Pratite nas

Reagiranja

“Zašto se  Vukovar stidi Tomislava Merčepa?”

Objavljeno

na

Prije 27 godina Tomislav Merčep stao je na branik svoje domovine, okupio oko sebe mlade i stare koji su se osjećali Hrvatima, a to je u Vukovaru tada bilo neznatnan broj koji su se priključili, koji su bili i ostali Hrvati, dok su ostali Hrvati šutjeli, možemo reći i skrivali se.
 
Činjenica je da u Vukovaru sada ima više vojnih mirovina nego 1990./91. godine onih koji su stali na branik domovine. Da nas je toliko bilo u obrani grada, ne bi nam trebali dolaziti branitelji sa strane, u šali bismo rekli “s tim snagama došli bismo do Zemuna.”
 
Svojim radom za dobrobit hrvatske države i za hrvatski narod, Merčep je dao cijeloga sebe . Svojom aktivnošću spriječio je da Vukovar ne bude srpski grad već sredinom 1991. godine.
 
Svojom odlučnošću i razumnim odlukama kontrolirao je stanje u gradu. Osim političke bore, borio se za ekonomsko i sigurnosno stanje. To tvrdi u svojoj knjizi ” S obe strane pakla” Borbin novinar Branislav Gulan, Srbin koji je bio cijelo vrijeme 1991 g . u Vukovaru, koji je također napisao da mu je bilo sigurnije u štabu Tomislava Merčepa negoli u štabu ratnoga zločinca Gorana Hadžića.
Tomica je nacionalist, ali nije šovinist. On je odan narodu koji mu je važniji od svega.
 
Zanimljivo kako nitko nije rekao da je Merčep spasio pun autobus srpske djece iz sela Trpinje. Mnogo se piše i priča o obrani Vukovara, ali nitko ne spominje da je obranu postavio Tomislav Merčep i da se tako ustrojena održala sve do pada 18. studenoga.
 
Mile Deadaković i Branko Borković došli su na postavljenu obranu koja je izdržala tri mjeseca. Mi, koji poznamo Merčepa i koji smo s njim od prvih dana, tvrdimo da se s Vukovarom ne bi dogodilo ono što se dogodilo s Borkovićem jer bi Merčep mudrim odlukama spasio mnogo toga u gradu, dao bi svoj život za spas ljudi, ne bi bilo Ovčare i Velepromet jer on ne bi napustio Vukovar kada je trebalo imati odlučnosti, mudrosti i razuma.
 
Žalosno je da se Merčep ne spominje ni na jednom obolježavanju u Vukovaru. U Vukovaru ima još heroja osim Blage Zadre i Marka Babića koji su heroji Trpinjske i Borova, a gdje su heroji ostalih dijelova Vukovara?
 
Najveći je junak Vukovara i istočne Slavonije Tomislav Merčep, ali mnogi ga ne žele spomenuti jer bi umanjili svoju samoljubivost i svoje veličanje. Kao što jedan državni dužnosnik sebe veliča da je bio zapovjednik obrane Sajmišta, što je čista laž, sto puta ponovi laž ljudi će ti povjerovati.
 
Mnogi su brzo zaboravili ono što je Tomislav Merčep napravio za Vukovar i Hrvatsku.
 
Prošlo je četvrt stoljeća od rata, a mi se moramo pitati koja država na svijetu svoje junake progoni. Jesu li ljudi koji su se borili i oslobodili zemlju od agresije, postali teret?
 
Zar nas je doista sram naših heroja ili nas ne zanimaju povijesne činjenice tko je stajao na liniji velike Srbije, tko je tu liniju spriječio (Merčep, Glavaš, Borodarac, Milinović, Hrastov, Norac i drugi)? Zar su ratni zločinci oni koji su spriječili stvaranje velike Srbije na tlu Hrvatske? Kakav smo mi to narod kada progonimo te heroje?
 Kako očekujemo da buduće generacije znaju i cijene žrtve za njihovu slobodu kada mi to ne činimo?
 
 
Humanitarno kulturni braniteljski centar Vukovar
 
predsjednik udruge  Nikola Tarle

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Politička agresija bošnjačkih stranaka nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Izglasavanje protuustavnog Zakona o tzv. izbornim jedinicama i glasovanje na sjednici Vlade FBiH bez hrvatskih zastupnika nije ništa drugo nego otvoreni čin institucionalne agresije nad hrvatskim narodom u BiH. Žalosno i sramotno je da najveći bosanski „patriote“ vode ovu državu u propast. Još žalosnije i sramotnije je što hrvatski politički predstavnici, poput predsjednika Federacije Marinka Čavare, umjesto jasno artikuliranog odgovora na ovu agresiju, situaciju iskorištavaju za predizborne političke obračune, piše Hrvatska republikanska stranka u priopćenju kojeg prenosimo u cijelosti.

Suština nije u sadržaju prijedloga tzv. Zakona o izbornim jedinicama, jer sve bošnjačke stranke koje su stale iza njega i bez Hrvata za njega glasovale, vrlo dobro znaju kako nema nikakve mogućnosti da zakon uopće prođe, jer neće proći ostale razine odobravanja. Sjetimo se samo glasovanja o Rezoluciji osude inicijativa o federalizaciji, koju su isto tako bošnjačke stranke izglasovale bez prisutnosti predstavnika hrvatskih stranaka. Jednako kao što ta Rezolucija nije prošla i imala bilo kakav smisao, tako ni ovaj zakon neće proći. No, i u jednom i u drugom slučaju, prava suština je u činu nametanja zakona koji za cilj ima ovjekovječiti gaženje legitimiteta hrvatskog naroda. Radi se o očiglednoj političko-institucionalnoj agresiji nad hrvatskim narodom u BiH, na način da se tobožnjom bošnjačkom političkom „konstruktivnošću“ prokažu Hrvati kao remetilački faktor u BiH.

Međutim, sve ovo rezultat je neartikuliranosti i nedosljednosti politike hrvatskih predstavnika u protekle četiri godine, koja je kulminirala u zadnjoj godini mandata kada se konačno počelo govoriti o izmjenama izbornog zakona. Prvo, nakon odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić, kada su svi institucionalni lijekovi u provedbi iste odbijeni od strane bošnjačke strane, zašto se pristalo na ponovno pozivanje Venecijanskog povjerenstva na razgovore? Venecijansko povjerenstvo je u svojstvu „amicus curiae“ već dalo svoj stav pri izricanju odluke Ustavnog suda. Pristalo se dakle da se to isto povjerenstvo očituje o svom očitovanju. Znajući kako međunarodna zajednica uvelike stoji iza institucionalne agresije bošnjačke politike nad Hrvatima u BiH, zar se očekivalo da će Venecijansko povjerenstvo podržati nastojanja Hrvata o zaštiti političkog legitimiteta? Drugo, zašto se uopće pristaje na razgovore u kojima je polazna točka da se mora „birati jedan predstavnik iz svakog kantona, ako on postoji kao takav“, ako je Ustavni sud izričito rekao: Ustavni sud zaključuje da odredba Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20. članka 20.16.A stavak 2. toč. a-j. Izbornog zakona nisu u skladu s člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Ovaj citat Odluke Ustavnog suda, koji je jedini tumač Ustava je najbolji i jedini protuargument svakom navodnom prijedlogu zakona, kojeg apsolutno nitko ne koristi kao takav. Naprotiv, ulazi se u bespotrebne rasprave koje nisu ništa drugo nego predizborna kampanja. Ponajbolji dokaz tome je gostovanje predsjednika Federacije u kojem se on na gnusan način obračunava s neistomišljenicima koji se usuđuju ne-imati kolektivnu partijsku pamet.

Na upit o gostovanju generala Mije Jelića na jednoj od hrvatskih tv kuća, on je kao protuargument koristio ne protuteze izrečenim stavovima, nego činjenicu što je i zašto general Jelić u Zagrebu. Ako se netko ikada upitao zašto se hrvatski narod nalazi u političkoj situaciji kakvoj jeste, onda u ovim izjavama Marinka Čavare dobiva odgovor. Nositelj najviše izvršne funkcije u Federaciji ispred hrvatskog naroda dakle nema apsolutno nikakvog znanja o pravosudnoj agresiji Sarajeva nad hrvatskim braniteljima i zapovjednicima HVO-a. Kako od njega i politike koja ga je postavila na mjesto koje obnaša očekivati artikuliran odgovor na političku agresiju Sarajeva, ako nema minimum osjećaja za domoljubne vrijednosti i one koji su ginuli i stavljali svoje živote na kocku kada se ginulo za njih?

HRS je još prošle godine kada se nametala spomenuta Rezolucija tražio od hrvatskih zastupnika da se ne vraćaju na rad Parlamenta FBiH dok god se ne definiraju institucionalni mehanizmi zaštite ustavno pravne konstitutivnosti i legitimne volje hrvatskog naroda, no nije bilo sluha. Tražili smo također potpisivanje Deklaracije o neulasku u bilo kakve razgovore o definiranju izvršne vlasti na svim razinama, dok se ne definiraju ključne stvari za hrvatski narod u BiH, počevši od Izbornog zakona, izmjena Ustava, hrvatskog javnog tv kanala itd., no niti za to nije bilo sluha. Od predsjednika Federacije smo tri puta tražili upućivanje apelacije Ustavnom sudu po pitanju neuravnoteženog i neravnopravnog zakonskog tretmana zapovjednika i pripadnika HVO-a od strane pravosuđa BiH. Ni za to nije bilo sluha.

Zakon o tzv. izbornim jedinicama je protuustavan i to predlagači vrlo dobro znaju, ali im je isti potreban za marketinške svrhe. Hrvatski politički predstavnici vrlo dobro znaju kako imaju sve mehanizme u rukama čime će ga zaustaviti, tako da i njihovo „protivljenje i obrana nacionalnih interesa“ je isto tako marketing. Jedina suštinski realna stvar je volja za dominacijom bošnjačke politike i njihova institucionalna agresija nad Hrvatima, na što nema artikuliranog odgovora. No, to ne znači da ga neće biti. Vidimo se nakon listopada!  

Dio gostovanja Marinka Čavare u kojem se osvrće na izjave generala Mije Jelića možete pogledati na
linku: https://youtu.be/1OVAc_bYw6w

Hrvatska republikanska stranka

Bošnjački zastupnici u Zastupničkom domu izglasali Prijedlog zakona o izbornim jedinicama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Podržimo Dan sjećanja na dr. Ivana Šretera

Objavljeno

na

Prijedlog Mostovog saborskog zastupnika Mire Bulja, o Danu sjećanja na dr. Ivana Šretera, koji je u nekoliko navrata iznio pred Hrvatskim saborom, svakako treba podržati. Riječ je o „hrvatskom Gandhiju“, liječniku rodom iz Pakraca, a koji je početkom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata bio na čelu kriznog štaba za zapadnu Slavoniju te se istaknuo  zauzimanjem za mirno rješenje, nastojeći izbjeći rat i krvoproliće. Nu, bez obzira što se zalagao za nešto takvoga, velikosrpski pobunjenici su ga oteli 18. kolovoza 1991. Zatočen je i mučen u logoru Bučje, gdje mu se gubio svaki trag. Njegovi posmrtni ostatci nisu nađeni do danas.

O sudbini nesretnog Šretera navodno najviše znaju ‘dva srbijanska „harambaša“’, ali kad je o ovakvim temama riječ šute ili se prave da „luk nisu jeli ni mirisali“.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., na čijem sam čelu, posmrtno mu je (2016.) u Pakracu dodijelila i priznanje Junak hrvatskog Domovinskog rata, a toj svečanosti među ostalim bili su  nazočni i ministar hrvatskih branitelja general Tomo Medved i savjetnik predsjednice Republike za branitelje Ante Deur, koji su iznimno podržali ovu gestu, čiji je prije svega cilj da se ne zaborave ljudi poput ovog hrvatskog velikana i mučenika.

U njegovu rodnom gradu svi će vam za ovog čovjeka reći da je osoba nenadmašnih ljudskih kvaliteta, koji je imao razumijevanje za sve oko sebe i koji je uvijek tražio mirna rješenja. Bio je protivnik sukoba,a zauzimao se  za dijalog, suživot i suradnju. Na početku demokratskih promjena  aktivno se uključio u politiku i postao čelnikom pakračkog ogranka HDZ-a tako je zbog svog tog angažmana često bio meta  provokacija pa i fizičkih napada pakračkih Srba.

Sa Šreterom je surađivao i predsjednik Društva hrvatskih književnika i diplomata Đuro Vidmarović. Jednom je zapisao:

  • Bio je ugledan liječnik. Potjecao je iz katoličke obitelji koja je uživala poštovanje okoline. Živio je s majkom i posvojenim dječakom Vitomirom.(…) U njegovoj kući održani su brojni sastanci. Ondje smo zasjedali dugo u noć, raspravljajući o političkoj situaciji, tražeći najkvalitetnije rješenje za akcije u određenom trenutku. Osobno sam s njim često razgovarao i savjetovao se. Postali smo i prijatelji. Cijenio sam široko znanje ovog čovjeka, njegovo kršćansko polazište u političkom radu, iskrenu nacionalnu svijet, skromnost, odsutnost karijerističkih pobuda i vjeru u uskrsnuće Hrvatske, kao nezavisne, demokratske i europske zemlje. S današnje distance, čini mi se da nije bio svjestan zla koje se nadvilo nad našom zemljom i koje se već počelo valjati našim krajevima…-istaknuo je Vidmarović.

Kad smo spomenuli srbijanskog „harambašu“ Pupovca, a čije je ime iznimno vezano i uz dr. Šretera, nepojmljivo je da se taj i takav, zajedno sa svojom svitom, financira (i to obilno) novcima hrvatskih poreznih obveznika, a da se neprestano bori protiv onih koji su krvlju stvorili hrvatsku državu. Slično rade Pusić, Teršelić, tzv. člankopisci Novosti i drugi. To bi isto tako bilo da izraelska država financira nekog svog „harambašu“ koji se usred ove države bori protiv Izraelaca ili koji ne priznaje žrtve pale za njihovu domovinu.

Osim toga, možete li zamisliti da nekog Hrvata financira srbijanska država, a da taj sve radi protiv njih? Pupovca financira i srbijanska država, ali ne da se bori za Hrvate već protiv njih! Ima li takvog ili sličnog primjera u povijesti?

Srbijanski predsjednik Vučić već je u nekoliko navrata izjavio da će Srbija učiniti sve da se što hitnije pronađu nestali Hrvati tijekom Domovinskoga rata, ali nikada ništa nije bilo od toga. Čudi nas također da ga ni hrvatska predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović nikada ne pita o njegovim obećanjima, iako ga je u Zagrebu ugostila kao „rođenog brata“.

Hrvati, bez obzira na sve, nikada ne smiju zaboraviti one koji su najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. A jedan od njih je i dr. Šreter, čovjek kojeg jednom majka rađa u stotinu godina.

U Pakracu i Lipiku iznimno cijene ovog hrvatskog junaka i mučenika, kojeg su komunisti proganjali i zbog toga što je 1984. jednom „penzioniranom oficiru“ napisao da je – časnik! U tom progonu najviše je sudjelovao Goran Babić, koji je među ostalim bio nagrađen i brojnim visokim nagradama hrvatske književnosti.

Ni o tome raznorazni pupovci „nemaju“ pojima!

U znak sjećanja na ovog velikog čovjeka u Pakracu je osnovana i „Zaklada dr. Ivan Šreter“, s željom da se rasvijetli njegov životni put i djela.

Treba spomenuti i odličan  dokumentarni film o Ivanu Šreteru, autora već pomalo zaboravljenog Miroslava Mikuljana.

Uspomena na tog divnog čovjeka nikada se ne smije zaboraviti, stoga je Dan sjećanja na njega tek mali, skromni obol, tim prije jer mu se, na žalost, nikada do kraja nećemo odužiti.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori