Pratite nas

Komentar

Zašto je Milanovićeva pobjeda zlo za SDP, a dobro za HDZ

Objavljeno

na

Sinoć  je završila posljednja bitka ljevice u Hrvatskoj, da dobro ste pročitali ljevice u Hrvatskoj jer hrvatska ljevica u Hrvatskoj ne postoji, odnosno nikada nije ni postojala. Egocentrični, samodopadni, pseudo manijakalni tip sa zagrebačkog Trnja, sa stavom uličnog ratnika kao iz Hillovog Warriorsa sa zečijim srcem i jezikom  uličara pobijedio je u zadnjoj bitki nečega što svoje postojanje temelji na imaginarnoj socijaldemokraciji.

[ad id=”93788″]

Posljednji ratnik urbane socijaldemokracije, nastale na mitovima  lažne brige za dobro većine , sa usađenim manirima liberalnog kapitalizma, zamotanog u lažni antifašisam i propali socijalizam, odigrao je zadnje poluvrijeme stranke usađene na  temeljima lažnog bratstva i jedinstva, isklesanog u Kumrovačkoj psihoanalitičkoj školi zasnovanoj na   Jungovoj psihoanalizi kolektivne svijesti.

Izgledalo je to kao bitka dva pijevca koji su nakon borbe toliko iscrpljeni i ranjeni da će obojica završiti u loncu, jedan odmah, a drugi malo kasnije, kad svu preostalu snagu potroši da dokrajči protivnika, ali i one koju su ga podupirali.   Dogoditi će se Vea Victis, protivnici pijetla sa Trnja postati će bivši.  Pijetao će se malo oporaviti, taman toliko da može gledati kako se njegova utvrda polako urušava, jer ni jedna kuća se bez zdravih temelja nije dugo održala, naročito nakon stalnih tektonskih poremećaja, a ti se tektonski poremećaji našem pijetlu sa Trnja stalno dešavaju.

Dakle, je li  Milanović pobijedio, je li pobijedio netko čijoj se pobjedi vesele njegovi protivnici, a njegove pobjede užasavaju njegovi pobornici. Je li pobijedio netko tko je izgubio bazu, a dobio ushićenje i  neopisivu radost onih koje je instalirao da ga tapšu po ramenu i odobravaju svaki njegov bez obzira koliko bio loš jer dobrih nikada nije ni imao. Svaki poraz, bio on politički, sportski ili ekonomski, stvara negativnu statistiku i kompleks. Ponekad se pojavi netko tko to uspije preokrenuti, stabilizirati snagu svog kolektiva, odnosno zajednice i iz poraza izaće i on i njegova zajednica puno jači, ali Milanović to nije u stanju. U novijoj hrvatskoj političkoj povijesti  to je jedino uspjelo Tomislavu Karamarku. Zašto je Karamarko uspio, a Milanović neće, zato što je Karamarko mudar, a Milanović bahat i što ga izjeda njegov ego, a ego je u politici opća opasnost.

Zašto je Milanovićeva pobjeda  zlo za SDP, a dobro za HDZ. Za godinu dana u Hrvatskoj će se održati lokalni izbori, možda i izvanredni parlamentarni, a stranka čiji predsjednik svijesno radi svojih interesa i svoje retorike mi ili oni, rasturi svoju bazu, svoje biračko tijelo nema šanse da osvoji vlast ni tamo gdje ju je do sada uvjerljivo osvajao.  Milanović je osoba koja je osvetoljubivog karaktera i u njegovom SDP-u nema mjesta za Komadinu, Bernardića, Ostojića, Baldasara, Kolarićku i svi oni će vrlo brzo tražiti svoje mjesto na političkoj sceni, svi će tražiti svoj dio kruha jer drugačije ne mogu preživjeti, ali nisu ni tipovi koji će šutjeti i trpjeti.

Pobjedom Milanovića eliminirana je i alternativa koju je Komadina želio vratiti pod svoje skute, pa su tako sa hrvatske političke scene , trajno maknuti  Josipović, Holly,  odnosno svi oni koje je Komadina želio ujediniti. Svi oni koji su se nadali da bi ljevica mogla doći na vlast novim saborskim preslagivanjem i suradnjom sa MOST-m, jer MOST sa Milanovićem sigurno neće i ne može imati nikakvu suradnju.

Koliko će pobjeda Milanovića utjecati na eventualno preslagivanje u Vladi ili na mogućnost izvanrednih parlamentarnih izbora, vjerojatno znatno jer svaki ovakav politički poremećaj, a pobjeda Milanovića to jeste dati će političkim stratezima drugih političkih opcija priliku da razmisle o svojoj budućnosti. Pobjeda Milanovića zasigurno će poremetiti koalicijske odnose u još uvijek važećoj SDP-j koaliciji i natjerati neke stranke i lidere da razmisle o alternativam, a vladajuće o mogućem osnaživanju pozicija izvanrednim izborima.  U hrvatskom izbornom sustavu svaki pad rejtinga  pa i za nekoliko posto na lokalnoj razini, rezultira multiplikacijom na državnoj .

Ante Rašić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Jan Ivanjek – Odnosi između europskih država i SAD-a se radikalno mijenjaju

Objavljeno

na

Objavio

Ovogodišnja minhenska sigurnosna konferencija, koja je danas završila, potvrdila je koliko se radikalno mijenjaju odnosi između europskih država i SAD-a, te napukline u američkim odnosima ne samo s EU nego i sa Sjevernoatlantskim savezom.

Uzajamne optužbe SAD-a i EU, prvenstveno Njemačke, nisu se nimalo ublažile i sve su ozbiljniji izgledi da u budućnosti dođe i do dramtičnih promjena u ionako vrlo zategnutim odnosima. Angela Merkel je išla toliko daleko da je izravno upozorila kako se svjetski poredak raspada. SAD duboko zamjera Njemačkoj suradnju s Rusijom, od koje Njemačka ne odustaje i brani Rusiju kao partnera, dok SAD istovremeno zahtjeva da se Europska unija povuče iz nuklearnog sporazuma s Iranom.

Trump je već ranije doveo u pitanje treba li NATO riskirati rat zbog Crne Gore, koja je uzeta kao primjer male članice koja po Trumpovom viđenju nema što pridonijeti NATO-u. Njemačka ministrica obrane je na konferenciji pak naglasila da je zajedništvo i pouzdanost temelj NATO-a, a ne samo financijska izdvajanja za obranu, iako Njemačka, za razliku od većine članica, pa i Hrvatske, još nema planova kako doći do izdvajanja 2% BDP-a za vojsku do 2024.

Da se ne spominje propast INF sporazuma o nuklearnom oružju između SAD-a i Rusije, nakon što se Trump iz njega povukao, a što povećava izglede za povratak nuklearnih projektila srednjeg dometa u Europu.

Američke svađe nastavljene su i s Turskom, kojoj je Mike Pence zaprijetio da neće dobiti PZO sustav Patriot ako preuzme ruske S-400, a već joj se od ranije prijeti otkazivanjem isporuke lovaca F-35, što je dio američke politike nametanja sankcija državama koje financijski surađuju s američkim suparnicima poput Rusije, Kine ili Irana. I dok se glavna franko-njemačka os EU sve više odvaja od Trumpove Amerike, suverenističke europske države kojima ne odgovara briselski diktat u njemu pronalaze saveznika, poput Poljske i Mađarske, a u različitim stupnjevima i ostale članice Inicijative tri mora, koje je Hrvatska dio.

U ovako kaotičnim okolnostima odabrati stranu za Hrvatsku je težak izazov, no svakako bi trebalo jačati savezništvo s ostalim zemljama Inicijative. Nama je nužna snaga za ravnopravne pregovore s briselskim institucijama, a ne samo prihvaćanje njihovih naputaka. Složenost situacije otežava i novi odabir borbenog aviona za HRZ, a američka blokada koja je upropastila nabavu Baraka težak je udarac koji prisiljava na još ozbiljnije razmatranje do prije par mjeseci jednostavne odluke. Odabirom će se odlučiti ne samo buduća moć HRZ-a, već i politički blok u koji će se Hrvatska smjestiti, što bi u budućnosti moglo biti od životne važnosti za naciju, jer nemoguće je predivdjeti do kada će jačati centrifugalne silnice unutar NATO-a i EU, komentirao je Jan Ivanjek.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Tajani je samo, kao i svi, posegnuo za radodajkom

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani postupio je kao Talijani u II. svjetskom ratu.

Pošto je na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve fojbi uzviknuo “Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija”, izrazio je žaljenje ako je njegova izjava pogrešno shvaćena.

Reče kako je govorio o prošlosti, “o talijanskoj Istri i Dalmaciji, ali to nipošto ne znači prisvajanje teritorija, govorili smo o Talijanima, njihovim unucima i sinovima koji su bili prisutni na toj ceremoniji”.

Dakle, kao nekad Italija ušao je “u rat” kao fašist, a poslije se povukao i istaknuo prijateljstvo s Hrvatima i Slovencima te privrženost Europskoj uniji, pa, metaforički govoreći, neće biti ubijen i obješen naglavce kao Mussolini.

Mediji su pak primijetili kako je riječ o prijatelju HDZ-a i Plenkovića koji se hvalio “podrškom talijanskog kolege” na izborima i nazivao ga “osobnim prijateljem”.

Bit će da je u tom prijateljstvu Talijan osjetio da je Hrvatska još uvijek radodajka, pa ako su u vrijeme prethodnih vlasti profiteri iz inozemstva budzašto pokupovali hrvatska nacionalna bogatstva, instinktivno je posegnuo za Istrom i Dalmacijom.

Niti je sam takav u Italiji niti je to Talijanima prvi put, komentirao je Milan Ivkošić / Večernji list

 

prof. Ante Nazor: Ništa u Tajanijevoj izjavi nije dvosmisleno. Sve je jasno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari