Zašto se Hrvatska ne ponaša kao pobjednik u Domovinskom ratu, pobijedili jesmo, zar ne?
Dan uoči velike proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja u Kninu osnovno pitanje, s obzirom na naelektriziranu atmosferu u Hrvatskoj, je zašto se Hrvatska ne ponaša pobjednički ako je pobijedila u antifašističkom Domovinskom ratu? Zašto Oluju tretiramo samo deklarativno kao temelj moderne hrvatske države, dok u stvarnosti ništa ne činimo da to doista bude tako? [su_spacer]
Naime, govoriti o Oluji, a ne spomenuti prvog hrvatskog predsjednika, doktora Franju Tuđmana, jedna je kao govoriti o pobjedi hrvatske nogometne reprezentacije protiv Njemačke u Lyonu prije 16 godina na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj a ne spomenuti strijelce koji su odlučili utakmicu i donijeli Vatrenima najveću pobjedu hrvatskog nogometa u povijesti. Naši vladajući političari upravo se tako ponašaju, kao da se boje spomenuti Tuđmana, koji je očito i dalje komunističkoj ljevici u Hrvatskoj crvena krpa, iako je zapravo crvena boja njihova, jedan dio licemjernih političara svakako strahuje od reakcije parazitskih medija koji se porađaju na svaki spomen imena i prezimena utemeljitelja hrvatske države, što je kukavičluk neviđenih razmjera.
Oluja i Tuđman neizbježno idu zajedno, kao Washington i američka borba za nezavisnost. Amerikanci se ne srame svojih početaka iako su oni bili sve samo ne apsolutno čisti. Glavni grad SAD-a nosi ime po prvom američkom predsjedniku, dok Franjo Tuđman u Zagrebu nema čak ni kapelicu. Ivo Josipović govoreći u Sinju, na 299. Sinjskoj alci, zahvalio je hrvatskim braniteljima, međutim, Tuđmana se nije sjetio, stvar je spasio alkarski vojvoda, Ante Vučić u svom nadahnutom i podužem govoru.
Dva dana prije proslave u Kninu ‘etno-biznismen’, Milorad Pupovac, ponovno je imao problema sa svojih pet žutih minuta, naime, u društvu Vesne Teršelič iz Centra za grabež novaca iz džepova hrvatske sirotinje, je rekao doslovce da Oluju ne bi trebalo slaviti zato što nisu procesuirani zločini iz Oluje. Niti jednog trenutka ovaj etno-biznismen nije spomenuo činjenicu da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku te da se radi o pojedinačnim zločinima kakvi se nažalost događaju u svakom ratu, što ne znači da pojedinačne zločine ne treba istražiti a krivce kazniti.
Zašto nitko nije reagirao na ovakve fašističke nebuloze čovjeka koji je itekako obrazovan, dakle, ne može se vaditi na zatucanost, drugi riječima, radi se o planiranom izljevu fašizma? Ako se već Pupovca ne može sankcionirati, zar se ne može liječiti? Medicina danas čuda radi, pa i u psihijatriji. Zašto hrvatski političari, poglavito predsjednik države, Ivo Josipović te premijer Zoran Milanović nisu reagirali na fašističke besmislice Milorada Pupovca?
Iako ‘skromnog mozga’ Milanović bi morao znati što je zapravo Pupovac rekao kad se ponovno uneredio. Zbog ovakvih izjava u nekim normalnim državama reagiraju institucije te države kako bi zaštitile državu i građane od brutalne provale fašizma. Kako ćemo se ponašati kao pobjednici u Domovinskom ratu kada ignoriramo fašizam u vlastitom dvorištu dok se istodobno ljubimo s Tomislavom Nikolićem, srpskim četnikom i agresorom na Republiku Hrvatsku? Hrvatska bi se trebala postaviti prema Srbiji na isti način na koji se Zapad ponio prema Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata, dakle, zatražiti potpunu denacifikaciju i katarzu srpskog društva te politike. Nažalost, to Hrvatska, to ovakva politika koja se u Hrvatskoj vodi već 15 godina, nije u stanju.
Kad Pupovac misli da Hrvatska ne bi trebala slaviti Oluju zbog pojedinačnih zločina zbog ‘kojih nitko nije kažnjen’, znači li to da hrvatski komunisti, bilo na vlasti, bilo da su sateliti te vlasti, ne bi trebali slaviti Dan antifašističke borbe u Brezovici s obzirom na činjenicu da nitko nikada nije, niti će biti, kažnjen zbog masovnih i sustavnih komunističkih zločina? Glede derneka u Srbu, to je ipak bio jedan bal vampira koji ne zaslužuje komentar, ali zaslužuje zgražanje.
izvor:tinolovka news
Što vi mislite o ovoj temi?
