’ samo alibi za pogrom hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Nakon izricanja presude hercegbosanskoj šestorci te u iščekivanju posljedičnog pogroma hrvatskih branitelja u BiH, svjedočili smo trima slučajevima koji bi trebali pokazati navodnu nepristranost bh. pravosuđa, piše Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Tako je na području Konjica uhićeno 13 Bošnjaka koji se sumnjiče za ratne zločine počinjene nad Srbima u toj općini, a potom i četvorica Srba za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Donjeg Vakufa. Jučer je, pak, u Bihaću uhićen Hamdija Abdić zvani Tigar koji se sumnjiči za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Da je riječ o farsi govori činjenica da nije uhićen glavni čovjek tzv. ARBiH u Bihaću, zapovjednik 5. korpusa Atif Dudaković s kojim je general Šantić sjedio prije nego što je „odveden“.

Kako se bliže božićni blagdani, a time se rapidno povećava i mogućnost uhićenja hrvatskih branitelja, čini se kako bh. pravosuđe posljednje poteze vuče kako bi kasnije moglo kazati: „vidite da nismo selektivni, ne hapsimo samo Hrvate, pa priveli smo i 13 Bošnjaka iz Konjica, četvoricu Srba iz Mrkonjić Grada, pa čak i Hamdiju Tigra“.

Perfidna je to igra bh. pravosuđa koje kontroliraju bošnjačke političko-obavještajne strukture.

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Hrvatima se danas konstitutivnost ne može tek tako oduzeti jer još uvijek postoji veliki broj pojedinaca i organizacija koji bi se tomu žestoko usprotivili. Zbog toga se taj proces i pretvorio u mrcvarenje. No, aktiviranjem stotina optužnica protiv vojnog i političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata iz posljednjeg rata, doći će do novog (i posljednjeg?) vala odlaska Hrvata iz BiH.

Hrvati s razlogom ne vjeruju bh. pravosuđu koje Hrvate sudi po jednom, strožem, a Bošnjake po drugom, blažem, kaznenom zakonu. To je upravo ono što bošnjačka struktura i želi postići: njima je upravo cilj da Hrvati napuštaju BiH, a ne da im se sudi u BiH. Oni, naime, ne žele da Hrvati odsluže svoje kazne i ostanu u BiH, jer bi tako dobili stotine osoba koje bi se sutra mogle pobuniti protiv velikobošnjačke hegemonije.

Puno je pametnije, rezoniraju bošnjačke strukture, Hrvatima zaprijetiti optužnicama, neke nepravedno osuditi i time poslati poruku svima ostalima: bježite odavde dok još možete!

U cijeloj toj igri Hrvati su potpuno nespremni, ljudi su prepušteni sami sebi, te zbog nepostojanja bilo kakve strukturalne pomoći, radije biraju napuštanje BiH, nego ulazak u kafkijanske procese koji mogu skončati samo onako kako je skončao i proces Slobodana Praljka u Haagu.

Hrvati danas moraju biti organizirani i suglasni oko osnovnih problema s kojima se kao narod suočavaju u BiH: ne smije biti pregovora o konstitutivnosti vlastitoga naroda i ne smije biti kompromisa o procesuiranju branitelja.

Bosna i Hercegovina kakvu danas imamo nije onakva država kakvu želimo. Ako se Hrvati u današnjoj BiH ne osjećaju sigurno i slobodno, čemu onda služi takva BiH? Hoće li Hrvati i dalje nastaviti graditi monstruma koji jede njihove ljude, ili će se možda posvetiti zaštiti vlastitoga naroda, a o BiH neka skrbe oni koji su ju pretvorili u ono što je danas: dvije države pod jednim krovom, jedna za Srbe a druga za Bošnjake u kojoj su Hrvati očigledni višak!

Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari