Pratite nas

Reagiranja

Zašto ne progonite generale Republike Srpske, eto popisa?

Objavljeno

na

Tko su bili ratni generali zločinačke Vojske Republike Srpske?

Koliko je Hrvatska uhitila i poslala na robiju zločinačkih generala, a koliko hrvatskih branitelja?

U Hrvatskoj se i dalje progone hrvatski branitelji. Najnoviji primjer je “slučaj dvojezičnih ploča” u Vukovaru. Nitko javno ne iznosi podatak koliko je točno hrvatskih branitelji na robiji. Obično se zna isključivo za one koji su bili ili koji jesu u Haaškom zatvoru. Sada su stigle kazne i neke istaknute hrvatske branitelje.

Jedni su osuđeni na robiju zbog skidanja dvojezičnih ploča u hrvatskom Gradu mučenika, a drugi, da ne povjeruješ, zbog poticanja da se to učini. Kazne nisu male – od osam mjeseci zatvora, pa na dalje. To nije ništa drugo nego zastrašivanje ljudi koji su bili prvi kad je trebalo.

Jednog hrvatskog branitelja navodno je neki srpski policajac u Vukovaru, zbog skidanje ploče, napravio invalidom. Za “ovu “zaslugu” premješten je na bolje radno mjesto. Drugi Vukovarac koji je skinuo ploču, a koji još uvijek traži dva svoja sina koja su vjerojatno zvjerki ubijena u Domovinskome ratu, također će morati u zatvor ako u dvije naredne godine učini nešto slično.

Zakon je jednak za sve! Naravno, to su priče za malu djecu. Uzalud se građani i branitelji pitaju: kada ćete suditi onima koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata razarali Vukovar, i još stotine gradova i mjesta diljem Hrvatske, odnosno kada ćete barem jednog “Kadijevića” osuditi na uvjetnu kaznu? Ratni zločinci su im “pobjegli” u Srbiju, Crnu Goru ili Rusiju. Ima, na žalost, još veliki broj Srba koji su aktivno sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, a koji se slobodno šeću od Vukovara, Borova Sela, Vinkovaca, Osijeka, pa do Dubrovnika.

Oni nisu skidali nikakve ploče, oni su činili ratne i ine zločine. Njima se oprašta, ali i ne samo to. Jedan dio tih srpskih zločinaca našao je zaposlenje, od policije do državnih tvrtki. I umjesto da se Državno odvjetništvo posveti tim i takvim zlikovcima, oni i dalje proganjaju ljude koji su bili prvi kad je trebalo. Da komedija bude još veća, hrvatski branitelji se svako malo nalaze na sudu, a oni koji su u vrijeme hrvatskom Domovinskog rata spavali zimski san se svako malo nalaze na Pantovčaku gdje ih poput paunova kite najvećih odličjima.

Eto, nema tome dugo pronašli su jedno takvo odličje i u kontejneru za smeće. Riječ je o Spomenici hrvatskog Domovinskoga rata koju je bacio bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić. Razlog tome je taj što je na ovom odličju potpis dr. Franje Tuđmana, kojeg mrzi, kleveće i bljuje gdje god stigne. Međutim, Tuđman je ovom navodnom ratnom izdajniku dodijelio i čin generala Hrvatske vojske, iako je ovaj čovjek bio zapovjednik zloglasne JNA sve do prosinca 1991. Sve apsurd do apsurda.

Uzalud Vukovarci pitaju kada će Državno i ino odvjetništvo kazniti one koji su masakrirali 12 hrvatskih redarstvenika početkom svibnja 1991. u Borovu Selu, kada će privesti pravdi one koji su na desetine tisuća nevinih građana ovoga grada protjerali, kada ćemo znati tko su oni koji su razorili ratnu vukovarsku bolnicu te koji su naposljetku čitavo vrijeme rata ubijali hrvatske branitelje i civile poput stoke.

No, u cijeloj toj priči više nitko i ne priča o zločinima nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, poglavito u bosanskoj Posavini, odnosno današnjoj Republici Srpskoj. Koliko je svih ovih godina Hrvatska procesuirala generala Vojske Republike Srpske? Oni koji bi trebali znati, vjerojatno niti ne znaju njihova imena, ni koliko ih ima, iako su u toj Republici koja je nastala na krvi objavili i knjigu. Stoga pozivamo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da umjesto progona hrvatskih branitelja već jednom počne progoniti i generale Srbije (bivše Jugoslaviji), Crne Gore i zloglasne JNA. No, ovoga puta zadržat ćemo se isključivo na generalima Vojske Republike Srpske.

Ako ne znate, eto njihovih imena, pa ako se hrvatskim službama progoni ratne zločince, a ne hrvatske branitelje, onda neka krenu ovim redom, s time što je tek nekolicina dosad osuđena i to na smiješne kazne. Dakle, drugovi i drugarice, gospodo i drugovi, generali Vojske Republike Srpske koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata zapovijedali, ubijali, rušili i protjerivali, prije svega Hrvate, su:  Mladić Neđe Ratko, Milovanović Jefte Manojlo, Simić Milorada Novica, Talić Bjelana Momir, Borić Milka Grujo, Galić Dušana Stanislav, Gvero Đorđa Milan, Đukić Steve Đorđe, Kelečević Davida Boško, Krstić Milovana Radoslav, Tomanić Mihajla Radivoje, Škrbić Branka Petar, Balać Milana Rajko, Vlaisavljević Jove Mićo, Grubač Nikole Radovan, Grubor Steve Mićo, Kovačević Nikole Dušan, Lisica Save Slavko, Marić Jovana Jovan, Novak Ostoje Božo, Skočajić Obrada Milutin, Spremo Tome Vlado, Subotić Dragomira Bogdan, Tomić Steve Stevan, Andrić Petka Svetozar, Delić  Vidaka Nikola, Zec Gojka Momir, Kukobat Radovana Dušan, Ljugonja Miloša Marko, Masal Stevana Dragiša,  Samardžić Svetozara Milivoje,  Savić Veljka  Cvetko, Sladoje Riste Čedo, Sladojević Branka Bogdan, Sokanović Vojislava Savo, Torbica Bore Milan, Anđić Veljka Radoljub, Arsić Ratka Vladimir, Beronja Koste Đuro,  Blažanović Jelisija Jovo, Veletić Miloša Stojan, Gvozden Milana Boško, Gavrić Nedeljka Budimir, Đukić Đurađa Novak, Zeljaja Milana Radmilo, Josipović Voje Dragan, Keserović Slavka Dragomir, Kovač Veljka Bogdan, Kutlešić Radomira Milorad, Mlađenović Srećka Pero, Milošević Milorada Dragomir, Novaković Svetozara Stamenko, Obradović Milovana Ljubomir, Orašanin Rajka Spasoje, Panđić Vlade Radoslav, Pandurević Jovana Vinko, Paprica Jovana Novak, Prstojević  Jefte Miladin, Prostojević Vase Momčilo, Savčić Momira Milivoj, Stojanović Koste Veljko, Čavić Miloša Radomir, Čolić Cvije Pero, Šiljegović Novaka Marinko.

Od tih nešto više od šezdeset general koji su se borili na strani agresora, više od polovice je stiglo iz zločinačke JNA, koji su ratovali u Hrvatskoj i Sloveniji. Druga polovina je bila na službi u BiH, Makedoniji i Srbiji. Imali su prigode napustiti uloge ratnih zločinaca, ali svi su odabrali ono drugo – među ostalim i istrebljenje svega što hrvatski diše.

Oni su heroji Republike Srpske, a u hrvatskoj ratni zločinci.

Što čeka hrvatska policija, Državno odvjetništvo i slični da je malo tko od ovih zločinaca uopće optužen, a kamoli – pritvoren.

Bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dosad je primio sva moguća odličja. Koje za progone generala Vojske Republike Srpske?

Kod nas je prema svemu sudeći veći grijeh razbiti dvojezičnu ploču nego biti – zločinački ratni general Vojske Republike Srpske. Dokle?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Luka Mišetić: Ono što je Ivi Josipoviću legitimno, u biti je klasičan primjer ratnog zločina

Objavljeno

na

Objavio

Kad bi pravni argumenti profesora Josipovića o “napadu na legitimne ciljeve vojnih djelovanja” bili valjani, optuženi u predmetima Srebrenica i Ovčara bili bi oslobođeni jer su i oni ubijali one koji su “vojnim angažmanom preuzeli rizik stradanja i izgubili”, istaknuo je odvjetnik Luka Mišetić komentirajući skandalozne Josipovićeve izjave o širokobriješkim fratrima kao “legitimnom vojnom cilju”

Osvrnuo se i na različitost Josipovićevih teza iznesenih ranije u Novom listu, i ovih iznesenih danas u Jutarnjem listu.

-U razgovoru za Novi List, Ivo Josipović je tvrdio da su sirokobrijeski fratri bili ” legitiman cilj vojnih djelovanja.” “Legitiman cilj vojnih djelovanja” je pravni pojam koji u suštini znači da ih se legitmno moze napadati, u ovom slucaju da su ih Partizani likvidirali u skladu sa zakonom. U danasnjoj kolumni u Jutarnjem Listu, u odgovoru Nenadu Sesardicu, professor Josipovic izbjegava pravni termin koji je koristio u Novom Listu (“legitiman cilj vojnih djelovanja”), i umjesto toga iznosi tvrdnju da su fratri “vojnim angažmanom preuzeli rizik stradanja i izgubili” – istaknuo je Mišetić.

Navodeći primjer 80-godišnjeg fra Marka Barbarića, osporio je Josipovićevu tezu da su fratri aktivno sudjelovala u vojnim operacijama.

-Npr., teško je zamisliti da su Partizani upucali metak u potiljak glave 80-godišnjeg fra Marka Barbarica u borbama, dok se fra Marko aktivno suprotstavljao njima – navodi Mišetić.

Način pokapanja ubijenih fratara, odnosno ubacivanja njihovih posmrtnih tijela u jame, vidi kao dokaz koji upućuje na sumnju kako ni Partizani nisu smatrali da su “legitimno” likvidirali fratre.

-Stovise, cinjenica da su Partizani bacali tijela fratara u neobilježenim masovnim grobnicama, te da su neke od fratara odveli u Dalmaciju prije nego što su ih ubili u neobilježenim masovnim grobnicama, te da u “vojnim izvjescima” nakon rata nisu izvjescivali gdje su zakopali tijela, upucuje sumnju da sami Partizani nisu smatrali da su “legitimno” (tj, u borbama) likvidirali fratre. Ipak, jesu li fratri sudjelovala u borbama izmedju 1941-1945 je nebitno, osim ako su ubijeni dok su aktivno sudjelovali u borbama, što profesor Josipović kao profesor međunarodnog prava sigurno zna – upozorava Mišetić.

Podsjećajući na odrednice Medjunarodnog prava, koje su i tada bile na snazi, upozorava da su kojim slučajem Josipovićeve tvrdnje točne onda bi optuženi u predmetima Srebrenica i Ovčara bili bi oslobođeni.

-Medjunarodno pravo zahtijeva da osobe koje ne sudjeluju aktivno u neprijateljstvima, uključujući pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i one koji su stavljeni izvan borbe zbog bolešću, rana,lišenja slobode ili bilo kojeg drugog razloga, u svim okolnostima će se tretirati na human način. Kad bi pravni argumenti profesora Josipovića bili valjani, optuženi u predmetima Srebrenica i Ovčara bili bi oslobođeni jer su i oni ubijali one koji su “vojnim angažmanom preuzeli rizik stradanja i izgubili” – upozorava Mišetić.

Od Ive Josipovića očekuje dokaze da su fratri ubijeni dok su sudjelovali u neprijateljstvima ili prestane izazivati zabune u javnosti.

-Prof. Josipović može dokazati svoju tvrdnju u Novom listu da su fratri bili “legitiman cilj vojnih djelovanja” ako može dokazati da su fratri ubijeni dok su sudjelovali u neprijateljstvima. Takve dokaze jos nije dostavio. Dok to ne dokaže, tvrdnja da su fratri “legitiman cilj vojnih djelovanja” opasna je jer moze izazvati zabunu u javnosti o sadrzaju međunarodnog humanitarnog prava – istaknuo je.

Na koncu decidno upozorava kako je ono što je Ivi Josipoviću legitimno, u biti klasičan primjer ratnog zločina.

-Civili i osobe koje više ne sudjeluju u neprijateljstvima nikada ne mogu biti “legitiman cilj vojnih djelovanja” i nikada se ne mogu likvidirati metkom u zatiljak. Nadalje, bacanje tijela u neoznačene masovne grobnice (kao što su to činili Partizani s tijelima fratara) je ratni zločin samo po sebi, bez obzira jesu li osobe ubijene na zakonit ili nezakonit način – zaključio je Luka Mišetić. D. Šimić/Hrsvijet

Matchday: Sesardić vs. Josipović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Kamo nas to vodiš, poštovani doktore znanosti Ivo Josipoviću?

Objavljeno

na

Objavio

U najmanju ruku, nevjerojatno mi je čitati kako se, u izjavama bivšega hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, širokobriješki franjevački samostan iz ”kolijevke kulture i vjere”, kako ga je osobno nazvao u prosincu 2014. godine kada ga je i obišao, premetnuo u zvjerinji brlog, kako se dade iščitati iz njegovih ovodobnih istupa u javnost.

U travnju 2010. godine, unutar samo tri dana, bio sam šefom protokola posjeta tadanjega predsjednika Republike Srbije Borisa Tadića (13. travnja) i tadanjega predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića (15. travnja) tvornici u kojoj radim, a u čijim su raskošnim vrtovima obojica objedovali. Iskreno, imponiralo je stisnuti ruku predsjedniku, i jednomu i drugomu, napose jer me radovala staložena politika dijaloga koju su vodili, dijaloga u kojemu je blagopokojni papa Pavao VI. vidio spas i obnovu civilizacije i svijeta, piše Darko Juka.

No, iz današnjega je rakursa sve razvidniji izraziti raskorak između onoga što je poštovani doktor znanosti Ivo Josipović u Hercegovini govorio tada i onoga što zbori / piše danas. Na mene, i na sve nas, prije tih devet godina ostavio je dojam srdačna, otvorena i prijemljiva čovjeka, predsjednika sa stavom blagonaklonoga, ali odlučnoga profesora i sa duhovnom širinom glazbenika.

Onda su osvanuli njegovi sudovi o širokobriješkoj nesreću s kraja Drugoga svjetskoga rata, o lomači i mučeništvu hercegovačkih fratara koji su bolnom ranom u grudima našega puka, ranom o kojoj se desetljećima starijoj djeci kazivalo uz ognjište, u tmini noći, kako ta lomača ne bi usahla u pepeo zaborava i smrti, jer je iz nje morao proklijati novi život… Znali su to naši (neobrazovani) stari!

Iznio je poštovani doktor znanosti Ivo Josipović sudove, znanstveno ravne onodobnim komesarskim izvješćima, pa je spomenuo i mitraljeska gnijezda u crkvenim zvonicima… Podsjetilo me to kako su subnorovci Jure Galić i Alija Bijavica po bošnjačkim medijima lamentirali o širokobriješkim zvijerima u franjevačkim habitima koji su po partizanskim borcima sa zvonika prosipali vrelo ulje?! Da, vrelo ulje u onim godinama neimaštine, gladi i sveopćega stradanja… Galića i Bijavicu valjda su nadahnula holivudska uprizorenja srednjovjekovnih viteških nasrtaja na snažno utvrđene zidine dvoraca, samo ne znam koja su uprizorenja ili koje su depeše nadahnuli bivšega prvog čovjeka Hrvatske…

Nemam nakanu ovime ulaziti u ideološke prijepore, ali želim čovjeku koji mi je 2010. srdačno stisnuo ruku približiti samo dva imena među čak 66 imena ubijenih ili nestalih hercegovačkih franjevaca u završnim vojnim operacijama Drugoga svjetskog rata, a napose u ovdje dobro upamćenomu vremenu poraća koje je ostavilo trajan biljeg na duši i tijelu našega naroda. Želim mu približiti dva imena čija nasilna smrt nije bila samo osobnom, samo trenutačnom u malenomu trenutku tijeka povijesti i vremena… I čija smrt nipošto nije bila ”legitimnom”.

Dana 14. veljače 1945. godine, pripadnici 8. dalmatinskog korpusa iz mostarskoga su franjevačkog samostana odveli provincijala dr. fra Leona Petrovića i još šestoro njegove subraće fratara. Žicama su im povezali ruke, pješice ih odveli do Čekrka, nadomak južnomu mostarskom prigradskom naselju Rodoč, strijeljali ih ili usmrtili sječivima, i tijela im bacili u neretvanske vode.

Fra Leon je bio prvim doktorom znanosti među hercegovačkim franjevcima, omiljen među gradskim pukom, pastirska duša svojega vjerničkog stada. Prije više od stoljeća, davne 1908. godine, taj rođeni Klobučanin na švicarskomu je sveučilištu u Fribourgu promaknut u doktora znanosti, postavši tako prvi hercegovački fratar s tim naslovom. Njegov je doktorski rad prije nekoliko godina objavljen u nakladi Recipe Hercegovačke franjevačke provincije UBDM, zajedno s njegovim životopisom, bibliografijom, te monodramom o njegovim posljednjim trenucima. Partizani su ga ubili kao franjevačkoga provincijala, dugogodišnjega glavnog vikara mostarsko-duvanjskoga biskupa i kao osobu koja je u Mostaru i Hercegovini uživala visok ugled (ne samo među katolicima) i koja je od ustaškoga progona, dokumentirano je, spašavala pripadnike svojega i drugih naroda (napose Židove i Srbe).

Drugo ime koje mu želim približiti, ime je još jednoga plodnog stvaratelja i društvenoga djelatnika, Mostarca fra Brune Adamčika, umjetničkoga fotografa i profesora glazbe širokobriješke gimnazije. One gimnazije za koju je Josipović 2014. kazao kako je ”odškolovala mnogobrojne znamenite osobe koje su zauzele važna mjesta u BiH i Hrvatskoj”. Fra Bruno nije mogao zauzeti mjesto u društvu koje mu je pripadalo. Posljednji je put viđen u svibnju 1945. u slovenskomu Celju.

Iza sebe je ostavio neprocjenjivo dokumentarno blago, umjetničke fotografije iz kojih je trebalo izroditi prvu monografiju Hercegovačke provincije. Dugo se mislilo kako je cjelokupno njegovo stvaralaštvo nastradalo tijekom partizanskoga uništavanja franjevačke građe u širokobriješkoj bazilici, kada su spaljene i gotovo sve hercegovačke crkvene matice, sva dotadanja memorija hrvatskoga naroda (inače, doktore Josipoviću, pisana memorija našega naroda na Širokomu je Brijegu spaljena nakon svršetka rata). Međutim, slučajnost je dio fra Brunina opusa, potkraj 2008. godine, vratila zajedničkoj nam baštini. Negativi, nagrizeni zubom vremena, pronađeni su tijekom obnove Franjevačke knjižnice mostarskoga samostana, iza svežnja prastarih knjiga.

Riječ je o fotografijama koje je fra Bruno, po naputku upravo provincijala fra Leona, snimao u razdoblju između 1942. i 1944. godine. Imao je, naime, zadaću zabilježiti sve članove provincijalne zajednice, kao i sva provincijska zdanja, sa svrhom pripreme obilježavanja stote obljetnice Provincije (1844.–1944.). Zamisao o monografiji ostala je, pak, u prahu tegobnih vremena. Provincijala su ubili u Mostaru, a fra Bruno nestaje na Križnomu putu, zajedno s tisućama njegovih sunarodnjaka.

Na tim slučajno otkrivenim negativima prevladavaju motivi sakralnih zdanja, portreti i zasvjedočenja pučke svakodnevice. Mostarski su ih fratri obnovili i digitalizirali, a potom čak i identificirali mnoštvo osoba sa snimaka, te je njihova dokumentacijska vrijednost neprocjenjivom, a i ona umjetnička ostavlja bez daha.

Ako se prisjetimo podatka kako su vlasti, vojne i redarstvene strukture tadanje FNRJ ubili 511 osoba iz struktura Katoličke crkve u Hrvata (184 ubijene osobe su iz BiH, od čega na Hercegovinu otpada njih 66), zapitam se koliko je među njima priča sličnih fra Leonovoj i fra Brunovoj… Nisu, dakle, ubijani tek pojedinci u trenutku vremena, nego je sustavno čupana duša iz zdravoga tijela jednoga naroda…

Poštovani doktore znanosti Josipoviću, Vašemu zvanju i ugledu ne priliči tako prizemno i ostrašćeno uopćavanje koje ste ovih dana učinili i ponovili. Evo, ja ću prvi ostaviti prostor mogućnosti da među tih 511, ili među tih 184, ili među tih 66 nisu ama baš svi bili bezgrješni (makar se i grješnima valjda treba propisno i pravično suditi). Izreci, doktore znanosti, javnu ispriku i u njoj ostavi prostor da Katolička crkva u Hrvata nije imala 511, ili 184 ili 66 bezumnika u svećeničkim haljama, sve odreda zvjerskih koljača, kako nam ih, nepojmljivo razumu, predočavaš.

Uopćavanje / generaliziranje naroda i skupina odvelo nas je i u 1939. i u 1941. i u 1991. godinu. Kamo nas to vodiš, poštovani doktore znanosti Ivo Josipoviću?

Darko Juka.

Ivo Josipović odgovario poznatom filozofu: Njemu, a i svim ustašofilskim revizionistima šaljem pozdrav…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari