Pratite nas

Kultura

Zašto Nina Obuljen gura Hrvatsku na Balkan?

Objavljeno

na

„Na Sajmu knjiga u Leipzigu, koji se održava od 23. do 26. ožujka 2017. godine, Hrvatsku će predstavljati dvojica autora: Slobodan Šnajder s višestruko nagrađivanim epskim romanom „Doba mjedi“ (Tim press, Zagreb) i Damir Karakaš s najnovijim romanom „Sjećanja šume“ (Sandorf, Zagreb).“,  rečenica je to kojom započinje obavijest sa službene stranice Ministarstva kulture, a upravo su imena dvojice autora pažnju šire javnosti zaokupili u toku jučerašnjeg dana kada se na naslovnicama hrvatskih medija pojavila informacija o inicijativi 220 intelektualaca iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine koji su potpisali tzv. „Deklaraciju o zajedničkom jeziku“,a koja dolazi kao gruba provokacija nekoliko dana nakon što je Hrvatska obilježila 50 godina od „Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika“

Među potpisnicima su dakako bili i Šnajder i Karakaš.

Ono što još više zaokuplja pažnju saznaje se iz nastavka obavijesti, a u kojoj stoji kako će se „ hrvatski autori Slobodan Šnajder i Damir Karakaš predstaviti u okviru zajedničkog programa u organizaciji međunarodne kulturne mreže Traduki. Kao članica ove kulturne mreže, Hrvatska kontinuirano nastupa na Sajmu u Leipzigu, a književni je program Tradukija ove godine osmišljen oko teme „Ni Istok, ni Zapad – Alkemija Balkana“, kojom će se predstaviti kulturna raznolikost zemljopisnog balkanskog prostora i njegovo uključivanje u europski kulturni kontekst.“

Za početak, što je uopće kulturna mreža Traduki čija je Hrvatska članica? Kako se saznaje s mrežnih stranica samog projekta riječ je o „europskoj mreži  za promicanje književnosti i knjiga, u koju su uključene Albanija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Liechtenstein, Makedonija, Njemačka, Rumunjska, Slovenija, Srbija i Švicarska.“, a partnerom u projektu među ostalima se navodi i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske u ime kojeg je, kako se na stranicama Ministarstva kulture može saznati, 24.10.2011. na sastanku upravnih tijela mreže TRADUKI održanom u Berlinu u nazočnosti tadašnjeg veleposlanika RH u Saveznoj Republici Njemačkoj dr. Mire Kovača, tadašnja državna tajnica Nina Obuljen potpisala pristupne dokumente kojim je Ministarstvo kulture RH postalo punopravni partner mreže.

Zanimljiva je informacija i kako se jednim od suradnika Tradukija navodi i udruga Kurs iz Splita koja je pak u svojstvu hrvatskog predstavnika i pokrovitelja sudjelovala u oživotvorenju projekta „Jezici i nacionalizmi“ iz kojeg je proizašla i tzv. “Deklaracija o zajedničkom jeziku (jugoslavena)“.

Kada smo svojevremeno prolazili kroz mučni proces pretpristupnih pregovora za članstvo u Europsku uniju, u medijima su nas nerijetko plašili balkanskom kaljužom dijelom koje ćemo ostati ako Hrvatska promptno ne uđe u Europsku uniju, no teško se oteti dojmu kako smo upravo u trenutku kada je Zoran Milanović zajedno s Ivom Josipovićem povodom svečanosti ulaska Hrvatske u EU u svom govoru na zagrebačkom trgu Josipa Jelačića pružio ruku „zemljama iz regije u što bržem usvajanju europskih kriterija“ , a s kojima nas „povezuju neraskidive spone“, postali bliže Balkanu i „balkanskoj kaljuži“ nego smo ikada ranije bili i s tog „kursa“ čini se da ne misli skrenuti niti HDZ kao negdašnji antipod svemu što je jednom predstavljao SDP.
Čitajući o „kulturnoj raznolikosti zemljopisnog balkanskog prostora“ koji pak treba „uključiti u europski kulturni kontekst“ stječe se dojam kao da je hrvatska kultura dio kakvo balkanskog plemena koje se tek treba civilizirati i „europeizirati“.

Da smo kojim slučajem u 2012. godini kada je na vlasti bila Vlada Zorana Milanovića koja je na vanjskopolitičkom planu u potpunosti bila okrenuta Istoku i prostoru koji se pejorativno naziva Balkanom, informacija kako će se Hrvatska na Sajmu knjiga u Leipzigu predstaviti u sklopu teme koja implicira njezinu balkansku pripadnost vjerojatno bi nekoga razljutila, ali većinu sasvim sigurno ne bi iznenadila.

Od demokršćanske Vlade predvođene HDZ-om čiji je predsjednik stranke Andrej Plenković u nekoliko navrata izjavio kako mu je temelj kojim misli voditi HDZ upravo tuđmanizam, ova informacija predstavlja nevjerodostojnost u provođenju politike koju je definirao tuđamnističkom i grubo ruganje njegovoj svjetonazorskoj i političkoj baštini.
Da riječ nije o izuzetku već kontinuiranoj politici svjedoči i podatak kako je Nina Obuljen u svojstvu predstavnice Hrvatske sudjelovala i na konferenciji Vijeća ministara kulture jugoistočne Europe koja se od 21. i 22. veljače održavala u albanskoj metropoli Tirani, a sudionici konferencije bili su ministri kulture i predstavnici CoMoCoSEE-ovih zemalja članica – Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Grčke, Moldavije, Crne Gore, Rumunjske, Srbije, Slovenije, Turske i Makedonije.

Franjo Tuđman nije smatrao hrvatsku kulturom dijelom Balkana, a niti da bi je trebalo uklopiti u postojeći „europski kulturni kontekst“. Naprotiv, smatrao je kako je Hrvatska ne samo dio srednjoeuropskog kulturnog kruga, već i kako je dala prilog razvitku europske kulture kao njegov sastavni i nedjeljivi dio. Što je istinski tuđmanizam i kako je Tuđman vidio hrvatsku kulturu možda će najbolje oslikati citat iz intervjua koji je 1998. dao za časopis „MI“, a na nama ostalima je da procijenimo koliko je to komplementarno s politikom za koju Andrej Plenković tvrdi da je „tuđmanistička“:

„… od četrnaest stoljeća na ovom tlu samo smo sedamdeset godina bili povezani s Balkanom, a i tada da bismo smo se oslobodili od one nezahvalne Europe. Prema tome, dali smo svoj prilog Europi. Stoga ne podliježimo floskuli da se Hrvatska treba približiti Europi. Hrvatska je po čitavom svom tvarnom i duhovnom biću bila sastavni dio i Sredozemne i Srednje Europe. Hrvatska je po svojoj kulturi, po svojoj arhitekturi sastavni dio te Europe, Hrvatska je imala književnost koja je prevođena na strane jezike od Marulića u XVI. stoljeću nadalje, prije Molièrea ili Shakespearea, Hrvatska je imala svoju pravnu regulativu od poljičkog, dubrovačkog, istarskog, vinodolskog zakonika i sl., od samoupravnih prava gradova itd. Ne samo da smo bili sastavni dio Europe, nego smo dali prilog razvitku europske kulture.“

Luca Toni /Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljena knjiga dr. sc. Jurja Batelje ‘Žrtve obavijene šutnjom – svjedočanstva patnika s Križnog puta’

Objavljeno

na

Objavio

Predstavljanje nove knjige dr. sc. Jurja Batelje „Žrtve obavijene šutnjom – svjedočanstva patnika s Križnog puta“ održano je u četvrtak, 28. svibnja u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili recenzent dr. sc. Josip Jurčević i autor, a predstavljanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić koji je napisao predgovor.

Ova knjiga donosi svjedočanstva petnaestorice sudionika Križnoga puta, najvećim djelom civila, zatim vojnika i dva svećenika, koji su preživjeli Blajburšku tragediju te prenosi tegobna iskustva koja su prikrivali pred vlastitim roditeljima, znancima, bračnim drugom i vlastitom djecom jer su se bojali da ako se za njih sazna, represivni komunistički režim će ih podvrgnuti novim mukama.

Obraćajući se okupljenima Jurčević je dao širi povijesni kontekst događaja te rekao kako ova svjedočanstva različitih ljudi i iskustava donosi priliku čitatelju da prepozna stvarnu veličinu te tragedije i zastrašujuće razmjere represivnosti i osmišljenosti komunističkog zločinačkog sustava. „Sasvim je jasno da je taj zločin na Bleiburgu i Križnom putu počinjen planirano i s vrlo jasnim ciljem.

Također, sasvim je jasno da se taj zločin pripremao kroz cijeli Drugi svjetski rat, kao i da se dolaskom komunista na vlast dogodila diktatura proletarijata te da je njihov cilj bio prekid doticaja s dotadašnjom tradicijom i nasljeđem. To vrijeme bio je početak zločinačkog komunističkog svijeta i oni su veoma dobro znali da bi taj svijet mogao opstati, mora počivati na neograničenom nasilju, a da bi dugoročno osigurali svoju vlast morali su iskorijeniti svu baštinu prije komunizma koja je njima bila neprihvatljiva.

Kada u Hrvatskoj i drugim komunističkim zemljama slušamo o ovim zločinima često čujemo teze da je to bio refleks osvete, a da tome nije tako možete čitati u ovoj knjizi i vidjeti u tragičnosti sudbina ovih običnih ljudi. Može se jako dobro vidjeti zapravo da je riječ o organiziranom zločinačkom sustavu kojem je za cilj bio uništiti institucije i ljude, nositelje stare tradicionalne hrvatske baštine“, rekao je Jurčević.

Progovorivši kako je knjiga nastala Jurčević je istaknuo kako je za nju zapravo zaslužan bl. Alojzije Stepinac jer je autor dok je prikupljao svjedočanstva o njegovoj svetosti, zapisao i ova. „Ova svjedočanstva iznimno su vrijedna jer do srži upotpunjuju određene istražene spoznaje. Na toj temeljnoj razini svjedoče o mučeništvu i žrtvi, ne samo Alojzija Stepinca koji im je bio glavna meta, već i onih malih običnih ljudi“.

U nastavku, detalje o nastanku knjige iznio je i mons. Batelja istaknuvši kako su materijali za nju prikupljeni u desetogodišnjem razdoblju do 1997. do 2007. godine. „Dok sam obilazio hrvatske krajeve u traganju za činjenicama koje osvjetljavaju život te posmrtni glas svetosti i mučeništva blaženoga Alojzija Stepinca, susretao sam ljude koji su mi iz vlastite pobude, u povjerenju, ispripovjedili tajnu svog života koju su desetljećima skrivali i pred članovima obitelji i pred javnošću.

Pomno sam zabilježio svako svjedočanstvo i gotovo svaki sugovornik je svoje svjedočanstvo potpisao i osjetio sam kako je duboka sudbina i patnja potresla njihove duše. Neki od njih, nakon prvog susreta i stečenog povjerenja, došli bi u Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu, gdje sam vršio službu rektora, i bez prisluškivanja bilo koga mogao sam u miru saslušati i zabilježiti njihova stradanja. Bilo je to za njih svojevrsno vidanje nezaliječenih rana. Svi su oni danas mrtvi, ali njihova riječ daje ovoj knjizi vjerodostojnost, a ona njima pravo javnosti. Štoviše, i aktualnost jer živimo u vremenu kad se neupokojene žrtve nastoji obaviti još većom šutnjom“.

Batelja je poručio i kako ova svjedočanstva žele sačuvati spomen na stradanja koja ne bi bilo moguće podnijeti bez kršćanskog poimanja života i smrti, odnosno čovjekova uporišta u Bogu Stvoritelju i sudcu živih i mrtvih. Štoviše, vjera je jedini kriterij koji nam omogućuje razumjeti zašto su ovi stradalnici s ohrabrenjem susretali svećenike, a neki u zatvoru u Lepoglavi potajice promatrali u šetnji nevino osuđenog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i bili okrijepljeni već samom spoznajom njegove blizine. Poneki su sretni dohvaćali komadićak hostije, sv. Pričesti, kao oni u logoru u Staroj Gradiški gdje im je mrvica hostije bila velika kao sunce. Potvrdilo se općeljudsko iskustvo svjetskih gulaga u kojima su logoraši samo iz vjere i molitve uspjeli preživjeti. Osim toga, ova svjedočanstva žele čitatelju pružiti točnu informaciju o počinjenom zlu nad stradalnicima Križnoga puta i žrtvama koje su oni podnijeli ljubeći istinu, pravdu i poštenje. To je glavna poruka ove knjige i razlog da sam je kao svećenik pripremio i objavio“, zaključio je autor.

Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić upozorivši kako su u našoj domovini ovi strašni zločini još uvijek nekažnjeni i nastoji ih se prekriti šutnjom i zaboravom. „Nažalost, sve se čini da se javnost ne upozna s istinitim događajima velike naše nacionalne tragedije, najvećeg povijesnog stradanja hrvatskoga naroda koje se dogodilo neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata. Što je možda još gore vlast slavi te iste zločince te i dalje trpimo laži o svemu što se dogodilo.

Recimo, aktualna sisačka vlast slavi 5. svibnja kao dan oslobođenja Siska, a činjenica je da su toga dana ti ‘osloboditelji’ iz sisačke bolnice odveli u mjesto Crnac 114 ranjenika, tamo su ih ubili bez suda i bacili u Savu. Naš sisački kateheta i svećenik Petar Žagmeštar nestao je bez traga nakon dolaska ‘osloboditelja’, a učinio nikom nikada nije ništa loše. Zar je to stvar koju treba slaviti“, zapitao se biskup te je zahvalio mons. Batelji što proučavajući život i djelo našeg svetog Blaženika, pronalazi istinu i, što je još važnije, tu istinu iznosi na svjetlo dana te je podastire katoličkom čitateljstvu i cijeloj hrvatskoj i svjetskoj javnosti. (Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Pobjednička vojska Hrvata, temelj je hrvatske države

Objavljeno

na

Objavio

U susret obljetnici🇭🇷

Dana Gospodnjeg
28/05/1991
postroji se:

VOJSKA HRVATA

Bolno je imala krštenje,
dok se krvlju pisala sloboda,
u borbi za Hrvatsko rođenje,
za život hrvatskoga roda!

Srcem udari na zmaja
i pusti hrabrost da je vodi,
satkana iz svakoga kraja,
iz krvavih čizama se radi!

Pobjednička vojska Hrvata,
temelj je hrvatske države,
i stub Domovinskog rata
u danima ponosa i slave.

Sad na grobu hrvatskog vojnika
Hrvatska svoju povijest piše,
da nije bilo hrabrih bojovnika
ni Hrvata ne bi bilo više!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Damir Krstičević: Hrvatski narod može biti ponosan na našu sjajnu Hrvatsku vojsku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari