Pratite nas

Događaji

ZASTRAŠUJUĆE MANIPULACIJE SA HRVATSKIM MATEMATIČARIMA

Objavljeno

na

Najugledniji hrvatski matematičari jučer 7.ožujka na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu predstavili knjige akademika Josipa Pečarića:

PIŠEM PISMA, ODGOVORA NEMA – 1 i 2

Predstavljači su bili:

dr. sc. Sanja Varošanec, red prof. u trajnom zvanju s MO PMF-a

dr. sc. Ivan Perić, red prof. u trajnom zvanju PBF-a.

dr. sc. Neven Elezović, red prof. u trajnom zvanju s FER-a,

i autor akademik Josip Pečarić

Iznesena je dramatična i žalosna priča o političkom obračunu sa uglednim hrvatskim znanstvenicima svjetske razine s područja matematike, od strane ANONIMNIH

(re)cenzora, koji se kriju iza naslova Hrvatska zaklada za znanost -HRZZ. Iz DRAMATIČNIH izlaganja uglednih sveučilišnih profesora dalo se zaključiti kako matematički nepismeni (re)cenzori donose nevjerojatne zaključke o hrvatskim matematičkim časopisima svjetskog ugleda, svjetske razine po svjetskim kriterijima i vrijednostima matematičkih radova hrvatskih matematičara.

Temeljem toga HRZZ dodjeljuje sredstva ili ih usteže za znanstveni rad, onemogućava novake iz područja matematike u znanstvenom zvanju, mijenjajući pravila unutar prihvaćenih i odobrenih programa, kako im se i kada im se prohtije. Naprosto nevjerojatno i suludo, sve kako bi se onemogućilo znanstveno napredovanje i dokazivanje na svjetskim razinama vrhunskih matematičara.

Politički i matematički nepismeni pojedinci (koji ne raspoznaju ni primjenu srednjoškolske matematike, dokazano u dodijeli prosječnih ocijena) prosuđuju sveučilišne profesore svjetskog ugleda kako bi ostvarili svoje političke ciljeve. ZASTRAŠUJUĆE!

Ovo je doista svjetska senzacija podcjenjivanja svake zdrave pameti, jedino moguća u ovakvom hrvatskom društvu lijepih “trulih jabuka”. Doista dostojno samo hrvatske političke razine podmetanja u znanosti, u posebnom razredu – VAN SVAKE PAMETI.

Postavlja se pitanje:

Tko je kandidat za novog predsjednika HAZU ?

Hoće li to biti političko ili znanstveno pitanje ?

Koja će mjerila odlučivati, nižerazredni anonimni (re)cenzori ?

Hoće li to biti pravi izbor između JAZU i HAZU!!!

Damir Borovčak


PREDSTAVLJANJE KNJIGA “PIŠEM PISMA, ODGOVORA NEMA 1. I 2.”

Dozvolite mi na početku da se zahvalim svima vama koji ste došli na ovo predstavljanje, FER-u što su nam ga je omogučio kao i predstavljačima dr. sc. Nevenu Elezoviću, red prof. u trajnom zvanju s FER-a, dr. sc. Sanji Varošanec, red prof. u trajnom zvanju s MO PMF-a i dr. sc. Ivanu Periću, red prof. u trajnom zvanju PBF-a. Pozdravljam i one koji su bili pozvani, a nisu došli.

Prof. Varošanec je moj prvi doctor, a bila je i predsjednik Hrvatskog matematičkog društva. Prof. Perič mi je najbliži suradnik i s njim sam u svakodnevim raspravama. Na prof. Elezovića sam bio ljubomoran zbog svih ovih napada her nisam znao smeta li im više on ili ja. Međutim, kada ga je jedan akademik (!) upozorio da može firma “Element” imati problema jer ja koristim njihovu e-mail adresu postalo je jasno da je prednost na mojoj straini.

Oni su govorili o prvoj knjizi s podnaslovom “Navodna Hrvatska zaklada za znanost”. Kada su govorili o konferenciji u Mostaru koju smo mi organizirali za koju su naknadno tvrdili u HRZZ-u da ne možemo sudjelovati u većem broju iako sam im objašnjavao da tako ne mogu tumačiti riječ “u pravilu”. Radilo se o prvoj međunarodnoj matematićkoj konferenciji u Mostaru! Mi smo konferenciju ipak održali, a u HRZZ-u su nedavno donijeli tumačenje da na konferencijama u RH može biti vise sudionika s projekta. Zapravo od hrvatskih sveučilišta isključili su samo Mostarm pa bi već sama ta činjenica opravdala podnaslov te knjige.

Kada vidimo na koliko pisama samo iz ove dvije knjige nismo dobili odgovore čini mi se da bi bilo mnogo bolje da sam ostao u Australiji odakle sam još 1998. godine dobio poziv za preseljenjem kao znanstvenik i dobio takvu vizu. Trebalo je ostati 2 godine tamo za dobivanje državljanstva, a ja sam se vratio poslije 22 mjeseca. Samo smo iskoristili tamošnji trogodišnji projekt za moj boravak u Adelaide-u, a pri tome je sredsta projekta koristilo i više mojih suradnika iz Hrvatske pa su bili tamo na mjesec ili dva dana. Da sam ostao u Australiji i pisao od tamo, pa makar zahtjevao da ja sastavljam Vladu, očito bi mi odgovarali, zar ne:) Prva knjiga ne bi pokazala što se doista dogodilo s našim projektom HRZZ-a da se nije dogodio napad Glavnog tajnika HAZU akademika Pavla Rudana u Hrvatskom saboru, kada je izvješće o radu Akademije iskoristeno za politički obračun s akademikom Stankom Popovićem i samnom.

Napad na mene je bio izuzetno glup. U godini proslave 850. obljetnjice katedrale svetog Tripuna u mom rodnom Kotoru i dolaska u Zagreb tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića Glavnom tajniku sam rođen u Socijalističkoj (!?) Republici Crnoj Gori, fakultet, magisterij i doktorat stekao u Beogradu i onda došao u Hrvatsku predlagati Peticiju ZDS. Točno je da sam došao u Zagreb prije 30ak godina i stvorio znanstvenu školu iz koje je izašlo preko 40 doktora matematičkih znanosti, napisao sam preko 1000 znanstvenih radova u matematičkim časopisima i stvorio 3 znanstvena časopisa koji su na svjetskim listama, ali o tome ni riječi. Glavnom tajniku bi trebalo nekoliko života za takav učinak (srećom to mu i ne treba da bi postao i predsjednikom ovakve Akademije). Ali važnija je Peticija ZDS. Zbog takvog ponašanja akademik Rudan je uz akademika Silobrčića kod nekih izvrsnih hrvatskih kolumnista opisan i prihvačen kao današni predstavnik JAZU.

S druge strane u pravu je i professor Elezović da je Akademija pala na razinu piljarica kada im je toliko važno gdje je tko rođen. Zato me i ne čudi što je link na moj razgovor s fram Mariom Knezovićem u kome je bilo riječi i o tome s radija Međugorje na portal narod.hr dan u sklopu mog govora s predstavljanja u Sisku:

I kada se očekivala neka isprika na Skupštini HAZU je njegovo ponašanje ocjenjeno kao vehementno, a meni praktično onemogućeno da iznesem svoje mišljenje tj. nekakvu obranu. Da se čovjek zapita: Koliki je dio JAZU u HAZU?

Zapravo tako je Akademija pokazala da je duboko upletena u sve što se događalo s našim projektom iz HRZZ-a i zašto više od godinu dana nije bilo nikakvih suvislih odgovora niti iz Zaklade niti iz Ministarstva znanosti.

Što se tiče Peticije ZDS poznati hrvatski kolumnist Marko Ljubić konstatira na portalu narod.hr kako je novoosnovano vladino Vijeće za suočavanje s prošlošću osnovano zahvaljujući Peticiji ZDS, a pogotovu Pismu HAZU koje smo inicirali prof. dr. sc. Matko Marušić i ja od prije dvije godine i naglasio kako je to pobjeda suverenističke Hrvatske. Za Pismo HAZU on kaže:

“Tada je peticiju koju je potpisalo više od dvije stotine akademika, profesora znanosti, biskupa (spomenuo bih i nadbiskupa Barišića, JP) i pripadnika akademske elite u Hrvatskoj, ignorirao doslovno sve do jedan tzv. pretežiti ili mainstream medij, vlada je šutjela, a HAZU se usudio poslati nakon moga višemjesečnoga inzistiranja isključivo meni tada, izbjegavajući ostale medije, izjavu u kojoj kažu da nisu primijetili prijetnje i sprječavanje slobode znanstvenog istraživanja, ali se ipak zauzimaju za – slobodno istraživanje i primjenu znanosti na sva moguća društvena pitanja.”

A nedavno je dr. sc. Damir Pešorda napisao o Peticiji ZDS:

“Kad je više od dvije godine Josip Pečarić krenuo u svoj donkihotovski boj za legitimitet pozdrava ”za dom spremni”, mislio sam da troši previše energije za relativno nevažnu stvar. Međutim, pokazalo se da dobro predosjetio neke maligna trendove u našem društvu i pokušao ih preduhitriti. Kad je ovih dana zbog jedne benigne ploče u Jasenovcu hrvatska, navodno desna, vlast pljunula samoj sebi u lice, i to po tko zna koji put – morao sam priznati da je Pečarić bio u pravu. Dok se jasno ne suprotstavimo ucjenjivačima, oni nas neće prestati ucjenjivati. Svi ti pupovci, bauci i ostale pusićke od takvih ucjena i za takve ucjene i žive.” Nisam očekivao da se Pešordin tekst može odnositi i na HAZU. Sumnjao sam da sve neugodnosti koje imamo i moja obitelj i moji suradnici su posljedica Peticije ZDS. Pisao sam nekim kolegama i prijateljima o tome. Podršku mi je dao akademik Davorin Rudolf, koji je o tome pisao i Predsjedniku Akademije i Rektoru Zagrebačkog sveučilišta u funkciji predsjednika Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a. Nitko nije reagirao, a u mom Razredu kome je uputio svoja pisma konstatirano je:

“Nitko nas nije ništa pitao pa i ne moramo davati svoje mišljenje.” Akademik Rudolf je na isti način reagirao i kod nastupa Glavnog tajnika u Saboru. Ovaj put je moj razred u Akademiji zauzeo slijedeći stav: “Razred se ne slaže s tvrdnjama i osuđuje izjave koje su o članovima Razreda akademicima Vladimiru Paaru, Josipu Pečariću i Stanku Popoviću iznesene tijekom rasprave o godišnjem izvješću Akademije u Hrvatskom saboru dana 14.12.2016. Razred podržava znanstveni i stručni integritet tih svojih članova.”

Dok je moj razred razmišljao o te dvije rečenice ja sam napisao knjigu koju večeras predstavljamo – dakle ovu s podnaslovom “Je li Akademiji važna znanost?”. Pri tome pretpostavljam da će Tajnik Razreda akademik Andrej Dujella imati problema, ako ih već nema, i zbog ove dvije rečenice. Prema podnaslovu knjige vjerojatno mu neće pomoći ni to što je ovih dana postao počasni doctor Sveučilišta u Debrecinu, na što mu čestitamo I ovom prigodom!

I mi smo ovih dana dobili čestitku. Ministarstvo je ostalo pri odluci da se ukine financiranje naša tri časopisa koja su na svjetskim listama, i po Skopusu su među šest najboljih hrvatskih znanstvenih časopisa na 2., 4. i 6. mjestu. U Elementu nisu predvidjeli kakva će pravila biti donešena pri kraju prošle godine a važit će retroaktivno. Na neki način potpora sličnog i još goreg ponašanja u HRZZ-u, a s druge strane i podrška Akademiji zbog mog neprimjerenog ponašanja. Naime prije nekoliko godina sam poslao popis 50 najboljih hrvatskih znanstvenih časopisa po Scopusu. I tada su moja 3 časopisa bila među 6 najboljih, ali još bolje plasirana. Bili sun a 1., 2. I 6. mjestu! Dok sam ja mislio da je to nešto dobro i da je normalno da o tome obavijestim Akademiju, ispalo je da nije. Naime u to vrijeme je časopis Glavnog tajnika Akademije izbačen s tih lista. Kada vidimo najnovija reagiranja iz Akademije, jasno je u čemu sam pogriješio, zar ne? A da sve bude još gore od tri časopisa iz Teorije matematičkih nejednakosti koji imaju impact factor dva su naša, a jedan od njih ima i veći impact factor od Springerovog časopisa!

Zato je lijepo i od Ministarstva znanosti što podržava članove Uprave Akademije – i ne samo njih – u tim duševnim bolima i što je na ovakav način kaznilo krivce za te boli! Doista je sramotno imati 3 (TRI) časopisa s impact faktorom dok Glavnom tajniku izbacuju njegov!

Naravno u knjizi sam se osvrnuo i za druge razloge koje opravdavaju Akademiju u njenim postupcima.

Počnimo od trenutka kada su sljedbenici Titove partije pobjedili i na predsjedničkim izborima i na onima za Sabor. Bili su uvjereni da se vraća razdoblje od 45, da će dugo vladati I mogu raditi što god hoće. Međutim, prvi poraz su doživjeli tako što unatoč snažne potpore Uprave Akademije prof. dr. sc. Ivo Goldstein nije postao akademik. Tu sam se itekako zamjerio mnogima, a moja e-mail prepiska s Glavnim tajnikom dana je u knjizi. Čak su neki koji su me javno podržali imali neugodnosti. Srećom Goldstein je dobio najmanje glasova u povijesti Akademije – manje od 1/3 nazočnih, pa je ostalo samo na neugodnostima.

Potom sam se usudio tražiti od Akademije da – kao i za neke moje druge publicističke knjige – pošalje poziv akademicima za predstavljanje moje knjige “Hrvatski genocid: napravili zečeve od Srba”. Predstavljači su bili i prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, koji je usput rečeno general, i admirak Davor Domazet Lošo! Glavni tajnik je s pravom to odbio učiniti jer sam “zlonamjerno” iskoristio Miloševićevu usporedbu njegovih hrabrih ratnika u “Oluji” sa zečevima. Pa svima je poznato da su naše branitelje Srbi nazivali ustašama a Hrvatsku – Tuđmanova ustaška država, a ja podržavam takove i još mi predstavljaju knjige jedan general i jedan admiral. Strašno, zar ne? Tekst o tome objavio sam tada u tjedniku 7Dnevno i dan je i u ovoj knjizi.

Meni čudni događaji, a zapravo ispravno ponašanje Akademije se nastavilo.

Kada je održana međunarodna konferencija u čast mojih tisuću znanstvenih radova objavljenih u časopisima, Predsjednik Akademije je želio otvoriti tu Konferenciju kojoj je pokrovitelj bio moj razred u Akademiji i koja je bila prva takva konferencija kod nas. Međutim kasnije mi je javio da ima drugih obaveza, a očito su obaveze imali i svi drugi akademici jer nije poslao nikoga da ga zamjeni. Na kraju godine u svom Izvješću nije ni spomenuo tu konferenciju, pa sam na Skupštinui upitao slično podnaslovu ove knjige:

“Je li Akademija i znanstvena ustanova?”

Naknadno su ispravili pogrješku, a ponovila se ista priča i kada sam izabran za dopisnog člana Dukljanske Akademije Nauka i Umjetnosti. Predsjenik me pozvao na razgovor tvrdeci da su po srijedi grješke. Iskoristio sam prigodu i govorio o ponašanju Zaklade za znanost – kao što vidimo i znamo danas u rad Zaklade itekako ima utjecaj Akademija (predsjednik HAZU je predsjednik Nadzornog odbora, akademik Vretenar predsjednik Upravnog odbora, glavni tajnik HAZU član Upravnog odbora itd.), a sve je ostalo na obečanjima. Da bi sve maske pale s “vehementnim” napadom na Peticiju ZDS Glavnog tajnika i podrškom koju je za to dobio u Akademiju. Očito u Akademiji misle da je to vrijednije od svega drugog što sam ja uradio, ali i od onoga što su oni uradili kada je od cijelog izvješća o radu Akademije u medijima najviše pisano o toj Peticiji.

Zato u slavu takve akademije znanosti i umjetnosti i napisah ovu drugu knjigu. Doista mi nije jasno zašto ni o njoj nisu poslali obavijesti svim akademicima iako sam im poslao poziv. Valjda ne žele slati obavijesti o knjigama u kojima se pretjerano hvali Akademija. I njenog budućeg predsjednika (predsjednika JAZU?), a sadašnjeg Glavnog tajnika zar ne?

Josip Pečarić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

VUKOVAR – Komemoracija kod Veleprometa

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Komemorativnim skupom u dvorištu vukovarskog Veleprometa, u kojemu je srpski agresor još u rujnu 1991. otvorio prihvatni logor kroz koji je tijekom okupacije Vukovara, po podacima Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), prošlo oko 10.000 branitelja i civila, započelo je  obilježavanje dana sjećanja na žrtve ubijene na tome mjestu.

Podno spomen ploče položen je vijenac i zapaljene su svijeće, a misu zadušnicu služi će povjerenik za pastoral branitelja Đakovačke i osječke nadbiskupije, velečasni Stanislav Šota.

U hangarima u kojima su bili zatočenici postavljena je izložba novinskih tekstova i fotografija o stradanjima u srpskim logorima.

Prigodnim programom “Ovčara, vječna rana” te polaganem vijenaca i paljenjem svijeća obilježit će se i 26. obljetnica ubojstva 200 ranjenika i civila na Ovčari nedaleko od Vukovara.

U Župnoj ckrvi Kraljice mučenika bit će služena misa zadušnica za žrtve s Ovačer.

Novinarsko-književničkim susretom “Grad-to ste vi” Vukovarci će se prisjetiti na Ovčari ubijenog ratnog izvjestitelja i urednika Hrvatskog radija Vukovar Siniše Glavaševića, čime će i završiti program obilježavanja 26. obljetnice stradanja Vukovara u Domovinskom ratu i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari