Pratite nas

Analiza

Zašto su Krila Oluje odletjela na Bliski istok

Objavljeno

na

Do danas je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo na vlastitu inicijativu napustilo oko 50 vojnih pilota, a razlozi su isključivo ili gotovo isključivo bili materijalne prirode, bilo da je riječ o visini osobnih dohodaka, bilo rješavanju stambenog pitanja te drugih statusnih problema. Također, vrlo mali broj sati naleta i nedostatak obuke kod pilota su razvijali osjećaj beskorisnosti te su nastavljali karijere tamo gdje ih se više cijenilo u stručnom, ali i materijalnom smislu, piše portal Defender.hr nakon ‘bijega’ u katarsku privatnu kompaniju šestorice pilota koji su sačinjavali akrobatsku skupinu Krila Oluje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva

Zahtjev za sporazumnim raskidom radnog odnosa šestorice pilota instruktora na zrakoplovima PC-9M, istovremeno i članova letačke akrogrupe Krila Oluje, najteži je udarac za Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani (HRZ i PZO) u posljednjih 20 godina, ali i OSRH u cjelini. I da nije bilo dramatičnog odlaska cijele akroskupine, nitko ne bi obraćao pažnju na ono što se stalno događa.

U zrakoplovnoj bazi Zemunik upravo je prije desetak dana započela obuka druge generacije od 12 pilota Omanskog kraljevskog ratnog zrakoplovstva, što je posao koji je MORH spretno uspio naplatiti milijunskim dolarskim iznosima. Obuka na propelerskim zrakoplovima je jedan od koraka u ‘stvaranju’ pilota nadzvučnog lovačkog zrakoplova, a HRZ je u tom dijelu imao izvrsne zrakoplove i pilote.

No čak i da privatne kompanije nisu uočile to da im je jeftino kupiti vrhunske pilote, pa eventualno poput MORH-a drugima naplaćivati obuku, pitanje je bi li MORH uz sadašnje rezove i manjak novca dugoročno zadržao svoje pilote. Samo zbog masovnosti posljednjeg napuštanja HRZ-a čini se da je skandal s Krilima Oluje neugodniji po vojni vrh od odlaska prve generacije pilota MiG-ova 21 te 20 vojnih pilota u civilne kompanije 2007. i 2008. No MORH se s odlascima pilota bori već godinama.

Zašto su otišli i je li u pitanju bio samo novac?

Krila Oluje bila su svojevrstan hrvatski nacionalni brend te jedini istinski promotivni i marketinški alat OSRH za privlačenje mladih ljudi za zvanje vojnog pilota. Nigdje u svijetu nije zabilježen sličan slučaj bijega kompletne letačke postave, pa je ovo zapravo i nacionalna sramota.

No još je važnije to što je riječ o najkvalitetnijem pilotskom kadru, pilotima instruktorima čiji je gubitak nenadoknadiv unatoč tome što MORH ‘pegla’ situaciju priopćenjima kako odlazak tih šest pilota neće biti problem.

[mom_video type=”youtube” id=”VhyhHTjsmLE” width=”750″ height=”400″]

[ad id=”40551″]

Naime iste te pilote pokušavalo se nagovoriti da prijeđu iz zrakoplovne baze Zemunik, u kojoj su bili stacionirani, u Zagreb, u kojem bi letjeli na MiG-ovima 21. Iako na prvu zvuči paradoksalno to da se pilote propelerskih zrakoplova mora ‘vabiti’ da prijeđu na mlazne, Defender.hr objašnjava zašto se to događa.

U Zadru se u letjelici PC9M leti 100 sati godišnje, riješena su stambena pitanja, primanja se znatno povećavaju ako se ide u NATO-ve operacije s helikopterima ili sudjeluje u protupožarnim aktivnostima. Dakle sušta suprotnost onome što se događa u zrakoplovnoj bazi borbene eskadrile u Zagrebu. Zato danas imamo situaciju da je najbolji kandidat za borbenu eskadrilu 35-godišnji pilot iz Zadra. S toliko godina piloti iz zapadnih zemalja već se pomalo povlače u zapovjedništva i operativna središta.

Nakon odlaska pilota Krila Oluje teško će se popunjavati borbena komponenta HRZ-a jer je ostalo premalo instruktora za letjelice PC-9M.

Jesu li su se materijalna prava pilota barem donekle popravila i je li obrambeni sustav reagirao na spomenute ‘alarme’ koji su dolazili iz HRZ-a i PZO-a u posljednjih osam godina? Nije, tvrdi Defender i navodi primjer elitne pilotne borbene eskadrile koja je izmještena iz Pule. Tvrde da nitko od borbenih pilota iz Pule nije riješio stambeno pitanje u Zagrebu kroz sustav.

Nema ‘remonta’ za pilote

Sada kada je nakon remonta mlaznih zrakoplova donekle pokrpana tehnička sposobnost borbenog zrakoplovstva ostalo je ‘riješiti’ ljude u njemu, pilote i inženjere. Njihovu motivaciju, volju i znanje ne može se pokrpati nikakvim remontima. Više nije upitna ispravnost MIG-ova, već raspoloživost ljudskog faktora u njihovoj eksploataciji.

Sustav mora hitno odgovoriti na urušavanje tog dijela sposobnosti. Kao da nisu dovoljno bili podcijenjeni u proteklih deset godina od tog istog sustava, i danas se pilote aviona ostavlja na začelju napredovanja u karijeri, promaknućima i slično. Nadalje, nužna je potreba stvaranja novih pilota borbenih aviona. Kako i na koji način, zaista je pitanje svih pitanja. Ne postoji gotovo nikakav interes da se iz postojeće pilotske strukture općenito netko odluči postati borbeni pilot na MIG-ovima. Zašto i bi?

Sudeći prema projekcijama vojnog proračuna, od najavljenih poboljšanja uvođenjem dugoročnog personalnog planiranja utemeljenog na realno raspoloživim financijskim resursima osim hrpe riječi opet neće biti ništa. Iz područja personalne potpore do sada nije bio predviđen nijedan projekt s pripadajućim troškovima, jer samo ulaganje za potrebe pripadnika obrambenog sustava može jamčiti zadržavanje i privlačenje kvalitetnog, kvalificiranog i motiviranog osoblja.

Sve u svemu, personalna potpora je daleko od zadovoljavajuće razine te ne omogućuje primjerenu razinu kvalitete života niti osigurava poticajnu organizacijsku klimu, potrebnu za pridobivanje, odabir i zadržavanje najkvalitetnijeg osoblja.

Nažalost, Strategijski pregled obrane ne daje nikakva rješenja ili konkretna poboljšanja. Kad je riječ o personalnoj politici, sve je u njemu uopćeno i kondicionalno, pa se ima dojam kako je opet riječ o nekakvom popisu želja bez konkretnog učinka u budućnosti.

Krila Oluje tražena su u svijetu, a zapostavljena u Hrvatskoj

Ideja o utemeljenju skupine pojavila se još 1997. Tada je zapovjedništvo Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, promovirajući završetak obuke prvog naraštaja hrvatskih vojnih pilota, organiziralo letački program koji su izvela tri tek nabavljena zrakoplova Pilatus PC-9M, u kojima su letjeli piloti Stjepan Žabčić, Josip Njari i Miroslav Franjić. Kad je riječ o kriterijima za prijem pilota u akrobatsku skupinu, pukovnik Franjić je rekao kako je minimum 500-600 sati naleta u zrakoplovu te najmanje pet godina radnog staža kao nastavnika letenja. Članovi skupine su uglavnom isti ljudi nekoliko godina jer je potrebno održati razinu iskustva i uvježbanosti.

krila olujaPrimjerice, Turci i Talijani imaju skupinu s istim pilotima već deset i više godina. Amerikanci se mijenjaju svake tri godine, ali je prosjek u svijetu šest, sedam godina. Kolika je popularnost skupine izvan granica Hrvatske, pokazuje i podatak da ju je već nekoliko puta posjetio Katsuhiko Tokunaga, vjerojatno najpoznatiji svjetski air to air fotograf vojnih zrakoplova i službeni fotograf nekoliko svjetskih proizvođača. U posljednjih dvadesetak godina akrobatsko letenje je zbog atraktivnosti letačkog programa i pristupačnosti većem broju posjetitelja znatno pridonijelo razvoju zrakoplovstva.

Akrobatsko letenje je vrhunac osposobljenosti i test izdržljivosti za sve pilote, pa je vrlo brzo steklo kultni status među njima, a nastupi se uvježbavaju i nekoliko mjeseci. S druge strane, jedan dio akrobatskih skupina uz logističku i organizacijsku pomoć svojih vlada napravio je izvrsnu promociju svojih zemalja koristeći se svojim nastupima i godišnjim proračunom koji može iznositi i stotinjak milijuna američkih dolara. Nažalost, takvom logistikom i organizacijom nije se mogla pohvaliti hrvatska akrobatska skupina Krila Oluje, koja svoj atraktivni program izvodi na zrakoplovima Pilatus PC-9, osobito ne kad je riječ o međunarodnim zrakoplovnim priredbama.

Zbog gašenja transportne komponente avionima An-32B nije bio moguć prijevoz tehničara koji prate hrvatsku akrobatsku skupinu. Nadalje, zbog odlaska hrvatskih vojnih zrakoplova PC-9 izvan Hrvatske mora se dobiti odobrenje ministra obrane i predsjednika države, pa se često zbog birokratskih zapreka kasnilo s takvim odobrenjem i morali su se otkazivati nastupi, kao što se primjerice dogodilo s pozivom iz Dubaija, a organizator je bio spreman poslati i čarter po skupinu.

Moglo bi se reći da je Hrvatska trebala izdvojiti zaista minimalne troškove za dobivanje velikog publiciteta i promocije u inozemstvu, tim više što u Europi samo hrvatska skupina akrobatskih pilota leti na zrakoplovima PC-9, a organizator plaća sve troškove. Promidžba hrvatske akrobatske skupine u marketinškom smislu također je bila neorganizirana jer se nije na odgovarajući način pomoglo hrvatskim pilotima i nije se prepoznala njihova uloga u promociji Hrvatske izvan njezinih granica. Program skupine bio bi tako mnogo atraktivniji da su se na zrakoplove ugradile interne instalacije za ispuštanje dima. Za pet zrakoplova instalacija bi iznosila 350 tisuća eura, ali to se nije provelo.

Autor: M. Duspara / Defender.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Je li Facebook globalni cenzor? (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Velike podjele u Hrvatskoj, primjetne na svim područjima – od politike do kulture – već dugo vladaju i na Facebooku, a u povodu smrti generala Slobodana Praljka golema ideološka nesnošljivost ušla je u crvenu zonu.

Na Facebooku odnedavna traje pravi mali digitalni rat: stotine profila je izbrisano, tisuće zapisa je netragom nestalo, jedna strana Facebooku prijavljuje drugu stranu, pa se čak traži i od hrvatske vlade da zaštiti slobodu govora.

Svi se pitaju, pa s njima i ekipa Pola ure kulture: je li Facebook globalni cenzor ili tek nakupina algoritama koju ni oni sami ne mogu nadzirati?

Bruna Esih: Ne radi samo o automatskom postupanju facebooka već o unaprijed smišljenoj, organiziranoj i sustavno provođenoj akciji određenih skupina iz RH koje se ne mogu nikako pomiriti s drugačijim mišljenjem te koriste nimalo ne namjerne greške u sustavu facebooka, te pokušavaju gušiti slobodu izražavanja u Republici Hrvatskoj. Zloćudno i sustavno prijavljivanje određenih objava rezultiralo je time da je facebook onda te iste ili izbrisao ili blokirao profile i stranice. Cinkaroši i denuncijatori, oni isti koji već desetljećima razapinju Hrvatsku na stup srama, koji su izravno doprinijeli Haškoj i drugim presudama i koji su generala Praljka naveli da ispije otrov žele nas očito vratiti u mračno doba Jugoslavije, doba cenzure, doba jednoumlja i ovo smatram da nije ništa drugo do nastavak specijalnog rata koji se vodi u Hrvatskoj

Pogledajte reportažu iz emisije Pola ure kulture:

 

Ivo Lučić: Nervozni su, uplašeni, razočarani…Praljak im je jednim potezom uništio 20 godina rada

 

Bruna Esih: Ovo je nije ništa drugo do nastavak specijalnog rata koji se vodi u Hrvatskoj

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Pero Kovačević: PRAVNA ANALIZA KAZNENE PRIJAVE ZA RAKETIRANJE BANSKIH DVORA

Objavljeno

na

Objavio

U uređenim zemljama u kojima funkcionira pravna država i gdje institucije pravne države djeluju u skladu i na temelju zakona i načela vladavine prava minimalne su mogućnosti da Ministarstvu unutarnjih poslova treba 26 godina za podizanje kaznene prijave za raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991.

Zašto? Odgovor je jednostavan pravna država funkcionira,a institucije djeluju u skladu i na temelju zakona.

Vrijeme podnošenja kaznene prijave i teatralno sazivanje tiskovne konferencije u Ministarstvu unutarnjih poslova, odmah bode u oči. PR stručnjaci su očito dobili zadatak skrenuti pozornost javnosti sa haaške presude šestorici.

Bilo je nužno pronaći nešto novo što bi moglo, naravno uz punu medijsku podršku, zainteresirati javnost i svakako skrenuti pozornost javnosti nekim novim događajem. Odabir teme nije bio loš. Zašto to kažem? Bila je aktualna 18.godišnjica smrti prvog predjednika dr Franje Tuđmana,a i činjenica da je prošlo 26 godina od raketiranja Banskih dvora.

Znači, nakon 26 godina policija je podignula kaznenu prijavu protiv šest osoba zbog granatiranja Banskih dvora 7. listopada 1991. godine, u kojem je jedna osoba poginula, a počinjena je šteta od 35 milijuna kuna.

Kaznena prijava je podnosena protiv pet državljana Srbije i jednog državljana Hrvatske, rečeno je u Ravnateljstvu policije na konferenciji za novinare u povodu dovršenog kriminalističkog istraživanja raketiranja Banskih dvora 1991. godine, koje su izveli zrakoplovi nekadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Riječ je o visokopozicioniranim pripadnicima nekadašnjeg Ratnog vazduhoplovstva (RV i PVO) i obavještajnih službi JNA.

U krim istraživanju sudjelovali su policijski službenici Uprave kriminalističke policije i Službe kriminalističke vojne policije Samostalnog sektora za vojnopolicijske poslove Ministarstva obrane RH su, u suradnji sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom i Vojno-sigurnosnom obavještajno agencijom te u koordinaciji s nadležnim Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu.

‘Istraživanje je trajalo 26 godina te je bilo jako složeno i sustavno. Danas smo stvorili takav skup činjenica da podnosimo kaznenu prijavu protiv šest osoba, pet državljana Srbije i jedne osobe koja je državljanin RH. Ono što je bitno konstatirati je da je uložen velik napor i da su u ovom dijelu istraživanja sudjelovale i SOA i VSOA.

Konstatiramo da prijavljujemo šest ljudi koji sudjelovali u planiranju i izvršenju napada na Banske dvore 7. listopada 1991. godine pomoću dva zrakoplova koji su izvršili bombardiranje s ciljem destabilizacije Hrvatske’, rekao je na početku presice Ante Gudelj,načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a.

‘Ovih šest osoba prijavljuju se za ubojstvo u pokušaju najviših državnih dužnosnika, a još se sumnjiče za ratni zločin protiv civilnog stanovništva’, dodao je Gudelj.

U zračnom napadu na Banske dvore korištena su dva zrakoplova tipa Super Galeb G-4 iz 105. lovačko bombarderskog avijacijskog puka RV i PVO, naoružanih avionskim raketama zrak – zemlja i avio bombama.

Izbijanjem agresije na Republiku Hrvatsku, 105. lovački bombarderski avijacijski puk premješten je s aerodroma Zemunik na vojni Aerodrom Udbina s kojeg su izvršili i druga borbena djelovanja po Republici Hrvatskoj.

‘S obzirom na način na koji je napad bio planiran i u konačnici izveden te s obzirom na priklonjenost dijela tadašnje vojne i političke struktura JNA prosrpskoj, odnosno velikosrpskoj politici te izuzetnu konspirativnost, kriminalističko istraživanje ovoga događaja bilo je izuzetno složeno i zahtijevalo duže vrijeme kako bi se finaliziralo’, rekli su u policiji.

U istrazi su sudjelovale SOA, VSOA i sve sastavnice državne vlasti.

Površna analiza ove teatralno podnesene kaznene prijave ukazuje na znatne propuste,nekompetentmnost i neprofesionalnost sudionika koji su sudjelovali u istrazi i podnijeli kaznenu prijavu.

Pokušat ću vam kratko i zorno pokazati zašto je tome tako.

Krenimo redom:

a) Podaci o tome tko su bili neposredni krajnji izvršitelji granatiranja Banskih dvora poznati su Ministarstvu obrane,Glavnom stožeru HV,Upravi vojne policije i tadašnjeg SIS-a još u listopadu 1991. godine i stoga nije točno da je trebalo čekati 26 godina da bi se došlo do neposrednih i krajnjih izvršitelja, a poglavito tvrdnja sa tiskovne: „Tijekom 2016. godine kohezija je oslabila i došli smo do personalnih dokaza. Do tada je bio zid šutnje’, rečeno je na konferenciji za novinare.:;

b) Navedeni podaci o sudionicima odnosno krajnjim izvršiteljima u granatiranju Banskih dvora prikupljeni su od bivših vojnih pilota koji su prebjegli u HV-u,istražitelji očito nisu znali da smo u Ministarstvu obrane imali uređen sustav praćenja svih aerodroma bivše JNA, svih polijetanja i podataka o pilotima

c) Meta zračnog udara je bio predsjednik Hrvatske dr Franjo Tuđman,tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i predsjednik SIV-a Ante Marković te je stoga neodrživa i netočna činjenica da je naredbu za raketiranje Banskih dvora samostalno izdao general Ljubomir Bajić,bivši zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa RZ iPZO JNA;

d) Istražitelji se očito nisu niti potrudili utvrditi crtu vođenje i zapovjedanja u JNA te do kraja utvrditi odnosno istražiti sve aktere već su se zadovoljili sa generalom Ljubomirom Bajićem koji nas nasmijava sa pričama kako je upravo bio glavni za davanje naredbe. Bajić je očito bio sam jedan u nizu sudionika koji je prenio naredbu o granatiranju Banskih dvora, a sam takvu odluku nije niti ju je mogao donijeti već bi bio spriječen u njezinom izvršavanju ;

e) Zašto istražitelji nisu istragu stručno,kompetentno i profesionalno odradili ili ih je netko o tome onemogućio-to nek sami kažu.

f) Neosporna je činjenica da je naredba o raketiranju Banskih dvora donesena u Beogradu. Sa naredbom je svakako bio upoznat Slobodan Milošević i krnje predsjedništvo SFRJ odano Slobodanu Miloševiću. Naredba je od krnjeg predsjedništva SFRJ i Miloševića ili uz njihovo odobrenje i znanje proslijeđena Veljku Kadijeviću,Blagoji Adžiću,zapovjedniku RT i PZO,a tek tada generalu Bajiću i preko njega ostalim neposrednim izvršiteljima.naravno da u to sve pratili i prikupljali informacije „ljudi“ Aleksandra Vasiljevića,šefa Uprave za sigurnost Generalšaba JNA. Naime,takav je bio zapovjedni lanac u JNA u listopadu 1991 godine.

Umjesto zaključka

Kad se već 26 godina nije ništa poduzelo niti je sustavno istraženo na temu granatiranja Banskih dvora,državnomvrhu i MUP-u nije trebao ovaj slabo izrežiran „igrokaz“. Postavlja se pitanje hoće li DORH u istrazi utvrditi punu istinu??

Pero Kovačević / Kamenjar.com

Predsjednica komentirala podizanje kaznene prijave zbog raketiranja Banskih dvora

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari