Pratite nas

Reagiranja

Zašto ne progonite generale Republike Srpske, eto popisa?

Objavljeno

na

Tko su bili ratni generali zločinačke Vojske Republike Srpske?

Koliko je Hrvatska uhitila i poslala na robiju zločinačkih generala, a koliko hrvatskih branitelja?

U Hrvatskoj se i dalje progone hrvatski branitelji. Najnoviji primjer je “slučaj dvojezičnih ploča” u Vukovaru. Nitko javno ne iznosi podatak koliko je točno hrvatskih branitelji na robiji. Obično se zna isključivo za one koji su bili ili koji jesu u Haaškom zatvoru. Sada su stigle kazne i neke istaknute hrvatske branitelje.

Jedni su osuđeni na robiju zbog skidanja dvojezičnih ploča u hrvatskom Gradu mučenika, a drugi, da ne povjeruješ, zbog poticanja da se to učini. Kazne nisu male – od osam mjeseci zatvora, pa na dalje. To nije ništa drugo nego zastrašivanje ljudi koji su bili prvi kad je trebalo.

Jednog hrvatskog branitelja navodno je neki srpski policajac u Vukovaru, zbog skidanje ploče, napravio invalidom. Za “ovu “zaslugu” premješten je na bolje radno mjesto. Drugi Vukovarac koji je skinuo ploču, a koji još uvijek traži dva svoja sina koja su vjerojatno zvjerki ubijena u Domovinskome ratu, također će morati u zatvor ako u dvije naredne godine učini nešto slično.

Zakon je jednak za sve! Naravno, to su priče za malu djecu. Uzalud se građani i branitelji pitaju: kada ćete suditi onima koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata razarali Vukovar, i još stotine gradova i mjesta diljem Hrvatske, odnosno kada ćete barem jednog “Kadijevića” osuditi na uvjetnu kaznu? Ratni zločinci su im “pobjegli” u Srbiju, Crnu Goru ili Rusiju. Ima, na žalost, još veliki broj Srba koji su aktivno sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, a koji se slobodno šeću od Vukovara, Borova Sela, Vinkovaca, Osijeka, pa do Dubrovnika.

Oni nisu skidali nikakve ploče, oni su činili ratne i ine zločine. Njima se oprašta, ali i ne samo to. Jedan dio tih srpskih zločinaca našao je zaposlenje, od policije do državnih tvrtki. I umjesto da se Državno odvjetništvo posveti tim i takvim zlikovcima, oni i dalje proganjaju ljude koji su bili prvi kad je trebalo. Da komedija bude još veća, hrvatski branitelji se svako malo nalaze na sudu, a oni koji su u vrijeme hrvatskom Domovinskog rata spavali zimski san se svako malo nalaze na Pantovčaku gdje ih poput paunova kite najvećih odličjima.

Eto, nema tome dugo pronašli su jedno takvo odličje i u kontejneru za smeće. Riječ je o Spomenici hrvatskog Domovinskoga rata koju je bacio bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić. Razlog tome je taj što je na ovom odličju potpis dr. Franje Tuđmana, kojeg mrzi, kleveće i bljuje gdje god stigne. Međutim, Tuđman je ovom navodnom ratnom izdajniku dodijelio i čin generala Hrvatske vojske, iako je ovaj čovjek bio zapovjednik zloglasne JNA sve do prosinca 1991. Sve apsurd do apsurda.

Uzalud Vukovarci pitaju kada će Državno i ino odvjetništvo kazniti one koji su masakrirali 12 hrvatskih redarstvenika početkom svibnja 1991. u Borovu Selu, kada će privesti pravdi one koji su na desetine tisuća nevinih građana ovoga grada protjerali, kada ćemo znati tko su oni koji su razorili ratnu vukovarsku bolnicu te koji su naposljetku čitavo vrijeme rata ubijali hrvatske branitelje i civile poput stoke.

No, u cijeloj toj priči više nitko i ne priča o zločinima nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, poglavito u bosanskoj Posavini, odnosno današnjoj Republici Srpskoj. Koliko je svih ovih godina Hrvatska procesuirala generala Vojske Republike Srpske? Oni koji bi trebali znati, vjerojatno niti ne znaju njihova imena, ni koliko ih ima, iako su u toj Republici koja je nastala na krvi objavili i knjigu. Stoga pozivamo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da umjesto progona hrvatskih branitelja već jednom počne progoniti i generale Srbije (bivše Jugoslaviji), Crne Gore i zloglasne JNA. No, ovoga puta zadržat ćemo se isključivo na generalima Vojske Republike Srpske.

Ako ne znate, eto njihovih imena, pa ako se hrvatskim službama progoni ratne zločince, a ne hrvatske branitelje, onda neka krenu ovim redom, s time što je tek nekolicina dosad osuđena i to na smiješne kazne. Dakle, drugovi i drugarice, gospodo i drugovi, generali Vojske Republike Srpske koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata zapovijedali, ubijali, rušili i protjerivali, prije svega Hrvate, su:  Mladić Neđe Ratko, Milovanović Jefte Manojlo, Simić Milorada Novica, Talić Bjelana Momir, Borić Milka Grujo, Galić Dušana Stanislav, Gvero Đorđa Milan, Đukić Steve Đorđe, Kelečević Davida Boško, Krstić Milovana Radoslav, Tomanić Mihajla Radivoje, Škrbić Branka Petar, Balać Milana Rajko, Vlaisavljević Jove Mićo, Grubač Nikole Radovan, Grubor Steve Mićo, Kovačević Nikole Dušan, Lisica Save Slavko, Marić Jovana Jovan, Novak Ostoje Božo, Skočajić Obrada Milutin, Spremo Tome Vlado, Subotić Dragomira Bogdan, Tomić Steve Stevan, Andrić Petka Svetozar, Delić  Vidaka Nikola, Zec Gojka Momir, Kukobat Radovana Dušan, Ljugonja Miloša Marko, Masal Stevana Dragiša,  Samardžić Svetozara Milivoje,  Savić Veljka  Cvetko, Sladoje Riste Čedo, Sladojević Branka Bogdan, Sokanović Vojislava Savo, Torbica Bore Milan, Anđić Veljka Radoljub, Arsić Ratka Vladimir, Beronja Koste Đuro,  Blažanović Jelisija Jovo, Veletić Miloša Stojan, Gvozden Milana Boško, Gavrić Nedeljka Budimir, Đukić Đurađa Novak, Zeljaja Milana Radmilo, Josipović Voje Dragan, Keserović Slavka Dragomir, Kovač Veljka Bogdan, Kutlešić Radomira Milorad, Mlađenović Srećka Pero, Milošević Milorada Dragomir, Novaković Svetozara Stamenko, Obradović Milovana Ljubomir, Orašanin Rajka Spasoje, Panđić Vlade Radoslav, Pandurević Jovana Vinko, Paprica Jovana Novak, Prstojević  Jefte Miladin, Prostojević Vase Momčilo, Savčić Momira Milivoj, Stojanović Koste Veljko, Čavić Miloša Radomir, Čolić Cvije Pero, Šiljegović Novaka Marinko.

Od tih nešto više od šezdeset general koji su se borili na strani agresora, više od polovice je stiglo iz zločinačke JNA, koji su ratovali u Hrvatskoj i Sloveniji. Druga polovina je bila na službi u BiH, Makedoniji i Srbiji. Imali su prigode napustiti uloge ratnih zločinaca, ali svi su odabrali ono drugo – među ostalim i istrebljenje svega što hrvatski diše.

Oni su heroji Republike Srpske, a u hrvatskoj ratni zločinci.

Što čeka hrvatska policija, Državno odvjetništvo i slični da je malo tko od ovih zločinaca uopće optužen, a kamoli – pritvoren.

Bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dosad je primio sva moguća odličja. Koje za progone generala Vojske Republike Srpske?

Kod nas je prema svemu sudeći veći grijeh razbiti dvojezičnu ploču nego biti – zločinački ratni general Vojske Republike Srpske. Dokle?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zekanović: Ovog trenutka se u hrvatskim šumama nalaze stotine migranata!?

Objavljeno

na

Objavio

Radio Mrežnica

Više od stotinu migranata privela je krajem proteklog tjedna slovenska policija na području policijskih uprava Kopar i Novo Mesto, a 29 ih je već vraćeno Hrvatskoj, objavilo je u ponedjeljak ravnateljstvo policije u Ljubljani.

Na području Kopra pri ilegalnom prijelazu države granice s Hrvatskom zatečeno je 72 ljudi, ilegalnih migranata iz Alžira, Pakistana, Iraka, Somalije, Sirije, Afganistana, Indije, Irana, Jemena, te Maroka, Palestine i Tunisa.

Njih 43 odmah je izrazilo namjeru da u Sloveniji zatraže azil, a 29 ih je po navodima slovenske policije vraćeno u Hrvatsku.
Na području Novog Mesta koja otkriveno je i privedeno 36 migranata iz različitih afričkih i azijskih država, a postupci s njima još nisu završeni.

Prema podacima slovenskih vlasti, s današnjim je danom u Sloveniji 266 stranaca koji su u toj državi zatražili dobivanje statusa međunarodne zaštite.

Dakle, njih 100 kao i tisuće drugih prošli su kroz našu Hrvatsku. Prosječni prolazak kroz Hrvatsku iz BiH do Italije traje 5 dana, što bi značilo da se i ovog trenutka u hrvatskim šumama nalaze stotine migranata, komentirao je Hrvoje Zekanović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Kakva prava imaju HRVATSKI PRAVOSLAVCI u RH ?

Objavljeno

na

Objavio

Prema čl. 40. Ustava Republike Hrvatske, u Republici Hrvatskoj jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Je li to tako?

Zadnje desetljeće mi pravoslavci u Hrvatskoj pokušavamo dokazati vlastima kako u RH postoje Hrvati-pravoslavci unatoč nametnutoj srpsko-jugoslavenskom obrazcu po kojem su svi pravoslavci Srbi. Tako svi stavljamo naglasak na to da je na popisu stanovništva iz 2011. bilo 16 647 Hrvata pravoslavaca, što je zadnja crta obrane, jer kad stavljamo naglasak na broj od samo 16 647 Hrvata-pravoslavaca zapravo ispada da po nekim automatizmom prihvaćamo to da su 180 000 Srba pravoslavaca zapravo članovi „SPC u RH“. Popis stanovništva iz 2011. prikazuje da su to Srbi-pravoslavci, a nikako da su članovi baš te vjerske zajednice (SPC). U anketi takvo pitanje nije postavljeno zato i nitko nije dao takav odgovor. Dakle 2011. nitko se nije izjasnio koje crkve je član.

Jedini relevantni državni dokument u suvremenoj Hrvatskoj, koji prikazuje baš broj članova vjerskih zajednica je Popisa stanovništva iz 2001. Tako u RH tzv. SPC ima 40 433 članova, Makedonska PC – 211, Crnogorska PC – 44.

Najviše je pravoslavaca bez nacionalnog predznaka – čak 195 969!

         To su zapravo vjernici (potencijalni članovi) Hrvatske pravoslavne crkve jer kad bi ti ljudi htjeli biti članovi neke od registrirane četiri strane pravoslavne crkve, odavno bi to i učinili. U većinski pravoslavnim državama kao što su Rusija, Rumunjska, Bugarska, Grčka … na ovaj način – bez nacionalnog predznaka izjašnjavaju se zapravo svi pravoslavci državljani tih država. Tamo niti ne postoje neke strane pravoslavne crkve jer bi to bilo protivno crkvenim kanonima. Svim tim pravoslavcima nije niti razumljiv taj pojam „pravoslavlje s nacionalnim predznakom”, koji ne postoji nigdje drugdje na svietu, osim na teritoriju bivše Jugoslavije, koji suprotno kanonskom pravu svojata SPC.

Hrvatska pravoslavna crkva je hrvatska zato što djeluje u Republici Hrvatskoj, ona je pravoslavna Crkva mjerodavna za teritorij RH i njeno pravoslavno stanovništvo – njoj se slobodno mogu pridružiti svi pripadnici hrvatske nacije bez obzira na etničko podrijetlo, jer rečeno je: Gdje ste vi dvoje ili troje u Mom imenu i Ja sam uz vas(Mt.18:20).

Ustav (statut) HPC vrijedi isključivo i samo na teritoriju RH i ona moli za hrvatski narod jer je u RH narod hrvatski. U bogoslužju HPC koristi hrvatski jezik, koji je službeni jezik u RH (članak 12. Ustava RH).

      Kanonski nepostojeća „SPC u Hrvatskoj“ tvrdi da su njeni članovi Srbi, na srbijanskom jeziku moli za srpski narod kakvog u RH nema (postoji samo srpska etnička manjina) i čak propovjeda neku posebnu srpsko-pravoslavnu vjeru, što je etnofiletska hereza prepoznata i u svjetskom pravoslavlju. Postoji samo jedna vrsta pravoslavlja i ono nema etničko-nacionalni, nego državno-teritorijski predznak. Svaka suprotna tvrdnja je hereza!

 Status tzv. „SPC u Hrvatskoj“ posebno je zanimljiv. Njezine eparhije integralni su dio SPC iz Srbije, ali samu „SPC u Hrvatskoj“, čak ni SPC iz Srbije formalnopravno ne priznaje, jer ju nema ni u svom statutu – ali priznaje ogromni novac (kune!) koji preko nje izvlači iz Hrvatske i hrvatsku pravoslavnu imovinu. „SPC u Hrvatskoj“ postoji samo na papiru, a jedini na svijetu tko ju priznaje Vlada je Republike Hrvatske i to temeljem štetnog (i nesporno ništetnog) dvostranog ugovora sa subjektom koji nije subjekt ni pozitivnog ni kanonskog prava, pa je nejasno kako je uopće moguće s takvim „subjektom“ imati ugovorni odnos koji ne bi teško i nepovratno kršio i zakon i pravila struke.

         Zašto je Ivica Račan 2002. potpisao taj štetan (i ništetan) ugovor baš sa stranom SPC, koja u RH ima samo 40 000 članova i tada nije bila registrirana niti u svojoj matičnoj državi Srbiji, to još ne znamo. Račan je dobro znao podatke iz Popisa stanovništva 2001. i potpuno je nerazumljivo zašto je negirao skoro 200 000 potencijalnih članova HPC na račun pet puta manjeg broja članova strane SPC, kojoj je darovao cjelokupnu pravoslavnu imovinu RH.

Sa stranom i kanonski nepostojećom „SPC u Hrvatskoj“, Vlada RH podpisala je štetan (i ništetan) ugovor, a još uvjek nema razumjevanje za potrebe druge po veličini vjerske zajednice, koju čine čak 200 000 hrvatskih državljana, koji nisu bili i ne žele biti članovi SPC nego traže vlastitu Hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja je druga po veličini vjerska zajednica nakon Katoličke crkve i čiji je broj vjernika dvostruko veći od sveukupnog broja članova svih registriranih vjerskih zajednica i koji čine 82 % od svih pravoslavaca u Hrvatskoj te 5 % cjelokupnog stanovništva.

Republika Hrvatska do sad nije poštovala vjerske slobode domicilne skupine hrvatskih pravoslavaca – pripadnika Hrvatske pravoslavne Crkve i to beskrajnim odugovlačenjem njezine zakonske registracije, u skladu s pozitivnim pravom (usprkos najurednijoj mogućoj dokumentaciji) i kanonskim pravom po kojem „redosljed crkvenih djela mora slijediti državnu raspodjelu”, a što znači da se obnavljanjem samostalne Hrvatske države mora obnoviti i samostalna pravoslavna crkva, čije je postojanje uvjet punine hrvatske državnosti i suvereniteta.

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari