Pratite nas

Komentar

Zbog embarga je pao Vukovar, zbog toga smo imali puno žrtava, jer se nismo imali čime braniti

Objavljeno

na

Buda Lončar masti i laže, naravno, kao i obično, pomaže mu “desnica” svojim nemuštim napadima.

Prvo, nije nama Lončar uveo embargo nego Vijeće sigurnosti, i to tako što su se najveći zagovornici opstanka jugoslavije Amerikanci udružili s pro-srpskim Francuzima i Britancima i oni su nam odlučili uvesti embargo.

A zadaća Bude Lončara, inače ratnog i poratnog zločinca iz vremena ww2 bila je da kao ministar vanjskih poslova Jugoslavije izlobira kod Rusa, a pogotovo kod Kineza, da ne ulože veto na tu Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a od 25. rujna 1991.

Dakle, to je Budin tal u tom zločinu kad su dva naroda ostavljena u jednom masakru brahijalne srpske sile.  Drugo, kad se to 2006. otkrilo u knjizi Carole Hodge, Mesić, čiji je Buda bio savjetnik u prvoj reakciji je rekao da to plasiraju “ustašoidi iz Večernjaka”, jer je Mesićevo stanje svijesti tad bilo jednako kao i 1992. kad je u Americi svjedočio o embargu i rekao otprilike da je to “kao da zaključate silovatelja i žrtvu u istu sobu i kažete im da ste im osigurali jednake uvjete“, dakle da je embargo za Hrvatsku štetan.

Međutim, kad su vidjeli da je to objavila ugledna britanska znanstvenica, kojoj se nije mogla lijepiti etiketa “ustašoida” prešlo se na plan B, i izmislila se laž kako je “embargo nama pomogao, a ne odmogao”.

Još kasnije plasirana je laž da je Kadijević, kad je u ožujku 1991. išao u Moskvu od Jazova (tadašnjeg zapovjednika vojske SSSR-a) tražiti potporu za izvršenje vojnog udara u jugoslaviji, ugovorio i kupnju novog oružja od Rusa u vrijednosti od 2 milijarde dolara. Za ovu tezu nikad nitko nije ponudio niti jedan jedini konkretni dokaz, a ovu tezu je inače u jednu od svojih knjiga, na moje veliko iznenađenje, uvrstio i Ante Nazor. Tu jednostavno stvari ne štimaju.

Prije svega, rasprave radi, uzmimo da je ta teza točna i da je JNA stvarno naručila od Rusa oružja u vrijednosti od 2 milijarde dolara, i da dođu Ameri, Britanci i Francuzi i urote se uništiti Rusima taj posao, a Rusija ima pravo veta koje ne koristi? Tko je to toliko imberlan da može progutati jednu takvu laž?

Prava istina je da će vam bivši branitelji Vukovara reći kako u Vukovar nije stigao ni metak nakon 1. listopada 1991. I to je istina. Ali ne zato jer je Tuđman izdajnik, kao što će Buda, Mesić i njihovi pijunčići po medijima tipa Krile, Boris Pavelić, Pilsel i slični tvrditi, nego upravo zato jer nam je 6 dana prije toga uveden embargo i uvoz koji se do tad vršio preko Mađarske prekinut. Nakon toga JNA napada selo Marince između Vukovara i Vinkovaca i kida komunikaciju Vinkovci-Nuštar-Marinci-Bogdanovci-Vukovar i tada se Vukovar nalazi u totalnom obruču, a dalje je sve poznato.

JNA i Srbi ne samo da nisu trebali uvoziti nikakvo naoružanje, nego su ga mogli izvoziti i izvozili su ga. Vi ćete u dijamantskim ratovima devedesetih u Sierra Leoneu, Liberiji i sličnim afričkim zemljama često vidjeti fotografiju afričke djece od 13-14 godina kako poziraju s automatima firme “Crvena zastava” iz Kragujevca.

Lončar je, pokušavajući se obraniti, pozvao na Tuđmana, jer mu je to vjerojatno savjetovao Mesić koji je u više navrata posezao za strategijom posezanja za mrtvim svjedocima (na primjer kad je oklevetao Dunju Zloić – Gotovina da je ukrala torbu s novcem iz hrvatske dijaspore, pa kad ga je Dunja tužila on je rekao da mu je to rekao Fra Tomislav Pavao Duka koji je bi mrtav, ili kad ispalio laž da smo u Maslenici “izgubili 185 ljudi a nismo se makli ni milimetra” pa kad su branitelji reagirali onda je rekao da mu je to rekao Tuđman), međutim, danas je Budu upravo HDZ matirao i prenio djelove izjave upravo Predsjednika Tuđmana od 27. rujna 1991. dakle dva dana nakon usvajanja Rezolucije VS UN-a kojom je uveden embargo. Predsjednik Tuđman tad je rekao slijedeće:

“Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku izjednačavanja agresora Srbije i JNA i napadnutu Republiku Hrvatsku. (…) Lončar je propustio izraziti lojalnost Republici Hrvatskoj, čime se stavio na stranu protivnika mirnog demokratskog i pravednog rješenja jugoslavenske političke krize”.

Dakle, tu je sve jasno. Amerikanci, Francuzi i Britanci uveli su nam embargo, Buda Lončar je uspio uvjeriti Ruse i Kineze da ne stavljaju veto, zbog toga je pao Vukovar, zbog toga smo imali puno žrtava, jer se nismo imali čime braniti, dok su Srbi i JNA imali tenkova, topova, zrakoplova, bojnih brodova, raketnih sustava, raketnih lansera, VBR-ova, streljiva, granata, logističke opreme, inžinjerijskih pomagala i svih mogućih tvarno tehničkih sredstava potrebitih za ratovanje da su mogli ratovati 50 godina uzastopno bez obnavljanja zaliha i to protiv protivnika puno jačeg od razoružanog golorukog hrvatskog naroda.

I to je prava istina, a ovo što govori Buda Lončar, što pišu Pilsel i slični to su takve laži u koje ne vjeruju ni njihovi ukućani, jedini možda oni sami, jer oni svi imaju Mesićevski sindrom, kad nešto izmisle i ta laž koju su izmislili im koristi i onda oni polako s vremenom počnu vjerovati da je ta laž istina, iako im je u podsvijesti jasno da su je oni sami izmislili, ali za takvo što bi valjalo imati obraza, a kakvog obraza mogu imati likovi poput Mesića koji su i u Beogradu radili za KOS i s Vasiljevićem ugovarali uhićenje Tuđmana ili jedan Buda Lončar, koji je svojim lobiranjem, to je Davor Ivanković dobro napisao 2006. godine, osudio Hrvatsku na smrt!

Budimir Lončar ne želi primiti priznanje Grada Zagreba: Ovo je žalosni igrokaz koji sramoti moju domovinu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milas: Fizička i prostorna udaljenost ne oslabljuje ni hrvatski duh, ni hrvatsko zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Državni tajnik Zvonko Milas uputio je poruku svim Hrvaticama i Hrvatima izvan domovine tijekom pandemije koronavirusa te zahvalu na brizi i potpori koja stiže sa svih strana svijeta:

Drage moje Hrvatice i Hrvati diljem svijeta,

želim vam svima zahvaliti na brizi i potpori koja nam stiže sa svih strana svijeta, od Melbournea do Vancouvera, od Tivta do Gothenburga.

Mi nismo samo narod, mi smo obitelj. U ovim zahtjevnim vremenima kada smo pogođeni Korona krizom, upravo ovaj obiteljski stupanj zajedništva, povezanosti i solidarnosti podsjeća na ’91. kada smo svi disali kao jedan.

Zbog koronavirusa svi se moramo privremeno fizički razdvojiti da bismo ostali zajedno. Hrvati izvan Hrvatske svjesni su da fizička i prostorna udaljenost ne oslabljuje ni hrvatski duh, ni hrvatsko zajedništvo. Uvijek ostajemo jedno, neovisno o tome koliko dugo se nismo vidjeli, koliko je kilometara između nas. Sada svi imamo jedan zadatak. Ostati pribrani i zdravi.

Cijeli Domovinski rat, a pogotovo obrana Vukovara koja se oganizirala pod nezamislivim razaranjima,  osvijestili su me da se sve može vratiti i popraviti, i gospodarstvo, i zgrade. Samo su ljudi nezmjenjivi. I zato, gdje god se nalazite u svijetu, držite se preporučenih mjera i pazite jedni na druge.

Potres koji je pogodio Zagreb ostavio je u svima nama prostora za demonstriranje humanosti i dobročinstva. Vlada poduzima sve moguće mjere da se posljedice pandemije i potresa saniraju, a u svemu tome sudjeluju brojni volonteri koji neće dopustiti da potonemo u duhu. Tako je bilo ’91., a tako je i danas.

Svako vrijeme traži svoje junake. Stoga bih iskoristio ovu priliku zahvaliti svima koji nesebično i požrtvovno rade na suzbijanju pandemije i saniranju štete uzrokovane potresom.

Hrvatsko zajedništvo u dobru i u zlu još jednom je na kušnji, ali ostajemo ujedinjeni u molitvi, u vrijednostima zbog kojih smo 90-ih bili hrabri i odgovorni jedni za druge.

Ured je uvijek tu za vas, do nas  uvijek možete doći, bilo elektroničkim ili telefonskim putem. O svemu važnom obavještavat ćemo vas putem mrežne stranice i Facebook stranice.

Uskoro će i ovo će proći. Ostat će samo ojačano hrvatsko zajedništvo, nepokolebljiva vjera i još jedan izazov koji smo nadvladali jer smo najjači kada je najteže.

Zato pozivam sve da budemo vojnički disciplinirani, hrabri, nesebični, organizirani, da cijenimo naše medicinare. Oni su naši vojnici današnjice. Da odgovorno provodimo sve preporučene mjere te da pokažemo još jednom cijelom svijetu da smo u zajedništvu, koje je utemeljeno na našoj vjeri, nenadmašni.

Do tada, poštujte sve upute onih uključenih u pružanje skrbi u ovoj krizi i ostanite zdravi. Ostanite doma. Bog vas sve blagoslovio.

Državni tajnik
Zvonko Milas

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Fra Mario Knezović: Rada Borić i ostali lešinari, oprostite, ali zašutite!

Objavljeno

na

Objavio

Mirko Božić, hrvatski književnik i dramatičar je davno zapisao: „Koliko je visoko do neba, toliko je duboko do čovjeka“. I, dok ipak, nekako dosegnemo čak i do neba svojim duhovnim predanjem i ispruženom Božjom rukom, teško je doprijeti do čovjeka – osobito do nekih ljudi ne ispružene ruke. Pišem namjerno ljudi premda, kako reče filozof, ljudi prestaju biti ljudi kad se pretvore u ljude koji mrze druge ljude.

Dok su u novonastaloj krizi i izazovu zla sva srca, pa i porazbacane hrvatske glave (umovi), okupljeni u borbi za dobrom, na površinu, poput praznih tikvi u vodi, izviru neki drugi tipovi i likovi. Uslijed teške bolesti, potresa, straha, na sceni se pojavila Rada Borić koja umjesto ljubavi i solidarnosti sije mržnju i podjelu.

Dok Zagreb trpi posljedice strašnoga potresa to nju nije emotivno potreslo ni mozak njezin protreslo. Ona, kao prava mrziteljica ljudskoga roda, mrziteljica Hrvata, mrziteljica svega što je hrvatsko, nadasve mrziteljica Crkve i vjernika, „pucika“ ojađeni puk na tu istu Crkvu. Njezin pamflet, u kojem poziva da se ne obnavljaju crkve, a koji je objavila na svome facebook profilu možemo nazvati samo jednim imenom: Lešinarenje!

Uz ovaj tekst prilažem fotografiju koja je 1994. objavljena u New Yort Times-u, te koja je dobila Pulizerovu nagradu za fotografiju godine. Ta fotografija ponajbolje oslikava Borićke i ostale „nadri aktiviste“ čija su usta puna ljudskih prava, a sad su se uvukli u mišije rupe, nestali sa scene i iz tih rupa ispuhuju zadah mržnje i isključivosti.

Lešinar na toj fotografiji čeka smrt iznemogle djevojčice od gladi, da bi se on nahranio njezinim ostatcima. Snimak je šokirao cijeli svijet. Fotograf Kevin koji je načinio nagrađenu fotografiju je rekao: “Stvarno mi je žao što nisam uzeo dijete”. Tri mjeseca poslije taj fotograf je izvršio samoubojstvo.

Unatoč svemu, bez obzira što mržnja uvijek poziva na megdan mržnju s druge strane, ne želim ni pomisliti da želim da Rada Borić i slične i slični njoj završe kao Kevin. No, nju i takve molim da prestanu biti lešinari koji čekaju tuđu nevolju kako bi zasitili svoju nutarnju pohotu i napili se tuđe krvi.

U trenutcima kad su porušeni i oštećeni stanovi, bolnice, škole, crkve, institucije itd. pravi čovjek neće praviti selekciju kome i zašto pomoći. Pravi čovjek će pomoći ne pitajući za ime i prezime, ne pitajući čija je kuća i za koga je ta kuća glasala, koje je političke opcije. No, Rada Borić to čini. Njezini istomišljenici prebrajaju vjerska zrnca dok se borimo za živote.

Dosta! Rade i ostali nevladini lijevo-liberalni aktivisti znamo da ste navikli samo izdašno primati, a ništa davati. Zato od vas nitko ništa ne očekuje: ni susjedi, ni crkva, ni bolnica ni škola. Od vas samo jedno možemo očekivati u ovim iskušenjima i to vam želim reći: Zašutite već jednom dok ne naučite jezik dobrote!

Stara Židovska poruka zapisana u Talmudu glasi: „Budi onaj koga kleveću, ali nikad klevetnik“. Stoga, ako i ovaj moj tekst miriše na trunku klevete, tražim oprost. Međutim na kraju imam poruku za Radu Borić: Ako ti je stan oštećen, ako imaš bilo kakvu potrebu slobodno mi se javi. Pomoći ću ti.

Nismo mi kao vi, premda vaša uskoća vaše duše to nikad neće shvatiti. Ako naše društvo, naša javnost, obični čovjek u ovom razdoblju nisu shvatio tko je tko onda nam ni koronavirus ni potres nisu dovoljni da progledamo i doživimo katarzu. (fra Mario Knezovć)

P.S. Molim u komentarima bez izlijeva mržnje!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari