Pratite nas

Zašto i kako oprostiti onima koji su nas povrijedili?

Objavljeno

na

oprost2Opraštanje je čin kojim prvenstveno sebi pomažete jer se oslobađate mržnje i negativnih osjećaja koji mogu narušiti vaše zdravlje

Ljubav je najvažnija vrlina u životu svakog čovjeka. Ljubav je pokretač i cilj čovjekova života. Čovjek koji nije osjetio ljubav ne može živjeti, napredovati, rasti, niti vidjeti smisao svoga života. Čin prave i istinske ljubavi je opraštanje. Opraštanje je neobično važno za psihičku ravnotežu svakoga od nas. Opraštanje je ključ za kvalitetan, sretan i zdrav psihički život. Poznato je da osobe koje su sposobne otpustiti bol i odluče oprostiti drugoj osobi koja im je nanijela tu istu bol i nepravdu žive kvalitetniji i zdraviji život od onih koji se zadržavaju u negativnim osjećajima poput ogorčenosti, srdžbe, tuge ljutnje i samosažaljenja. Ne opraštati zapravo znači u sebi zadržavati ljutnju, srdžbu, gorčinu, strah, bijes i samosažaljenje.

Međutim, ponekad opraštati nije lako, čak se i čini nemoguće. Zašto je čovjeku teško opraštati? Teško nam je opraštati jer smo ranjeni nepravdom, a ranjenost se u čovjeku buni protiv onoga koji mu je nanio tu bol. Želimo da i oni osjete dio boli koji mi nosimo jer pretpostavljamo da će nam tada biti lakše. Drugi razlog zbog kojeg nam je teško opraštati je da nam opraštanje izgleda kao slabost, kao popuštanje jačem, čini nam se da ako oprostimo na neki način popuštamo pred zlom i nepravdom koja nam je nanesena.

U stvarnosti to nije tako. Razvojni psiholog dr. R. Enright sa Sveučilišta Wisconsin- Madison nudi nam korake koji mogu pomoći u opraštanju, navesti ćemo neke od njih:

1. Osvijestite svoje osjećaje. Priznajte si što osjećate umjesto da potiskujete svoje osjećaje. Priznajte si da su vam povrijeđeni osjećaji, nanesena nepravda i da ste ljuti. Pokušajte artikulirati što vam u činu kojim vam je nanesena bol nije prihvatljivo. Zatim podijelite ove spoznaje s prijateljem ili osobom od povjerenja.

2. Opraštanje je čin kojim prvenstveno sebi pomažete jer se oslobađate mržnje i negativnih osjećaja koji mogu narušiti vaše zdravlje. Istraživanja su pokazala da su negativni osjećaji povezani s povišenim krvnim tlakom, krvožilnim bolestima, glavoboljom, slabljenjem neuroloških funkcija, pa čak i s bolovima u križima. Donesite odluku da ćete učiniti što je potrebno kako biste se osjećali bolje.

3. Opraštanje ne mora podrazumijevati pomirenje s osobom koja vas je povrijedila, niti odobravanje onoga što je učinila, niti zaboravljanje čina koji nas je povrijedio. Vaš cilj je postići duševni mir. Ako oproštenje shvatimo kao dar osobi koja nas je povrijedila, onda i mi činom opraštanja primamo dar olakšanja i duševnog mira.

4. Odustanite od nerealnih očekivanja od drugih ljudi i od samog života. Ponekad si sami nanosimo nepotrebnu bol prevelikim i nerealnim očekivanjima od nas samih ili ljudi koje volimo.

5. Povrijeđena osoba smije i treba tražiti pravdu i zadovoljštinu za nanesenu nepravdu. Drugim riječima, u redu je osobi koja vam je razbila auto uz oproštenje uručiti i račun mehaničara.

6. Odlučite se za dobro u životu i naučite tražiti ljubav, ljepotu i dobrotu oko vas. Što ste duže zaokupljeni negativnim i bolnim osjećajima koji su vam naneseni, to im više dajete na važnosti, a osobi koja vas je povrijedila na određen način dajete moć nad sobom.

7. Opraštanje je proces a ne jednokratan čin. Oprostiti nije kao pritiskanje prekidača da biste upalili svjetlo u sobi. Za većinu nas opraštati je više kao put nošenja i prihvaćanja svojega križa. To zahtjeva blagost i strpljenje sa samim sobom i s činjenicom da se ne može dogoditi „preko noći“.

Ana Ivanković, mag. psihologije

narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari