Pratite nas

Komentar

Zdravko Tomac: Ante Tomić u užasnom govoru mržnje izjednačio Marijanu Petir i Karadžića

Objavljeno

na

Marijana Petir, hrvatska europarlamentarka, jedna od rijetkih političara koja se ne srami izražavati svoj katolički svjetonazor, napisala je na Twiteru: “Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt!”

[ad id=”93788″]

Taj tekst u kojem nema ništa sporno, ništa uvredljivo, ništa prijeteće a još manje zločinačko poslužio je Anti Tomiću za nevjerojatne optužbe u kojima ide tako daleko da hrvatsku europarlamentarku stavlja u isti koš s Radovanom Karadžićem, koji je prvostupanjskom presudom u Haagu osuđen na četrdeset godina zbog ratnih zločina i genocida, i sa zloglasnim masovnim ubojicom Norvežaninom Andreasom Breivikom.

Dakle, Marijanu Petir tretira kao dio trolista genocidnog ratnog zločinca i strašnog poremećenog masovnog ubojice.

Svoj tekst u Jutarnjem listu pod naslovom “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu” završava sljedećim pasusom u kojem opisuje radost strašnog zločinca što mu je navodno njegov uzor Marijana Petir poslala s potpisom svoju fotografiju. Navodim pasus kojem ne treba nikakav komentar jer je on esencija mržnje, netrpeljivosti i podmetanja na koje bi moralo reagirati Novinarsko društvo kada bi stvarno bilo Novinarsko društvo. Evo tog pasusa:

“Čuvar u strogo čuvanom zatvoru na jugu Norveške otključao je vrata ćelije i plavokosom zatvoreniku, kao i svakog jutra, uobičajeno dovezao kolica s hrpom pošte od obožavatelja i obožavateljica diljem našeg planeta, a ovaj je nervozno prekopao između pisama i razglednica sa slikama dalekih gradova tražeći samo jedno. Kad je ugledao ime na stražnjoj strani jedne omotnice, srce mu je radosno zaigralo. Andreas Breivik nestrpljivo je razderao pismo i nasmiješio se gledajući potpisanu fotografiju Marijane Petir”.

U tekstu Ante Tomić prepričava nepostojeće izmišljeno pismo zločinca Andreasa Breivika Radovanu Karadžiću u kojem masovni zločinac odaje priznanje Radovanu Karadžiću, njegovoj pravednoj borbi za istrebljivanje islama. Pišući između ostalog kako navodi Tomić “na vlastitoj sam se koži osvjedočio kako su naša kršćanska braća i sestre slaboumna, slijepa i gluha za zlo koje dolazi s istoka” te navodi da njegova (Karadžićeva) borba u istrebljivanju zla nije prepoznata, čak štoviše da je zbog toga neopravdano osuđen.

Nakon toga Tomić citira izmišljeno pismo Karadžića Marijani Petir u kojem Karadžić piše: “prijatno me iznenadilo kada ste prije nekoliko dana na Twiteru napisali: Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt!”.

I tada Tomić kroz izmišljeno pismo propagira Karadžića i brani njegove zločine sljedećim riječima: “Pišem Vam jer sam i sam čovjek Hrišćanin, koji je ceo svoj život posvetio zaštiti hrišćanske vere i koji je zbog toga naposletku teško stradao. Nepravedno zatvoren na četrdeset godina teške robije gledam raspomamljene balije i Alijine plaćenike kako nekažnjeno ubijaju po evropskim prestonicama i govorim u sebi: Pa zar Evropa nakon Pariza i Brisela ne zna protiv koga smo se mi borili?!”

Izmišljeno kao Karadžićevo pismo Marijani Petir Ante Tomić završava sljedećim monstruoznim tekstom:

“Ne mogu da ne osetim bes i nezadovoljstvo da te barabe i dušmani i dalje slobodno šetaju našim ulicama, uživajući simpatije levičara i liberala, dok branitelji naše autentične evropske vere i tradicije, čame u ćelijama. Ali, opet, draga gospođo poslanice, ohrabruje me i raduje da na svetu živi neko kao Ivić Pašalić, da ima još ljudi poput vas i mene, ljudi koji se ne boje poginuti braneći sve ono i sveto i lepo što su nam naši pradedovi namreli. Pozdravljam vas na kraju stihovima onoga vašeg hrvatskog pevača:

‘Sude mi zato što svoje volim,

Volim najviše.

Što sam branio moje najdraže.’

Srdačno Vaš,

Radovan Karadžić.”

Dakle, Ante Tomić tvrdi da između europske parlamentarke Marijane Petir i provoditelja genocida Radovana Karadžića i masovnog ubojice Andreasa Breivika nema razlike. On direktno optužuje Marijanu Petir da se ustvari zalaže za odmazdu, za politiku oko za oko, zub za zub. Da je postala uzor i Karadžiću i Breiviku, jer navodno ona potpuno podržava njih. To sugerira i veliki naslov članka “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu”. To sugerira i velika slika Marijane Petir s čašom šampanjca u ruci potpisana sljedećim tekstom: “U svom uredu u Europskom parlamentu Hrvatska poslanica je teško uzdahnula i spustila pismo osuđenog srpskog ratnog zločinca razmišljajući kako su stvari koji put zamršene i složene, kako je istina voda duboka”.

Taj svoj strašan tekst u kojoj optužuje europsku parlamentarku, da se zalaže da politiku koju su provodili protiv muslimana Radovan Karadžić i njegovi zločinci i masovni zločinac Breivik treba nastaviti, da je to jedino rješenje. I da sve bude tragičnije, taj tekst pun mržnje, podmetanja i lažnih optužbi, koji izjednačava europsku parlamentarku s teškim masovnim zločincima, objavljen je upravo u vrijeme kada je na Uskrs počinjen veliki masovni zločin u Pakistanu protiv kršćana, gdje su ubijena i mnoga djeca i najavljeni novi zločini.

Tomić u svom članku ismijava strah ljudi od mogućih novih terorističkih napada. Čak piše kao da se namjerno preuveličavaju ti teroristički napadi da bi se vodila protuislamska politika.

Nije to prvi puta da Ante Tomić piše govorom mržnje. Više puta sam na to ukazivao. Zato nisam mogao prešutjeti ni ovaj užasni uskrsni govor mržnje Ante Tomića u kojem ismijava kršćanski svjetonazor i vjeru, u kojoj se ruga ne samo Marijani Petir nego i svim kršćanima. Rugao se i ruga se Ante Tomić i mnogim drugim vrednotama hrvatskog društva. Jedanput je otišao tako daleko da je ruglu izvrgnuo i vukovarske majke i njihovu tugu za poginulim i nestalim sinovima optuživši vukovarske majke da “izopačeno uživaju u svijećama i suzama”. On predlaže da im se zabrani da nose crninu jer je vrijeme korote prošlo. On ih optužuje da su krive jer “ne daju da se skine crnina”, jer su “okrutni čuvari tuge”, jer su “zarobljene uspomenama”, jer čine život užasnim u Vukovaru u kojem je “svaki dan dan mrtvih”.

Dakle, Ante Tomić je strašnu i neutješnu bol vukovarskih majki, koja je doživotna pretvorio u izopačeno uživanje u svijećama i suzama.

Na isti je način Ante Tomić u ovom članku europsku parlamentarku Marijanu Petri optužio da se ustvari zalaže i traži da se ponovi Karadžićeva genocidna politika i masovna ubojstva Andreasa Breivika u nužnoj osveti koju kršćani moraju izvršiti nad muslimanima.

Piše Tomić: “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu, a ako vas, razumljivo, frustrira da je naša kršćanska strana nedopustivo popustljiva mudžahedinskim propalicama i pederima, da je mlaka i pasivna, sramotno miroljubiva pa i često neorganizirana i dezorijentirana, možemo vas utješiti. Nije sve izgubljeno. Sposobni se pojedinci sa svih strana, s europskog juga i sjevera, s istoka i zapada, u tajnosti okupljaju. Oni su u vezi, čvrsto umreženi, frendovi su na fejsu, i samo čekaju znak”.

Ante Tomić bez srama je podmetnuo Marijani Petri da ona spada u to društvo zločinaca i onih koji bi kao Karadžić ponovno krenuli u križarski rat protiv islama.

[ad id=”93788″]

Ovakvu monstruoznu optužbu dugo vremena nisam imao prilike pročitati. Ona duboko zabrinjava jer je napisana na Uskrs u jednim hrvatskim novinama i jer nema adekvatne reakcije. Reagirao je samo posredno kardinal Bozanić osuđujući tezu da mediji žele zlo. Nije naveo konkretne primjere ali je vjerojatno mislio i na ovaj tekst, jer on svakako spada u sam vrh govora mržnje u kojem se kršćanstvo izjednačava sa zločinima.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zekanović: Treći entitet za Hrvatski narod u BiH jedina je šansa za opstanak!!!

Objavljeno

na

Objavio

Treći entitet za Hrvatski narod u BiH jedina je šansa za opstanak!!!
Dosta je bilo preglasavanja, dominacije i obespravljivanja od strane bošnjačke većine unutar Federacije BiH, kazao je Zekanović. Pogledajte video!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Komšić je mahalaški titoistički prevarant koji uništava BiH

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor raspravlja o prijedlogu Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u BiH, među vladajućima i oporbom nema suglasnosti. Saborski zastupnik Neovisnih za Hrvatsku Zlatko Hasanbegović govorio je o tome kako se Izborni zakon u BiH može riješiti.

Prenosimo govor u cijelosti:

“Poštovani,

Ovih dana slušamo savjete s raznih strana kako bi se Hrvatski sabor trebao distancirati od svake rasprave o Bosni i Hercegovini i položaju njezinih Hrvata, kao da je riječ o Lihtenštajnu, a ne i hrvatskoj domovini te i ustavom definiranom, među ostalim, i hrvatskom državom.

Nije pitanje zašto Hrvatski sabor i hrvatska državna politika raspravljaju i odlučuju o Bosni Hercegovini, već pravo pitanje glasi i 1991. 1993.., kao i danas 2018., što i kako se raspravlja i odlučuje, čini li to ispravno i u interesu hrvatskoga naroda i države ili krivo i nasuprot autentičnim interesima hrvatske države i Hrvata u Bosni i Hercegovini. O tome su se lomila nacionalna koplja i devedesetih i u trećejanuarskoj eri nakon 2000.-te, o tome se lome koplja i danas lomit će se i sutra.

Ne radi se ovdje ni o ustavnoj obvezi, niti o dejtonsko-pariškom sporazumu dio kojega je i Ustav Bosne i Hercegovine, kao izvor svih problema, a koji je potpisala kao jedna od tri ugovorne strane i Republika Hrvatska. Ne radi se ni o tome da Hrvatski sabor ima pravo raspravljati o Bosni i Hercegovini barem jednako kao i američki Kongres ili britanski Dom lordova ili bilo koji od trećerazrednih briselskih činovnika, diplomata i ćata, a što čine svakodnevno bez da im je bilo tko ikada išta prigovorio.

Stotinu i pedeset godina Bosna i Hercegovina je stožerna točka hrvatskoga nacionalnog pitanja, stoljeće i po Hrvati se u njoj bore i krvare za opstanak i za svoja temeljna narodna prava, i svaki pogled na zemljovid iznova nam govori: sve dok će postojati hrvatska država i sve dok će Hrvati postojati kao narod, hrvatska će sudbina biti povezana i uvelike ovisna o prilikama i sudbini Bosne i Hercegovine te ostvarenju autentičnih hrvatskih interesa na cjelokupnom njezinu području.

Nisu ni Visoki predstavnici, ni Bruxelles, ni Tadić, jučer, ni Vučić danas, Karadžić jučer, a brat Dodik danas mjera hrvatskih interesa. Hrvatske narodne i državne interese ne smiju niti mogu određivati srpske težnje i potrebe srpske države i prekodrinske kvazidržave, niti samoubilačko protuhrvatsko sektaštvo i kratkovidnost bilo koje bošnjačke politike.
Ali te hrvatske interese ne mogu definirati ni bilo koja uska perspektiva, koja gubi iz vida općehrvatsku sliku, a još manje kojekakovi udbaški poslovno-kriminalni lobiji, povezani s Beogradom i Banja Lukom, stranim središtima moći i kombinacijama velesila.

To se ne postiže neobvezujućim papirnatim kamilica deklaracijama, ispraznim verbalnim nadmetanjem koje će uskoro nastupiti u sabornici, a još manje praznim junačenjem koje nikoga ni na što ne obvezuje. To se postiže promišljanjem naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti: postiže se razboritom državničkom politikom koje u ovom trenutku u Zagrebu kojim vlada hrvatsko-srpska koalicija nema niti u tragovima. Hrvatski narodni i državni interes je kristalno jasan. Osiguranje potpune političke, pravne i državne jednakopravnosti, narodne opstojnosti i života Hrvata u cijeloj Bosni i Hercegovini koja i radi sebe i radi nas treba biti mirna, stabilna i pravedno uređena, da bi kao takva bila jamac opstanka i jednakopravnosti Hrvata, ujedno saveznik i prijatelj hrvatske države.

Ta jednakopravnost mora se zrcaliti u svakom dijelu narodnoga života, od izbornoga zakonodavstva do stvarnog položaja Hrvata u svakoj grani vlasti na svim razinama.

Budimo jasni i konkretni krenimo od temelja.

Izvor hrvatskog drugorazrednog položaja u Bosni i Hercegovini predstavlja njezin ustavno-pravni temelj rođenog u Daytonu, a izborni zakon je tek derivat te činjenice. Dvoentitetska podjela zemlje na entitet zvan Republika Srpska, nastao na genocidu i biološkom uništenju Hrvata i Bošnjaka i Federaciju kao takav je sistemski okvir hrvatskog drugorazrednog položaja koji se u svojoj biti ne može iz temelja izmijeniti kozmetičkim izmjenama izbornoga zakonodavstva. Zato je dirljivo vidjeti, koliko se truda ulaže kako bi se ignoriralo i previdjelo i u ovoj deklaraciji biološko ratno istrebljenje Hrvata s područja entiteta RS, od Bosanske Posavine, preko Prijedora do Banja Luke.

Ono što jest ostvarivo danas i što je u ovom trenutku minimum minimuma hrvatskih političkih zahtjeva u Bosni i Hercegovini iza kojih treba stajati i hrvatska država jest korjenita reforma izbornog zakonodavstva na svim razinama i otklanjanje svih nedostataka i ograničenja koja krše načelo jednakopravnosti i legitimnog hrvatskog političkog predstavljanja, a ne samo nekih o kojima se selektivno i dnevno-politički govori u deklaraciji.

Kada je riječ o izborima za članove predsjedništva na kojima je po treći put izborom Željka Komšića, titoističkog mahalskog uličnog demagoga, prodavača magle, uzurpatora i rušitelja Bosne i Hercegovine, pogažena politička volja hrvatskoga naroda, mogućnost takve izborne manipulacije izravno proizlazi iz odredbi dejtonskoga ustava koje su potom pretočene i u izborni zakon, uz prešutnu suglasnost hrvatske politike, točnije sestrinskog HDZ-a, potvrđenoj i pristajanjem na sudjelovanje u svim izbornim procesima od poraća do danas.

Naime, ustavnom odredbom da predsjedništvo, kao državno tijelo, za razliku od parlamenta par exellence nacionalnog, a ne građanskog predstavništva, što god o tome mislili titoistički tzv. antinacionalistički nacionalisti i antifašistički fašisti u Bosni i Hercegovini, čine tri člana, jedan Srbin, ali isključivo biran u Republici Srpskoj, te po jedan Bošnjak i Hrvat, ali isključivo birani i kandidirani u Federaciji, o čemu nema niti slova u ovoj deklaraciji, iz prava na legitimno nacionalno predstavništvo te ustavnoj diskriminaciji i segregaciji podvrgnuti su svi Hrvati i Bošnjaci u republici Srpskoj te svi Srbi u Federaciji koji nemaju pravo biti birani i birati članove predsjedništva iz naroda kojima pripadaju.

Ono što je ključno, ovu vrstu prešućene diskriminacije i Hrvata, potvrdio je tj. osporio i europski sud za ljudska prava, (Pilav protiv Bosne i Hercegovine), ali zanimljivo gospodine Ljubiću, ni o tome u deklaraciji niti slova. Primjerice, kada bi ste Vi gospodine Ljubiću odlučili preseliti u Derventu, koja je dio Bosne i Hercegovine, a ne Srbije, bilo bi Vam zabranjeno istaknuti kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva.

U vezi s izbornim zakonom, posebice izborom članova državnog predsjedništva, diskriminatorske odredbe moguće je cjelovito, a ne parcijalno ukloniti samo na sljedeći način i to je meritum rasprave o kojoj u ovom saboru kompetentno, konkretno i na temelju činjenica, a bez jeftinog parolaštva, može govoriti manji broj zastupnika nego što ima prstiju na jednoj ili dvije ruke.

Prvo, potrebno je promijeniti diskriminatorsku odredbu Ustava Bosne i Hercegovine koja treba glasiti Predsjedništvo Bosne i Hercegovine čine Hrvat, Bošnjak i Srbin bez navođenja entiteta.

Ovu odredbu treba pretočiti u izborni zakon na jedan od dva moguća načina. Prvi, da se članovi državnog predsjedništva biraju neposredno u jednoj izbornoj jedinici koju čini cijela država, a ne entiteti, te uz odredbu koja bi onemogućila i u tom slučaju moguću pojavu gaženja hrvatske političke volje i političkog štetočinstva a la Komšić, da srpskog člana predsjedništva biraju birači u biračkom popisu izjašnjeni kao Srbi, bošnjačkog kao Bošnjaci te hrvatskog kao Hrvati.

Drugi mogući način koji bi onemogućio svaki budući slučaj Komšić jest izbor članova predsjedništva u parlamentarnoj skupštini uz potvrdu doma naroda, a što je još 2006. jamčio tzv. travanjski paket ustavnih promjena iza kojih je stajala tadašnja američka administracija i koji je trebao biti tek početak daljnje ustavne nadogradnje.

Umjesto da se hrvatski državnički odgovorno prihvate ove ustavne promjene, pristupilo se političkom avanturizmu i stranačkom spletkarenju. Na ustavne promjene je tada pristao i notorni tzv. hrvatski prijatelj Milorad Dodik, ali i HDZ Bosne i Hercegovine i akademik Čović, te SDA, pa i kvazigrađanski SDP, iz kojeg je kasnije pobačen Komšić, ali ih je u parlamentu srušila neprincpijelna koalicija između Harisa Silajdžića te tadašnjeg HDZ-a gospodina Ljubića, utemeljenog na poticaj i uz blagoslov Ive Sanadera.

Neprincipijelna koalicija, motivirana, kako stoji na wikileaksu objavljenoj depeši tadašnjeg američkog veleposlanika, cit. „neutaživom glađu za vlašću Harisa Silajdžića i osvetom Bože Ljubića autokratu Draganu Čoviću koji jed godinu dana ranije na saboru HDZ-e pobijedio Ljubića cit. „najvjerojatnije zahvaljujući izbornim manipulacijama“.

Neodgovorno odbijanje travanjskog paketa 2006. ključan je trenutak, s dalekosežnim katastrofalnim posljedicama kojim je začet tekući sunovrat Bosne i Hercegovine te omogućeno gaženje političke volje hrvatskoga naroda što je jedini stvarni i uzrok i povod ovoj današnjoj saborskoj raspravi.

Zašto na ovo podsjećam? Zato što hrvatska javnosti te Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju znati da su njihovom sustavnom poratnom urušavanju političkog položaja u Federaciji uz bošnjačko samoubilačko političko sektaštvo i zloporabe nedostataka izbornog sustava pridonosili i oni hrvatski politički predstavnici danas svoju političku odgovornost žele podijeliti, među ostalim, i s onima koji u takvoj neodgovornoj i protuhrvatskoj politici nikada nisu niti će ikada sudjelovati.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari