Pratite nas

Politički rentgen

Zašto je Plenković smijenio Hasanbegovića i imenovao Ninu Obuljen?

Objavljeno

na

Ne postoji razumna Hrvatica, Hrvat, razumna državljanka ili državljanin Republike Hrvatske koji ne bi potpisao  „bjanko ček“ Plenkoviću za sve „strateške“ planove o gospodarskom rastu, demografskoj obnovi i ekonomskom prosperitetu Hrvatske.

Postavlja se pitanje, na koji su način ministri Hasanbegović, Kovač, Kliman i ministrica Juretić  mogli negativno utjecati na rast BDP-a RH i obrnuto, na koji način će Nina Obuljen i ostali imenovani ministri koji su zamijenili smijenjene ministre pozitivnije utjecati na budućnost Hrvatske? Na koji je način ministar Hasanbegović mogao spriječiti strateški gospodarski plan premijera Plenkovića da bi zbog toga bio smijenjen? Ako nije smijenjen zbog toga, zbog čega je smijenjen, jer do jučer je bio aktualan ministar tehničke Vlade?

Bogatstvo jedne ponosne nacije ne mjeri se samo veličinom rasta BDP-a, veličinom suhoparnih brojeva koji danas mogu biti ovakvi, a sutra potpuno drugačiji, pogotovo što na te suhoparne brojčane veličine ne možemo presudno utjecati mi sami svojom ekonomskom pameću u ovim turbulentnim svjetskim i europskim  ekonomskim gibanjima, kao i ugrozama koje Hrvatskoj prijete sa svih strana. Ekonomski prosperitet, puni džepovi nisu garancija domoljubnog zajedništva, nisu garancija blagostanja i nisu onaj presudan okidač za obranu nacionalnih interesa. Ti parametri nisu bili presudni ni za vrijeme Domovinskog rata kada smo goli i bosi, siromašni i razoružani, na čelu s predsjednikom Tuđmanom stvarali neovisnu hrvatsku državu. Tih slavnih godina u ponoru ekonomskog sloma, sa bijednom prosječnom plaćom od 150 maraka, naoružani ljubavlju, domoljubljem, naoružani neslomljivim duhom i čežnjom za slobodnom Domovinom, puni  vjere stvorili smo Hrvatsku.

Oni koji nikada nisu ni voljeli ni željeli Hrvatsku, punih 20 godina pljuvali su po nama ognjištarima, nemilice su pljačkali Hrvatsku, cipelarili Tuđmana, branitelje, Domovinski rat, od branitelja stvorili ustaše i zločince, zatvarali generale, uništavali kulturnu i duhovnu baštinu, širili međunarodne laži o našoj Domovini, širili mitove o Titu, zločinačkom antifašizmu, ubijali mrtvog Stepinca, umnožavali žrtve Jasenovca, prikrivali istinu o komunističkim zločinima Bleiburga i Hudih jama, zabranili domoljubnu pjesmu, knjigu, film, pismo, bestijalno napadali Crkvu i naše crkvene velikodostojnike, promovirali kulturu smrti nasuprot dostojanstvu života, uvodili genderizam. Uveli su filozofiju mitomanskih laži zatirući povijesne istine!

Može li narod opstati na lažnim idolima i mitovima, na temeljima lažnih antifašističkih ideologija? Može li narod bez slobode duhovnog stvaralaštva pro aktivno sudjelovati u prosperitetu i napretku društva u svakom pogledu, pa tako i ekonomskom? Naravno da ne može i baš to je idealistički prepoznao Zlatko Hasanbegović!

Zlatko Hasanbegović imao je tri mane.

Muslimanska vjeroispovijest, otvaranje svih arhiva i besprijekorno poštenje. Ni jedna od ove tri ljudske karakteristike jednostavno se ne uklapaju u pokvarenjaštvo hrvatskih politika i usuđujem se tvrditi da su ga sve tri navedene karakteristike koštale glave. Kada je u pitanju vjeroispovijest, postavlja se pitanje šta bi se dogodilo da je slučajno Milorad Pupavac na ovakav način, bez suvislog objašnjenja smijenjen s položaja ministra bilo kojeg resora? Kompletan domaći i strani medijski prostor bio bi zatrovan novim pogromom Srba u ustaškoj Hrvatskoj, genocidnim hrvatskim narodom koji ponovo gazi Srbe na nacionalnoj i vjerskoj osnovi!? Hoće li u kontekstu smjene Hasanbegovića bilo tko primijetiti i dovesti to u svezu  sa muslimanskom  vjeroispoviješću Hasanbegovića , pa makar i islamska zajednica u Hrvatskoj u ovim osjetljivim vremenima glede turbulencija u islamskom svijetu? Hoće li netko primijetiti da je u ovom trenutku za Hrvatsku štetan takav bezrazložan potez? Hoće li netko primijetiti da su smjenom Hasanbegovića narušeni temeljni principi vjerske i međunacionalne tolerancije, principi multikulturalnost na koju se toliko zaklinjemo? Hoće li netko primijetiti da su inicijatori Hasanbegovićeve smjene bili predstavnici srpske i talijanske manjine u eklatantnom ucjenjivačkom maniru, ne dozvoljavajući drugom da bude ono  što beskrupulozno zahtijevaju za sebe i za svoje manjine? Ne samo da zahtijevaju nego će očito i dobiti!?

Drugi krimen Hasanbegovića, otvaranje svih arhiva propale Jugoslavije i komunističke partije još je znakovitiji. Otvaranjem arhiva, iznošenjem istine na svijetlo dana, bili bi srušeni svi mitovi o Titu, NOB-u, zločinačkom komunističkom režimu, isplivala bi istina o pljački i pljačkašima Hrvatske i bili bi srušeni ideološki temelji na kojima počiva jedna partija, bila bi srušena ideja velike Srbije koja je pupčanom vrpcom vezana za ideju treće Jugoslavije s kontinuiranim nastavkom velikosrpske dominacije na ovim prostorima. Arhive se ne može otvoriti parcijalno ni selektivno. Ili sve ili ništa. I umjesto da Plenković kao prvi zadatak Nini Obuljen odredi otvaranje arhiva radi istine, on joj zapovijeda istragu kriminala u HAVC-u u kojemu je i ona sama navodno sudjelovala u najvažnijim upravljačkim strukturama dobivajući ordenje za antihrvatske projekte. Koji paradoks!? Plenković valjda misli da će Nina Obuljen samu sebe prijaviti državnom odvjetniku Cvitanu!?

Treći Hasanbegovićev krimen je besprijekorno poštenje, skromnost i radišnost. Ni s jednom od ovih osobina Hasanbegović se ne uklapa u političke pljačkaške strukture koje dominantno utječu na društveno politička zbivanja u klasičnom, mafijaškom korupcionaškom kartelu na hrvatski način.

I kada se čini da su tri navedena razloga prilično precizna, kirurška dijagnoza smjene Hasanbegovića, stvari poprimaju sasvim drugu dimenziju, ako radikalnije zakopamo u dubinsku analizu cijelog slučaja. Zapravo nije pitanje zašto je smijenjen Hasanbegović?

Pravo pitanje je zašto je imenovana Nina Obuljen, kandidatkinja mentalno komunističke ljevice?

Zar Plenković u HDZ-u osim Hasanbegovića nije imao  barem još jednog poštenog domoljuba koji je mogao nastaviti kontinuitet Hasanbegovićeve politike, ako je ime Hasanbegovića unosilo toliko nemira u hrvatski politički prostor, a taj nemir bi navodno štetio ekonomskom prosperitetu i ispunjavanju programskih ciljeva?

Imenovanjem Nine Obuljen i ustupcima Srbima i ljevici Plenković je  već danas potpisao veliku koaliciju koja je zapravo krajnji cilj nakon urotničke dekapitacije Karamarka, Hasanbegovića i gotovo svih Karamarkovih kadrova.

Animoziteti između Mosta i HDZ-a ne će prestati niti su prestali nakon odlaska Karamarka. Naprotiv, Most o HDZ-u misli sve najgore i obrnuto i oni su zapravo politički neprijatelji i suparnici u trenutačnoj pragmatičnoj interesnoj suradnji. HDZ više nikada ne će Mostu dozvoliti dominaciju kakvu su imali u Oreškovićevoj Vladi niti će Most dozvoliti da bude progutan od „većeg brata“ koji je do sada progutao sve svoje koalicijske partnere. Zadnji zalogaj bio je HSP-AS!

Imenovanje Nine Obuljen mora upaliti crveno svjetlo u Mostu, jer tim imenovanjem Plenković je kupio naklonost ljevice, naklonost mainstream medija  i već sutra može uspješno realizirati preslagivanje Vlade, preslagivanje koje, hvala Bogu, Karamarku nije uspjelo. Zar nije to pravi razlog imenovanja Nine Obuljen nove čuvarice hrvatskih arhiva!? Velika koalicija je na djelu, zadatak joj je zaustaviti sve vidove lustracije i to se sasvim jasno vidi iz kadrovske križaljke gospodina Plenkovića, a osobiti iz sastava njegovog savjetničkog tima kojemu se kao zadnji priključio Goran Granić. Eto, imamo Graniće na obadva brda!?

Dok ljevica s Plenkovićem ispija šampanjac i tapšu ga po ramenu nakon „konačnog rješenja“ za Hasanbegovića, desnica, domoljubi, ustaše, ultranacionalisti, katolibani i filofašisti, stjerani su ponovo u katakombe. I umjesto da Plenković smanji taj ideološki jaz u Hrvatskoj i za njega s pravom optuži Zorana Milanovića i komunističku ljevicu koja je na koljenima, on radi još veći razdor i daje SDP-u umjetno disanje, daje Zoranu Milanoviću za pravo glede lika i djela Zlatka Hasanbegovića. Zar nije Plenković i sam širio objede protiv Karamarka i Hasanbegovića u Europskom parlamentu i Europskoj pučkoj stranci i time sam sebe stavio pred svršen čin? Plenković šalje poruku da je Milanović imao pravo, a Karamarko krivo, šalje poruku da mu iz SDP-a trebaju, a Karamarko i njegovi ljudi ne trebaju!

Možda se u katakombama u koje smo stjerani rodi neka nova Hrvatska, možda će nas ponovo natjerati da budemo „Za dom spremni“. Više ništa nije isključeno!? U Austriji obnavljaju kuću Adolfa Hitlera, u Kumrovcu njeguju kuću J.B.Tita, u Beogradu se klanjaju  „Titovoj kući cveča“. Smijemo li mi u našoj Hrvatskoj biti „Za dom spremni“ kao naši branitelji u Domovinskom ratu, branitelji koji još uvijek nisu na rang listama najvećih svjetskih zločinaca. Još uvijek nisu, ali na tome se radi, kako bi Vučić i Nikolić uskoro bez kompleksa posjetili Zagreb, pa iz Zagreba nesmetano i bezuvjetno  u Europsku uniju!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

PRVA I POSLJEDNJA CRTA OBRANE HRVATSKE!

Objavljeno

na

U hrvatskoj povijesti postoje osobe i događaji koji stoje i vječno će stajati kao svjetionici na prvoj i posljednjoj crti obrane hrvatskog nacinalnog bića, suverenizma, putokazi koje su uvijek pa i danas zatirani kako bi se hrvatski narod zauvijek izgubio u bespućima povijesnih zbivanja.

Od povijesnih događaja to je sveti obrambeni Domovinski rat, a od osoba u svom punom sjaju, to je blaženi Alojzije Stepinac.

Ne trebamo obilaziti zemaljsku kuglu kako bi pronašli svjetske  povijesne proizvođače mitova i laži na kojima počivaju temeljne paradigme postojanja pojedinih država i nacija. Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbližem susjedstvu i naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije  ponidaštavanja svega što hrvatski diše. Nije mi namjera empirijski dokazivati kako je tome tako citiranjem izjava malobrojnih, ali uglednih srpskih intelektualaca koji sami tvrde da se srpska povijest temelji na lažnim mitovima i obmanama. Jedna od njih koja to tvrdi je svakako je gospođa Sonja Biserko.

Stoljetna svetosavska mitomanska strategija je jednostavna. Da bi mogli živjeti srpski mitovi o nebeskom i izabranom narodu potrebno je ubiti istinu o velebnom povijesnom događaju kao što je hrvatski Domovinski rat i potrebno je još jednom ubiti i oblatiti ime, djelo i svetost, najvećeg među velikima, blaženog Alojzija Stepinca. Jer istina, a ne mit o Domovinskom ratu, istina, a ne mit o blaženom Alojziju Stepincu konačno će do kraja osloboditi hrvatsku državu i hrvatski narod iz okova kojima nas žele još više okovati.

Svi vlastodršci u Hrvatskoj koji su se zaklinjali, a i danas se zaklinju u svoje domoljublje zapravo ne znaju šta domoljublje u svom dubokom smislu jest. Domoljublje bez domoljubnih sadržaja nije domoljublje, domoljublje bez esencijalne istine o hrvatskoj povijesti nije domoljublje, domoljublje bez neumoljive obrane istine o Domovinskom ratu, bez štita ljubavi kojim ćemo braniti život i djelo blaženog Alojzija Stepinca nije domoljublje. Domoljublje je vjera, katarza, metanoja, a ako želiš reći da vjeruješ, da ljubiš svoju Domovinu za to nisu dovoljne riječi nego svakodnevno obraćenje, obrat duše isto onakav kakav je potrebno svakodnevno  činiti u odnosu prema živom Bogu.

Jedino tako, zaboravljajući sve svoje vlastite partitokratske i materijalne  interese moći ćemo uvijek biti spremni na braniku Domovine, osobito u ovim teškim trenutcima kada nam prijete vidljive i nevidljive povijesne ugroze.

Ima ljudi koji uporno promoviraju istinu i samo istinu, a ne mitove. Takvom događaju možete svjedočiti 11.05. u 21h u kinu Tuškanac, gdje će biti prikazan film Jakova Sedlara uz tekst našeg kniževnika i publiciste Nenada Piskača. Film, „Svetac, zločinac i dvorske lude“ istinita je priča, a ulaz je besplatan čak i za one domoljube iz političkih vlasti, koji imaju novac financirati ovakve projekte, ali to još uvijek ne čine. Ulaz je slobodan i za one koji su jučer slavili svog idola Tita.

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek: Politička burza

Objavljeno

na

Nakon sramotne epizode hrvatskog parlamentarizma i demokracije čemu smo svjedočili protekli tjedan u Hrvatskom saboru, nakon potpunog kraha i noćne more etičkih i moralnih vrijednosti protagonista koji su dobili glasove hrvatskih građana i koji bi nas morali predstavljati u najboljem ozračju poštenja, kršćansko demokratskih vrijednosti, državništva i suverenizma, došlo je vrijeme zbrajati i oduzimati plodove te tužne epizode. Kome su porasle, a kome pale burzovne političke dionice? Zapravo, žalosno je i licemjerno to što su nas svi akteri ove političke kaljuže doveli pred svršen čin zbrajati im minuse i pluseve, kada je potpuno razvidno da je iz fokusa radikalno izgubljena esencija njihovog poslanja, služiti narodu!
Zaslužuje li uopće prolaznu ocjenu bilo koja politička opcija, osim onih koji u toj političkoj disonantnoj kakofoniji više ne žele sudjelovati?

I dok jedni slavodobitno dižu ruke u zrak opijeni pobjedničkim šampanjcem proglašavajući se pobjednikom kao alkarski slavodobitnici , istodobno upiru palcem okrenutim dolje u gubitnike proglašavajući ih neprijateljima naroda. Burzovni politički mešetari trljaju ruke i debelo zarađuju na ovom klasičnom moralnom debaklu hrvatskih politika. U pomoć im uskaču razno razne rejting agencije kvazi PR stručnjaci, ideološko obojeni politički analitičari, medijski moguli i međunarodni „Šeksovi gremiji“, koji u tom komplotu totalne iracionalnosti, obezglavljenom, porobljenom , osramoćenom hrvatskom narodu ponovo serviraju novo-staru paradigmu odnosa političkih snaga sugerirajući nam ona rješenja na kojima će samo oni najviše partitokratski profitirati, a Hrvatska izgubiti. Bez imalo razumne sumnje radi se o klasičnim političkim profiterima i prava je šteta da u našem kaznenom zakonu ne postoji mogućnost procesuirati sve lažne proroke koji se skrivaju iza demokracije i proizvode veleizdajničke zablude na štetu naše Domovine.

Pred našim očima se ponavlja isti scenarij kao i u vrijeme vladavine Tomislava Karamarka. Nepuna dva mjeseca prije tih parlamentarnih izbora HDZ je ima značajnu prednost pred Milanovićevim SDP-om, a kako su se približavali izbori ta prednost se statistički smanjivala zahvaljujuću političkim burzovnim mešetarima i na kraju su HDZ i SDP doši u potpuni egal. Karamarko je proglašen vječitim najnegativnijim političarem svih vremena, neprijateljem broj jedan, iako je tankom relativnom većinom dobio te izbore kao pete u nizu. Karamarka je Most pod utjecajem raznih sila i silnica utjerao u situaciju nemoguće misije, prisilio ga da odustane od premijerske fotelje u korist Oreškovića i to je trenutak početka pada Tomislava Karamarka. Zbog isforsirane afere „konzultantica“ bio je prisiljen dati ostavku na sve funkcije, a preslagivanje koje je inicirao kao zadnju slamku spasa bilo je osuđeno na propast. Za Hrvatsku je dobro što to preslagivanje nije uspjelo, jer činilo se, bilo ga je nemoguće realizirati bez neprincipijelnih koalicija sa Pupovcem i Vesnom Pusić. To Karamarkovi birači ne bi nikada potpisali.

U današnjoj političkoj kaljuži ponovo dominira afera, ali ovaj put prava afera, afera Agrokor, a u prvom planu je ministar Marić. Bez obzira jesu li Mostovi pokušaji rušenja Marića bili samoubojstvo iz zasjede ili su se temeljili na dokazivim činjenicama i prevladavajućoj percepciji hrvatskih građana da je Marić u eklatantnom sukobu interesa, Most bi svakako bio odstrijeljen u nekim drugim već pripremljenim scenarijima. Dakle, isto kao Tomislav Karamarko, Most je postao karcinom u tkivu hrvatskog političkog bipolarizma HDZ-a i SDP-a sa svim onim dominatno umreženim vladarima na čelu, koji u konačnici presuđuju svake izbore po svom ukusu! Da nije uspjela „afera konzultantica“ uspjela bi neka druga, da nije uspjela afera Marić uspjela bi neka druga pomno pripremljena, isplanirana do zadnjeg detalja.
Samo nam se čini da je ministar Marić spašen, jer kada se potpuno otvori utroba mogućeg Agrokorovog kriminala Marić će ponovo doći na red i ne će ga spasiti ni dragi Bog. Tek tada će se postaviti pitanje Plenkoviću zašto je žrtvovao četvoricu za jednog, zašto je do temelja uzdrmao stabilnost Hrvatske vlade.

Nakon recentne bure u Hrvatskom saboru političko burzovno tržište se užarilo do maksimuma. Bilježi se pad vrijednosti dionica HDZ-a, Plenković je po prvi put najnegativniji političar u Hrvatskoj, broj građana koji misle kako idemo u lošem smjeru popeo se na 75%.
Istovremeno bez ikakvog objašnjenja i vidljivog rezultata njihovog rada rastu dionice SDP-u, Mostu i Živom zidu i stvara se privid novog odnosa političkih snaga u Hrvatskoj. Čini se da je Plenković ovim svojim „državničkim“ potezom zapravo dao umjetno disanje budućim koalicijskim partnerima i zauvijek se riješio „opasnog“ Mosta s „opasnim“ ljudima, „opasnih“ namjera. Plenkovićev HDZ više nije stranka „opasnih namjera“, jer taj epitet sada nosi Most. Kako to da onda Mostu raste statistička popularnost? Zbog čega onda Most po želji političkih burzovnih mešetara ili vladara Hrvatske mora ostati treća najjača politička snaga ako su stranka „opasnih ljudi s opasnim namjerama“? Zbog čega politički burzovni mešetari misle kako će na stabilnom Mostu zaraditi?

Misle li doista vladari Hrvatske da su novinari koji inzistiraju na suverenističkim politikama glupi? Misle li oni da su glupi komentatori, analitičari, da ste glupi Vi poštovan čitatelji koji želite jaku Hrvatsku kao nacionalnu državu? Apsurd nad apsurdima jest da oni znaju kako mi sve znamo i licemjerno nam se smiju, jer misle i znaju da smo nemoćni osujetiti tajni plan vladara Hrvatske.

A scenarij i plan je na stolu. Nakon lokalnih izbora doći će do krpanja ili preslagivanja ove „stabilne“ Vlade Andreja Plenkovića sa HNS-om Vesne Pusić, HSS-om Kreše Beljaka i manjincima Milorada Pupovca. Potpuno je razvidno da su navedeni akteri ostali jedini mogući i realni koalicijski potencijal nakon izbacivanja Mosta iz igre. Zanimljivo je da su svi navedeni partneri zakleti neprijatelji Mosta i da s Mostom ni mrtvi ne bi nikada sklopili savez. Dakle Most je bio smetnja ovakvoj novoj „spasonosnoj“, isplaniranoj konstrukciji, a afera Marić je bez sumnje samo smokvin list za realizaciju plana.

Još je zanimljivije kako su svi partneri u toj budućoj koaliciji bila ona formalna ili tehnička na istoj ideološkoj valnoj dužini. Svi misle isto! Nećemo o prošlosti okrenimo se budućnost, ne čačkaj po arhivima, ne diraj Tita, ne diraj Jasenovac i ne traži istinu o tom mitu, ne daj da Stepinac postane svetac, ne diraj u privatizaciju i pretvorbu i popuštaj Srbiji u svakom pogledu. Osim toga oni su na istoj interesnoj valnoj dužini koja se mjeri milijardama eura. A Most je za razliku od njih hlebinski zakopao baš u pitanja koja moraju ostati zatvorena. Arhivi i pljačka u pretvorbi!? Zanimljivo!? Zašto onda Most mora ostati? Pa zbog toga da u Hrvatskom saboru postoji oporba kako bi se i nadalje moglo glumatati neki nepostojeći demokratski parlamentarizam. Uz Most će u oporbi biti Živi zid, neki nezavisni zastupnici i „show must go onn“. Na pomolu je i jedna nova stranka, ali o tome na kraju ovog teksta. I tako ćemo u Hrvatskom saboru imati novopečene fašiste Most, Pernarove anarhiste iz Živog zida, a mogli bi im se priključiti i ustaše Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
Strategija popuštanja Srbiji je svakako najznačajnija u ovom monstruoznom planu. Iz autentičnih izvora bliskih predsjedništvu HDZ-a doznajem da se širi teza kako je najveći Plenkovićev državnički uspjeh upravo koalicija sa Miloradom Pupavce. Tvrde to ozbiljni članovi HDZ-a! To objašnjavaju tvrdnjom kako je ta koalicija s Pupavcem spriječila međunarodnu izolaciju Hrvatske i daljnji pad rejtinga Hrvatske nakon pogubnih politika Tomislava Karamarka. I Sanader i Kosor su imali iste argumente za suradnju s Pupovcem!
Dakle Karamarkove politike su bile pogubne, ognjištarske, ustaške, fašističke, klerikalističke, crnomantijaške, udbaške, jednom riječju opasne i veleizdajničke!? Tko je to govorio ako ne Milanović? Tko je stvorio razdor u Hrvatskoj na tim floskulama ako ne Milanović? Tko je taj razdor na temelju istih floskula lansirao u međunarodnu zajednicu? Imali možda Plenković kao EU diplomata udjela u tome? Pa ako na tim floskulama Plenković osuđuje Karamarka i Hasanbegovića i ako ih je na tim floskulama srušio i ruši, bez ikakve sumnje imao je veliki utjecaj na širenje te lažne slike o Hrvatskoj. Jer da je zdušno branio Karamarka kao vjerodostojnog člana HDZ-a i Hasanbegovića kao ministra HDZ-a, onako kako je branio ministra Marića, njegovo biračko tijelo bi danas bili spremno i homogeno, u sinergiji domoljublja i kompetentne ekonomske politike, osvojiti više od 70 mandata, bez ikakvog rizika ulaziti u neprincipijelne koalicije. I sada Plenković koristi te iste Milanovićeve argumente kojima je napravio strašan lom unutar HDZ-ovog biračkog tijela unutar HDZ-ovih politika koje je zatekao i onda ih proglasio ništavnima, nakon pet uzastopnih izbornih pobjeda, nakon osvajanja mentalno komunističke utvrde na Pantovčaku!?
Sve ono što Plenkovićeva buduća koalicija ne će i ne želi, Karamarkove i Hasanbegovićeve politike su htjele sprovesti u djelo i za to ima bezbroj dokaza. Plenković nas je dakle, ne pupčanom vrpcom, već Pupovčevom vrpcom još čvršće nego ikada poveza s povijesnom maticom u Beogradu gdje stoluje Vučić, miljenik Angele Merkel, javne zagovornice baš takve koalicije kakvu Plenković stvara, koalicije kojoj će u dogledno vrijeme participirati i SDP kada teren pripreme politički burzovni mešetari. Upravo takvu koaliciju zagovara i Američka veleposlanica u Hrvatskoj i to je javno obznanila.

Ako je Andrej Plenković pod pritiskom međunarodne zajednice maknuo Karamarka i navodno spasio Hrvatsku od izolacije, onda će isto tako, pod istim pritiscima, istom mjerom i nadalje slušati međunarodnu zajednicu kako Hrvatska ne bi došla u navodnu izolaciju i uči će u veliku koaliciju šta god mi mali ljudi o tome mislili. A navodna izolacija u prijevodu zapravo znači zaštita međunarodnih geopolitičkih interesa u kojima na uštrb Hrvatske Srbija ima značajnu ulogu.

Dok Pupovac u Hrvatskoj vješto glumi nekog novog Pribičevića, moralizira i iz visine svima docira u Hrvatskom saboru, tumači nam kao psihoterapeut kako se vodi moderna politika, dok Mostove zastupnike i branitelje proglašava fašistima, jasno se vidi strategija, jasno se vide planovi. HDZ je pod vodstvom Plenkovića prestao biti fašistička stranka, a strategiji velikosrpske politike uvijek su bili nasušno potrebni fašisti i ustaše za održavanje mitova, za zalijevanje „jasenovačkog cvijeta“ kako ne bi uvenuo, a ti novi fašisti odjednom su, ni krivi ni dužni postali Mostovci koje su donedavno proglašavali udbašima. Jesmo li mi već gledali taj film, nije li i Karamarko bio najveći ustaša, a istovremeno od notornih udbaša proglašen suradnikom udbe? Apsurd nad apsurdima!?

U isto vrijeme u Beogradu Vučić vješto glumi novog Tita, jednom nogom u Rusiji, a drugom na Zapadu i još mu samo nedostaje osnovati nesvrstane po uzoru na zločinca iz „Kuče cveča“. Dobar je s Putinom, a iz zahvalnosti prema Angeli Merkel obnavlja veliko srpsko-njemačko prijateljstvo isto kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata i diže monumentalan spomenik podunavskim Švabama. Naravno, on ne govori tko je te Švabe poklao, pobio, zatočio u logore, on ne govori tko je tim Švabama konfiscirao imovinu u vrijednosti 40 milijardi eura, on ne govori tko ih je protjerao i etnički očistio. Novo njemačko-srpsko prijateljstvo iznad je povijesne istine, interesi su u prvom planu. Njemačko-srpsko prijateljstvo je iznad istine o monstruoznom srpskom antisemitizmu kada su Nedićevci u suradnji s Hitlerom rekordnom roku pobili i poklali sve Židove u Srbiji. Efraimu Zurofu, lovcu na antisemite ne pada na pamet iz svog udobnog Beogradskog stana zamoliti Vučića da u Beogradu podigne spomenik na mjestu koncentracijskih logora u kojima su Srbi detaljno odradili „konačno rješenje“! Dovoljan im je Jasenovac na ovim prostorima, ta sjena koja zlokobno leti iznad genocidnog hrvatskog naroda kao trajna povijesna prijetnja.

I kada se činilo da je Andrej Plenković prošao kroz trijumfalna vrata stvari izgledaju sasvim obrnuto. Dionice na političkoj burzi naglo su mu pale, a čini se kako je on upao u močvarno živo blato iz kojega se pokušava izvući kao barun Munchaussen, pa sam sebe vuče za vlastitu kosu. Mogući novi koalicijski partneri na čelu s Pupovcem će ga izvući ili još dublje potopiti kao što su potopili Karamarka. Oni su mu na žalost Hrvatske jedini potencijalni spasitelji. Iz relevantnih redova HDZ-a poglavito od bivšeg ministra Mire Kovača čuje se alarmantan poziv na odgovornost Plenkovića zbog srozavanja dionica HDZ-a. Radi se o istovjetnoj odgovornosti kakvu je Plenković tražio od Tomislava Karamarka, grijehu što o svojim radikalnim koracima nije raspravljao na predsjedništvu stranke. U trenutku kada je Karamarko odustao od premijerske stolice doživio je najveće ovacije, potpuno iste ovacije koje je doživio Plenković izbacivanjem Mosta iz Vlade. No međutim, vrijeme ovacija je brzo prošlo i tražila se njegova odgovornost i glava, a to isto čeka Andreja Plenkovića. Poražavajuće je za Hrvatsku što mu glavu može i hoće spasiti notorni Pupovac.

U ovom burzovnom političkom mešetarenju naglo su skočile dionice Bruni Esih, a u trenutku kada su joj se pridružili Hasanbegović i general Glasnović njene dionice su skočile do neba. Bruna Esih je otvorena knjiga s tek nekoliko šturo ispisani stranica i uglavnom je javnosti poznata kao izaslanica predsjednice na komemoracijama žrtvama totalitarnog nasilja Titove diktature. Poznato je da nikada nije bila umrežena sa strukturama zbog partitokratskih interesa, pametna je, marljiva i zgodna žena koju bi svaki PR-ovac poželio za prvu osobu od koje se može napraviti politička zvijezda. Knjiga Zlatka Hasanbegovića poznata je od prve do zadnje stranice, na njega je odavno ispucano sve artiljerijsko mentalno komunističko streljivo, isto kao i na generala Glasnovića, ali u potpuno drugim okolnostima, u grotlu Domovinskog rata. Mogu li se oni preko rezultata ove bitke za Zagreb vinuti u političko nebo i biti relevantna lista za moguće prijevremene izbore? Odgovornost prema Hrvatskom narodu imaju, a iz toga proizlaze i njihove zadaće boriti se protiv burzovnih političkih mešetara koji su nam pripremili recentni kaos i ovu političku kaljužu. Činjenica je da je ovaj politički trojac iz ove političke kaljuže izašao čista obraza. S obzirom da su se štakori počeli ukrcavati na njihov brod potrebno je kapilarno provjeriti svaku osobu koja im pristupa i obvezno napraviti preventivnu lustraciju po strogo utvrđenim kriterijima. U protivnom propast će kao i svi slični projektni pokušaji do sada koji su željeli poremetiti bipolarni ritam HDZ-a i SDP-a. Svaki i najmanji rast vrijednosti njihovih dionica značit će automatski pad vrijednosti dionica HDZ-a i tu zapravo leži najveća odgovornost Plenkovića za sve ishitrene birokratske i programirane poteze.

Najveća odgovornost Plenkovića stoji u tome što je u HDZ-u lustrirao domoljube umjesto da je lustrirao abolirane četnike i mentalne komuniste, a ta vrsta pogubnog umjesto suverenističkog kadroviranja mogla se obaviti i bez zakona o lustraciji.
Politička burza, politički burzovni mešetari, tajni vladari Hrvatske, konačno čini se, imaju svog predsjednika koji može biti predsjednik HDZ-a i SDP-a istovremeno, a možda i predsjednik Balkana!? Ako nije tako neka predsjednik dokaže suprotno, pa makar i pod cijenu svoje fotelje.

Možemo li i imamo li se mi uopće pravo nadati da Plenković unutar HDZ-a može pomiriti mentalni komunizam, centrizam, suverenizam i domoljublje i na taj način osigurati red i stabilnost vlastite stranke, rehabilitirati marginalizirane domoljube, što bi se bez ikakve sumnje pozitivno i dobitnički projiciralo na svekoliko zajedništvo HDZ-ovog biračkog tijela? Jer ako Plenković nije u stanju stabilizirati vlastito dvorište, kako se onda možemo nadati i vjerovati mu da je u stanju stabilizirati Hrvatsku!?

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari