Pratite nas

Zbog palestinske zastave incident navijača i policije

Objavljeno

na

Navijačka skupina Fukare iz Tuzle pokušala skinuti zastavu države Izrael na košarkaškoj utakmici između reprezentacije BiH i Islanda.

zastava palestinaNakon što se predstavnici bošnjačke vlasti u znak solidarnosti s agonijom koju su posljednjih dana proživljavali Palestinci u pojasu Gaze, odbili primiti izrealskog nerezidentnog veleposlanika za BiH, prije tri dana revoltirani u sportskoj dvorani Mejdan u Tuzli zamalo nisu skinuli i uništili izraelsku zastavu.

Kako prenose lokalni tuzlanski mediji deset minuta prije početka košarkaške utakmice između reprezentacija BiH i Islanda (u kojoj je BiH pobjedila) službene osobe u tuzlanskoj športskoj dvorani uz asistenciju policije skinuli su zastavu Palestine koja je visjela između ratne bh. zastave s ljiljanima, i zastave države Izrael, a potom je premjestili drugi kraj dvorane.

Službeno objašnjenje službenog spikera u dvorani je bilo da “zastava Palestine može da stoji bilo gdje u dvorani osim na mjestu gdje je bila prvobitno postavljena”. Premještanje palestinske zastave na drugi kraj dvorane, naišlo je na revolt tuzlanskih navijača zvanih “Fukare”, koji su u znak odmazde pokušali skinuti zastavu Izraela. Nakon naguravanja, policija je spriječila skidanje izraelske zastave, a košarkaška utakmica je krenula na vrijeme. Zbog poteza policijske i organizatora, oglasio se i islamski časopis SAFF, koji tvrdi kako nikakvog logičnog objašnjenja nema za ovakav postupak službenih osoba. Oni su cijeli incident ilustrirali fotografijama iz kojih se jasno vidi da je zastava Palestine bila postavljena zajedno sa bivšom zastavom BiH sa ljiljanima, a blizu zastave Izraela.

“Službena lica su ostavili bh. zastavu, a palestinsku su pomjerili nekoliko metara dalje. Ovo je izazvalo veliki revolt popularne grupe tuzlanskih navijača Fukara, koji su pokušali da skinu zastavu Izraela” piše SAFF. Sa sukobom Palestinaca i Izraelca, zbog svojih interesa manipuliraju političke elite u BiH. U Sarajevu je s zgražanjem dočekana izjava predsjednika RS, a Milorad Dodik u kojoj daje potporu izreleskoj vlasti, da na terorističke prijetnje iz Gaze odgovaraju na adekvatan način. /VL/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gluposti

Leon Lučev o svom identitetu: ‘Osjećam se kao Jugoslaven, evo i zašto’

Objavljeno

na

Objavio

Šibenski glumac Leon Lučev na svom je Facebook profilu napisao zanimljivu objavu u kojoj je prijateljima objasnio što je njemu Jugoslavija. Lučev je za vrijeme rata bio pripadnik 113. Šibenske brigade i 60 postotni je invalid. Trenutačno živi u Beogradu, gdje je lani snimio i hvaljeni film “Teret” redatelja Ognjena Glavonića.

Dugo se mučim temom identiteta. Odrastanje u Jugoslaviji, bazična obitelj, rat, akademija, brak, razvod, djeca. Ostavljaju tragove u covjeku. Psihi. Identitet mi je tema rada. Tko smo mi iza naših identiteta? To mi je pitanje. Tko je naš glumac, čovjek koji hendla, obrađuje, korigira naša iskustva dok smo mi u nepoznatom sebi. U zaboravu. Moj zaborav traži svoj prvi identitet. I najbliži. Jugosloven – počeo je Lučev, a onda i objasnio zašto je to tako.

Kao takav sam rođen, odgojen, formiran. I deformiran. I to živim sve ove godine. Nesvjesno. I sve više svjesno. Radim u svim republikama. Nagrađen u svima, osim Makedonije. Ali tog teritorija više nema. Ne postoji. Dakle moj identitet nije teritorijalan. Sjećanja postoje na tu zemlju, na iskustva, na odnose, ali nije ni identitet prošlosti. On ima s prošlošću veze. Ali mimo nje – prošlosti , rata, raspada te države – tu je. Živim ga sada. I zanimljivo da ovo pišem iz Beograda. Grada koji mi trenutno odgovara. Dovoljno je velik za skrivanja, dovoljno topao za druženje, dovoljno mali za nježnost i dovoljno veliki da mi ide na ku*ac – napisao je i Lučev i nastavio o identitetu.

Bio sam sa Mikijem prije nekoliko večeri u Ljubljani, i sa Jozkom i Mihom. U Zagrebu sa svojom djecom, Majom, čuo se s Smiljanom. U Budimpešti sa studentima. U Novom Sadu sa studentima. Pripremam radionice u Beogradu i Zagrebu. Trebao bih u martu raditi s Tinom u Bosni. Pa u maju sa Alexom u Makedoniji. Sa Ognjenom sinoć na Kanarevom brdu pričamo.

Olja se javlja iz Beča. Puna je ko šipak. Svega. Trebamo se vidjeti u Beogradu u maju. Bruno je kao šipak u Rijeci. Eksplodirat će od svega. Dražen na relaciji Beograd – Zagreb. Lucija u Zagrebu. Jelena, Neo i ja trenutno u Beogradu. Postavljamo neke naše temelje za dalje. Iz ljubavi. Ela, Ivan i Zoe u Zagrebu. Vidim ih u letu, a potrebe su puno veće. Mama i sestra su u Americi. Zoran i Vjeko na Hvaru. Georg u Berlinu i Portugalu. Ivana sa stomakom u Zagrebu. Ivan nešto kuha u Crnoj Gori – nastavio je Lučev i dodao da mu je to najvažnije.

– Meni je to Jugoslavija. Moja. Ljudi. Koji zajedno žive i stvaraju. Vole se. Rastu zajedno. I gube se, nalaze, pitaju, lome, skakuću od sreće, mijenjaju. Slučajni susreti sa Živkicom i Nastjom. Damir i Kate. Sve je to moja Jugoslavija. I na nju imam pravo. Jer je naša. Nema pravila. Nema razlika. Nema sranja. I puno sam ih zaboravio sada, ali znaju da su tu. U srcu – zaključio je Leon Lučev

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Željko Glasnović: Korijeni lažne ljevice

Objavljeno

na

Objavio

SLON U DNEVNOM BORAVKU – KORIJENI LAŽNE LJEVICE

Od Boljševičke revolucije do pada Berlinskog zida, komunistički režimi pobili su 110 milijuna ljudi u ime jednakosti.

Većina ubijenih bili su žrtve autogenocida. Ubijali su ih njihovi sunarodnjaci. To kriminalno ludilo bilo je isplanirano do najsitnijeg detalja. Gdje god je komunistička kabala otela vlast, od Mongolije do Jadrana, stradao je najvitalniji dio pučanstva. Obezglavljena je društvena elita.

U pokušaju da unište vjeru u zemlji koja je skoro tisuću godina njegovala kršćansku tradiciju, komunisti su najprije udarili na Crkvu i svećenstvo. Vjerske vođe su žive spaljivali i razapinjali. Biskup Andronik živ je zakopan 1918. Godine. Svećenik Pavel Florenski, teolog, matematičar i izumitelj, nakon mučenja, strijeljan je 1937.godine. Bio je jedan od 750.000. žrtava NKVD-a (Sovjetska tajna policija) smaknutih metkom u potiljak na vrhuncu paranoje poznate kao Staljinova „Velika čistka“.

Uz milijune pobijenih pripadnika vjerskih zajednica (većinom kršćana), pobijeno je više od 110.000 pripadnika klera Ruske pravoslavne crkve. Obezglavljena je čak i Crvena armija. Staljin ubija tri sovjetska maršala, 90% generala i desetke tisuća nižih činova tijekom čistki 1936.-1937. godine.

U napadu na Finsku 1939. Crvena armija je desetkovana. Kulturocid je pratio klasni genocid. Desetci tisuća crkava i osnovnih škola koje je vodila Crkva, opljačkane su i razorene.

Katedralu Krista Spasitelja u Moskvi, koja je mogla primiti i do 10.000 vjernika, Staljin diže u zrak 1931.godine. Knjige stranih autora su spaljivane i zabranjivane. Nakon što je Staljin „progutao“ Baltičke republike 1940.godine, zabranjena je literatura na narodnim jezicima.

Pranje mozga integralni je dio svake policijske države. U Sovjetskom savezu psihijatrija postaje produžena ruka komunističke diktature. Neistomišljenici su zatvarani u psihijatrijske odjele gdje su drogirani, mučeni i ispitivani. Da bi prikrili razmjere toga zločina, 800.000 tih „pacijenata“ naglo je skinuto s registra psihijatrijskih ustanova godinu dana prije pada Berlinskog zida.

NKVD je također testirao nervne otrove na zatvorenicima, a koji su kasnije upotrebljavani za atentate na političke protivnike. Zatvorenici su ubijani plikavcima, ricinom i digitoksinima. Nakon dugogodišnje robije nadbiskup ukrajinske katoličke crkve Theodore Ramza ubijen je injekcijom curara. Biolog Nikolai Koltsov, pionir moderne genetike, otrovan je u prosincu 1940. Na isti dan žena mu je počinila suicid.

Najmračnije doba u ljudskoj povijesti nije završilo oslobađanjem Auschwitza, kako je izjavio premijer Andrej Plenković. Profesor Frank Diköter (stručnjak za kinesku povijest) opisao je povijest Kine od 1949., kada komunistička partija preuzima vlast kao „prvo i iznad svega povijest kalkuriranog terora i sustavnog nasilja“.

Do kraja 1951. Poubijali su oko 2 milijuna ljudi. Djeca su mučena do smrti pod optužbom da su bili „špijuni“ ili „mali kulaci“. Od 1958. do 1962. Kinu pogađa najveća katastrofa u ljudskoj povijesti. Oko 45 milijuna ljudi kao žrtve zločinačke komunističke oligarhije umire od gladi ili je izgladnjivano do smrti.

Dok se povlašteni i nesposobni drugovi obilno hrane po partijskim menzama, kanibalizam je postao svakodnevnica u ruralnim područjima. Smrtna kazna propisuje se i provodi za krađu šake žita. Scenario uporabe hrane kao oružja protiv vlastitog naroda već je viđen u Ukrajini tridesetih godina. Na Jalti, Staljin je priznao Churchillu da je njegova politika kolektivizacije uzrokaovala smrt 10 milijuna ljudi.

Nova glad pogađa Sovjetski savez 1946. godine. Dok tamo 1,5 milijuna ljudi umire od gladi (trećina njih bila su djeca i maliljetnici), jugoslavenski komunisti pjevaju: „Sadit ćemo žito iz neba, neka gladna Amerika i Engleska gleda“. Kako bi suzbio jedinu seosku bunu u hladnoratovskoj Europi, Tito šalje JNA na seljake u Cazinskoj krajini 1950.godine.

Žrtve komunističkog terora nisu česta tema holivudskih filmova, dokudrama i tv serijala. Ostali su samo blijeda fusnota u povijesnim udžbenicima. Nasljednici i apologeti te ubojite i moralno bankrotirane ideologije skrivaju svoje korijene kako su godinama skrivali i sporazum sklopljen između Hitlera i Staljina iz 1939. (Ribbentrop – Molotov Pakt).

Što se zna o Vasiliju Blokhinu, egzekutoru NKVD-a koji je u proljeće 1940. sam smaknuo više od 7.000 poljskih časnika? Uče li kineska djeca išta o Kulturnoj revoluciji (1966-1976) kada je Mao, u pokušaju održanja na vlasti gotovo uništio 3.000 godina kineske povijesti.

Od početka 1966. godine, u tom induciranom ludilu ubijeno je oko 2 milijuna ljudi. Među njima je 100 učitelja, koje su ubili njihovi studenti u kolovozu te iste godine. Iza suhoparne statistike skriva se enormna ljudska tragedija koja se nastavila u Kambodži pod režimom okrutne komunističke organizacije Crvenih Kmera (Kmae Krahaam). Izvorni oblik toga ludila danas živi i djeluje u Sjevernoj Koreji.

Mrtva ruka marksizma i lenjinizma još se pruža i nad Europskim kontinentom. Osam stranaka s komunističkim predznakom iz sedam zemalja sjedi u Europskom parlamentu. Među njima je i SDP, pravna sljednica Komunističke partije. Tu su i drugi titoisti prerušeni u HNS, IDS, HSS itd. Toliko o vjerodostojnosti i provedbi rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina.

Komunistički režimi nisu iza sebe ostavili samo ljudsku, ekonomsku i ekološku pustoš. Ta ideologija izobličila je mentalni sklop narednih naraštaja. Proizveli su pojedinca lišenog moralnih vrednota, osjećaja osobne odgovornosti i općeg dobra, bez inicijative i sposobnosti kritičkog razmišljanja. Ruski pisac Zinoviev, taj „proizvod“ naziva „pošteni lažov“.

U studenom 2019. U Zagrebu je gostovao beogradski povjesničar Srđan Cvetković. Na znanstvenom skupu u Hrvatskom institutu za povijest potvrdio je da je u Srbji od 1944. do 1946. smaknuto 56.000 ljudi. Tajni arhivi skrivali su strašnu istinu više od pola stoljeća. OZNA-ši su hladnokrvno likvidirali i cijele juniorske nogometne momčadi. Više od 20% poubijanih bilo je mlađe od 18 godina. I taj skup su ignorirali mainstream mediji u RH i tako nas podsjetili da organi vlasti u RH i njihovi ortaci i danas kontroliraju politički sadržaj u javnim medijima.

Što u školama u RH uče djeca o povijesti 20. stoljeća i komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom? Što znaju o najvećoj kampanji etničkog čišćenja u Europi i genocidu počinjenom nad Njemačkom manjinom na prostorima bivše Jugoslavije za vrijeme i nakon 2.svjetskog rata?

Revizija povijesti nije ono što trube antifa spodobe. Predsjednik Američke udruge povijesničara revizionizam je nazvao kao „životni krvotok povijesnog istraživanaj“. Dodao je: „Povijest je jedan kontinuirani dijalog između sadašnjosti i prošlosti.“ Ne smijemo zaboraviti da su laž i obmana utisnuti u Boljševički genetski kod, te da su oni do nedavno bili jedini autori „službene“ povijesne literature u RH.

Komunisti su vješto regrutirali svoje sunarodnjake da prokazuju, ubijaju, muče i deportiraju vlastiti narod u pustoši Sibira, Centralne Azije, i Sjeverne Kine. Time su zapečatili zavjet šutnje koji je i danas na snazi.

Povijest Istočne Europe iscrtana je u brojnim „Golim otocima“ i neistraženim masovnim stratištima i grobištima. U općini Brdovec nedavno je nađena još jedna masovna grobnica Hrvata, komunističkih žrtava.

Do dan danas sve vladajuće elite pokazale su totalni nedostatak osobne i pravne savjesti prema Hrvatima, žrtvama zločina 2. svjetskog rata i poraća. Abolirali su počinitelje i time dokazali svoju apsolutnu apatiju i besćutnost prema svakoj žrtvi. Izbrisali su njihovu osobnu patnju i ljudskost.

Ako mi odustanemo od traženja istine potpisat ćemo moralnu kapitulaciju i sudjelovati u memoricidu tj. daljem brisanju kolektivne memorije našega naroda. Izgleda da će nam još dugo ostati slon u dnevnom boravku, komentirao je Željko Glasnović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari