Pratite nas

Komentar

Zašto je Milanovićeva pobjeda zlo za SDP, a dobro za HDZ

Objavljeno

na

Sinoć  je završila posljednja bitka ljevice u Hrvatskoj, da dobro ste pročitali ljevice u Hrvatskoj jer hrvatska ljevica u Hrvatskoj ne postoji, odnosno nikada nije ni postojala. Egocentrični, samodopadni, pseudo manijakalni tip sa zagrebačkog Trnja, sa stavom uličnog ratnika kao iz Hillovog Warriorsa sa zečijim srcem i jezikom  uličara pobijedio je u zadnjoj bitki nečega što svoje postojanje temelji na imaginarnoj socijaldemokraciji.

[ad id=”93788″]

Posljednji ratnik urbane socijaldemokracije, nastale na mitovima  lažne brige za dobro većine , sa usađenim manirima liberalnog kapitalizma, zamotanog u lažni antifašisam i propali socijalizam, odigrao je zadnje poluvrijeme stranke usađene na  temeljima lažnog bratstva i jedinstva, isklesanog u Kumrovačkoj psihoanalitičkoj školi zasnovanoj na   Jungovoj psihoanalizi kolektivne svijesti.

Izgledalo je to kao bitka dva pijevca koji su nakon borbe toliko iscrpljeni i ranjeni da će obojica završiti u loncu, jedan odmah, a drugi malo kasnije, kad svu preostalu snagu potroši da dokrajči protivnika, ali i one koju su ga podupirali.   Dogoditi će se Vea Victis, protivnici pijetla sa Trnja postati će bivši.  Pijetao će se malo oporaviti, taman toliko da može gledati kako se njegova utvrda polako urušava, jer ni jedna kuća se bez zdravih temelja nije dugo održala, naročito nakon stalnih tektonskih poremećaja, a ti se tektonski poremećaji našem pijetlu sa Trnja stalno dešavaju.

Dakle, je li  Milanović pobijedio, je li pobijedio netko čijoj se pobjedi vesele njegovi protivnici, a njegove pobjede užasavaju njegovi pobornici. Je li pobijedio netko tko je izgubio bazu, a dobio ushićenje i  neopisivu radost onih koje je instalirao da ga tapšu po ramenu i odobravaju svaki njegov bez obzira koliko bio loš jer dobrih nikada nije ni imao. Svaki poraz, bio on politički, sportski ili ekonomski, stvara negativnu statistiku i kompleks. Ponekad se pojavi netko tko to uspije preokrenuti, stabilizirati snagu svog kolektiva, odnosno zajednice i iz poraza izaće i on i njegova zajednica puno jači, ali Milanović to nije u stanju. U novijoj hrvatskoj političkoj povijesti  to je jedino uspjelo Tomislavu Karamarku. Zašto je Karamarko uspio, a Milanović neće, zato što je Karamarko mudar, a Milanović bahat i što ga izjeda njegov ego, a ego je u politici opća opasnost.

Zašto je Milanovićeva pobjeda  zlo za SDP, a dobro za HDZ. Za godinu dana u Hrvatskoj će se održati lokalni izbori, možda i izvanredni parlamentarni, a stranka čiji predsjednik svijesno radi svojih interesa i svoje retorike mi ili oni, rasturi svoju bazu, svoje biračko tijelo nema šanse da osvoji vlast ni tamo gdje ju je do sada uvjerljivo osvajao.  Milanović je osoba koja je osvetoljubivog karaktera i u njegovom SDP-u nema mjesta za Komadinu, Bernardića, Ostojića, Baldasara, Kolarićku i svi oni će vrlo brzo tražiti svoje mjesto na političkoj sceni, svi će tražiti svoj dio kruha jer drugačije ne mogu preživjeti, ali nisu ni tipovi koji će šutjeti i trpjeti.

Pobjedom Milanovića eliminirana je i alternativa koju je Komadina želio vratiti pod svoje skute, pa su tako sa hrvatske političke scene , trajno maknuti  Josipović, Holly,  odnosno svi oni koje je Komadina želio ujediniti. Svi oni koji su se nadali da bi ljevica mogla doći na vlast novim saborskim preslagivanjem i suradnjom sa MOST-m, jer MOST sa Milanovićem sigurno neće i ne može imati nikakvu suradnju.

Koliko će pobjeda Milanovića utjecati na eventualno preslagivanje u Vladi ili na mogućnost izvanrednih parlamentarnih izbora, vjerojatno znatno jer svaki ovakav politički poremećaj, a pobjeda Milanovića to jeste dati će političkim stratezima drugih političkih opcija priliku da razmisle o svojoj budućnosti. Pobjeda Milanovića zasigurno će poremetiti koalicijske odnose u još uvijek važećoj SDP-j koaliciji i natjerati neke stranke i lidere da razmisle o alternativam, a vladajuće o mogućem osnaživanju pozicija izvanrednim izborima.  U hrvatskom izbornom sustavu svaki pad rejtinga  pa i za nekoliko posto na lokalnoj razini, rezultira multiplikacijom na državnoj .

Ante Rašić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Don Damir Stojić: Hvala vam hrvatski branitelji, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Objavljeno

na

Objavio

Sinoć i preksinoć su bili veličanstveni dani. Jedinstveno smo izašli na ulice naših gradova s trobojnicom i šahovnicom, pjevajući domoljubne pjesme i dočekali naše heroje.

Međutim, primjetio sam jedan nedostatak. Nedostaje 15,840 hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za Hrvatsku.

Kao što je rekao izbornik Zlatko Dalić, bez njih ne bi bilo ove šahovnice. 🇭🇷
Hvala vam, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Pogledajte ovaj video kenotafa crkve Sv. Mati Slobode na Jarunu i pomolite se za naše heroje…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nije Vrsaljko legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz.

Objavljeno

na

Objavio

Dubravko Šimenc na facebooku je podijelio zanimljiv komentar Zvonimira Raspudića kojega donosimo u cijelosti:

“Pitaju se neki, inherentno moralno superiorni, otkuda toliko poštovanje Vatrenih prema Thompsonu? Zašto su baš njega poželjeli imati u autobusu i čuti ga na pozornici? Zašto su time „pokvarili“ tako veličanstven događaj?

Odgovor je vrlo jednostavan. Thompsonove pjesme, koje promoviraju ljubav a ne mržnju, velikim su dijelom zaslužne za sve ono što su u životu postigli pa tako i ovo srebro kojim su u trans odveli čitavu naciju i od Hrvatske stvorili predmet obožavanja cijelog svijeta. Nije Modrić mogao proći epski put od čuvanja koza na Velebitu, preko izbjeglištva, do najboljeg igrača svjetskog prvenstva slušajući TBF. Ali su mu zato riječi Thompsonove pjesme „Moj dida i ja“ osvjetljavale težak put kojim je stigao do zvijezda.

Nije odlučan pogled i ruka na srcu svih reprezentativaca prilikom intoniranja himne nusprodukt slušanja Massima, inače vrsnog glazbenika. Taj ponosni, neustrašivi karakter gradile su pjesme poput „Uvijek vjerni tebi“.

Nisu dečki mogli akumulirati nadljudsku snagu, koju bi izvlačili u 120. minuti produžetka, slušajući Josipovićevu „Tokatnu etudu u C-duru“ na 3. programu HR-a. Thompsonovi stihovi iz „Nema predaje“ ušpricali su im potreban doping da prevare bol i s vatrom u očima grizu do kraja.
Nije Dalićevu poniznost i posvećenost svetom cilju, koju je prenio na sve igrače, kreiralo slušanje Detoura, koji su mi inače odlični. Thompsonovi „Geni kameni“ zaslužni su za to.

Nije Vrsaljko, nakon junačke borbe protiv Engleza, legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz. Thompsonova „Lijepa li si“ usadila mu je u srce vječnu, neizmjernu ljubav prema domovini koja mu daje snagu da se za nju bori do kraja.
Osobno su mi od Thompsona puno miliji “The National”, premda i on ima nekoliko odličnih pjesama. No svakome dajem za pravo da sluša ono što mu se iskreno sviđa.

Stoga bih molio sve koji s gnušanjem komentiraju glazbeni ukus naših heroja da pokažu barem trunku tolerancije koju inače nerado pokazuju prema „nižim bićima“.

Njih nitko od optuženih ne proziva za glazbeni ukus pa bi bio red da uzvrate istom mjerom i ne kvare ove veličanstvene događaje. Za kraj, pozivam ih i da poslušaju najljepšu i najslušaniju Thompsonovu pjesmu, za koju je inače napisao i tekst i glazbu, te da mu nakon toga presude i dalje šire samo ljubav.

Zvonimir Raspudić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori