Pratite nas

Iz Svijeta

Završena istraga – Nije utvrđeno nijedno kazneno djelo

Objavljeno

na

Nizozemsko državno odvjetništvo objavilo je kako istraga okolnosti samoubojstva generala Slobodana Praljka u haškoj sudnici nije pokazala kada se i kako bivši zapovjednik Glavnog stožera HVO-a domogao cijankalija.

Nizozemsko državno odvjetništvo objavilo je da istragom samoubojstva nije uspjelo utvrditi na koji se način i kada domogao cijankalija koji je popio nakon što je pravomoćno proglašen krivim za ratne zločine u BiH, niti je li mu netko u tome pomogao. “Istraga smrti g. Slobodana Praljka dovršena je. Branjenik Praljak prošle je godine počinio samoubojstvo u sudnici Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) nakon što je sud objavio presudu protiv njega. Istraga nije pokazala na koji je način i kada g. Praljak nabavio cijankalij koji je koristio. Nije utvrđeno nijedno kazneno djelo”, navodi se u priopćenju državnog odvjetništva objavljenom na njihovoj internetskoj stranici.

Praljak je u haškoj sudnici  29. studenoga 2017., nakon što mu je žalbeno vijeće potvrdilo presudu od 20 godina zatvora za ratne zločine u Herceg-Bosni popio sadržaj bočice koju je do tada skrivao. Ubrzo nakon toga preminuo je. Po službenim informacijama to se dogodilo dva sata kasnije u bolnici Westeinde. ICTY je zatražio od nizozemskih vlasti da i one provedu istragu.

Nizozemci su utvrdili da posjedovanje cijankalija nije kazneno djelo u Nizozemskoj. Preglom snimaka nadzornih kamera iz pritvora i prostorija Haškog suda nije uočeno ništa sumnjivo i nje se vidjelo niti da je Praljak nosio bočicu niti da mu je tko drugi dao. Prema iskazima svjedoka s kojima je nizozemsko državno odvjetništvo razgovaralo Praljak je o samoubojstvu razmišljao neko vrijeme. On je već spakirao svoje stvari za slanje u Hrvatsku i s nekoliko se ljudi oprostio u nekoliko navrata no svjedoci su to povezivali s krajem žalbenog postupka. U oproštajnom pismu obitelji napisao je da je davno odlučio okončati svoj život u slučaju osuđujuće presude.

Nizozemsko državno odvjetništvo navodi da se ne može isključiti da je Praljak bio dugo vremena u posjedu otrova jer se može spremiti u obliku suhe tvari i za samoubostvo je potrebna mala količina. “U tom kontekstu nije čudno da je doprema ili čuvanje tvari prošlo nezamijećeno”, zaključili su Nizozemci.

U prosincu prošle godine ICTY je objavio da je neovisna stručna istraga provedena nakon samoubojstva generala Slobodana Praljka utvrdila da nije bilo nikakvih propusta ili manjkavosti u pravnom okviru Haškog suda u pogledu tretmana zatvorenika i da prema tome nije potrebna nikakva izmjena pravila o njegovu radu. Praljkova odvjetnica Nika Pinter nakon njegova samoubojstva kazala je novinarima kako je Praljak to učinio jer nije mogao živjeti s presudom ratnog zločinca.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Iz Svijeta

Rusija zabrinuta zbog turskih planova u vezi s Ajom Sofijom

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Ruske vlasti i Pravoslavna Crkva izrazile su u ponedjeljak zabrinutost zbog spremnosti koju je javno očitovao turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan da nekadašnju Baziliku svete Sofije u Istanbulu pretvori u džamiju.

Ruski patrijarh Kiril rekao je u priopćenju da je “veoma zabrinut” zbog eventualne promjene statusa “jednog od najvećih spomenika kršćanske kulture” do kojeg je “posebno stalo ruskoj Crkvi” koja baštini bizantsku tradiciju.

“Svaki pokušaj da se ponizi i pogazi tisućljetna duhovna baština Carigradske crkve doživljava se u ruskom narodu – danas kao i nekad – s gorčinom i s negodovanjem”, upozorio je Moskovski patrijarh.

“Prijetnja Svetoj Sofiji je prijetnja svekolikoj kršćanskoj civilizaciji, a time i našoj duhovnosti, našoj povijesti”, dodao je, pozivajući tursku vladu da bude “obzirna”.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da se nada da će Ankara “povesti računa o statusu Bazilike svete Sofije kao spomeniku koji pripada svjetskoj kulturnoj baštini”.

Ocijenio je i da je Sveta Sofija za Ruse “svetinja”, napominjući ipak da je njezino preuređenje stvar “turske unutarnje politike”.

I zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Veršinjin pozvao je Ankaru da “ne zanemari međunarodnu važnost” nekadašnje bizantske bazilike.

Turski visoki upravni sud proučavao je u četvrtak zahtjev za pretvaranje bivše Bazilike svete Sofije u džamiju, što je plan koji predsjednik Recep Tayyip Erdogan želi ostvariti uz opasnost da potakne napetost s više zemalja.

Sud će odluku donijeti za dva tjedna.

U ovom remek-djelu bizantske arhitekture iz 6. stoljeća Bizantinci su krunili careve, a danas je na UNESCO-vu popisu svjetske kulturne baštine i jedna je od glavnih turističkih atrakcija Istanbula.

Kada su Osmanlije 1453. osvojili Carigrad pretvorili su je u džamiju, a 1935. ju je mladi Mustafa Kemal Ataturk pretvorio u muzej kako bi je “predao čovječanstvu”. (Hina)

Wahington poziva Tursku da ne pretvori Aju Sofiju u džamiju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Preminuo Ennio Morricone jedan od najvećih skladatelja filmske glazbe u povijesti!

Objavljeno

na

Objavio

Ennio Morricone, talijanski skladatelj čije su partiture naglašavale uzavrele napetosti u špageti vesternima Sergija Leonea, umro je u 91. godini.

“Maestro”, kako su ga svi zvali, skladao je glazbu za 500 filmova, od čega sedam za svoga sunarodnjaka Leonea, kojeg je upoznao još u osnovnoj školi, preminuo je u Rimu od posljedica pada u kojem je slomio bedrenu kost.

Morricone, koji je rođen i cijeli je život proveo u Rimu, prvog je Oscara osvojio tek 2016. za glazbu u filmu “Mrska osmorka” Quentina Tarantina, velikog poklonika špageti vesterna.

Prethodno je bio nominiran pet puta – za filmove “Misija” Roland Joffea, “Nedodirljive” Briana de Palme i “Malenu” Giuseppe Tornatorea.

Počasnog Oscara dobio je devet godina prije autorskog. Uručio mu ga je, naravno, Clint Eastwood, koji je glumio u prva tri filma u kojima su od 1964. do 1966. surađivali Morricone i Leone (‘Za šaku dolara’, ‘Za dolar više’,’Dobar, loš, zao’).

“Ta glazba je bila ključna, jer su moji filmovi praktično nijemi filmovi. Malo je dijaloga i glazba naglašava akciju i osjećaje zapravo i više od riječi”, kazao je Leone prije smrti 1989. “Tjerao sam ga da sklada i prije nego što je počelo snimanje, on je zapravo bio dio scenarija”.

Morricone se često fokusirao na samo jedan instrument, poput trube u “Dobar, loš, zao”, usne harmonike Charlesa Bronsona u “Bilo jednom na zapadu” ili oboe koja odzvanja u pozadini “Misije”.

Maestro je volio i zvuk električne gitare, harfe i često svoju glazbu obogaćivao i crkvenim zvonima, zvižducima, zavijanjem kojota i pjevom ptica, kucanjem satova i pucnjavom.

“Sve vrste zvukova mogu se koristiti za prijenos emocija. Glazba je sastavljena od zvukova stvarnosti”, rekao je jednom.

Nije volio termin “špageti vestern” i naglašavao je da njegov rad u tom žanru samo djelić njegove karijere. A to je očito jer njegov briljantan opus uključuje suradnje, među ostalima, s redateljima Bernardom Bertoluccijem, Johnom Carpenterom, Williamom Friedkinom, Brianom De Palmom, Pedrom Almodovarom, Francom Zeffirellijem, Mikeom Nicholsom i Warrenom Beattyjem.

Kazao je da žali što nije radio glazbu za Eastwooda kao redatelja i što je zbog obaveza propustio priliku za suradnju sa Stanleyjem Kubrickom na Paklenoj naranči.

Tarantino, obožavatelj špageti vesterna, koristio je dijelove njegove glazbe u Kill Billu, Odbjeglom Djangu i Nemilosrednim gadovima.

Morricone je u siječnu 2016. kazao da je suradnja s Tarantinom na Mrskoj osmorci bila savršena. “Nije mi dao nikakve upute, smjernice, samo veliko povjerenje i slobodu. Glazbu je prvi put čuo kad je bila dovršena”.

Ennio Morricone rođen je u studenome 1928. u Vječnome Gradu. Diskretan i skroman, rijetko je napuštao svoj dom pokraj Kapitola. Otac Mario bio je trubač i truba je bila prvi instrument koji je Enio svirao.

Leonea je upoznao kad im je bilo osam godina, iako se kasnije neće sresti punih dvadeset goodina. Pohađao je konzervatorij Santa Cecilia Conservatory, gdje je studirao u klasi poznatoga talijanskog skladatelja Goffreda Petrassija.

Skladao je glazbu za radio drame i svirao u orkestru specijaliziranom za filmsku muziku. “Većina tih skladbi bila je ružna i uvijek sam vjerovao da može bolje od toga”, kazao je u intervjuu 2001.

“Poslije Drugoga svjetskog rata, talijanska filmska industrija jako se razvijala, ali ti novi realistični filmovi nisu imali dobru glazbu. Meni je trebao novac i mislio sam kako bi bilo sjajno raditi na filmu”.

Počeo je s redateljem Lucianom Salceom, a nedugo nakon toga angažirao ga je Leone. U prvim filmovima potpisivali su se kao Bob Robertson i Dan Savio kako bi uvjerili talijanske gledatelje, koji nisu bili oduševljeni talijanskim vesternima, da se radio o autentičnom holivudskom proizvodu.

“Postupno, s vremenom, on kao redatelj i ja kao skladatelj zajedno smo se razvijali i po mom mišljenju dosegli vrhunac u Bilo jednom u Americi”, kazao je Morricone.

Sa suprugom Marijom imao je tri sina. Pogreb će se održati u uskome obiteljskom krugu.

“S Morriconeom odlazi dio svjetske kinematografije. Njegiva poniznost i stvaralačka veličina su, i male i velike filmove na kojima je radio učinile savršenima i nezaboravnima”, kazao je talijanski producent Aurelio De Laurentiis. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari