Pratite nas

Vijesti

Zbog čega je za HNS-ovce referendumsko pitanje nerazumno, nehumano i protuustavno?

Objavljeno

na

Teletekst HTV-a od 12.11.2013. – ako im je za vjerovati – tvrdi da Sanja Koenig iz HNS-a kaže da je referendumsko pitanje nerazumno, nehumano, protuustavno, opasno, neopravdano, diskriminatorno.

Referendumsko pitanje glasi: „Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?“

 Bilo bi zanimljivo čuti kako Sanja Koenig objašnjava epitete kojima je tako izdašno okitila referendumsko pitanje. Ili je možda i ona jedna od onih koji se nabacuju praznim riječima ne razmišljajući o njihovu sadržaju i značenju? Ako je tako, onda je to još jedno intelektualno zagađivanje okoliša. U očekivanju njezina odgovora – jer objašnjenje bi nas doista zanimalo – evo nekih razmišljanja.

 Što je u referendumskom pitanju NERAZUMNO?

Je li nerazumno ustvrditi da je brak životna zajednica žene i muškarca? Što je tu nerazumno? Da je brak zajednica, da je brak životna zajednica ili da je brak životna zajednica žene i muškarca?

 Brak se uobičajeno definira kao zakonska veza ili zajednica jednoga muškarca i jedne žene. Ljudska je civilizacija poznavala poligamiju i poliandriju, ali brak nikada nisu sklapale osobe istoga spola. Tek od 2001. g. u nekim se zemljama zapadne civilizacije brak proširio na taj način. Sada imamo nešto novo u državama koje su instituciju braka otvorile istospolnim parovima: tamo nova definicija glasi da je brak zakonska veza ili zajednica dvoje ljudi…

 Što je sada razumno a što nerazumno? Je li nerazumna cijela povijest ljudske civilizacije ili je nerazumno ovakvo eksperimentiranje? Ako je ovo referendumsko pitanje nerazumno, onda je cijela ljudska civilizacija tisućama godina bila nerazumna i sada je konačno došlo vrijeme da joj rodni ideolozi, LGBTIQ aktivisti i politički ekstremnolijevi anarhisti donesu svjetlo svojega razuma. Jedva smo ih dočekali!

Što je u referendumskom pitanju NEHUMANO?

 Je li nehumano ustvrditi da je brak životna zajednica žene i muškarca? U tom je slučaju cijela ljudska civilizacija sve do jučer bila nehumana i sada je konačno došlo vrijeme humanosti?

U toj novoj humanosti djeca nemaju pravo na oca i majku, obavlja se medicinski potpomognuta oplodnja muškim sjemenom za žene koje s muškarcem ne žele imati spolne odnose, muškarci iznajmljuju i plaćaju siromašne žene da im rode dijete po narudžbi, a pedofili imaju pravo posvajati djecu da bi se na njima u miru privatno iživljavali. Živjela nova humanost!

 Što je u referendumskom pitanju PROTUUSTAVNO?

To će odlučiti Ustavni sud Republike Hrvatske koji štiti ustavni poredak. Ako Ustavni sud nema ništa protiv ovoga pitanja, onda će osobe koje su tako olako govorile o njegovoj protuustavnosti morati na dodatni kurs iz demokracije.

Što je u referendumskom pitanju OPASNO?

Je li opasno ustvrditi da je brak životna zajednica žene i muškarca? Opasno po koga? Ovo doista ne uspijevam dokučiti pa se nadam da će nam Sanja Koenig objasniti što je pjesnik time želio reći.

 Što je u referendumskom pitanju NEOPRAVDANO?

Čim se institucija braka otvori dvjema osobama istoga spola, otpada dosadašnji konstitutivni element braka koji se zove konzumacija braka, iz jednostavnog razloga što se dvije osobe istoga spola uopće ne mogu spolno spojiti. Pravila igre se mijenjaju. Ipso facto dolazi do redefinicije braka koja će se morati izraziti i u pravnim dokumentima. Brak postaje ugovor zainteresiranih strana u kojemu se između ostaloga regulira i pitanje prava na dijete. Kod takve vrste ugovora nema razloga da se on ne proširi na više od dvije zainteresirane osobe. Na vrata kuca grupni brak. Na tome se u nekim zemljama već radi.

Zato je vrlo opravdano zaštiti razliku između heteroseksualnog braka i svih drugih vrsta međuljudskih ugovora.

 Što je u referendumskom pitanju DISKRIMINATORNO?

 Navodno se diskriminira istospolne parove koji bi htjeli stupiti u brak? Po ne znam koji put ponovimo: nije diskriminatorno različite realnosti tretirati na različite načine. Naprotiv. Tretirati različite realnosti na isti način bilo bi diskriminatorno prema heretoseksualnim vezama koje su izvor života za državu i naciju, koje su od državnog interesa i pitanje nacionalne sigurnosti. Zato heteroseksualni brak treba poticati, ohrabrivati, osnaživati.

 Prije nego što počnemo mahati šarenim zastavama duginih boja novoiskovanih partikularnih ljudskih prava koja ugrožavaju univerzalna ljudska prava, možda bi bilo dobro pogledati koliko se konkretnih parova u Hrvatskoj uopće kandidira za legaliziranje svoje veze pred zakonom? Tu manjinu treba poštivati, toj manjini treba omogućiti sklapanje ugovora koji je u skladu s njezinim stvarnim a ne ideološko-anarhističkim potrebama i s njezinim realnim biološkim mogućnostima.

Brak je zajednica žene i muškarca. Sve ostalo je nešto drugo.

Lidija Paris

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari