Pratite nas

ZAŠTO SAM ČLAN HRVATSKOG NARODNOG OTPORA?

Objavljeno

na

[dropcap]I[/dropcap]stini za volju nikada nisam čuo za ime H.N. Otpor sve dok nisam došao u emigraciju. Ima tome više od dvadeset godina. Niti tada u mojem prvom emigrantskom životu nisam čuo za spomenuto ime. Sve što je bilo i što sam čuo bili su: Poglavnik, ustaše i N.D. Hrvatska. Doduše za ta lijepo-zvučna imena sam čuo i u mone selu Sovićima od mojih roditelja i susjeda. Čuo sam onoliko koliko sam smio čuti i znati. Ali je ipak postojala jedna stvarnost koja je uvijek bila nazočna u našem selu i koja je uvijek poticala na pitanje: Zašto ova žena, naša susjeda uvijek nosi crno; bosa iđe crkvi i na koljenima istu obilazi? Zašto naše djevojke u selu uvijek nose crno? Odgovor je bio jedan i jasan: majke žale sinove, a sestre braću. E pa kada je to tako, zašto onda nebi smijeli znati što se desilo snjima i tko ih je poubijao? Odgovori su mogli biti različiti ali bitnost je samo jedna a ta je da su Hrvati bili u hrvatskoj vojsci koja je branila N.D. Hrvatsku i da su hrvatski vojnici ginuli za obranu svoje zemlje, a protiv svih onih koji su nasrtali na hrvatsku državu da ju ruše. Tako sam i ja nešto malo načuo o tim slavnim primjerima i lijepim imenima naše borbe i ponio u izbjeglištvo hrabru uspomenu naših otaca. To bi bio početak početaka prirodnog nadahnuća za prirodnom slobodom i vlastitom državom.

U emigraciji dolazim do pobližeg upoznavanja stvari koje su me često puta ne malo zbunile, a ja sam htio čistu sliku kako bih se što jasnije i određenije mogao snalaziti, ne samo među mojim sunarodnjacima i istomišljenicima, već i među samim strancima koji su također zbunjeni dezinformacijama o nama. Za dezinformacije o nama kod stranaca mi Hrvati smo najmanje krivi. Ali se usuđujem reći i ustvrditi da smo krivi samo i jedino mi Hrvati i to Hrvati u iseljeništvu za sve zbunjenosti i kriva tumačenja stvari među samim nama.

Ilustracije radi navest ću jedan slučaj sa proslave dana hrvatske državnosti 10 Travnja 1962. u parizu. Priređivači proslave ogranak “Dr. Ivan Šarić” koji je bio sastavni dio H.O.P-a su zadužili mene i još neke druge članove da pazimo na red i sigurnost u dvorani. (I dans danas imam tu traku za uspomenu s natpisom Hrvatska Nadzorna Služba s hrvatskim grbom u sredini, mo, Otporaš) Cijeli program je počeo i dovršen hvalospjevima Poglavniku, ustašama, hrvatskoj hrabroj vojsci i sveopćem hrvatskom deliriju za uspostavu N.D. Hrvatske. Ali se kod toga nije ispustilo ni pozdravljanje sa uzdignutom rukom. Tada je prišao jedan službenik francuske policije sa Quai d’ Orsay-a i primjetio da smo mi ipak nacisti, jer se služimo njihovim pozdravom. Taj službenik se obratio meni i tražio razjašnjenje o pozdravu uzdignute ruke. rekao sam mu što sam znao, ali se sjećam da sam mu odgovorio da je to naš hrvatski vojnički pozdrav koji nema ništa zajedničkog niti sa fašizmom niti nacizmom. Francuz je ljubezno odgovorio da on simpatizira sa nama i našim zahtijevima, a mi za uzvrat pozdravljamo nacističkim pozdravom koji je za četiri godine haračio i pustošio njegovom djedovinom, kako je rekao – patrimoine – te da ga to podsjeća na grozote – cauchemar.

Dubinu ovih riječi tada nisam mogao shvatiti. Sve što sam shvatio bilo je da se moram energično suprostaviti svim onima, koji na bilo koji način ustašku čast i ime blate. Ja sam to tako shvaćao i ne sluteći da baš mi našim djelovanjem smo mnogo pridonijeli da nas je naš jugoslavenski neprijatelj identificirao sa fašizmom i nacizmom i tako oblatio i čast i ime hrvatskih ustaških boraca. Ja sam tada napisao Maksu Luburiću jedno pismo žučljive naravi sa pedeset i tri pitanja i tražio kakav takav odgovor. Maks je meni odgovorio “…da njega veseli pismo svakog Hrvata koji je spreman uvrstiti se u redove hrvatske borbe, kao i imati drugačije mišljenje. Ali to mišljenje mora biti usmjereno prema jednom cilju, a taj je hrvatska država, a ne za interese: Pavelićevaca, heferovaca, Mačekovaca, Luburićevaca, jelićevaca itd. A političari neka se slože ako se hoće složiti, “Ja sam general i prikupljam vojsku koja će biti samo i jedino hrvatska, a ne stranačarska. A što se tiče vojničkog pozdrava za vrijeme rata, taj nije bio naš. Okolnosti su bile takove da smo ga posudili od naših ratnih i hinbenih saveznika. taj pozdrav nama danas šteti i mi ga moramo odbaciti”. Naravno da me odgovor nije zadovoljio, jer sam se nadao da će se on raspištoljiti po meni, a on završava svoje pismo “…Eto, pa ti razmisli i slušaj šta ti vele oni sami. A kada ti srce rekne, da vjeruješ starom Maksu, onda mi se javi. Tvoj Maks”.

I zbilja, ako hoćemo govoriti istinu, moramo priznati da je general Luburić, sa dobro organiziranom tiskarom “DRINAPRESS” upoznao mnoge Hrvate sa mnogim nesistinama, poluistinama i istinama o prošlom ratu, kao i o realnom gledanju na događaje koji se oko nas danomice događaju. Skinuo je mnogima plašt s očiju glede interacije svih Hrvata u zajedničku borbu za zajednički cilj. Mnogo je oslobodio straha od zajedničke borbe kao i odgovornosti hipoteke prošlosti.

pohlepno sam čitao sav “Drinapress” tisak i zadovoljno priznajem da sam sebe pronašao čitajući takav tisak. Kada kažem pronašao, tim želim reći da sam se izgrađivao kako bih što bolje sutra mogao koristiti hrvatskoj osloboditeljskoj borbi. Ne može se nikako reći da je tisal “Drinapress” bio stranačarski i poticao jedne Hrvate protiv drugih. “Drinapress” je bio u službi hrvatske borbe i svaki Hrvat je tu mogao naći za sebe zanimljive teme koje je mogao – ako je htio – razrađivati, nadopunjavati i usavršavati na svoj vlastiti način kako bi iste što efikasnije upotrijebio u oslobođenju domovine. I za mene je tu bilo zanimljivih predmeta – i to ponajviše onih koji govore o integraciji svih Hrvata, o sudioništvu u borbi za hrvatsku državu svih Hrvata, o odgovornosti prema Hrvatskoj svih Hrvata a ne da uvijek ispane kao da su jedni odgovorni za sve i krivi za sve, a drugi da su pravedni za sve i mogu suditi svakoga za sve.

kako spomenuh, pohlepno sam čitao “Drinapress” i počeo uviđati gdje mi često i prečesto posrćemo. tada sam počeo braniti neka stanovišta, nazovimo “Luburićeva” kojega nikada u životu nisam vidio, već iz mojeg vlastitog uvjerenja. U meni je došlo do neke borbe, i ta borba nije došla preko noći. Morali su tu biti dublji uzroci koji su se sukobili u meni i gonili me na suočenje sa današnjicom. Kada kažem “sa današnjicom”, tim mislim reći uvijek sa današnjicom, to jest i 1999. godine pa čak i kasnije sa današnjicom, to jest biti u vremenu i sa vremenom. Jer bila bi glupost i nemoguća stvar prilagođivati vrijeme prema samom sebi. Zato je uvijek pravilnije i pametnije prilagođivati sebe vremenu i prilikama. Tu je jedna od naših općih mana i naše opće posrtanje.

To opće posrtanje kroz povijest Hrvata je general Luburić uvidio te je htio pošto poto dati budućim hrvatskim pokoljenjima putokaz prosuđivanja i razlikovanja što se zbilo u prošlosti i što bi se moglo u doglednoj budućnosti zbiti. Svakako je to teško predvidjeti a pogotovo ako se u obzir ne uzme vitalni interes hrvatskog naroda koji se mora uskladiti sa današnjicom a sutra sa sutrašnjicom. u protivnom slučaju će biti jedan veliki raskorak i šupljina u zbližavanju hrvatskih snaga u ostvarenju hrvatskog cilja.

Začuđujuće je kako mi Hrvati volimo svoju domovinu Hrvatsku. Usudio bih se reći da mnogi narodi ne ljube svoju zemlju tako strastveno kao mi Hrvati svoju. Ali ipak postoji jedna velika razlika između tih naroda i nas Hrvata.; oni su slobodni i imaju svoju državu, a mi porobljeni i okupirani i nemamo države. A zašto ju nemamo? E, tu ćemo se natezati i prepirati! A zašto? Samo zato što ne znamo pronaći krivce ili bolje rečeno samo zato što nemamo dovoljno snage uprijeti prstom u krivca. Ako se dobro prouči tisak “Drinapressa” pronaći ćemo pravoga krivca i taj se uvijek viješto nalazi među nama samima. A mi, iz neke “svete” uljudnosti i uljudbe prelazimo šutke preko takovih vitalnih pitanja za interese hrvatske budućnosti. (Darko, možda je državni odvjetnik Stuart Baskin uzeo u obzir ovo što sam podcrtao i u crno stavio, kao jedna prijetnja onima koji ne pomažu hrvatsku borbu, jer smo mi Otporaši bili optuženi i na sud došli kao ucijenjivači koji su slali Hrvatima ucijenjivačka pisma. Možda sam ja za ovo gore podcrtano vidi na stolu državnog tužitelja, mo, Otporaš) Priznajem da su nam i drugi krivi, ali ipak ne shvaćam da smo mi Hrvati toliko krivi drugima da bi nam se oni tako okrutno osvetili, uništavajući nam državu i slobodu. Pa gdje je tada bio naš razum i rodoljubna odgovornost? Gdje su tada Hrvati bili kada su im drugi narodi krivi za propast vlastite države? Na sva ova goruća i živa pitanja mogu se naći odgovori u izdanjima “Drinapressa” kao i u drugim hrvatskim publikacijama. A odgovor je jedna: Borbom do hrvatske države! Ta borba mora biti hrvatska a ne ideološka! Tu borbu moraju pomagati svi Hrvati! Tu borbu moraju opravdati svi Hrvati! Borce te hrvatske borbe moraju štititi i zaštićivati svi Hrvati, a ne kako se to moglo primjećivati ponegdje, klevetati i ocrnjivati, kako bi im se važnost umanjila i moral ubio!

Mi moramo već jednom shvatiti tegobe i teret hrvatske borbe u kojoj će bez svake sumnje pasti i nevinih osoba i poteći nevine krvi. Ali ne trebamo zaboraviti kod toga da će na tim nevinim žrtvama stajati čvrsti temelji vječne Hrvatske Države i da će na nevinoj prolivenoj krvi pisati zlatnim slovima SLOBODNA  I  DEMOKRATSKA  HRVATSKA  DRŽAVA ! (Darko, možda je cijeli ovaj paragraf javni tužitelj Stuart Baskin htio mene na optužničkoj klupi kao Pročelnika HNO prorašetati i pred 12 porotnika i 6 rezervnih ispitivati kako bi me prikazao da smo mi ti koji vršimo nedozvoljena djela. Mo, Otporaš)

Bilo je nekih mojih iskrenih prijatelja koji su me pitali zašto sam član H.N. Otpora, kao i neki koji su mi pisali i postavljali isto pitanje. Jedan hrvatski javni radnik, inače dobar rodoljub i vrlo pametan čovjek (dr. Jere Jareb, mo, Otporaš) pita me: kako to da sam pristupio u H.N. Otpor kada se zna da je general Luburić bio zapovjednik jasenovca i izvršavao sve Pavelićeve zapovijedi kao i Himmler Hitlerove i Ranković Titove. Znam i uvjeren sam da su ovo iskrena pitanja a ne zlonamjerna. Odgovoram kratko i jasno da su me izgradila izdanja “Drinapressa” i da sam u strukturama H.N. Otpora mogao vidjeti najprikladniji oblik borbe za sve Hrvate, počevđi od skrajnje desnice do skrajnje ljevice. I to je moje uvjerenje u koje ne sumnjam, jer bez integracije svih Hrvata budućnost je jugoslavenska.

SLAVA PALIMA, A ŽIVI NA OKUP!

Pročelnik Mile Boban, v.r./kamenjar.info

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Donatorska večer: ‘Pomozimo zajedno u izgradnji objekta Dom fra Mladen Hrkać’

Objavljeno

na

Objavio

foto: ABC Portal

Oko 500 podržavatelja i prijatelja okupilo se jučer, 13. prosinca, na donatorskoj večeri naziva „Pomozimo zajedno u izgradnji objekta Dom fra Mladen Hrkać“ u Kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu, u organizaciji humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“ i istoimene Zaklade, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović te pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Svi prisutni su se okupili oko jednog cilja – pružanja pune podrške za izgradnju objekta Dom fra Mladen Hrkać za privremeni smještaj osoba koje dolaze u Zagreb na liječenje, koja je ocijenjena kao projekt od nacionalnog interesa.

Među uzvanicima su bili i brojni istaknuti pojedinci i ključni dionici društvenog političkog i gospodarskog života Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine među kojima su bili: izaslanik Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović dr. Tomislav Madžar, izaslanik Predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Dragana Čovića g. Tugomir Čuljak, potpredsjednik Hrvatskog sabora g. Milijan Brkić, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i državni tajnik u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske g. Zvonko Milas, gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić sa brojnim suradnicima, državni tajnici, saborski zastupnici, veleposlanici i predstavnici stranih zemalja u Hrvatskoj, pročelnici gradskih ureda i pomoćnici ministara te predstavnici obrazovnih i zdravstvenih institucija, ustanova i vodećih tvrtki s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Na početku večeri prikazan je 15-minutni prezentacijski video materijal koji daje detaljan prikaz lokacije, zemljišta i značaja Projekta izgradnje objekta „Dom fra Mladen Hrkać“. Nakon filma, nazočnima se obratio predsjednik Udruge i upravitelj Zaklade fra Mladen Hrkać g. Ivan Soldo: „Naši trenutni kapaciteti su nedostatni. Unatoč tome što uspjevamo kontinuirano povećavati i broj smještajnih jedinica i kvalitetu potrebno nam je konačno i cjelovito rješenje, a to je Dom fra Mladen Hrkać koji će uz pomoć svih vas koji ste se odazvali ovoj donatorskoj večeri i koji ćete nastaviti podupirati ovaj Projekt u svim njegovim fazama,  i svih onih koji nisu ovdje, a znamo da imamo njihovu bezuvjetnu podršku, otvoriti svoja vrata oboljelima i potrebitima u lipnju 2022. na desetu godišnjicu osnutka humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“.

Nakon g. Solde, otac Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko izrazio je veliku radost zbog pokretanja ovog Projekta koji je usmjeren na potrebe najugroženijih bližnjih te je blagoslovio sve prisutne i sam Projekt.

Gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić, zahvaljujući čijoj odluci je Udruga dobila pravo građenja i krenula u realizaciju svog sna – izgradnje objekta „Dom fra Mladen Hrkać“, vrlo kratko se obratio riječima: „Neka djela govore više od riječi. Od samih početaka njihovog rada sam bio na raspolaganju članovima ove Udruge i tako će biti ubuduće“.

 

Potom je na red za obraćanje došao g. Zvonko Milas, izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji je rekao: „Značaj ovog Projekta i rada Udruge uvelike prelazi granice Republike Hrvatske. Vlada RH zajedno sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske je to prepoznala i podržava svaku njihovu akciju i projekt. Čestitam humanitarnoj udruzi „fra Mladen Hrkać“ što nas je u ovo predblagadansko razdoblje okupila zajedno – Hrvate iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i cijelog svijeta, da budemo dio ove predivne priče o humanosti, ljudskosti i nesebičnosti. Priča koja je prebrisala sve granice – zemljopisne, dobne, nacionalne. Veselim se našem susretu u još posebnijoj prilici od ove večeras – otvorenju Doma fra Mladen Hrkać za koji sam siguran da će biti otvoren prije zacrtanog vremenskog roka“.

Izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i posebni savjetnik za sport i zdravstvo dr. Tomislav Madžar je na samom početku svog obraćanja prenio pozdrave i  podršku Predsjednice gđe. Grabar-Kitarović koja je izgradnju Doma fra Mladen Hrkać ocijenila projektom od nacionalnog interesa te je u više navrata pohvalio rad Udruge i Projekt koji je prema višestrukim kriterijima unikatan na području cijele Europe i šire: „U Hrvatskoj postoji više od 50.000 registriranih udruga, ali humanitarna udruga „fra Mladen Hrkać“ kontinuirano postavlja nove i sve više standarde kvalitete i jedinostvenosti što je posebno ističe među ostalima. Brojka od 175.000 ljudi –donatora, korisnika, članova i volontera koje su oni okupili u zajedništvo u samo 5 godina postojanja potvrđuje da zaslužuju da ih ste hvali i podržava.

Ova večer je još jedna potvrda da se mogu učiniti velike stvari kad se stvori zajedništvo oko iskrene i plemenite ideje što je i temelj i jedina garancija za uspjeh Projekta „Dom fra Mladen Hrkać“ koji će sutra biti na ponos svakom čovjeku.

Nacionalni značaj projekta službenim pokroviteljstvima nad Projektom izgradnje objekta Dom fra Mladen Hrkać potvrdili su: Predsjednica Republike Hrvatske, predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr.Dragan Čović, Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i Grad Zagreb.

Program večeri vodio je Mislav Togonal, voditelj i urednik sa Hrvatske radio televizije. Večer je izvedbom himne Lijepa naša otvorila operna pjevačica Sandra Bagarić, u pratnji supruga Darka Domitrovića na klaviru. Večer su nastavili uveličavati glazbena diva Radojka Šverko sa profesorom Vladimirom Babinom u pratnji na klaviru, te bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije fra Đuro Ravenšćak.

Dodatne informacije o projektu izgradnje objekta Dom fra Mladen Hrkać

Krajem 2016. godine humanitarnoj udruzi „fra Mladen Hrkać“ Grad Zagreb je dodjelio pravo građenja za „Dom fra Mladen Hrkać“ na zemljištu veličine 5000 m2 na adresi Avenija Gojka Šuška. U blizini najvećih kliničko bolničkih centara u Zagrebu biti će izgrađen moderan, energetski visoko učinkovit i funkcionalan objekt za smještaj osoba iz svih krajeva Hrvatske i BiH, koje zbog liječenja privremeno borave u Zagrebu. Dom će omogućavati smještaj, prehranu i ostalu sveobuhvatnu skrb za 220 osoba istovremeno i sadržavati će 55 smještajnih jedinica različitog karaktera: 12 izolacijskih smještajnih jedinica koje su transplatirale neki od organa i teške onkološke bolesnike, 4 jedinice za osobe u invalidskim kolicima i sličnim pomagalima za kretanje, 4 jedinice za karantenu sa posebnim ulazom, odvojene od ostatka objekta za smještaj osoba oboljelih od lakših zaraznih bolesti, 30 osnovnih smještajnih jedinica za sve teško oboljele osobe osim onih u invalidskim kolicima ili onih kojima je potrebna izolacija ili karantena, 5 jedinica sa većim brojem ležajeva za boravak obitelji s većim brojem malodobne djece od kojih je jedno dijete oboljelo

Financiranje projekta odvijati će se kroz nedavno osnovanu Zakladu fra Mladen Hrkać čiji cilj je izgradnja, opremanje i održavanje objekta “Dom fra Mladen Hrkać”.

Projekt je trenutno u fazi završetka provedbe javng natječaja za odabir idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja za Dom fra Mladen Hrkać. Javni natječaj zatvoren je 7.12. te je pristiglo 11 prijedloga idejnog rješenja koje će ocjenjivati petočlani ocjenjivački sud sastavljen od ovlaštenih arhitekata, te predsjednika i dopredsjednika Udruge, na čelu sa arhitektom Angelom Garciom Alvarezom iz Madrida koji je specijalizirao arhitekturu bolničkog smještaja. Potom slijedi ishođenje lokacijske dozvole, izrada izvedbenog projekta i ishođenje građevinske dozvole nakon čega je moguće krenuti sa građevinskim radovima. Predviđa se da će Dom biti spreman otvoriti svoja vrata oboljelima i potrebitima u lipnju 2022. godine na desetu godišnjicu osnutka humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“.

Udruga FMH/ABCPortal.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari