Pratite nas

Kultura

Zašto Nina Obuljen gura Hrvatsku na Balkan?

Objavljeno

na

„Na Sajmu knjiga u Leipzigu, koji se održava od 23. do 26. ožujka 2017. godine, Hrvatsku će predstavljati dvojica autora: Slobodan Šnajder s višestruko nagrađivanim epskim romanom „Doba mjedi“ (Tim press, Zagreb) i Damir Karakaš s najnovijim romanom „Sjećanja šume“ (Sandorf, Zagreb).“,  rečenica je to kojom započinje obavijest sa službene stranice Ministarstva kulture, a upravo su imena dvojice autora pažnju šire javnosti zaokupili u toku jučerašnjeg dana kada se na naslovnicama hrvatskih medija pojavila informacija o inicijativi 220 intelektualaca iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine koji su potpisali tzv. „Deklaraciju o zajedničkom jeziku“,a koja dolazi kao gruba provokacija nekoliko dana nakon što je Hrvatska obilježila 50 godina od „Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika“

Među potpisnicima su dakako bili i Šnajder i Karakaš.

Ono što još više zaokuplja pažnju saznaje se iz nastavka obavijesti, a u kojoj stoji kako će se „ hrvatski autori Slobodan Šnajder i Damir Karakaš predstaviti u okviru zajedničkog programa u organizaciji međunarodne kulturne mreže Traduki. Kao članica ove kulturne mreže, Hrvatska kontinuirano nastupa na Sajmu u Leipzigu, a književni je program Tradukija ove godine osmišljen oko teme „Ni Istok, ni Zapad – Alkemija Balkana“, kojom će se predstaviti kulturna raznolikost zemljopisnog balkanskog prostora i njegovo uključivanje u europski kulturni kontekst.“

Za početak, što je uopće kulturna mreža Traduki čija je Hrvatska članica? Kako se saznaje s mrežnih stranica samog projekta riječ je o „europskoj mreži  za promicanje književnosti i knjiga, u koju su uključene Albanija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Liechtenstein, Makedonija, Njemačka, Rumunjska, Slovenija, Srbija i Švicarska.“, a partnerom u projektu među ostalima se navodi i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske u ime kojeg je, kako se na stranicama Ministarstva kulture može saznati, 24.10.2011. na sastanku upravnih tijela mreže TRADUKI održanom u Berlinu u nazočnosti tadašnjeg veleposlanika RH u Saveznoj Republici Njemačkoj dr. Mire Kovača, tadašnja državna tajnica Nina Obuljen potpisala pristupne dokumente kojim je Ministarstvo kulture RH postalo punopravni partner mreže.

Zanimljiva je informacija i kako se jednim od suradnika Tradukija navodi i udruga Kurs iz Splita koja je pak u svojstvu hrvatskog predstavnika i pokrovitelja sudjelovala u oživotvorenju projekta „Jezici i nacionalizmi“ iz kojeg je proizašla i tzv. “Deklaracija o zajedničkom jeziku (jugoslavena)“.

Kada smo svojevremeno prolazili kroz mučni proces pretpristupnih pregovora za članstvo u Europsku uniju, u medijima su nas nerijetko plašili balkanskom kaljužom dijelom koje ćemo ostati ako Hrvatska promptno ne uđe u Europsku uniju, no teško se oteti dojmu kako smo upravo u trenutku kada je Zoran Milanović zajedno s Ivom Josipovićem povodom svečanosti ulaska Hrvatske u EU u svom govoru na zagrebačkom trgu Josipa Jelačića pružio ruku „zemljama iz regije u što bržem usvajanju europskih kriterija“ , a s kojima nas „povezuju neraskidive spone“, postali bliže Balkanu i „balkanskoj kaljuži“ nego smo ikada ranije bili i s tog „kursa“ čini se da ne misli skrenuti niti HDZ kao negdašnji antipod svemu što je jednom predstavljao SDP.
Čitajući o „kulturnoj raznolikosti zemljopisnog balkanskog prostora“ koji pak treba „uključiti u europski kulturni kontekst“ stječe se dojam kao da je hrvatska kultura dio kakvo balkanskog plemena koje se tek treba civilizirati i „europeizirati“.

Da smo kojim slučajem u 2012. godini kada je na vlasti bila Vlada Zorana Milanovića koja je na vanjskopolitičkom planu u potpunosti bila okrenuta Istoku i prostoru koji se pejorativno naziva Balkanom, informacija kako će se Hrvatska na Sajmu knjiga u Leipzigu predstaviti u sklopu teme koja implicira njezinu balkansku pripadnost vjerojatno bi nekoga razljutila, ali većinu sasvim sigurno ne bi iznenadila.

Od demokršćanske Vlade predvođene HDZ-om čiji je predsjednik stranke Andrej Plenković u nekoliko navrata izjavio kako mu je temelj kojim misli voditi HDZ upravo tuđmanizam, ova informacija predstavlja nevjerodostojnost u provođenju politike koju je definirao tuđamnističkom i grubo ruganje njegovoj svjetonazorskoj i političkoj baštini.
Da riječ nije o izuzetku već kontinuiranoj politici svjedoči i podatak kako je Nina Obuljen u svojstvu predstavnice Hrvatske sudjelovala i na konferenciji Vijeća ministara kulture jugoistočne Europe koja se od 21. i 22. veljače održavala u albanskoj metropoli Tirani, a sudionici konferencije bili su ministri kulture i predstavnici CoMoCoSEE-ovih zemalja članica – Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Grčke, Moldavije, Crne Gore, Rumunjske, Srbije, Slovenije, Turske i Makedonije.

Franjo Tuđman nije smatrao hrvatsku kulturom dijelom Balkana, a niti da bi je trebalo uklopiti u postojeći „europski kulturni kontekst“. Naprotiv, smatrao je kako je Hrvatska ne samo dio srednjoeuropskog kulturnog kruga, već i kako je dala prilog razvitku europske kulture kao njegov sastavni i nedjeljivi dio. Što je istinski tuđmanizam i kako je Tuđman vidio hrvatsku kulturu možda će najbolje oslikati citat iz intervjua koji je 1998. dao za časopis „MI“, a na nama ostalima je da procijenimo koliko je to komplementarno s politikom za koju Andrej Plenković tvrdi da je „tuđmanistička“:

„… od četrnaest stoljeća na ovom tlu samo smo sedamdeset godina bili povezani s Balkanom, a i tada da bismo smo se oslobodili od one nezahvalne Europe. Prema tome, dali smo svoj prilog Europi. Stoga ne podliježimo floskuli da se Hrvatska treba približiti Europi. Hrvatska je po čitavom svom tvarnom i duhovnom biću bila sastavni dio i Sredozemne i Srednje Europe. Hrvatska je po svojoj kulturi, po svojoj arhitekturi sastavni dio te Europe, Hrvatska je imala književnost koja je prevođena na strane jezike od Marulića u XVI. stoljeću nadalje, prije Molièrea ili Shakespearea, Hrvatska je imala svoju pravnu regulativu od poljičkog, dubrovačkog, istarskog, vinodolskog zakonika i sl., od samoupravnih prava gradova itd. Ne samo da smo bili sastavni dio Europe, nego smo dali prilog razvitku europske kulture.“

Luca Toni /Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

‘Vltava’ – čarobna glazba satkana od uzvišene ljubavi prema naciji, domovini i zavičaju

Objavljeno

na

Objavio

Bedřich Smetana (1824-1884.) otac češke glazbe, utemeljitelj nacionalne opere, skladatelj i dirigent bio je u svojoj 50-oj godini života gluh, tako da na premijeri nije mogao čuti svoje remek-djelo, “Vltavu”, jedinstvenu, čarobnu simfonijsku pjesmu iz ciklusa “Moja Domovina” (“Má Vlast”).

Nije rođen u Pragu (iako se njegovo ime obično veže uz glavni grad Češke), nego u Litomyšlu, malom gradiću istočno od Praga na samoj granici Češke i Moravske, na području na kojemu je službeni jezik bio njemački. Češki je naučio tek kasnije, ali možda je upravo ta odvojenost od materinjeg jezika, pisma i češke kulture u mladom skladatelju i probudila još veću i gorljiviju ljubav prema Rodu i Domovini.

Bila mu je namijenjena sudbina pivara (jer time se bavio njegov otac), ali život ga je odveo na drugu stranu, jer se Bedřich već sa šest godina pokazao vrhunskim glazbenim talentom i nastupio pred publikom na koncertu kao pijanist. Osim klavira, učio je svirati violinu, ali je ipak ostao najpoznatiji po svojim sjajnim skladbama što ih je stvarao najprije zanesen ljubavlju prema ženama koje je volio, a potom i opusom u kojemu je slavio Domovinu, češku povijest i svoju ljubav prema zavičaju.

Ovaj glazbeni virtuoz, dirigent, pedagog i skladatelj, svjetskoj je baštini ostavi dragocjena djela među kojima su najznačajnija:

  • opere “Prodana nevjesta”, “Libuša”, “Dalibor”
  • grandiozni ciklus od 6 simfonijskih pjesama (“Moja domovina”)
  • slavna i čarobna simfonijska pjesma “Vltava”

Uzor Smetani bio je Franz Liszt s kojim je bio i veliki prijatelj, a posvetio mu je i skladbu Šest karakterističnih komada. Na nagovor Liszta Smetana je utemeljio Klavirski institut u Pragu koji ubrzo postaje važno središte glazbenog života. U to vrijeme (do 1856. godine) u Češkoj njegova djela i nisu bila tako poznata. Velike uspjehe postiže tek u Švedskoj (kuda odlazi nakon uvođenja Bachovog apsolutizma). U Göteborgu provodi 5 godina. Postaje poznati i priznati zborski dirigent, pijanist, a utemeljio je i glazbenu školu. Pored svega toga sklada i svoja prva važnija djela (simfonijske pjesme Richard III., Wallensteinov logor i Hakon Jarl).

U Prag se vraća poslije pada Bachovog apsolutizma i radi na utemeljenju nacionalne opere (jer do tada su u Češkoj operna djela izvođena na njemačkom jeziku).

Godine 1866. sklada svoju prvu operu – Braniboři v Čechách /Brandenburžani u Češkoj, a njezina je praizvedba upriličena u Privremenom kazalištu. Ovo je djelo postiglo sjajan uspjeh.

Grandiozni ciklus “Moja domovina” predstavlja jedinstvenu i neponovljivu i snažnu tonsku apoteozu mita i povijesti češke nacije, a cjelokupno djelo Bedřicha Smetane skladna je sinteza nacionalnih i aktualnih europskih glazbenih elemenata upotpunjena savršenim umjetničkim izrazom.

Čovjek ne mora biti Čeh pa da mu srce zaigra kad čuje ove harmonične zvuke koji se tako ljupko upotpunjuju, sljubljuju i stapaju u cjelinu u zadivljujućem, sjajnom i očaravajućem glazbenom remek-djelu što ga može stvoriti samo biće ispunjeno Božjim nadahnućem i žarkom ljubavlju prema Domovini koja se ne da niti može mjeriti nikakvim ovozemaljskim mjerilima.

U svome je Dnevniku na jednom mjestu ovaj veliki skladatelj zapisao: “Ja sam oruđe više sile…jedanput ću u tehnici postati Liszt, a u skladanju Mozart.”

Zaplovimo Vltavom…i uživajmo u krajoliku zavičaja neponovljivog Smetane…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

NEMOJ ME ZABORAVITI!

Objavljeno

na

Objavio

Napisat ću dio priče,
samo kraj će sretan biti
i sad čujem kako viče:
NEMOJ ME ZABORAVITI!

Heroj Domovinskog rata,
kojeg crna zemlja krije,
čekala je sestra brata,
vratio se nikad nije!

Čekala je majka sina
i brisala suze s lica,
uze joj ga Domovina,
pokri sveta trobojnica!

I otac ga ček’o dugo
al morao je jedno znati:
slomit ćeš mu srce tugo
pa ga neće dočekati.

Ali će ga zagrliti
u kraljevstvu Božje sreće,
tek će oni sretni biti
tu gdje tuga ući neće!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Još te čuvam, košuljo sveta!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari