Pratite nas

Vijesti

Zbog prijetnji likvidacijom Bože Vukušić se požalio saborskom Vijeću za nadzor sigurnosno obavještajnih agencija

Objavljeno

na

Bože Vukušić, svjedok protiv Zdravka Mustača i Josipa Perkovića u pismu se požalio saborskom Vijeću za nadzor sigurnosno obavještajnih agencija, na Aleksandra Sašu Perkovića, savjetnika Ive Josipovića i sina optuženog Josipa Perkovića.

U pismu koje prenosimo u cijelosti, Bože Vukušić žali se na prijetnje likvidacijom.

“Vrlo poštovani gospodine Ćulumović!

Nakon višestrukih konzultacija odlučio sam upoznati Vas s problemima koje imam kao svjedok njemačkog Saveznog državnog odvjetništva u kaznenom postupku koji se vodi pred Visokim zemaljskim sudom u Muenchenu protiv šefova jugoslavenske Službe državne sigurnosti (Udbe) Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

boze_vukusicIz pouzdanih izvora dobio sam u dva navrata informacije koje upućuju na to kako neke osobe vrlo bliske Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču razmišljaju o mojoj fizičkoj likvidaciji, kao izvjesnoj mogućnosti sprječavanja mog svjedočenja.

Prvu takvu informaciju dobio sam sredinom prosinca 2013. godine, kada se očekivao početak postupka izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu. Tada mi je prenijeto kako se u krugu ljudi oko Zdravka Mustača, sastavljenom uglavnom od bivših službenika i suradnika Udbe koji su obnašali vrlo visoke dužnosti i u Republici Hrvatskoj, spominjem kao glavni krivac za situaciju u kojoj su se oni našli, te da se raspravlja o načinu sprječavanja moga djelovanja i kasnijeg mogućeg svjedočenja.

Ne samo u predmetu i postupku izručenja Perkovića i Mustača, već i za ubuduće, obzirom na tadašnju najavu hrvatskih medija novih istraga i zahtjeva za daljnjim izručenjima. Zaključak je bio kako me se pod svaku cijenu treba onemogućiti, a što je izvor koji me je o tome izvijestio nedvojbeno shvatio i kao mogućnost moje fizičke likvidacije.

Vrlo sličnu informaciju dobio sam i nedavno iz drugog izvora. Izviješćen sam o razgovoru koji se vodio nakon sastanka najviših dužnosnika hrvatske obavještajno-sigurnosne zajednice, a u kojem je sudjelovao i savjetnik predsjednika RH Ive Josipovića za nacionalnu sigurnost Saša Perković, inače sin Josipa Perkovića.

Nakon sastanka poveo se neformalni razgovor o spomenutom suđenju u Muenchenu i njegovim posljedicama, uključujući tu i istrage o drugim ubojstvima u Njemačkoj i moguće tjeralice za akterima tih ubojstava. Na pitanje jednog sudionika tog razgovora, zna li se jesam li ja, Bože Vukušić, nakon objave knjige „Zločini komunističke mafije” (Zagreb, kolovoz 2013. godine), otkrio nešto novo o čemu bih mogao svjedočiti u Muenchenu, Saša Perković odgovara: „Nisam baš siguran da će on uopće svjedočiti (u Muenchenu).”

Saša Perković u nastavku je razgovora, na primjedbu jednog od sudionika tog razgovora kako iz svega proizlazi da sam ja, Bože Vukušić, najodgovorniji što je do svega toga i došlo, komentirao riječima: „Čudim se što Vukušića već netko nije ubio.” Ovaj je izvor također shvatio komentare Saše Perkovića kao razmišljanje o mojoj fizičkoj likvidaciji.

Prema izloženom proizlazi kako se u još radikalnijem obliku ponavlja situacija iz ožujka 2006. godine, dakle u vrijeme mog svjedočenja pred Visokim zemaljskim sudom u Muenchenu u procesu protiv Krunoslava Pratesa, u međuvremenu pravomoćno osuđenog na kaznu doživotnog zatvora. Neposredni svjedoci tadašnjih rasprava o sprječavanju moje suradnje s njemačkim redarstvenim i pravosudnim sustavom upozorili su me na traženje tadašnjeg Predsjednika RH Stipe Mesića od tadašnjeg predsjednika Vlade RH Ive Sanadera i tadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa, za početak, mog uklanjanja iz državne službe, tj. sa službeničkog mjesta u Hrvatskom saboru, dok je „sve ostalo njegova briga”, ma što to značilo. Podsjećam, Saša Perković bio je i tada Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Očigledno je kako osjećaj moći Saše Perkovića i kruga ljudi oko Josipa Perkovića i Zdravka Mustača proizlazi prvenstveno iz činjenice što Saša Perković obnaša dužnost savjetnika za nacionalnu sigurnost i aktualnog predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića. Iz tog takvog osjećaja moći očigledno proizlazi i prethodno izneseno. Drugim riječima, nedvojbeno je kako se Saša Perković bez podrške dr. Ive Josipovića ne bi osjećao tako zaštićenim, što zapravo samoga aktualnog predsjednika dr. Ivu Josipovića čini najodgovornijim u cijeloj situaciji.

Posebno naglašavam da u ovom dopisu iz razumljivih razloga nisam spomenuo imena osoba koje su mi prenijele navedene informacije. Međutim, sve će te osobe, sukladno mom cjelokupnom dosadašnjem radu zasnivanom na provjerenim i dokumentiranim podacima, u slučaju krajnje i ozbiljne potrebe javno istupiti i ne samo potvrditi navedeno, nego o svemu i opširnije i detaljnije progovoriti.

Zaključno napominjem da sam o svemu prethodno iznesenom prije nekoliko dana u pisanom obliku izvijestio i mjerodavna tijela u SR Njemačkoj.”, stoji u pismu Bože Vukušića upućenom saborskom Vijeću za nadzor sigurnosno obavještajnih agencija.

Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari