Pratite nas

Komentar

Zašto se ne trebamo radovati zbog Čilića

Objavljeno

na

Često je ponavljana činjenica kako su najveći sportski uspjesi u hrvatskoj stvar obiteljskih projekata, a ne sustava koji bi postavila i vodila država.

Goran Ivanišević je obiteljski projekt, Ivica i Janica Kostelić, Blanka Vlašić…, mogli bismo do ujutro nabrajati najveće uspjehe hrvatskog sporta i sportaša koji su za imidž Hrvatske u svijetu napravili više nego svi političari zajedno, naprotiv oni su nam u mnogim slučajevima bili sramota. Veliki uspjeh Marina Čilića na US Openu samo je nastavak ove “tradicije” i poruka da, dok se radujemo Marinovom sportskom uspjehu, istovremeno trebamo strepjeti nad državom u kojoj možete uspjeti samo izvan sustava, ili protiv sustava.

Golemi sportski sustav

Taj golemi sustav s mnoštvom agencija za kopanje ruda i gubljenje vremena postavljen je tako da se u njemu prema vrhu ne penju najbolji, nego najpodobniji, najudvorniji, djeca onih koji su već “unutra”, dok oni siromašni koji ne mogu platiti ispite, kako je isplivalo u onoj aferi na Sveučilištu u Zagrebu – moraju učiti. Država tako stvara dva paralelna svijeta: one koji uče i mukotrpno se, iz ničega, bore da bi postali ćilići i janice, i one koji parazitare na takvima, bili oni poduzetnici ili sportaši, znanstvenici ili novinari. Da biste dakle postali kostelići ili ćilići, ne morate pobijediti samo svoje sportske rivale, nego i vlastitu državu, njen sustav bez sustava, babe šalteruše i ine birokrate kojima je jedina briga kako međusobno distribuirati novac koji im “oni koji moraju učiti”, jer ne mogu platiti “ispite”, svednevice uplaćuju. Njihovo je dizati poreze, a ne stvarati nove vrijednosti, njihovo je donositi zakone za sebe i za svoje, njihovo je propisivati pravila koja samo njima idu na ruku, njihovo je izmišljati svaki dan još tisuću nepotrebnih birokratskih mjesta kako bi deponirali svoju rodbinu i prijatelje. Oni su ona Hrvatska koja ne živi u hrvatskoj stvarnosti, ona Hrvatska koja će Ćilićev i Janičin uspjeh slaviti kao svoj, previđajući da su njihovi uspjesi zapravo u početku bili teška i mukotrpna pobjeda nad njima, da je lakše razbiti Federera 3:0 bez izgubljenog seta nego nekog baju, birokrata u jednoj od zabačenih općina, koji dila državnu zemlju osobama koje se nikada nisu bavile zemljoradnjom, da je lakše razbiti konkurenciju u svjetskom skijaškom kupu u zemlji koja nema skijališta, poput Ivice i Janice, nego mrežu koju je birokracija ove države isplela oko vratova onih kojima bi trebali služiti, da je lakše osvojiti Wimbledon neko preko natječaja doći do mjesta spremačice u gradskom poglavarstvu bilo kojeg grada u Hrvatskoj.

Kakve nam reforme trebaju?

Pobjeda Marina Ćilića u New Yorku, osim trenutačne i razložne euforije ovog napaćenog naroda dobila bi svoj puni smisao ako se obitelji Ćilić, Ivanišević, Kostelić, Konjuh, Vekić… počnu uzimati kao kriterij kakve reforme ovoj državi trebaju, da bi nakon šampionske pobjede u obrambenom ratu osvojili “Grand slam” u miru, da cijela Hrvatska postane Marin Ćilić, jer će sustav funkcionirati tako da će to Hrvatima postati navika, a ne mukotrpna žrtva i patnja vrijednih i hrabrih obitelji i njihovih privatnih projekata. Do tada u Marinovo ime nek’ se ori: Kamen, krš i maslina, vino, ganga, Neretva!

Ivica Šola/ Glas-Slavonije

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Damir Krstičević: Jedna izgubljena bitka ne znači izgubljen rat

Objavljeno

na

Objavio

Za mene nije legitimno da mi se donosi i uručuje maketa. To nije sportski, tako se ne radi sa vojnikom, ja sam ratnik i bivši vojnik, ja to ne bih nikad napravio. Ne bih nikad donio SDP-u maketu MiG-a 21.

Ja sam ratni general i sada sam ministar obrane. Što se tiče ovog projekta, učinio sam sve. Dvije godine smo vrlo intenzivno vodili projekt i sve smo učinili da Hrvatska vojska dobije avion koji zaslužuje. I sad, nakon toga svega dođe ti netko da se izruguje.

Jedna izgubljena bitka ne znači izgubljen rat. Vidjeli ste i u našoj operaciji Oluja, da bi pobijedili u Oluji trebalo je napraviti prethodno jako puno operacija Hrvatske vojske. To je stav i karakter hrvatskog vojnika.

 

Jan Ivanjek: Napokon je većina hrvatskog naroda svjesna da su novi lovci nužnost

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Napokon je većina hrvatskog naroda svjesna da su novi lovci nužnost

Objavljeno

na

Objavio

Brzina sazivanja izvanredne sjednice umjesto čekanja redovne da bi se poništio neuspjeli natječaj nabave Baraka svjedoči da najave o ustrajanju u kupovini lovaca za naše zrakoplovstvo nisu samo načelne izjave, već da je Vlada predana pozitivnom riješenju ovog kritičnog pitanja nacionalne sigurnosti i obrane.

Kako je cijeli slučaj postao goruća tema, taj se momentum treba iskoristiti. Napokon je većina hrvatskog naroda svjesna da su novi lovci nužnost, te su duboko razočarani propašću nabave Baraka.

Još uvijek postoji i politički konsenzus, unatoč smiješnim igricama Bernardića, koji u ožukju prošle godine traži ostavke zbog nabave Baraka, a ovih dana traži ostavke jer nabava nije uspjela.

Današnje besramno izrugivanje, od za obranu krajnje potkapacitiranog zastupnika, maketama aviona ministru Krstičeviću prenisko je za komentiranje.

Za sad još ne znamo u kojem obliku će biti proces nabave, no Krstičević je već izrazio osobnu želju da to budu novi F-16, dakle Block 70/72 u povoljnom aranžmanu, premda je premijer upozorio da još nema nikakvih odluka.

Novi avioni nabavljali bi se u dvije serije po manje primjeraka. To je izvedivo, no minimum za njihovu iskoristivost je 8 aviona prve serije i ispod toga se nikako ne bi smjelo ići.

Druga ključna stvar je da se neopozivo obveže, kroz ugovor ili zakon, na nabavu druge serije od 4 aviona. Jer dugoročno je 12 aviona minimum. A druga serija bi mogla uključivati i više aviona, primjerice 6, jer će dolaziti na izgrađeni sustav i cijena samih aviona će biti osjetno manja nego za prvu seriju.

Mora se onemogućiti da eventualnom promjenom vlasti ili sastava iste netko ne odluči odustati od druge serije, što bi bila katastrofa HRZ-a jer bi tako ostali osuđeni na simbolično zrakoplovstvo, što je za svoje vladavine SDP nametao kao jedino riješenje.

A sam novi F-16 je fantastičan lovac, te ga možemo smjestiti u 4,5. generaciju. Jedini je s prošlog natječaja ubojitiji od Baraka, nudi 12,000 sati naleta, a raspolaže avionikom, senzorima i tehnologijom razvijenim za F-35, od čega je najbitniji novi AESA radar APG-83.

Kabina je digitalna s 3 LCD prikaznika, a informacijska umreženost omogućuje potpuno uvezivanje s drugim platformama. Može ponijeti gotovo svo američko oružje, od raketa zrak-zrak, preko običnih i navođenih bombi serija Paveway i JDAM, do proturadarskih raketa HARM i protuoklopnih Maverick.

Također je za razliku od Baraka kompatibilan s konformalnim spremnicima za gorivo, koji ne zauzimaju podvjesnu točku za oružje a daju dodatnih 3,400 litara goriva. Kada nije prošlo s jeftinim i rabljenim, vrijeme je da se plati najbolje i tako na 50 godina riješi HRZ.

 

Jan Ivanjek: Prijetnje s kojima će se Hrvatska i hrvatski narod u idućim desetljećima suočiti brojne su i složene

 

 

 

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari