Pratite nas

Reagiranja

Zbor vojnika, dočasnika i časnika HVO HR HB upozorio na neodrživost položaja hrvatskog naroda u BiH (II.dio)

Objavljeno

na

Zbor vojnika dočasnika i časnika HVO HR HB obratio se ovih dana otvorenim pismom najvišim političkim dužnosnicima hrvatskog naroda u BiH i Republici Hrvatskoj, predsjednicima političkih stranaka te crkvenim velikodostojnicima. Vojnici, dočasnici i časnici HVO-a u pismu upozoravaju na neodrživost stanja u kome se nalazi hrvatski narod u BiH, ali i branitelji HVO-a, te se nizom pitanja otvoreno obraćaju predsjednicima određenih političkih stranaka u BiH.

>>Zbor vojnika, dočasnika i časnika HVO HR HB upozorio na neodrživost položaja hrvatskog naroda u BiH (I.dio)

Prenosimo i drugi dio spomenutog pisma:

“- U svim javnim istupima političkih predstavnika HNS-a na svim javnim skupovima i tribinama redovito ističete težak položaj hrvatskog naroda u BiH, te majorizaciju, koja se provodi nad hrvatskim narodom  u BiH. Zanima nas, osim sjedanja u fotelju, i zapošljavanja podobnih, (a ne sposobnih?) kadrova koji su nerijetko i članovi vaših najužih obitelji, koje ste konkretne korake poduzeli u smislu zaštite hrvatskih nacionalnih interesa kako kroz vođenje kadrovske politike, tako i na druge načine te nam navedite barem jedan primjer uspješnosti, požrtvovnosti, kao i iskazanog domoljublja?

– Isto tako često se u predizborne svrhe spominje i javni televizijski kanal na hrvatskom jeziku, ili Hrvatski tv-kanal, pa nas zanima kako je moguće da netko tko za sebe smatra da je nacionalno svjestan  Hrvat, spreman na sebe preuzeti težak teret i obvezu vođenja i predstavljanja Hrvata u BiH, nije u stanju sve ovo vrijeme stvoriti bar jedan elektronski medij na hrvatskom jeziku, bilo javni ili na bazi javno-privatnog partnerstva? Ako je emitiranje programa na hrvatskom jeziku nemoguća misija u BiH, zbog čega godišnje »proizvodimo« stotinjak mladih novinara, dovodeći ih u besperspektivnost i neizravno ih potičući da napuštaju ove prostore u potrazi za egzistencijom? Kako je moguće da se za razliku od pronalaženja sredstava za financiranje TV- kanala na hrvatskom jeziku, istodobno pronalaze sredstva za razne privatne, poluprivatne, ili projekte, koji nisu ili nemaju status vitalnog nacionalnog interesa?

– Tko je i na koji način birao kandidate kod sastavljanja izbornih lista, te kojim načelima ste se vodili prilikom odabira kandidata za liste, tj. jesu li kriteriji bili: – stručna sprema – hrabrost – odlučnost – poštenje – domoljublje – političko iskustvo – spremnost na odricanje i vlastitu žrtvu, kao i bezuvjetna odanost hrvatskom narodu kojeg trebaju ili bi trebali predstavljati a u čije ime se i kandidiraju?

– Zbog čega na izbornim listama skoro da nije ili gotovo neznatno zastupljena braniteljska populacija? Kome ovakvi kadrovi smetaju, i zbog kojih razloga?

– Očekujete li možda da braniteljska populacija i njihove obitelji glasuju za neke dvojbene likove pozicionirane na izbornim listama, likove sumnjive prošlosti (pripadnike drugih vojski) od kojih smo se branili i u Domovinskom ratu, a koji sada zauzimaju važne pozicije u hrvatskoj kvoti na svim razinama vlasti u BiH, neovisno djeluju li kroz HNS ili izvan njega, jer ih ima u svim hrvatskim političkim strankama, ali i onima koje se samo kite hrvatskim političkim predznakom?

Iskreno se nadamo da referenca za dobro pozicioniranje nije primjerice licemjerno i dodvoravajuće ponašanje srpskoj strani, pokazano od strane aktualnog ministra pravde Bariše Čolaka u slučaju hrvatskog branitelja Tihomira Purde, iskazano kod zahtjeva za njegovo izručenje Srbiji, ili njegova posjeta Sankt Peterburgu 19.06.2014.god. i potpisivanje memoranduma o suradnji sa svojim ruskim kolegom Aleksandrom Konovalovim i to u vrijeme kada cijeli zapadni svijet provodi mjere izolacije Rusije. Isto tako, željeli bismo vjerovati da referenca za ulazak u hrvatsku kvotu vlasti nije sluganstvo pokazano prema nekim drugim središtima moći,  beogradskim, sarajevskim, banjalučkim ili međunarodnim!

– Zbog čega nitko od političkih subjekata nije zatražio od nas članova zbora hrvatskih branitelja, u velikoj mjeri i nositelja najviših ratnih odličja, invalida domovinskog rata, dragovoljaca, obitelji poginulih pripadnika HVO-a da ponudi određene kandidate za izborne liste, imajući u vidu da se u braniteljskim strukturama nalazi i veliki broj akademski obrazovanih vojnika, dočasnika i časnika koji su se svojim domoljubljem iskazali u najpogibeljnijim situacijama braneći slobodu i čast hrvatskog naroda u BiH ?

– Da li je se bilo koja hrvatska politička opcija u BiH, ili ona koja samo nosi hrvatski predznak, u bilo kojoj prigodi obratila nama hrvatskim braniteljima za bilo kakvu pomoć, ili ponudila suradnju u pogledu raznih pitanja iz područja sigurnosti i obrane u čemu imamo i veliki broj eksperata za navedena područja s ogromnim iskustvom? (Primjerice u SAD-u, Izraelu, Francuskoj kao i u Skandinavskim zemljama vojni menadžment poradi svog ogromnog iskustva u upravljanju organizacijom je široko primijenjen u mirnodopskim uvjetima. Angažirani su da vode najosjetljivije resore i institucije iz oblasti sigurnosti, obavještajnih poslova, obrane-civilne zaštite i sl., isto tako i u javnim poduzećima, upravnim odborima, zračnim kompanijama, kao i savjetodavne poslove i sl.).

– Ukoliko smatrate da je naš osnovni cilj bio otpuštanje iz službe često i bez mogućnosti ostvarivanja bilo kakvih prava –umirovljenje u koje smo poslani narijetko i bez svoje volje,  koji su vaši razlozi za takve postupke i na koje strukture se u tom pogledu oslanjate?

Jasno je da je područje sigurnosti i obrane vrlo specifična i osjetljiva tematika, ali za nas hrvatske branitelje je nedopustivo da prednost kod odabira kandidata za hrvatska mjesta imaju oni koji su bili na suprotnim stranama, boreći se protiv hrvatskog naroda u BiH i Hrvatskoj, a danas zauzimaju važne pozicije u strukturama vlasti u BiH i koji su primjerice odlikovani odličjima nekih drugih vojski, koji su osuđivani ili protiv kojih se vodi ili vodio postupak kako pred domaćim tako i sudovima u RH. Naime, u sadašnjim strukturama nemali je broj i onih koji su u bivšem totalitarnom sustavu, tijekom domovinskog rata i poraća radili kao agenti bivšeg SDB-a, KOS-a JNA, AID-a isl., koji se spominju kao egzekutori ili nalogodavci ubojstava, hrvatskih političkih emigranata i njihovih obitelji, koji su cijeli svoj radni vijek proveli radeći protiv Hrvata i hrvatskih nacionalnih interesa.

Podsjećamo, Parlament EU je osudio sve zločine totalitarnih režima i preporuka je da sve članice učine isto, a i oni koji nastoje to postati.

Zbog čega su još i danas ostala nerazjašnjena ubojstva-atentati, odnosno teroristička djela usmjerena prema Hrvatima u BiH, odnosno hrvatskim dužnosnicima i povratnicima na hrvatska ognjišta u BiH? Je li  HNS  prepoznao ovaj problem, te što je  poduzeo ili poduzima s tim u svezi, a što ostale političke stranke izvan HNS-a? Zašto nitko od hrvatskih dužnosnika javno ne postavi to pitanje? Zašto se stvari prepuštaju zaboravu? Zašto se dopušta da to postaje pravilo, pravilo zbog kojeg će se događati nove žrtve, a krivci ostati nekažnjeni ili što je najgore da krivci i dalje nastavljaju kažnjavati Hrvate, koji brane hrvatske interese, Hrvate povratnike na svoja stoljetna ognjišta, Hrvate koji se usude i reći da su Hrvati, Hrvati koji kao jedino ispravno rješenje i preduvjet za potpunu jednakopravnost Hrvata s ostala dva naroda vide treći entitet ili HERCEG BOSNU, Hrvate koji su uspješni biznismeni i u svojim tvrtkama zapošljavaju veliki broj ljudi te na taj način sprječavaju iseljavanje hrvatskog puka s prostora BiH.

Zašto je izostala reakcija HNS-a, a i svih ostalih hrvatskih političkih stranaka, u slučaju ubojstva Joze Kafadara koje ima sva obilježja klasičnog terorističkog djela s političkom porukom, zbog čega se šuti o tome? Je li to primjer kako treba štititi hrvatski nacionalni interes i istaknute Hrvate Središnje Bosne? Je li bilo tko od Vas zatražio od nadležnih institucija putem parlamenta, ili na bilo koji drugi način, izvješće o poduzetim mjerama i radnjama kao i rezultatima istrage, ili se ponašate kao i u slučaju atentata na doministra policije FMUP-a Jozu Leutara, ubojstva hrvatskih policajaca povratnika u središnjoj Bosni i dr. slične slučajeve usmjerene prema Hrvatima i katoličkim vjerskim objektima u BiH te čekate da bošnjačke para-strukture ponovo naprave neke nove monstruozne konstrukcije i optuže nevine ljude kao u slučaju Joze Leutara i opet na kraju ni zbog toga nitko nije odgovarao. Zašto??

Zašto su na čelu najvažnijih pravosudnih , sigurnosnih i obavještajnih institucija u državi i entitetu kadrovi iz jednog naroda??

-DRŽAVNI SUD-predsjednica-Bošnjakinja,

-GLAVNI DRŽAVNI TUŽITELJ-Bošnjak,

-MINISTAR SIGURNOSTI-Bošnjak (zamjenik ministra sigurnosti izjašnjava se kao Hrvat a delegiran od Bošnjaka),

-DIREKTOR AGENCIJE ZA KOORDINACIJU POLICIJSKIH AGENCIJA-Bošnjak,

-GENERALNI DIREKTOR OSA-e –Bošnjak,

-FEDERALNI MINISTAR UNUTARNJIH POSLOVA-izjašnjava se kao Srbin a izabran od strane Bošnjaka,

-DIREKTOR FEDERALNE UPRAVE POLICIJE (FMUP) također se izjašnjava kao Hrvat, a kojeg opet predlažu i biraju Bošnjaci itd., itd.

Znači li ovo da Hrvati mogu od ovih institucija očekivati samo političke progone, kao i u nebrojeno slučajeva do sada ili što već ovo podrazumijeva, možda jamstvo da sva ova ubojstva hrvatskih dužnosnika, policajaca, povratnika, gospodarstvenika i uglednika nikada neće biti rasvijetljena, a krivci da nikada neće biti pronađeni i kažnjeni?

Jeste li svoje partnere predstavnike bošnjačkih političkih stranaka zapitali zašto je izostala njihova reakcija u slučaju ubojstva Joze Kafadara, zašto bošnjačke stranke nisu javno osudile ovaj čin i zatražile od nadležnih institucija države i entiteta da ulože sve napore i pronađu odgovorne za ovaj teroristički akt? Zašto na taj način ne doprinesu kako sigurnosti tako i izgradnji povjerenja i zajedničkog suživota na prostoru BiH ili im je cilj nastaviti voditi neiskrenu i licemjernu politiku kao u prethodno navedenim primjerima uzurpirajući sve ključne institucije preko kojih vrše očitu opstrukciju, čime štite vlastiti kriminal, a što se očituje i kroz reakcije pojedinih bošnjačkih političkih predstavnika u svrhu zauzimanja boljih političkih pozicija pred predstojeće parlamentarne izbore? Niti jedna bošnjačka stranka nije se oglasila povodom najnovijih događaja, vezanih za uhićenja radikalnih vehabijskih i vođa selefijskog pokreta, te odlazak značajnog broja BiH državljana na ratišta izvan BiH (Od Sirije do Iraka) pridružujući se ISIL-u. Izostaje osuda bošnjačkih političkih predstavnika, pitamo li se, zašto?? Zar ovo nije vrhunac političkog licemjerstva, zašto o ovome šute i Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija, zar ovo nije najozbiljnija sigurnosna prijetnja i BiH i regiji nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma ili je njihov običaj da se reagira samo ukoliko se spomene treći entitet. Treći entitet (Herceg Bosna) nije sigurnosna prijetnja po BiH nego čimbenik opstanka BiH – faktor stabilnosti i preduvjet potpunoj jednakopravnosti sva tri naroda ali ne onakve BiH kakvu vide unitaristi poput Izetbegovića ili Lagumdžije gdje će dominirati radikalni Islam i gdje će se proizvoditi terorizam, već Bosne i Hercegovine gdje će njene institucije na potpuno efikasan način suprotstavljati se svim oblicima sigurnosnih ugroza, a ne samo onome što Bošnjačkim političkim liderima ne odgovara.

– Zbog čega HNS, ali i druge političke opcije, ne zauzmu jasan stav oko ovih pitanja i javno ga ne iznesu?

Zbog čega se zastupnici u Parlamentarnoj skupštini BiH (istovremeno i članovi HNS-a) kod glasovanja o povjerenju aktualnom ministru vanjskih poslova BiH Zlatku Lagumdžiji nisu izjasnili protiv, kada je poznato da ministar branitelja u Federalnoj vladi dolazi iz SDP-a čiji je predsjednik upravo Zlatko Lagumdžija, koji ništa nije poduzeo u smislu onemogućavanja nezakonitog djelovanja svoga stranačkog druga Zukana Heleza da na svaki mogući način, koristeći se najčešće protuzakonitim aktivnostima, nanosi ogromnu i nepopravljivu štetu hrvatskim braniteljima i ugledu HVO-a kao  sastavnice OS BiH kako u financijskom, materijalnom, pravnom i svakom drugom smislu, poradi čega je suodgovoran za ponašanje i postupke svog ministra? Stoga Vama predsjedniče  HNS-a gosp. Čoviću, Vama predsjedniče Glavnog vijeća HNS-a gosp Ljubiću, predsjedniče HSP BiH gosp. Jurišiću, predsjedniče HDZ 1990 gosp. Raguž,i svi ostali hrvatski zastupnici koji ste mogli uticati ili bili u  prigodi glasovati  i uskratiti povjerenje aktualnom ministru vanjskih poslova gosp. Lagumdžiji  postavljamo pitanje: gdje je tu politička principijelnost? Gdje je nacionalna svijest i odgovornost prema hrvatskim braniteljima, invalidima i članovima obitelji poginulih hrvatskih branitelja?

I unatoč donesenim presudama protiv ministra branitelja Zukana Heleza, on ih potpuno ignorira i dalje nastavlja provoditi svoju zločinačku politiku ne postupajući uopće po sudskim presudama, nastavljajući raditi na obespravljivanju i kriminalizaciji nas branitelja bivših pripadnika HVO-a sastavnice OS BiH.

S kojim pravom i po čijem ovlaštenju predsjedniče HDZ 1990 gosp. Raguž Vaš glavni tajnik gosp. Cvitanović i  „stranački“ predsjednik odbora za branitelje gosp. Petrić nastupaju u ime Nas svih hrvatskih branitelja i sa Zukanom Helezom sklapaju  sporazume, tj. prave dogovore oko isplate invalidnina-naknada jednom dijelu braniteljske populacije , čime na izravan način pričinjavate ogromnu štetu najvećem broju hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata. Pitamo se: odkud vam pravo da Nas hrvatske branitelje i invalide domovinskog rata na takav neprimjeren način koristite u predizborne svrhe? Da li ste i slučajno pomislili da ste ovakvim nečasnim i neprimjerenim postupkom, izmanipulirani od strane Zukana Heleza, čiji je osnovni cilj unijeti neslogu i razdor upravo među Nas hrvatske branitelje? Ovakav Vaš čin gospodo Raguž, Cvitanovič i Petrić je za Nas hrvatske branitelje u svakom smislu neprihvatljiv, neprimjeren, nesavjestan i krajnje neodgovoran!

Što su po pitanju zaštite branitelja i braniteljskih prava  poduzeli tzv.hrvatski ministri koji sjede u platformaškoj vladi kao primjerice: Ministar rada i socijalne skrbi gosp. Vjekoslav Čamber, otišao kao HSP a sada se ne zna niti kojoj stranci pripada, poznato je samo da zastupa unitarističke stavove vjerojatno zbog svog neznanja, inertnosti, pohlepe i licemjerstva kao i njegov kolega- Ministar financija Ante Krajina, te SDP-ov Ministar Pravde Zoran Mikulić (koji je vrlo predano radio na pomilovanjima raznih ubojica, siledžija i ostalih sa svojim kolegom nelegitimnim predsjednikom Federacije gosp. Živkom Budimirom u čemu su postigli najveći uspjeh u povijesti BiH jer pomilovati toliki broj zatvorenika (osuđenih za najteža krivična djela) u tako kratkom vremenu je za guinessovu knjigu rekorda, te dopremijer Vlade FBiH Jerko Ivanković-Lijanović iz  NSRZB koji svojim zatupljujućim istupima uglavnom promiče unitarističke stavove i cijelo vrijeme nameće komercijalni model političkog ponašanja, a svi oni zajedno ni na koji način nisu stali u zaštitu hrvatskih branitelja niti su se suprotstavili svome drugu Zukanu Helezu i njegovim monstruoznim odlukama u kojima je između ostalog obustavio isplate naknada za sve hrvatske branitelje jednostrano, dok u slučajevima kada se odnosi na pripadnike Armije javno izjavljuje da je zbog njih spreman i prekršiti zakone i zbog toga ako treba snositi sve posljedice jer oni su branili BiH. A što smo onda radili mi Zukane Helezu pripadnici HVO-a, koji smo se prvi organizirali, stali u obranu slobode i suvereniteta BiH, suprotstavivši se velikosrpskoj agresiji još onda kada je Alija Izetbegović početkom listopada 1991. Nakon napada velikosrpskih-agresorskih vojnih formacija na hrvatsko mjesto Ravno u Trebinjskoj općini izjavljivao: ”Ovo nije naš rat! Neka ga vode oni koji žele da ga vode. Mi ne želimo taj rat” te da JNA nije agresorska vojska. Imajući sve ovo u vidu mi pripadnici HVO-a za razliku od pojedinih pripadnika Armije kojima se Zukan javno obraća ne tražimo da se zbog nas krše zakoni, mi tražimo da se poštuju tj. da se Zakon primjenjuje sustavno i podjednako prema svima a ne selektivno, samo prema Nama bivšim pripadnicima HVO-a od kada je on ministar.

Zar za vas gospodo “ HVO“ i hrvatski branitelji ne spadaju u najviši stupanj zaštite nacionalnih interesa i tko to ima pravo, ili smije, na takav se način odnositi prema nama i našoj sastavnici OS BiH, a da zbog toga ne bude ni na koji način sankcioniran?

Pojašnjenje: Zukanu Helezu a i ostalima koji to ne znaju (mi hrvatski branitelji smo prva organizirana vojna formacija koja je stala u obranu BiH njene cjelovitosti i njenog suvereniteta, podsjećamo: Hrvatsko vijeće obrane (HVO) formirano je od strane HZHB 08. travnja 1992. do tog datuma hrvatski narod u BiH organizirao je obranu preko općinskih Kriznih stožera  (Rujan 1991.) suprotstavljajući se velikosrpskoj agresiji na BiH, a sve u skladu sa tadašnjim „Zakonom o narodnoj obrani“ .)

– Je li takav postupak u prešutnom suglasju s nekim međunarodnim središtima, koji desetljećima“ HVO i hrvatski narod“ pokušavaju, najprije medijski a zatim i sudski, proglasiti zločinačkom organizacijom, krivotvoreći tako povijesnu činjenicu da je upravo „HVO“ u proljeće 1992. obranio BiH (spriječivši daljnje napredovanje JNA i VRS) i južne dijelove Republike Hrvatske, ali i pridonio stvaranju preduvjeta za provođenje vojno-redarstvene operacije „Oluja“, koja je pored oslobađanja prostora RH i BiH omogućila i potpunu deblokadu Bosanske Krajine?

Poradi svega spomenutoga, pozivamo, sve institucije hrvatskog naroda u BiH, sve hrvatske političke stranke, sve Hrvate koji predstavljaju ili se nalaze u nekim drugim (multietničkim) političkim opcijama, sve hrvatske intelektualce, uglednike, biskupe, svećenike, akademike, gospodarstvenike, profesore, sportaše, glazbenike, novinare i dr., sve hrvate koji se nalaze na bilo kojim pozicijama u BiH, da budu nacionalno svjesni i odgovorni kako prema sebi tako i prema svome hrvatskom narodu u BiH, da se priključe ili na bilo koji drugi način daju iskrenu potporu i doprinos u radu HNS kao svenarodnog parlamenta, institucije oko koje će svi hrvati biti jedinstveni i koja neće zastupati stranačke interese, već koja će  isključivo zastupati i braniti hrvatske nacionalne interese tj. interese svih Hrvata u BiH, a sve poradi očuvanja jedinstvene i cjelovite zajedničke nam domovine Bosne i Hercegovine, države „ravnopravnih“ naroda koje nema i ne može biti bez Hrvata kao najstarijeg naroda u BiH.

Gospodo hrvatski politički predstavnici u BiH, ali i vi koji samo nosite hrvatski predznak u imenu vaše stranke, te vi koji se izjašnjavate hrvatskim nacionalnim imenom, a za sebe smatrate da pripadate multietničkim-građanskim strankama ili strukturama, u razdoblju koje je pred nama od Vas očekujemo da ćete se oglasiti tj. očitovati glede pitanja navedenih u ovom dopisu, te tako doprinijeti rješavanju nagomilanih dvojbi, a sve s ciljem zajedničkog djelovanja na očuvanju hrvatskog naroda u BiH”, stoji u pismu Zbora vojnika, dočasnika i časnika HVO HR HB upućenog ovih dana  najvišim političkim dužnosnicima hrvatskog naroda u BiH i Republici Hrvatskoj, te najvišim crkvenim velikodostojnicima.

>>Zbor vojnika, dočasnika i časnika HVO HR HB upozorio na neodrživost položaja hrvatskog naroda u BiH (I.dio)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Đapić: Pupovčev i Radinov zahtjev je povijesni politički presedan

Objavljeno

na

Objavio

isječak/VL

Pozivamo prije svega saborske zastupnike HDZ-a, zatim sve saborske zastupnike hrvatskog Sabora, pogotovo sve koji se javno predstavljaju hrvatskim nacionalistima, konzervativcima, kršćanima i suverenistima da odbiju zahtjev Milorada Pupovca i Furija Radina o ozakonjivanju opasne namjere tzv.ekskluzivnog etničkog popisa stanovništva predviđenog za 2021.godinu.

Ovo je kritično testno pitanje za iskazivanje  minimuma samosvijesti i zastupnicima ljevice u Hrvatskoj, jer je u suprotnosti zagovaranje građanske državne paradigme i etnicizacija temeljnih državnih poslova.

Pupovčev i Radinov zahtjev u vidu amandmana na Zakon o popisu je povijesni politički presedan. Zamislite da promotori Islamske države ili Al Qaide traže od američkog Kongresa isključivo pravo popisivanja muslimana u SAD.

Nakon vremenskog odmaka od vojnih evidencija JNA, koji su služili za pripremu agresije na Hrvatsku danas imamo prikriveni zahtjev s istom političkom i strateškom namjerom. Srbe u Hrvatskoj bi popisivali Srbi, Bošnjake Bošnjaci, Rome Romi, Mađare Mađari i Talijane Talijani.

Kad su etnički Srbi u Hrvatskoj u pitanju cijeli svijet je svjedočio brutalnoj agresiji protiv hrvatskog naroda devedesetih godina XX.stoljeća, a svjedoči i danas i svijet i Hrvatska da se baš nitko od poraženih aboliranih neprijatelja Republike Hrvatske nije odrekao ni jednoga cilja velikosrpskog programa.

Ta programska platforma integrirana je u tzv.srpskim organizacijama u Hrvatskoj, programski i kadrovski pod potpunim utjecajem SDSS-a i SPC-a i uz katastrofalno nerazumnu potporu hrvatske države kontrolira srpsku nacionalnu manjinu. Dajući u ruke aktom države pravo na popisivanje etničkih Srba pripadnicima tih organizacija legalno se u Hrvatskoj omogućuje stvaranje regrutne evidencije i strateške baze za nesmetano pripremanje nekih novih agresija na hrvatski narod.

Popis stanovništva je polazišni temelj svih državnih i nacionalnih projekcija u razdoblju od najmanje deset godina, pa je s obzirom na otvoreno antihrvatske politike i ciljeve Pupovčevih srpskih organizacija u Hrvatskoj, prepuštanje izvođenja popisa njegovim organizacijama izravan strateški udar na nacionalnu sigurnost zemlje, ali i posve izvjesno širenje pretpostavki za isticanje sve bezobraznijih zahtjeva hrvatskoj državi i širenje spektra izmišljenih prava nacionalnih manjina. S ovim zahtjevom dezintegracija Hrvatske dolazi u kritičnu točku, kada se svatko tko razmišlja nacionalno, civilizirano i jasno mora trgnuti i reći – dosta.

Zato pozivamo sve političke stranke, nacionalne organizacije, institucije i pojedince da se oštro usprotive ovome nevjerojatnom presedanu, stoji u priopćenju kojega potpisuje Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić, dipl.iur.

Što se krije iza zahtjeva manjina za vlastitim popisivačima stanovništva?!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Pakracu se obilježava početak Domovinskoga rata

Objavljeno

na

U Pakracu, jednom od gradova Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, u nedjelju, 1. ožujka obilježit će se 29. obljetnica početka Domovinskog rata.

Ovu svečanost-ponosa i tuge- organizirat će Grad Pakrac i Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske.

Srbi koji su bili zaposleni u hrvatskoj policiji toga su dana 1991. razoružali policajce hrvatske nacionalnosti i preuzeli nadzor nad policijskom postajom. Zajedno s naoružanim civilima, Srbi su opkolili i zgradu Skupštine općine te skinuli hrvatske zastave i postali svoje- Republike Srbije, ali i one s četničkim obilježjima.

Na sjednici Skupštine općine Pakrac (22.2. 1991.) donijeli su odluku da se ovo područje pripaja  tzv. SAO Krajini. Nu, već drugog dana hrvatski policajci koji su stigli iz Zagreba, ali i drugih krajeva, ponovno su uveli reda i potjerali pakračke i ine četnike u obližnje šume, gdje su se zadržali još jedno vrijeme.

Međutim, i ovom prigodom valja se podsjetiti i na dva ratna zločinca –Veljka Džakulu (inače, miljenika bivšeg žalosnog predsjednika RH Ive Josipovića) i potpukovnika zloglasne JNA Stevana Harambašića.

Naime, u svojoj knjizi  „Moja sjećanja“ (str. 240-241) bivši ratni zapovjednik policije  uz ostalo piše  i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.

Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede  Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Vojno redarstvene operacije Bljesak  nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim se vlastima predao  4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.

Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.

A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon njihova uhićenja? Nažalost, isto ili slično, kao i s nekim drugim srpskim četnicima, odnosno ratnim zločincima.

Ivkanec piše:

„Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se prvi ratni policajac Pakraca te nastavlja:

„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kada će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji  Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću. Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci  za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu  Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod  sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo  s problemom  krivičnog gonjenja  naših ljudi zbog delikta: presijecanja  voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo  iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces  povratka  izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen.  Srpski komandant Harambašić  je nakon nekoliko mjeseci  od predaje posredstvom  Međunarodnog crvenog križa  otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – istaknuo je u svojoj knjizi  ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.

Nakon ovog i ovakvog svjedočenja, oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvarali hrvatsku državu, s pravom se pitaju- tko je tu lud, a tko normalan, tim više što su „puni“ zatvori hrvatskih branitelja, što i jedan Džakula i dalje može po njima nesmetano i bez kazne – pljuvati i klevetati.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari