Pratite nas

Kolumne

Zbog čega su od izbora 2000. stvari u Hrvatskoj otišle pogrješnim putem?

Objavljeno

na

Soros i „kontrarevolucija“ u Hrvatskoj

U zadnjih nekoliko mjeseci najutjecajnija svjetska novina The New York Times (NYT) objavila je nekoliko neobično opširnih i od čitatelja obilato komentiranih članaka o američkom milijarderu i kontroverznom financijskom megaspekulatoru Georgu Sorosu.

U dva takva uratka pod naslovom ‘George Soros bet big on liberal democracy. Now he fears he is losing’ (17. 07. 18) i ‘How vilification of George Soros moved from fringes to the mainstream’ (31.10.18.) novinari tog lista u dubinskoj analizi pokušali su istražiti razloge zbog kojih se u zadnjih nekoliko godina G. Soros našao na meti napada mnogih zemalja i političara.

Među kojima se posebice ističe predsjednik Putin koji je zabranio njegove donacije u Rusiji i ‘krajnje uspješan’ mađarski premijer Orban.

Demonizacija Sorosa dramatično je eskalirala kada se tim napadima pridružio i sadašnji američki predsjednik Donald Trump. Tako se teorija zavjere u vezi s njim, koju već dugo vremena forsiraju uglavnom desničarski krugovi, proširila na cijelo američko društvo i u skoro svaki kutak zemaljske kugle.

Pogledajmo, dakle, zbog čega Trump i mnogi drugi politički lideri u Sorosu ne vide samo dobro ukopanog političkog oponenta nego i personifikaciju sveg zla na planeti? Zbog čega danas Sorosa mnogi smatraju mračnom figurom koja iz sijene vuče poteze sudbonosne za budućnost čovječanstva? I zašto se njegova vizija svijeta, kao otvorenog društva bez granica, suočava s žestokim otporom gotovo svih zemalja.

Prema pisanju NYT-a mnoge države i političari svijeta u Sorosu vide masterminda ljevičarsko liberalnog globalističkog pokreta koji iz pozadine, preko svoje fondacije Otvoreno društvo potkopava etablirane društvene vrijednosti širom svijeta i financira masovne migracijske valove iz Afrike, Azije i Latinske Amerike kako bi razvodnio i uništio bijelu, kršćansku prirodu Europe i SAD-a.

Vrlo je uznemirujuće vidjeti širinu i dubinu Sorosovog utjecaja na mnoge vlade i države u svijetu. Posebice na EU parlament.

32 milijarde dolara za nevladine organizacije

Za ‘izvoz demokracije’ odnosno ono što on naziva ‘naporom za izgradnju demokracije u US i svuda po svijetu’ Soros je svojoj glavnoj grupi, fondaciji Otvorerno društvo, te mreži nevladinih i neprofitnih organizacija i aktivista za financiranje liberalnih političkih projekata u gotovo svim zemljama svijeta, do sada dao impozantnih 32 milijarde dolara.

Donacijom od 250 milijuna dolara 1991. god. sponzorirao je razvitak Centralnog Europskog Sveučilišta u Pragu kojeg je nakon dvije godine preselio u Budimpeštu. Na tom sveučilištu od tada je diplomiralo preko 14000 studenata iz zemalja jugoistočne Eurpe i srednje Azije koji su kasnije postali nositelji obrazovnih reformi i ‘demokratskih promjena’ u matičnim zemljama.

Osim toga u ranim devedesetima Soros je uzgojio i zasipao novcima veliki broj aktivista u nevladinim udrugama, mlade i nadobudne novinare anarholiberalnih medija, povjesničare i političare, koji su u tranzicijskim zemljama, poput Hrvatske, imali zadatak ‘demokratizirati društvo’.

Optužuje ga se da je sudjelovao u prevratu u Ukrajini, potičući Ukrajinu na rat s Rusima. Za emigrantske valove koji preplavljuju Europu, uz pomoć kojih bi je destabilizirao i tako napravio mjesta za svoju politički i ekonomski imperij.

Urušavanjem obrambenog domoljublja i tradicionalnih vrijednosti. Sabotirajući domoljubive i suverenističke političare i vlade u Europi, Sorosa se smatra velikim meštrom destrukcije zapadnjačke kulture i civilizacije. Stoga mnoge europske zemlje pokušavaju neutralizirati njegov utjecaj koji ima preko svojih ljudi u dubokoj državi i vladajućoj birokraciji.

Jedan od njegovih štićenika, kojem je sponzorirao školovanje na Oxfordu i kasnije donacijama pomogao osnivanje političke stranke (Fidesz), bio je i trenutni mađarski premijer Viktor Orban, koji se u međuvremenu preokrenuo u najvećeg Soroševog protivnika.

Orban i Soros

Godinu dana nakon što je Orban 2014. god., unatoč Sorosovim naporima, ponovo izabran za mađarskog premijera, desetine tisuća izbjeglica koje su se masovno gomilale na mađarskoj granici dobijale su pomoć iz Sorošovih fondova.

Odgovarajući na tu prijetnju Orban je podigao 170 kilometara dugu žilet žicu duž granice i otvoreno zaratio s Sorosem. Od nevladinih organizacija zahtjevao je da se registriraju i otkriju izvore svog financiranja, zabranio pravo Centralnom Europskom Sveučilištu da izdaje diplome u Mađarskoj, a njegova vlada donijela je tzv. Stop Soros zakon, po kojem je pomaganje ilegalnih emigranata kriminalni čin. Zanimljivo, slično gomilanje emigranata sada se vrši na vrlo poroznoj granici s Hrvatskom, u BiH.

U svojoj izbornoj kampanji Orban je za Sorosa rekao: ‘Borimo se protiv neprijatelja koji je različit od nas. Ne otvorenog nego skrivenog. Ne iskrenog nego lukavog. Ne poštenog nego dobro ukopanog. Ne nacionalnog nego internacionalnog, koji ne vjeruje u novac zarađen radom nego špekulacijom, koji nema svoju domovinu nego osjeća da je vlasnik cijelog svijeta’.

Uz ovakve predizborne govore Orban je širom Mađarske izvijesio goleme plakate s slikom nasmijanog Sorosa i porukom- ‘Ne dopustimo Georgeu Sorosu da se zadnji smije’.

Nekoliko dana nakon što je na izborima Orbanova koalicija osvojila golemu većinu u mađarskom parlamentu, u javnost je izišla lista s više od 200 imena za koje se tvrdi da su Sorosovi agenti i plaćenici.

Na toj listi su predstavnici nevladinih udruga, sveučilišni profesori, povjesničari i novinari koje je Soros sponzorirao a zauzimaju ključna mijesta u administraciji. Nakon toga Sorosov fond, Otvoreno društvo, sredinom svibnja ove godine zatvorio je svoju kancelariju u Budimpešti i preselio je u Berlin.

Bit će vrlo interesantno pratiti buduću sudbinu Orbana i Mađarske.

U njegovoj viziji nema mjesta za nacionalne vlade, Boga i obitelj

Interesantni su i komentari stotina čitatelja The New York Times-a na ovakve članke o Sorosu. Mnogi ga, zbog golemog bogatstva kojim raspolaže i za što ga koristi, drže većom prijetnjom svijetu od Putina, Orbana, Asada i svih drugih autoritarnih vladara zajedno.

Optužuje ga se da podupire legalizaciju droga, prostituciju, abortus, istospolne brakove, podriva nacionalni suverenitet, indentitetske i obiteljske vrijednosti. Da u njegovoj viziji svijeta nema mjesta za nacionalne vlade, Boga i obitelj, već samo za radikalno individualizirane pojedince koji će za dobru plaću svojim radom i poslušnošću prinositi bogaćenju izabrane elite.

Kritičari Soroša tvrde da njegova izgradnja i ‘izvoz demokracije’ preko organizacija, stranaka i političara koje sponzorira i kontrolira u pojedinim državama ima za cilj postavljanje temelja za njegove financijske spekulacije protiv ekonomija tih zemalja. Kako bi za sebe ubrao profit na račun naroda tih država. Zbog toga kažu, mnoge se zemlje i političari, poput Putina i Orbana, boreprotiv takvih Sorosovih namjera, ne zato što su diktatori i desničari.

Ili još gore antisemiti. Naime mnogi napade na Sorosa vide kao antisemitizam iako on nije blisko povezan s židovskim ili izraelskim stvarima zbog čega je optuživan kao protuizraelac i često kritiziran od strane izraelskog predsjednika Netanyahua, kaže se u tekstu NYTimesa.

Sorosovu doktrinu globalizacije mnogi vide kao sustavno isisavanje novca od ljudi koji teško rade za vrlo uski krug najbogatijih ljudi na ovom planetu.

Tvrde da se radi o izgradnji i izvozu takve vrste demokracije u siromašne i tranzicijske zemlje preko koje se može aktivno iskorištavati njihovo stanovništvo. Tako što će izvoznike i graditelje ‘globalne demokracije’ to napraviti još bogatijim.

Kolika je Soroseva moć pokazuje i činjenica da ga u Britaniji zovu ‘čovjek koji je skršio englesku banku’. Naime, kako piše NYTimes, on je 1992. svojim špekulacijama na financijskom tržištu protiv britanske funte doveo do njene devalvacije i samo na tome, njegov hedge fond Quantum zaradio je milijardu i pol dolara.

No, dok je Britanija kao moćna ekonomija i jedna od glavnih industrijskih zemalja svijeta mogla bez problema apsorbirati takav udarac, slični spekulativni napadi na male i tranzicijske ekonomije država u razvitku, imaju katastrofalne posljedice.

Kada se isto to dogodilo Taivanu, Indoneziji i Maleziji 1997. godine, malezijski premijer, Mahathir Mohamad, nazvao je Sorosa ‘beskrupuloznim profiterom čija nemilosrdna rabota uništava društvene vrijednosti’.

The Economist za njega kaže da je ‘sigurno najintrigantniji investitor u svijetu’, a dobro upućeni ekonomski analitičari tvrde kako je dovoljno da Soros makne malim prstom pa da ekonomiju bilo koje zemlje baci na koljena.

U medijima se spekulira da je on ‘arhitekt financijskog kolapsa 2008. god.’ koji je čitav svijet bacio u duboku krizu . Neki bliski Trumpovi podržavatelji idu čak tako daleko da Sorosa nazivaju nacistom (Roseanne Barr) iako je on preživio Holokaust, a Trumpov advokat, Rudolph W. Giuliani za njega kaže da je ‘anarhist čiju bi imovinu trebalo zalediti’.

Kontrarevolucija u Hrvatskoj

U Americi, Sorošev najveći kritičar je moćni FOX NEWS. Jedna od njegovih najvećih zvijezda, čuveni voditelj, Glenn Beck, u svojoj najgledanijoj emisiji, 2010. god. posvetio je 3 sata duge epizode Sorosu prikazujući ga kao ‘puppet master-a’ (gospodara lutaka) koji je iza scene konstruirao mnoge političke događaje u svijetu.

Koristeći ili kreirajući ekonomski i politički nestabilnu situaciju u ciljanim zemljama kako bi ih reformirao po vlastitom ukusu i iz toga izvukao korist. Interesantno je spomenuti kako je Glenn Beck u jednoj od tih svojih emisija optužio Sorosa da je nakon Tuđmanove smrti’ izvršio kontrarevoluciju u Hrvatskoj’.

Malo ljudi u Hrvatskoj zna da se Soros izravno umiješao u hrvatsku politiku nakon Tuđmanove smrti, čiji je veliki protivnik bio.

Podupirući, na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2000-te, povratak ‘bivših’ jugokomunista na vlast i Mesića za Tuđmanova nasljednika. Bez njegove ‘nevidljive’ pomoći preko sponzoriranih medija, nevladinih udruga i aktivista koji su imali presudan utjecaj na rezultate, Račan i Mesić te izbore ne bi mogli dobiti.

Naime, u posljednjim godinama Tuđmanova života, hrvatski narod u Domovini, bombardiran rastućom kampanjom soroševih i udbaških medija o HDZ-u kao zločinačkoj i kriminalnoj organizaciji, dao se navući na tu priču i vjerujući slatkorječivim obećanjima ‘bivših ‘ jugokomunista kako će nakon odlaska Tuđmana i rušenja HDZ-a,Hrvatskom teći med i mlijeko, ponovo ih vratio na vlast.

No, već poslije nekoliko prvih poteza Mesića i njegovih ‘bivših’ drugova, bilo je jasno da ti ljudi uvijeno, a često čak na otvoren i grub način pokazuju da rade za svoje vanjske sponzore.

Stečajni upravitelj Hrvatske

rh

Kako je Hrvatska, zahvaljujući njima, bačena na koljena na gospodarskom, političkom i svakom drugom planu, bez dlake na jeziku objasnio je, tada još nezavrbovani, istraživački novinar Domagoj Margetić.

On je u Hrvatskom Slovu od 25. listopada, 2002. u komentaru pod naslovom ‘Soros, stečajni upravitelj Hrvatske’ otkrio o čemu su se Mesić i Račan u tajnosti dogovorili sa Sorosem.

U razgovorima, iza zatvorenih vrata, o novim kreditnim aranžmanima hrvatske vlade s MMF-om i Svjetskom bankom dogovoreno da se prihvati model britanskog poslovnog konzorcija kojem će, kao operativni koordinator na čelu biti – George Soros.

Koji će osobno nadzirati i koordinirati sve financijske pregovore stranih kreditora prema hrvatskoj vlasti. Iz čega Margetić sasvim ispravno zaključuje: ‘Možemo slobodno reći da je Soros s time postao svojevrsni stečajni upravitelj Račanove vlasti čija je očita zadaća nadzirati ekonomske procese u Hrvatskoj kako bi Račanovi i Mesićevi operativci obavili posao za svoje strane šefove koji su ih svojim izdašnim sponzorstvima i medijsko-financijskim manipulacijama doveli na vlast’.

Tako je Hrvatska nakon Tuđmanove smrti ‘ostavljena na milost i nemilost megaspekulatoru Sorosu’ istaknuo je u svome komentaru Margetić.

On je dalje još detaljnije pojasnio kako je krajem listopada 2002., Soroš u Hrvatsku došao s jasno definiranim ‘Memorandumom o financijskom aranžmanu s Hrvatskom’ koji je označen tajnom. Zbog čega, Mesić i Račan, nisu ga htijeli predstaviti ni svojim najbližim suradnicima, ministrima i predsjedniku Sabora.

Margetić navodi da je tadašnji guverner HNB-e, Rohatinski, odbio sudjelovati u takvim konspirativnim manipulacijama s hrvatskom nacionalnom ekonomijom, pa su navedeni ‘Memorandum’ u uredu tadašnjeg predsjednika parafirali samo Mesić i Račan.

Igrači moćnika

Račan Mesić

Na taj su se način ‘Račan i Mesić napokon potpuno razotkrili kao igrači interesa moćnika svjetskog kapitala, a Soroš čvrsto zajašio u banske i predsjedničke dvore, uhvativši Hrvatsku u konce jeftine lutkarske predstave koju bi i djeca osjećali preglupom.

To je glupost koja može potpuno izbrisati hrvatski ekonomski prostor s s gospodarske karte svijeta. Ali predsjednik i premijer mogu se pohvaliti uspješnim timskim radom barem u jednoj disciplini – uništavanju Hrvatske.

I u tome ih nitko ne može nadmašiti’ lucidno je završio svoj komentar u Hrvatskom Slovu, Domagoj Margetić.

Za one koji su pozorno pratili zbivanja u i oko Hrvatske nije, dakle, nikakva tajna da je za današnje stanje u njoj odgovaran državni prevrat koji su 2000., uz Sorosevo sponzorstvo, izvršili na vlast ponovo instalirani ‘bivši’ udbaši i jugokomunisti.

Koji u Hrvatskoj očito nisu vraćeni na vlast da bi rješavali njene probleme i osigurali joj bolju budućnost, nego isto kao i u bivšoj Jugoslaviji, da bi onima koji su ih instalirali dokazali da su vrijedni njihovog sponzorstva i povjerenja.

Željko Dogan / HKV

 

Tuđmanov najveći proročki govor: Prije 22 godine shvatio je tko su ‘JUGOKOMUNISTIČKI OSTACI’ i ‘DILETANTI’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: U sjeni Beljakova izljeva javno je promakao jedan drugi, možda i opasniji skandal na identičnoj matrici

Objavljeno

na

Objavio

Već je proliveno mnogo tinte o izjavi Kreše Beljaka kako je UDBA pobila premalo Hrvata u inozemstvu. Nađoh neke komentare koji za Krešu Beljaka kažu da nije čovjek nego životinja. E, i to je govor mržnje kao i Beljakov, ali ne prema Beljaku, već prema životinjama. To se može znanstveno dokazati.

Konrad Lorenz, koji je bio životinjski psiholog, nobelovac koji je uspoređivao ponašanja ljudi i životinja, šezdesetih godina napisao je djelo “O agresivnosti”. Životinje ne mrze, čak ni kada ratuju, kaže Lorenz. Kada se ustroji hijerarhijski poredak u nekom čoporu, među beštijama nastaje mir i suradnja, a svi antagonizmi se zaboravljaju. Lorenz stoga zaključuje da životinje jesu karakterizirane agresivnošću, koja je iznimno važna funkcija za preživljavanje i očuvanje teritorija, ali ne poznaju mržnju, jer je ona iznimno opasna za očuvanje vrste, od nje nema nitko nikakve koristi, naprotiv. Ljudi su tu puno gori od životinja, jer su spremni biti agresivni ne zbog očuvanja vrste ili teritorija, već iz čiste mržnje koja razara i teritorij i samu vrstu. Dakle, sukladno ovom nobelovcu, reći Beljaku zbog ove odvratne izjave, izljeva mržnje, da nije čovjek već životinja, potpuno je pogrešno i jako uvredljivo za životinje.

Ne, Beljak je čovjek kojim bi se prije pravosuđa i drugih tijela trebale pozabaviti stručne osobe poput Lorenza i, umjesto u možebitni zatvor, odvesti ga na par godina da živi u nekom životinjskom čoporu kako bi se u njemu naučio – ljudskosti. I ne samo on, mnogim ljudima kroz povijest, pa i Udbinim ubojicama koje Beljak implicite hvali, više bi koristila takva životinjska škola od svih ljudskih, i jamačno bi povijest bila puno manje krvava od one koju Beljak zaziva.

Kako se onda boriti protiv (govora) mržnje. U sjeni Beljakova izljeva javno je promakao jedan drugi, možda i opasniji skandal na identičnoj matrici: kada se žrtve mržnje dodatno “ubija”, a one koji mrze štiti. Nije puno prošlo vremena kada je bivši predsjednik Ivo Josipović komunistički masakr nad širokobriješkim fratrima nazvao “legitimnim vojnim ciljem”. Osim što se historiografski radi o krivotvorini, ovakvu bešćutnost prema nevinim žrtvama može izreći samo mržnja prema drugom i drugačijem. I što se to ovih dana dogodilo? Ti isti fratri imaju portal pobijeni.info gdje se promiče istraživanja i činjenice o fratrima, žrtvama komunističkog zločina. No Facebook njihove objave blokira, zbog – govora mržnje!?

Kada Facebook ne da fratrima da govore o žrtvama mržnje zbog govora mržnje (!?), ja ću ovdje prenijeti njihovu razložnu nevjericu u cijelosti: “Jugokomunisti su u Drugom svjetskom ratu i poraću ubili 66 hercegovačkih franjevaca. Do pada jugokomunizma još je 91 franjevac okusio tamnicu na duže ili kraće vrijeme. Trojica su ubijena u tamnici, velik broj njih ostao je trajno narušenoga tjelesnog zdravlja. Ostali su, kao i čitav puk, bili proganjani na razne druge načine. Jugokomunisti su, osim ubojstva njezinih profesora, zapalili i zgradu glasovite Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu, rastjerali i pogubili određeni broj njezinih đaka te joj zabranili daljnji rad. Zabranili su također rad Franjevačke bogoslovije u Mostaru.

Govor o spomenutome je za Facebook očito govor mržnje. No, kada Josipović govori da su fratri na Širokom Brijegu, unatoč nepobitnim suprotnim činjenicama, bili legitiman vojni cilj, onda je to valjda govor ljubavi. Isto je i kada Nenad Stazić za genocid na Bleiburgu rekne da su jugokomunisti to traljavo napravili jer su neki preživjeli. Pridružuje mu se sličnim riječima ovih dana i Krešimir Beljak za jugoslavenski državni terorizam ili ubojstva u inozemstvu. Oni za sve to nisu blokirani. A i za njih i za Facebook bi trebalo, da ne spominjemo druge činjenice, vrijediti ono što naloži Europski parlament u rezoluciji o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe od 19. rujna 2019. kada jasno izjednači komunizam, nacionalsocijalizam i fašizam.”

E, sada, što je gore, ono što radi Beljak ili društvene mreže na kojima Beljak nekažnjeno i bez cenzure prosipa mržnju, ili kada žrtve mržnje te iste društvene mreže blokiraju, a Beljaka ne?

Ono što je kod Josipovića, Stazića, Beljaka i mnoštva sličnih lijevih ekstremista u Hrvatskoj zabrinjavajuće, jest činjenica da se radi o političarima, o osobama koje su imale ili imaju moć nad sudbinama ljudi.

Konrad Lorenz možda nam opet pruži utjehu kada su ljudi, u ovom slučaju političari u pitanju. Naime, on je izučavao kako koje životinjsko krdo bira one koji vladaju, pa je zaključio: “Nećete mi vjerovati, ali postoje društva gdje vladajući postaju uvijek oni najbolji i najinteligentniji, na primjer među majmunima, pavijanima.”

Dakle, kao što je netočno, prema ovom nobelovcu, da Beljaka nazivaju životinjom, jer ne zadovoljava kriterije s obzirom na mržnju, tako nije točno reći, kako se često čuje, da nas političari prave majmunima. Jer da je tako, da smo pavijani, ne bismo birali kako biramo…

Ivica Šola/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: Proleteri svih zemalja, uozbiljite se…

Objavljeno

na

Objavio

Stazić, Beljak, Kapović, Peović, Rudan, Jergović, Latin, Tomić, sve su to likovi koje, uz tisuće i tisuće drugih, možemo svrstati u tzv. ”ekstremnu ljevicu”. Likovi koji su toliko tetošeni od hrvatske ”medijske falange” da to čak smrdi na otvorenu, čak i srdačnu suradnju s onima kojima se na ime Hrvatska pojavljuju gastroenterološki problemi.

Hajmo na opće poznate primjere. Sjećate li se svojedobnog ”bratskog” posjeta Miljenka Jergovića Beogradu. Vratio se naš Miljenko iz ”prestolnice” ushićen pa čak i tronut. Iz grada ”liberalizma i multikulturalizma”, grada trodimenzionalnog Draže Mihajlovića, pa da usporedba bude plastičnija osvrnuo se na ”lešinu s Mirogoja”, odnosno pokojnog Franju Tuđmana. Draža u tri dimenzije u koloru, a Tuđman u crno-bijelom filmu bez zvuka. Kao da je Tuđman klao i palio četiri godine po BiH i Dalmaciji, a Draža je 5. kolovoza 1995. godine podigao hrvatski stijeg na kninskoj tvrđavi.

Jutarnji, Večernji, 24 Sata, Globus, Nacional, Novi list… o toj sramotnoj izjavi Jergovića nisu ni muknuli. Tobože progresivne i liberalne redakcije ovih listova, pune ”nositelja lijeve napredne misli”, o toj su izjavi ”zanijemjeli”’. Oni bi se možda i ogradili, ali im je baš tada nestalo građevinskog materijala, bodljikave žice i armiranog betona. I tako smo dobili ”lešinu s Mirogoja” i potpuno rehabilitiranog Dražu koji je draži hrvatskim ljevičarima od čovjeka koji je stvorio i poklonio im državu koja im i dan danas stvara grčeve u želudcu.

Nadalje, Stazić, SDP-ov zastupnik u Saboru RH, već je ušao u povijest političke gluposti i bešćutnosti, naljutio se svojedobno na ”svoje” koji su 1945. godine ispali ”šlampavi”, jer nisu odradili svoj posao do kraja. Njemu očito nije bilo dovoljno svih 568.000 ubijenih i pobacanih u Hudu jamu kao i u 1700 jama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. To je za Nenada tek ”šlampavo” odrađen posao koji Stazić ne može oprostiti i zaboraviti. To mu valjda kvari i godišnji na ”Breonima”. Umjesto da se do ”sita” odmara, on se tamo do sita najede, sve po sedam kuna. Kako je pjevao Davor Popović u Indexima: ”Da sam ja netko…”, odnosno da je u ta idilična vremena Nenad Stazić bio netko, povijest nam ne bi bila tako puna rupa…

Denis Latin, urednik na HRT-u, objavio je na svom profilu marku s Tuđmanovom slikom tvrdeći da je povučena iz prodaje jer narod nije znao na koju će stranu pljunuti. Po meni je to vrhunski smisao za ”humor”. Da je na marki bio Tito, Draža, Sava Kovačević, Ivica Račan, kapetan Dragan itd., onda sigurno nitko od ljevičarskih medija ne bi to shvatio kao ”dobar humor”.

Kada pročitate Večernjakov Obzor, Jutarnji, 24 sata, ili kada gledate HRT-e, a da ne govorim o čitanju komentara Gerovca, Pofuka, Bajrušija, Tomića, Jurice Pavičića, salve smijeha ne mogu se ubaciti među ta olovna slova i riječi. Olovna jer jedino slave ”olovna vremena”. HRT se i nadalje ponosi svojim urednikom i uporno sanjari o pretplati od 96 kuna. S tom pretplatom mogli bi i sami tiskati poštanske marke s likovima Latina, Munivrane, Trbović i drugih.

Ante Tomić je u ”ona vremena” u jednom trenutku ”humoristički eksplodirao” te napisao da bi sve desničare trebalo skupiti na stadion u Maksimiru i onda uzeti mitraljez i ta,ta,ta… Tada ne bi bilo više ni Thompsona, Škore, Skeje, Hasanbegovića, Ruže, Brkića, Kovača, Stiera, Culeja, Brune, Glasnovića… Još jedna progresivno-demokratska ideja koju nema tko realizirati. Što više, možeš samo kao nagradu za inventivnost dobiti kantu govana po glavi.

Dobro, nećemo sada cijepati dlaku na četiri dijela i ići u usporedbe bez političke korektnosti. A što mislite kad bi moja malenkost, ili ”vidoviti” prof. dr. Josip Jurčević na Fejsu postavili jedno ”naivno i bezazleno” pitanje: što bi bilo da naši nisu 5.kolovoza 1995. godine bili tako ”šlampavi” i da su posao odradili do kraja…? Zamislite samo kakve bi onda bile reakcije onih koji svaki ponedjeljak ”prekomjerno” granatiraju moju kolumnu. Kolumnu prenosi četiri do pet portala, a isti likovi se javljaju na svim portalima rigajući vatru i uvrede protiv ”revizionističkih” kolumni. Naravno, već sam odavno oguglao, ali i proguglao neke od tih likova, iako me boli ona stvar za njih.

Ovakvu medijsku hipokriziju, farizejštinu, dvoličnost, ovakvo nojevsko ”guranje glave u pijesak” na ”ovim prostorima” nismo imali još od spektakularne smrti nezaboravnog bravara. Beljak nije bravar. Bez obzira što brave dobro kuži. Ali je ni kriv ni dužan ”uzdrmao” neke stereotipe. Nakon ”povijesne” izjave i kritike UDB-i i njenoj ”šlampavosti”, rodio se novi – Lex Beljak.

Vatra sa svih strana. Svu opjevanu toleranciju naših ljevičarskih medija koja je propustila ispod radara i Jergovića, i Tomića i Rudanicu, i Stazića, sada su potrošili na Beljaka i njegovu izjavu, pa se sad jadni Šokre Beljak našao na tankom ledu – koji je definitivno puknuo.

Gdje god se Šokre ubuduće pojavi morat će ljutoj i krvi žednoj javnosti objašnjavati gdje je spisak onih koje je ”šlampava” UDBA propustila pustiti kroz svoje kandže. Krešo, bilo je lijepo živjeti s tobom kao šefom HSS-a! Bilo je to vrijeme kad se HSS više bavio UDBA-om, nego poljoprivredom.

Saborskog zastupnika Glasnovića živo zanima je li se oglasila pučka pravobraniteljica Lora Vidović oko ”skandalozne” izjave našeg Šokre? Pogodite! Javio se i general Željko Sačić u kontekstu kupnje aviona za obranu našeg zračnog prostora: ”Pravi neprijatelji su danas ‘unutrašnja bagra’ poput Stazića i Beljaka”. Avioni tu neće pomoći… Da Beljaku olakšaju razumijevanje činjenica, na Fejsu su objavili sliku Rosemarie Bahorić-Ševo, koja je imala devet godina kad ju je s dva hitca u glavu ubio UDBA-in ubojica. Tvrditi da je bilo premalo takvih ubojstava stvarno je…!

Albert Einstein navodno je rekao: ”Prazan želudac i glava nisu dobar politički savjetnik”.

Rijeka je ušla u razdoblje ”prijestolnice kulture” – furiozno. Neki su se simboli sami od sebe odmah iskristalizirali. Ogromna zvijezda petokraka, truli bravarev brod i stog sijena. Umjetnik koji je smislio te sjajne simbole ”kulture” istaknuo se kao crvena muha u čaši mlijeka. Nakon što je Vijeće Europe donijelo rezoluciju, da je ne citiram i recikliram, da su fašizam, nacizam i komunizam zločinačke ideologije, crvena, neustrašiva i slobodarska Rijeka dostojno je uzvratila udarac. Kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata – ofanzivom na ofanzivu.

Doduše, u povijesnim knjigama o tome još ne pišu ni Klasić, ni Jakovina, ni Markovina, ali tko zna ubuduće. Arhitektu Nemanji Cvijanoviću pala je na glavu genijalna ideja. Uzeo je u obzir samo povijesne činjenice. Glavni grad Sjeverne Koreje Pjongjang ušao je u komunističku zajednicu ”bratskih naroda” 27. lipnja 1953. godine, a Rijeka 1945. godine. Zna Nemanja da su Rezolucije Vijeća Europe, kao i Europskog parlamenta zastarjeli dokumenti koje je vrijeme pregazilo. Ova Europskog parlamenta donesena je još davnog 19. rujna 2019. godine. Tko se uopće još sjeća te biblijske godine. Kad su se kockastoglavi ognjištari digli na zadnje noge zbog tih riječkih simbola, u roku odmah smirila ih je ministrica kulture Nina Obuljen: ”Nemojte cenzurirati umjetnike!” Imat će Nina posla. I Nizozemska se digla na noge. Zaštitni znak njezina piva Heineken je zelena boca i crvena zvijezda. Navodno dolazi neugodna tužba.

Nije im jasno kako je Nemanja došao na ideju da njihov simbol zdravlja instalira na vrh nebodera. Stvarno zelena boca i crvena zvijezda podsjećaju na stranke zelenih, popularne u EU. Franz Strauss, bavarski političar, jednom je usporedio zelene stranke s lubenicom. Izvana su zelene, a iznutra crvene…

Za Titovu olupinu Obersnel će potrošiti oko 60 milijuna kuna. Sada se crveni i zeleni ne deru zašto se ta lova radije ne utroši za dječje vrtiće, jaslice itd. Kako objasniti glavama sličnim lubenicama da postoje prioriteti na čelu s crvenom zvijezdom. Nemanja bi možda na vrh nebodera umjesto zvijezde instalirao i torpedo da je znao da ga je izumio Hrvat I. B. Lupis koji je svoj izum 1860. godine predstavio baš u Rijeci. Ma kakav vražji torpedo, kada imamo crvenu zvijezdu! Simboli su u pitanju i to je teško shvatiti. To je kao kad Ličanin pita curu: ”I što ono studiraš?”; ”Režiju”, reče ona. ”Opaa, ono struja, voda, komunalije…” Eto, fali razumijevanja kad Obuljenici pokušavaš objasniti razliku između torpeda i zloglasne crvene zvijezde.

Nakon zadnjih Beljakovih šizofrenih ispada neke su se stvari u Lijepoj našoj napokon iskristalizirale. Nema više ”gromoglasne tišine” dvolične ljevice. Ljevice koja neprekidno skače na zadnje noge i bunca o slobodi izražavanja, toleranciji, borbi protiv nasilja i autoritarnosti. Kažu na fejsu da sad nema ”osude pojave, a spašavanja druga”.

Naime, pseudo-ljevici odgovara teza koju Šokre mudro baca pred noge Hrvatekima: ”Ratove u bivšoj Jugi uzrokovali su fašisti koji su pobjegli UDBA-i”. Amen. Dovoljan je jedan pametan pa da otkrije ”zlatni gral”. Šteta što Beljak ne živi u Izraelu. Tamo bi puno toga naučio i izgubio državljanstvo preko noći. Ipak, percepcije se polako mijenjaju.

Statistički podaci polako demaskiraju lijevu i liberalnu scenu. U 2019. godini u Švedskoj je bilo 236 bombaških napada i 78 silovanja na 100.000 stanovnika. U Mađarskoj, kojoj je na čelu ”europska sramota” Orban, u prošloj godini nije bilo ni jednog bombaškog napada te 3,9 silovanja na 100.000 stanovnika. U desnoj Poljskoj također nije bilo ni jednog bombaškog napada i samo tri silovanja na 100.000 stanovnika. Statistika ne pogađa, statistika pokazuje činjenice. Neke zablude odlaze na ”đubrište istorije”.

Neka budala našalila se izvikujući: obavještavamo javnost da su, nakon uspješno provedene policijske akcije, splitske ulice ponovno sigurne za prodavače droge i njihove poduzetničke akcije.

Jedan me stari jugonostalgičar u subotu na špici diskretno upozorio: ”Za vrijeme Tita, u ovo doba, bilo je čak i snijega”.

Milanović se pomladio. Pratim ga dugo i stvarno su velika očekivanja što će on učiniti. Sada je vrijeme za veliki redizajn SDP-a. Valjda u ”velike” demokrate. ”Sjajni” potezi SDP-a sežu još u davne početke 2000. godine, kada je pokojni Račan potpisao sporazum Račan-Drnovšek kojim je darovao Sloveniji 150 kvadratnih kilometara mora; izašao sa zastupnicima SDP-a iz Sabora kada se glasalo o hrvatskoj nezavisnosti; obećao obračun s privatizacijom, a sam je dopustio privatizaciju Riječke banke, brodogradilišta Viktor Lenac, prodao je Štroku dubrovačke hotele za pet milijuna maraka mada su bili procijenjeni na 38 milijuna maraka; prodao je i nalazište nafte ”Bijele noći” za 80 milijuna dolara, iako su nalazišta nafte ispod te bušotine bila procijenjena na 40 milijardi dolara. Međutim, za SDP je pokojni Račan bio i ostao oličenje najuspješnijeg SDP-ovog političara. On je, kako kaže Zoki, bio normalan. Valjda za razliku od Tuđmana koji je onda valjda bio nenormalan jer je stvorio i oslobodio državu. Upornim ponavljanjem laži galvanizira se percepcija po kojoj laž postaje istina.

Javlja mi se preko Fejsa Marin Skenderović koji matematički potvrđuje gornju tezu. Po popisu stanovnika iz 1931. godine u Kraljevini Jugoslaviji živjelo je 6.785,499 pravoslavaca i 6.085,482 katolika. Nakon Drugog svjetskog rata popis stanovnika 1948. godine pokazao je da je katolika bilo 5.199,770, ili 884,712 manje nego 1931. godine, a pravoslavaca 7.783,046., odnosno gotovo milijun više nego 1931. godine. A tko je, po općoj percepciji, drastično nastradao u ratnom vihoru? Naravno, pravoslavci! Što ćemo onda sa statistikom? Tko nju šljivi, važno je što mi stalno ponavljamo, pa će ljudi to ipak jednom prihvatiti kao ”istinu”. Kada im pokažete statistiku, oni okrenu ploču i zavape: jedno je sigurno: naši preci u staroj i novoj Jugoslaviji živjeli su jako teško i siromašno. Prema novim saznanjima mnogi nisu uopće ni živjeli..! U staroj Jugi nisu imali stvarno ništa. Onda su 1941. godine došli Nijemci i odnijeli im sve.

Čini mi se da je karavana davno prošla, ali psi još uvijek laju..

Jurica Pavičić još uvijek ratuje protiv Gotovine. Čak je i honorare spreman primati isključivo u čekovima, nikako u gotovini. Križa se Jurica: ”Nije pitanje kakav je ‘General’, nego kako se dogodilo da se taj film snimi”. Činjenica da je ”General” najgledaniji hrvatski film do sada za njega ništa ne znači. To jugo- nostalgičarima ne ulazi u njihove dogmatske tikve.

Dnevno se javljaju i oni koji su se primirili u svojim mišjim rupicama 5. kolovoza 1995. godine, kao i oni koji su na traktorima otišli u ”otadžbinu”. Zaboravljaju i Pavičić i Tomić i ostali jednu, ali bitnu činjenicu. Da su oni ti koji su definitivno popušili. ”Generala” mogu ”bunkerirati”, mogu sve kopije spaliti, ali nikada neće moći izmijeniti činjenicu da su popušili. A film ostaje najgledaniji!!! Stoga je tragikomično kada Pavičić plače nad Vrdoljakovom sudbinom: ”Vrdoljak ostaje nepovratno i potpuno sam…”, ali s najgledanijim filmom snimljenim ikada u Lijepoj našoj. Gdje je po gledanju Budisavljevićka… Koga danas više za to boli glava? Proleteri svih zemalja, uozbiljite se…

Dan je sve kraći, a noć sve dulja. Nisam siguran da je to slučajno…

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari