Connect with us

BiH

Zašto upravo Hrvati iz BiH najbolje razumiju borbu Francuske protiv terorizma

Published

on

Nekoliko dana unatrag, Hrvatski Dom herceg Stjepana Kosače u Mostaru, zasijao je bojama francuske zastave u znak podrške francuskoj borbi protiv terorizma.  Mnogima poruka nije bila jasna. Zašto Mostar osvjetljava francuske boje? Što se to nas tiče?

Piše: Jurija Milović, Dnevnik.ba

Naime, Francuska se godinama suočava s najstrašnijim oblicima radikalnog islamizma, uslijed povećanja broja izbjeglica s Bliskog istoka i sjevera Afrike. U napadima je do danas poginulo nekoliko tisuća Francuza.

Predgrađa Pariza svakodnevno gore, žene na ulice noću ne izlaze same, a kultura življenja jednog povijesnog grada; metropole, kulturnog i umjetničkog središta Europe – mijenja se u potpunosti!

Vijesti o događanjima u Parizu (i ostatku Francuske) u javnost dospijevaju ovisno o tomu koliko je napad „uobičajan“, koliko je senzacionalistički i koliko su, ustvari, jasni sami motivi napada.

Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove Francuske je još 2013. pozvalo koordinatora za borbu protiv terorizma da na sastanku u prosincu te godine predstavi izvješće o provedbi mjera za borbu protiv terorizma.

7. siječnja 2015.: Napadnuta je redakcija satiričnog magazina „Charlie Hebdo“ u Parizu. Ubijeno je dvanaest ljudi. Odgovornost je preuzeo ogranak Al Qaede. Prije napada, napadači su se deklarirali kao pripadnici „Islamske države“.

Francuska je bila metom još šest velikih terorističkih napada s islamističkom pozadinom, i to, do kraja te iste godine! Na koncertu u Parizu 130 ubijenih, 86 ubijenih u Nici, uz mnoge napade i ubojstva s terorističkom pozadinom.

Trend redovito periodičnih zastrašivanja nije oslabio. Pet godina nakon, Europu potresa brutalno ubojstvo pariškog učitelja, pobožnih bakica iz crkvene klupe i svećenika raznesenog sačmaricom. Svi – ubijeni u ime vjere, u ime Islama.

Nije li, Islam religija mira? I nisu li Francuzi, odnosno Europa, trebali biti utočište za vjernike koji su ratom potjerani iz svojih domova u Čečeniji, Tunisu ili Afganistanu? Zašto škole u Pakistanu mališane uče najučinkovitijim tehnikama skidanja glave ‘nevjerniku’? I na koncu, zašto Europa (a očito i Mostar) ne žele vidjeti posljedice svoje nezdrave, uzročno-posljedične političke korektnosti?

Brojni utjecajni muslimani širom svijeta odobrili su napade u Francuskoj. Bivši premijer Malezije na svom Twitter acoountu objavio je da muslimani imaju potpuno pravo ubijati nemuslimane.

MMA borac Habib Nurmagomedov, iz Dagestana (republike u Ruskoj Federaciji s većinski muslimanskim stanovništvom) poslao je jezivu poruku francuskom predsjedniku Emanuelu Macronu.

Uz fotografiju francuskog predsjednika E. Macrona koja je prekrivena otiskom stopala (tj. zgažena), Nurmagomedov je napisao sljedeće:

“Neka Uzvišeni unakazi lice ovog stvorenja i svih njegovih sljedbenika koji pod sloganom slobode govora vrijeđaju osjećaje više od jedne i pol milijarde muslimanskih vjernika.

Mi smo muslimani, volimo svog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, više nego svoje majke, očeve, djecu, supruge i sve druge ljude bliske srcu. Vjerujte, vratit će im se te provokacije, bogobojazni na kraju uvijek pobjeđuju”.

Ovaj problematičan status u medijima je predstavljen kao relevantan iskaz opće muslimanske javnosti, a ne kao otvorena podrška terorizmu. Što, na koncu – i jeste.

Islamska zajednica Bosne i Hercegovine napade je osudila, ALI, ukazala na činjenicu kako je Francuska, ipak, isprovocirala vjernike… Nitko se napadača, islamskih radikalista, nije odrekao!

Napadači se ne smiju skrivati ispod vela vjere, jer – ni u jednoj svjetskoj religiji Bog ne predstavlja sinonim za rat i mržnju! Bog poziva na ljubav i mir. Jedino su njegovi zakoni – univerzalni.

Diljem svijeta većinski muslimanske zemlje pozvale su na bojkot francuskih proizvoda, a desetine tisuća ljudi izlaze na anti-francuske prosvjede zbog toga što Francuska dozvoljava “vrijeđanje vjerskih osjećaja”.

Dakle, zašto Mostar svijetli za Francusku?

Terorizam u Bosni i Hercegovini je itekako živ, o čemu svjedoče brojni napadi tj. izolirani incidenti, kako im se, iz metropole, pristupa.

Hrvati, kršćani katolici u Bosni i Hercegovini, ograničeni su u svom duhovnom djelovanju. Prisjetimo se relativno sviježeg incidenta mise za žrtve Bleiburga, u Sarajevu. Misa je održana uz pridržavanje strogih sigurnosnih uvjeta, uz brojno osiguranje koje je štitilo desetak vjernika od razjarene rulje „antifašističkog“ Sarajeva.

Misa je, naknadno, iskorištena u svrhu javnog blaćenja svega katoličkog u BiH, a politizacija crkvenog djelovanja direktno odobrena upravo – iz crkve.

Stalne političke krize i huškačka retorika ugrožavaju sigurnost svih građana Bosne i Hercegovine, no realni problemi s radikalnim islamističkim skupinama, kampovima za ‘vojnu obuku’, migrantskom krizom (!) se (uglavnom) ne rješavaju. Odnosno, rješavaju na način da se na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH imenuje Selmo Cikotić, čovjek čije je ime obrisano s optužnice za ratne zločine nad Hrvatima u Bugojnu. Čovjek kojeg se usko povezuje s organizacijom i djelovanjem mudžahedinskih skupina koje su djelovale na području Središnje Bosne u vrijeme rata.

Teroristička prijetnja dolazi i sa migrantskim valovima, prepunim sigurnosno upitnih lica. BiH se ponaša neodgovorno, apsurdno, nenormalno; ne sprečava ulazak ilegalnih migranata, a sprječava njihov izlazak iz BiH.

Ovo je treća godina kako BiH muku muči s migrantima. Nebriga najviših razina vlasti dovele su do toga da su centri gradova u Krajini preplavljeni migrantima, a incidenti se događaju svakodnevno; od manjih prijestupa do silovanja, masovnih tuča i ubojstava.

Shvaćamo li sada da goruće stanje u Europi nije samo to – „tuđi problem“? Razumijemo li da je terorizam i radikalni islamizam dio naše svakodnevice, jednako kao i Francuske, Njemačke ili Švedske?

Zbog toga Mostar. Zbog toga – ujedinjeni protiv terorizma!

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari