Pratite nas

Istaknuto

Zašto ste mi pisali pismo Zorane Milanoviću?

Objavljeno

na

S obzirom da ne znam adresu Zorana Milanovića, a primio sam jutros na svoju privatnu adresu njegovo pismo, nemam načina nego mu odgovoriti preko Naroda, piše Marko Ljubić. Ima i simbolike, jer je on uz sve ostalo predvodnik „Narodne koalicije“.

Ja se nadam da kolega Gugo nema ništa protiv jer je njegov zaštitni znak pisanje otvorenih pisama, ali kako ja ne pišem ni srbijanskih dužnosnicima, ni Obami ni Merkel, a bogme ni Pupovcu, vjerujem da će Gugo bar imati razumijevanja. Uostalom ovo i nije zamišljeno kao otvoreno pismo, jer me je na javnost nužda natjerala.

S obzirom da sa Zoranom Milanovićem nisam ni prijatelj, ni suradnik, a ni osobni neprijatelj, s obzirom da Milanović nije država, bar nisam ustanovio ni detaljnim proučavanjem državnih institucija, nešto s ovim Zoranovim pismom ne valja.

Zapravo više toga.

Ja sam politički komentator, novinar i član udruženja Hrvatskih novinara i publicista, pa je moguće da je Zoran pogriješio, vjerujući da šalje uobičajeno pismo HND-u i Lekoviću ili Slavici Lukić, ne priznajući različitosti u Hrvatskoj i ne dopuštajući – institucionalnu alternativu dosadašnjoj propagandi koju je godinama koristio. Moguće je.

Ovakvo pismo Zorane Milanoviću je pritisak na medije, jer sam ja medij, pritisak je na slobodu izražavanja, jer se ja kao i svaki novinar, pogotovo slobodnomisleći autor, imam razloga bojati Vaše vlasti i mogućnosti da sutra preuzmete upravljane mojom državom. Razloge sam vidio više puta, ne samo ja, pa će mi hrvatski državljani lako povjerovati. Onaj tko je smio javno prisluškivati zloupotrebljavajući moju državu, Slavka Linića, vrlo je vjerojatno prisluškivao i koga je god stigao. Onaj tko je smio istući hrvatske branitelje i najteže invalide Domovinskog rata pred televizijskim kamerama, i to u Crkvi, onaj tko je prebio Darka Pejčića, bez obzira je li bio pijan ili nije, onaj tko je smio pred očima civilizirane Europe pripremiti i donijeti zakon, pravi pravcati državni Zakon o zaštiti zločinaca, sam po sebi – znači realnu prijetnju. Vrlo opasnu prijetnju.

Nebitno je ovdje bojim li se ja Milanovića ili ne, bitno je da je njegovo pismo meni izravni i nezakoniti pritisak na slobodu moga odlučivanja, pisanja i na medije u kojima pišem. A to je i izravna prijetnja mojim kolegicama i kolegama u HNiP-u, te ljudima koji u HND-u još ne vide ili ne shvaćaju u što su se pretvorili, ili dijele stavove sa Sašom Lekovićem i Slavicom Lukić o ideološkoj nužnosti anagžiranoga antifašističkoga novinarstva. Ja se toplo nadam da će stotine poštenih i politički neangažiranih novinara pročitati ovo pismo i zamoliti Sašu predsjednika da angažira bubnjare kako je to radio zbog Hasanbegovićevoga „ustašluka“ i ponovo pozove onoga ugojenoga Latvijanca, da uz dobar odojak malo upozore Milanovića, što bubnjevima što drekom. A bilo bi fer da im se pridruže i Kulturnjaci te Urša Raukar. Te da informira i mnogobrojne međunarodne udruge i novinarska udruženja o nezakonitom pritisku Zorana Milanovića i njegove koalicije na slobodu – govora.

Zorane Milanoviću, Vi ste ovim pismom eksplicitno priznali i pokazali da ste prekršili nekoliko važećih zakona u Republici Hrvatskoj, pa ću Vas, bez obzira što nemam ništa protiv tate Vaše djece ili supruga Vaše supruge, ili sina Vašega oca i majke, ovako i – prijaviti nadležnim državnim institucijama.

I, njihovim najvišim funkcionerima.

Prije svih Orepiću, Šprlji i Horvatinu.

Jer ste Vi Zorane političar s javno objavljenom ambicijom da preuzmete upravljanje mojom državom. I njihovom dakako.

A to je već opasno.

Da biste dobili moju privatnu adresu morali ste se poslužiti klasičnom zloupotrebom, jer tu adresu mogu imati, koristiti i raspolagati s njom isključivo u službene svrhe, samo državne institucije, te, uz njih moji prijatelji, rodbina i ljudi kojima ja to dopuštam.

Dakle, pokazali ste da iako niste državni dužnosnik i zaposlen u državnim službama, imate mehanizme zlouporabe tih službi, jer ste, ili u njih zaposlili nesolidne ljude, vjerojatno u policiji ili ministarstvu uprave, ili pravosuđu, a užasavajuće je ako s tim podatcima raspolažu i izvanjske institucije i organizacije, kao što je recimo – SDP. Ili ste te ljude natjerali nekako da Vam daju moju adresu.

Da ne zaboravim, privatna adresa i njeno korištenje zaštićeno je Zakonom o zaštiti osobnih podataka i jedno je od temeljnih načela slobode i sigurnosti ljudi u demokratskoim društvima i u demokratskim državama.

Dakle, Vi ste Zorane Milanoviću prekršili taj Zakon.

Po Članku 36. Zakona o zaštiti osobnih podataka eksplicitno ste pokazali da ste nedostojan čovjek za javno djelovanje a kamo li za upravljanje državom. Jer se iz jedne zloupotrebe i nezakonitosti u pravilu razvija čitav sustav nezakonitoga postupanja. Pogotovo ako se to radi urbi et orbi, pred očima cijelog hrvatskog naroda.

Dakle, uz strukovne novinarske organizacije, zatim gomilu udruga koje godinama primaju golema sredstva od Republike Hrvatske, te srodnih europskih institucija za „osvješćivanje“ hrvatskoga naroda stečevinama napredne civilizacije kojoj pripadamo, pozivam i, evo ovim prijavljujem, državne institucije, prije svih DIP, jer je Vaše pismo teško kršenje izbornih pravila, zatim MUP i DORH da Vas institucionalno procesuiraju.

Objavljujem pismo kao dokaz, jer kako rekoh, član sam HNiP-a.

Inače, Zorane Milanoviću, bogme ste me izvrijeđali. Jer podcjenjujete moju razum, moju pamet, podcjenjujete sve ono što jesam, a precjenjujete sebe i ono što Vi jeste.

Pišete mi da je „vrijeme da opet zajedno sa mnom učinite dobru stvar za Hrvatsku“.

Baš Vi?

Koliko me moj um služi, ne mogu se sjetiti ni jedne jedine dobre stvari koju ste učinili za Hrvatsku, iako ih je sigurno bilo. Ali na Vašu žalost ne sjećam ih se.

A sjećam se niza izuzetno loših, katastrofalnih, pogubnih i što je najlošije namjernih postupaka i nevolja koje ste izazvali.

Primjera radi, osramotili ste me gadno pred mojim prijateljima u Austriji i Njemačkoj, čitav niz mojih prijatelja se morao crveniti obrazlažući normalnim ljudima po Europi i svijetu da u Hrvatskoj državna vlast ne štiti komunističke zločine, zločince, da u Hrvatskoj nakon propasti komunizma nema zločinačkih politika i politika koje namjerno osmišljeno i programski rade protiv interesa hrvatskoga naroda.

Pismo_Zorana_MIlanovi_aMi smo to svaki na svoj način pokušavali dokazati Nijemcima, Austrijancima, Englezima, Srbima, da Milanoviću,  i Srbima jer ni njima, iako im to odgovara ne ide u glavu da se hrvatska država i njena vlast ponaša tako prema svome narodu, ali jako je to teško uz Vas, Vaše politike, Vaše suradnike jer ljudi nisu budale. Ne može se naime antifovati pred pristojnim svijetom i zdravorazumskom logikom, na kojoj počivaju svi poreci pristojnih država i naroda. Vide i smiju se, a  i mi ispadamo budale, samo zbog toga što nas je sramota priznati s kakvim se nakazama u Hrvatskoj još uvijek natežemo i da nemamo snage ni odlučnosti zlo nazvati zlom, izdaju izdajom, agresora agresorom, okupatora okupatorom. To Vam ga Milanoviću dođe kao za vrijeme rata, ovoga jedinoga u našoj povijesti istinski oslobodilačkoga, kada su hrvatski vojnici po tjedan dana, a neki i više, nosili jedne gaće jer se nisu mogli oprati i presvući, a ipak ih je bilo sram reći da su im gaće prljave. A ne daj Bože, tek ih pokazati!

Konačno smiju nam se ljudi što god kažemo jer se slikaju njih desetine tisuća na Trgu Maršala Tita, a mi trubimo da smo – demokratska zemlja i pripadnici europske civilizacije.

Zato je Zorane vrlo uvredljivo nazvati me – svojim i polaziti od toga da zajedno nešto „dobro“ radimo. Jer, ne radimo.

Ja pokušavam raditi doboro između ostaloga objavljujući ovo pismo, ne Vašim istomišljenicima, jer njih ni atomska bobma ne bi opametila, niti treba u konačnici, nego onim drugima, ljudima koji trpe, podnose i na koncu zbog toga sudjeluju u štetama koje Vi radite. Ovo pišem da kažu – dosta.

Usprkos zloupotrebi moje privatnosti, Vi se usudite napisati mi da je „ zaštita i sigurnost hrvatskih građana i njihovih interesa Vama na prvom mjestu“. Strahota!

Ja vjerujem da Vi stvarno mislite da štitite na ovaj način „hrvatske građane“ ili točnije i bliže Vama „građane u Hrvatskoj“, ali – mene ne štitite. I još me vrijeđate ističući da polazite od toga da sam s Vama suglasan.

To ne mogu s obzirom na Vaše godine i na Vašu naobrazbu, te Vaš kućni odgoj, jer, zaboga, nisu Vas roditelji usjekli negdje u prašumi umjesto rodili i pristojno odgojili, uzeti nego kao skrivenu, odnosno namjerno loše skrivenu – prijetnju.

Pismom s realnom moći, s kojom očito raspolažete, čim možete koristiti na ovakav način državne institucije, jasno šaljete prijeteću poruku, a i svijesno lažete, jer je pismo krcato neistinama i podvalama, koje uz to što su uvredljive zdravom razumu, pristojnim ljudima, Hrvatima i cijelom hrvatskom narodu, jer je zamišljeno kao prijevara jednome dijelu ljudi koji ne znaju o Vama ono što ja kao profesionalac tragom analiza Vaših javnih postupaka moram znati.

A i to je kažnjivo, uz to što je duboko nemoralno, jer primitivnu propagadnu prijevarom zaogrće u informiranje. To bi kako sam rekao, morale osuditi sve institucije i strukovne udruge koje se bave informiranjem, jer je infomiranje državljana uči izbora presudna činjenica za donošenje valjanih odluka. Zamislite da Vama Zorane, odnosno nekome Vašemu, tako redovito i nekažnjeno mesar umjesto svježega mesa, deklarira i proda – pokvareno. To država sankcionira, kao što sankcionira i prijevaru u javnome informiranju, jer je informacija daleko vrednija od mesa ili luka recimo. To što vi radite nije čak ni na razini loše propagande, jer se čak i službeni propagandisti, kao recimo Macan, Kolarić, Ipsos puls ili neslužbeni kao antifa rukovodstvo HND, koriste daleko suptilnijim modelima propagande, a ne usuđuje se bar na takav način kršiti hrvatske zakone. Izuzev tu i tamo, kao kad HINA prekraja granice Kosova i objavljuje velikosrpske sintagme kao – informiranje.

Vi mi Zorane pišete da naša „djeca zaslužuju moderno i kvalitetno obrazovanje“ a nudite mi i ponudili ste mi, ne samo meni – najcrnju i najnižu platformu zatupljivanja ne samo obične djece, ne samo običnih ljudi u Hrvatskoj nego čak i nesretnih – antifa. Jer, i antife rekao bih imaju pravo na povratak među normalne ljude. Bar mi kršćani tako mislimo.

Naime, navodno se slučajno u Vašemu obrazovnom geniju koji je simbolizirao najprimitivniji politički huligan u suvremenoj europskoj povijesti Željko Jovanović, usporediv donekle sa srbijanskim dužnosnicima, Nikolićem, Vulinom, Dačićem ili onim Vukom Jeremićem recimo, ukazao – doktor znanosti iz Londona Boris Jokić. Pa uz svesrdnu pripomoć stratega Budaka osmislio ponudu za kakvu je obučen studirajući na doktorskim studijima u Britaniji, na odjelu za upravljanje društvenim procesima u kolonijalnim državama i društvima, primjerice Ruandi, Somaliji, Nigeriji te – Hrvatskoj.

Pa se tako izučen „doktor“, „slučajno“ pojavio u Hrvatskoj i uz Vaš blagoslov – poveo opamećivanje nacije.

To mi nudite?

Nemojte mi nuditi Zorane to obrazovanje, jer ako ga bude i kad bi ga bilo, ni jedan Hrvat u budućnosti izvan obiteljskoga ognjišta neće imati pojma tko je, odakle potječe, neće imati ni elementarne pretpostavke sudjelovati kao čovjek u međunarodnoj razmjeni znanja, a nije isključeno da će u nekoj dalekoj budućnosti početi i – revati kao tovar ili da oprostite magarac.

To Vi nuditi i usudite se napisati mi da smo u tome – zajedno?

Zorane, Vi mi se obraćate dva puta osobno, imenom, a ne prezimenom u svome pismu, a naročito je zabrinjavajuće to što me pozivate da zaustavimo „nebrigu za građane“ koju navodno predstavljaju – oni drugi.

Ja nisam zabrinut za „građane” u Hrvatskoj, a jesam jako za hrvatski narod. Jer je žestoko i smrtonosno ugrožen samim postojanjem Vas kao političara, odnosno politike koju trenutno predstavljate.

Jer ste tome narodu četiri godine, a i prije naravno, samo četiri godine kao predsjednik državne Vlade, ružno blatili sve njegove identitetske vrijednosti, veličali zlo koje mu se dogodilo i koje mu je prijetilo, kažnjavali ga teškim civilizacijskim zaostajanjem i sramoćenjem pred cijelim svijetom. A u zemlji to kompenzirali financirajući na njegov račun izrazite neprijatelje, knjige, filmove, serije, medije, „kulturu“, promovirajući kao vertikale bivše najviše dužnosnike režima koji mu je radio o glavi od Radmana do Pejnovića, od Ive Družića do Ive Goldsteina, tukući branitelje, varajući poljoprivrednike i što je najteže – sjekući krila vojsci hrvatskoga naroda, nezapamćenim urušavanjem njegovog zrakoplovstva uz to otimačinom stotina milijuna kuna.

Vi ste Zorane Milanoviću svjesno varali cijeli svijet pričama o nastranosti moga naroda, valjda bi trebao biti i Vaš, ali nije, jer se nikome koga se voli i kome se pripada ne rade svjesno teške štete i to sustavno. Crtali su Vaši suradnici prema jasnim indicijama koje ste spriječili objavljivati kontrolirajući medije, ružne znakove na našim stadionima, koje je gledalo preko tristo milijuna ljudi u našoj zajedničkoj Europskoj Uniji, javno ste govorili više puta da je moj hrvatski narod izumio holokaust, podržavali ste nasrtaje i prijetnje čak i na svjetski poznata znanstvena i akademska imena iz moga naroda, od kojih ni jedno ne pripada Vašem nakaznom antifašizmu, jer su željeli znanstveno, dakle univerzalno prihvatljivim a ne antifa modelom, osporiti teške laži i krivotvorine na naš narod.

Vi ste Zorane Milanviću sustavno i teško kršili hrvatske zakone, sve moguće konvencije EU-a i svijeta kojemu težimo, a i ovim pismom to pokazujete. Ismijali ste s najvišega državnoga položaja volju hrvatskoga naroda u više navrata, a najeksplicitinije nakon referenduma o braku, zatim nakon izbora predsjednice republike, a Vaši najbliži suradnici su 14. i 15. lipnja u Bruxellesu zajedno sa Srbijom i na njezin zahtjev sudjelovali u bojkotu afirmacije i predstavljanju hrvatske duhovne i nacionalne vertikale bl. Alojzija Stepinca.

Vi ste Zorane sa svojim suardnicima, primjerice s Vesnom Pusić ili Ivanom Vrdoljakom podržavali, štitili i unprijeđivali dokumentirano javno osumnjičene razbojnike na najvišim državnim pozicijama, kao što su Andreja Zlatar Violić i njezin zamjenik, pa nasljednik Berislav Šipuš, koji su otvoreno krali novac od države i naroda, zloupotrebljavali ga i ismijavali uz to, a Vi mrdnuli prstom niste, izuzev ispruženim prstom prema meni i ovakvima, jer smo to javno govorili.

Prijeteći.

Dakle, Zorane Milanoviiću nas dvojica nismo ni isti, nismo ni u čemu jednaki, izuzev što udišemo hrvatski zrak, pijemo hrvatsku vodu, ali to nije dovoljno, jer to sa mnom dijeli recimo i Stanimirović koji je pokolj u mome Vukovaru proglasio – oslobođenjem. Nismo ni približno isti, jer Vi simbolizirate zloćudni tumor u organizmu moga naroda, a ja sam sastavnica koktela lijekova za taj tumor.

Zbog toga ste jako pogriješili što ste mi pisali.

Marko Ljubić/Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati