Pratite nas

Komentar

Zašto nam silom namećete ‘Marakešku deklaraciju’ ako je ‘pravno neobvezujući dokument’?

Objavljeno

na

Do prije nekoliko dana hrvatska javnost nije niti znala za postojanje tzv. Marakeške deklaracije. Da ne govorimo o tomu da niti 1% Hrvata nema pojma što ona sadrži.

Ni za “Njujorški sporazum” nismo znali – niti za njegov sadržaj.

Naša ministrica vanjskih poslova Pejčinović-Burić nastavlja praksu Vesne Pusić i prema hrvatskim građanima se odnosi s nedopustivom ignorancijom, kao da su međunarodni sporazumi i ugovori njezina privatna stvar a ne nešto što se tiče svih nas.

Prije dva dana je priznala kako ta deklaracija “pokušava pronaći rješenje za migracije”, dakle, sve je na razini pokušaja bez ikakvih suštinskih rješenja najvažnijih pitanja.

U javnosti se od odgovornih osoba moglo čuti i to da ovaj dokument NIJE PRAVNO OBVEZUJUĆI ni za jednu zemlju koja ga potpiše, pa se logički postavlja pitanje: ako je tako, zašto se on tako oštro nameće? Zašto tu “preporuku” gospoda ne daju na nekom od summita UN-a ili Vijeća Europe i riješena stvar?

Dakako, oni bi to tako i učinili da nema onoga što se “iza brda valja”, onih skrivenih “nagaznih mina” koje su zakamuflirane parcijalno u različitim dokumentima (za sada u “Njujorškoj” i ovoj “Marakeškoj” deklaraciji – a bit će toga još) ne bi li se potpisnici doveli u zabludu i u konačnici prihvatili ono što su im “veliki” (tako upakirano) servirali.

Zar treba biti posebno pametan i pronicljiv pa zaključiti kako je krajnje čudno i sumnjivo da se tjera na usvajanje nečega što je samo “preporuka” i ne predstavlja pravnu obvezu?

Hrvatska je samostalna i suverena zemlja, ima svoje zakone i pravo i obvezu štititi svoje granice, jer time čuva ne samo sebe nego i Europu. Isto to vrijedi i za Mađarsku, Italiju, Poljsku i svaku drugu europsku zemlju. Stvar je svake države kada, kako pod kojim uvjetima i koliko će prihvatiti useljenika i ni jedna od njih nije dužna o tomu polagati račune, sve dok se ponaša sukladno međunarodnom pravu, deklaracijama o zaštiti ljudskih prava i povelji UN-a.

Doista, čemu nervoza gospođo Pejčinović-Burić? Umjesto što napadate predsjednicu države, trebali ste javnost upoznati sa sadržajem tog “pravno neobvezujućeg” dokumenta. Pa i one “Njujorške deklaracije”.

Jer međunarodni sporazumi i ugovori koji se tiču Republike Hrvatske nisu privatna stvar Vas niti premijera Plenkovića.

Koliko mi je poznato vi ste vlada Republike Hrvatske, pa bi se trebali početi i ponašati tako. Predsjednica je po Ustavu ove zemlje su-kreator vanjske politike i čisto sumnjam da joj u tom smislu treba bilo kakva poduka.

Recite građanima otvoreno i jasno o čemu je riječ umjesto što šaljete putem medija poruke predsjednici i žestite se zbog njezinih stavova.

Vi ste samo ministrica u Vladi, ona je predsjednica države. I niste joj (kao ni primjer i Vlada u cjelini) ni u kojem smislu nadređeni.

To biste trebali imati na umu.

Zlatko Pinter

Znate li što je Marakeška politička deklaracija koju su potpisale sve relevantne zemlje osim Mađarske!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Miro Kovač: Bilo bi ‘ljekovito’ za suživot da se Pupovac distancira od riječi Aleksandra Vučića

Objavljeno

na

Objavio

U Hrvatskoj je u 2017. godini bilo 25 evidentiranih slučajeva zločina iz mržnje. Svaki zločin iz mržnje je jedan zločin previše. Na tom planu treba jačati sposobnost policije i pravosuđa, ali ponajprije društvenu svijest. Za usporedbu, u istoj godini je u Slovačkoj bilo 34, u Češkoj 47, u Mađarskoj 233, u Poljskoj 886, u Austriji 302, u Belgiji 875, u Nizozemskoj 3499, u Francuskoj 1505, a u Njemačkoj 7913 evidentiranih slučajeva zločina iz mržnje.

Uzmemo li u obzir broj stanovnika i broj evidentiranih slučajeva, Hrvatska spada u kategoriju europskih zemalja s manje zločina iz mržnje. Statističke podatke o zločinima iz mržnje u Hrvatskoj prikuplja nadležni Vladin ured, a preko njega i Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OESS). Ti su podaci, pretpostavljam, poznati i Miloradu Pupovcu, kolegi zastupniku u Hrvatskom saboru, koji obnaša i dužnost predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, ali i člana Parlamentarne skupštine spomenutog OESS-a.

S pravom se, dakle, od kolege zastupnika očekuje da, kada istupa u hrvatskoj i međunarodnoj javnosti, uzme u obzir statističke podatke o zločinima iz mržnje počinjenim u Hrvatskoj i trezveno i objektivno govori o hrvatskoj zbilji. Nažalost, umjesto toga ovih dana svjedočimo pribjegavanju neodgovornim pretjerivanjima i nevjerojatnom povezivanju NDH s današnjom demokratskom Hrvatskom.

Iskreno, nisam u zadnje vrijeme primijetio da je, u svjetlu evidentiranih zločina iz mržnje, primjerice netko od istaknutih njemačkih parlamentaraca ustvrdio da društvena klima u današnjoj Njemačkoj podsjeća na Treći Reich, niti od francuskih da ona u Francuskoj podsjeća na Višijski režim.

Bilo bi zaista krajnje neodgovorno da kolega zastupnik Pupovac dopusti da njegove izjave o nemilom incidentu kod Knina, koji je za svaku osudu i koji hrvatska policija temeljito istražuje, služe za širenje netrpeljivosti unutar Hrvatske i prema Hrvatskoj.

Umjesto toga bi mogao iskoristiti povijesnu priliku i javno se nedvosmisleno distancirati od skandalozne i za hrvatsko-srpske odnose vrlo štetne izjave Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, kojemu je “razumljivo” da se početkom 1990-ih godina “najveći dio” Srba u Hrvatskoj pobunio protiv svoje države.

Općepoznato je danas da je ta oružana pobuna bila u “režiji” velikosrpskog programa Slobodana Miloševića, koji je na svu sreću poražen u Domovinskom ratu. Bilo bi ljekovito za hrvatsko društvo i za suživot između hrvatske većine i srpske manjine da se gospodin Pupovac, kao zastupnik u Hrvatskom saboru i predstavnik Srba u Hrvatskoj, distancira od neprihvatljivih riječi Aleksandra Vučića, komentirao je Miro Kovač.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Goran Pauk uputio jasnu poruku svima koji uzimaju pravdu u svoje ruke

Objavljeno

na

Objavio

Rješenje je tu, samo ga treba primjeniti.

Svako nasilje – obiteljsko ili nacionalno – treba drakonski kazniti.

– Slično ovome što nam se događa u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Znači, drastično povećanje kazni, pa i zatvorske kazne u kritičnim slučajevima – objavio je šibensko-kninski župan Goran Pauk komentirajući u Dnevniku Nove TV napad na posjetitelje kafića u okolici Knina koji su gledali kvalifikacijsku utakmicu beogradske „Crvene Zvezde“, piše Slobodna Dalmacija

– Rat je završio, pobijedili smo sve one koji su na teritoriju Hrvatske provodili velikosrpsku politiku i 25 godina od rata vrijeme je za suživot, toleranciju, stvaranje modernoga društva u kojem će većinska nacija itekako štititi svoje nacionalne manjine. I biti im „kao stariji brat mlađemu“ – pojasnio je Pauk.

Odmah nakon napada šibensko-kninski župan bio je jedan od prvih dužnosnika koji je nedvosmisleno osudio maskirane napadače.

– Tužno i žalosno je da očito još postoje oni koji ne shvaćaju da smo rat vodili samo protiv onih koji su provodili velikosrpsku politiku na hrvatskom teritoriju, a govoriti drugačijim jezikom, navijati za drugi klub, slušati drugačiju glazbu ili biti Srbin u Hrvatskoj nije velikosrpska politika nego demokratska tekovina za koju smo se isto tako borili. Zato se nadam brzom i efikasnom sankcioniranju ovih velikohrvatskih “junačina” – poručio je sa svojeg Facebook profila Pauk 22. kolovoza.

Goran Pauk u priči o bici protiv velikosrpske agresije nije bilo tko. Čovjek je – u jednom od spektakularnijih trenutaka te teške ratne 1991. – srušio jedan od „obadva, obadva su pala“ JNA aviona. Među braniteljima uživa veliki ugled. Na izborima u šibensko-kninskoj županiji u pravilu pomete konkurenciju. Na svojoj strani ima i glasače koji su tijekom rata prognani iz svojih domova. I one koji su tih dana izgubili svoje najmilije. I one koji su se borili za nezavisnu Hrvatsku.

Pauk zato i ne propušta izraziti veselje što među napadačima nema pravih branitelja.

– Mene, rekao bih, veseli da među takvim osobama nema onih istinskih hrvatskih branitelja. To je bitna kategorija. A mladi se ljudi znaju povesti za nekim situacijama koje su društveno zabranjene, društveno iskazane kao negativne i u tome vide nekakvo svoje dokazivanje – zaključio je Pauk.

Poanta je u slijedećem.

Ako se obistine tvrdnje koje kolaju internetom – a po kojima je vlasnik kafića u Uzdolju 1991. prema jednoj interpretaciji navodno bio čuvar u kninskom zatvoru, prema drugoj prijateljevao sa zloglasnim kapetanom Draganom, a prema trećoj u Beogradu se naslikavao ispred grafita koji veličaju Delije – to je stvar koju trebaju rješavati hrvatski organi reda.

Ne metalne palice.

Policija će procijeniti što je od toga što mu se stavlja na teret kazneno djelo, što ratni zločin, a što zakonom dozvoljeno ponašanje.

Zato su se, to je zapravo htio reći Pauk, branitelji i borili. Za to su ginuli, i to su branili.

Da hrvatski policajac sankcionira sve što je kontra zakona.

A ne da pravdu u svoje ruke uzima maskirana, razularena horda. Po sličnom nasilničkom obrascu po kojemu su to ’91 – na užas svih demokratski orjentiranih građana Republike Hrvatske – radili krajinski pobunjenici.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari