Pratite nas

Komentar

Zdravko Tomac: Ante Tomić u užasnom govoru mržnje izjednačio Marijanu Petir i Karadžića

Objavljeno

na

Marijana Petir, hrvatska europarlamentarka, jedna od rijetkih političara koja se ne srami izražavati svoj katolički svjetonazor, napisala je na Twiteru: “Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt!”

[ad id=”93788″]

Taj tekst u kojem nema ništa sporno, ništa uvredljivo, ništa prijeteće a još manje zločinačko poslužio je Anti Tomiću za nevjerojatne optužbe u kojima ide tako daleko da hrvatsku europarlamentarku stavlja u isti koš s Radovanom Karadžićem, koji je prvostupanjskom presudom u Haagu osuđen na četrdeset godina zbog ratnih zločina i genocida, i sa zloglasnim masovnim ubojicom Norvežaninom Andreasom Breivikom.

Dakle, Marijanu Petir tretira kao dio trolista genocidnog ratnog zločinca i strašnog poremećenog masovnog ubojice.

Svoj tekst u Jutarnjem listu pod naslovom “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu” završava sljedećim pasusom u kojem opisuje radost strašnog zločinca što mu je navodno njegov uzor Marijana Petir poslala s potpisom svoju fotografiju. Navodim pasus kojem ne treba nikakav komentar jer je on esencija mržnje, netrpeljivosti i podmetanja na koje bi moralo reagirati Novinarsko društvo kada bi stvarno bilo Novinarsko društvo. Evo tog pasusa:

“Čuvar u strogo čuvanom zatvoru na jugu Norveške otključao je vrata ćelije i plavokosom zatvoreniku, kao i svakog jutra, uobičajeno dovezao kolica s hrpom pošte od obožavatelja i obožavateljica diljem našeg planeta, a ovaj je nervozno prekopao između pisama i razglednica sa slikama dalekih gradova tražeći samo jedno. Kad je ugledao ime na stražnjoj strani jedne omotnice, srce mu je radosno zaigralo. Andreas Breivik nestrpljivo je razderao pismo i nasmiješio se gledajući potpisanu fotografiju Marijane Petir”.

U tekstu Ante Tomić prepričava nepostojeće izmišljeno pismo zločinca Andreasa Breivika Radovanu Karadžiću u kojem masovni zločinac odaje priznanje Radovanu Karadžiću, njegovoj pravednoj borbi za istrebljivanje islama. Pišući između ostalog kako navodi Tomić “na vlastitoj sam se koži osvjedočio kako su naša kršćanska braća i sestre slaboumna, slijepa i gluha za zlo koje dolazi s istoka” te navodi da njegova (Karadžićeva) borba u istrebljivanju zla nije prepoznata, čak štoviše da je zbog toga neopravdano osuđen.

Nakon toga Tomić citira izmišljeno pismo Karadžića Marijani Petir u kojem Karadžić piše: “prijatno me iznenadilo kada ste prije nekoliko dana na Twiteru napisali: Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt!”.

I tada Tomić kroz izmišljeno pismo propagira Karadžića i brani njegove zločine sljedećim riječima: “Pišem Vam jer sam i sam čovjek Hrišćanin, koji je ceo svoj život posvetio zaštiti hrišćanske vere i koji je zbog toga naposletku teško stradao. Nepravedno zatvoren na četrdeset godina teške robije gledam raspomamljene balije i Alijine plaćenike kako nekažnjeno ubijaju po evropskim prestonicama i govorim u sebi: Pa zar Evropa nakon Pariza i Brisela ne zna protiv koga smo se mi borili?!”

Izmišljeno kao Karadžićevo pismo Marijani Petir Ante Tomić završava sljedećim monstruoznim tekstom:

“Ne mogu da ne osetim bes i nezadovoljstvo da te barabe i dušmani i dalje slobodno šetaju našim ulicama, uživajući simpatije levičara i liberala, dok branitelji naše autentične evropske vere i tradicije, čame u ćelijama. Ali, opet, draga gospođo poslanice, ohrabruje me i raduje da na svetu živi neko kao Ivić Pašalić, da ima još ljudi poput vas i mene, ljudi koji se ne boje poginuti braneći sve ono i sveto i lepo što su nam naši pradedovi namreli. Pozdravljam vas na kraju stihovima onoga vašeg hrvatskog pevača:

‘Sude mi zato što svoje volim,

Volim najviše.

Što sam branio moje najdraže.’

Srdačno Vaš,

Radovan Karadžić.”

Dakle, Ante Tomić tvrdi da između europske parlamentarke Marijane Petir i provoditelja genocida Radovana Karadžića i masovnog ubojice Andreasa Breivika nema razlike. On direktno optužuje Marijanu Petir da se ustvari zalaže za odmazdu, za politiku oko za oko, zub za zub. Da je postala uzor i Karadžiću i Breiviku, jer navodno ona potpuno podržava njih. To sugerira i veliki naslov članka “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu”. To sugerira i velika slika Marijane Petir s čašom šampanjca u ruci potpisana sljedećim tekstom: “U svom uredu u Europskom parlamentu Hrvatska poslanica je teško uzdahnula i spustila pismo osuđenog srpskog ratnog zločinca razmišljajući kako su stvari koji put zamršene i složene, kako je istina voda duboka”.

Taj svoj strašan tekst u kojoj optužuje europsku parlamentarku, da se zalaže da politiku koju su provodili protiv muslimana Radovan Karadžić i njegovi zločinci i masovni zločinac Breivik treba nastaviti, da je to jedino rješenje. I da sve bude tragičnije, taj tekst pun mržnje, podmetanja i lažnih optužbi, koji izjednačava europsku parlamentarku s teškim masovnim zločincima, objavljen je upravo u vrijeme kada je na Uskrs počinjen veliki masovni zločin u Pakistanu protiv kršćana, gdje su ubijena i mnoga djeca i najavljeni novi zločini.

Tomić u svom članku ismijava strah ljudi od mogućih novih terorističkih napada. Čak piše kao da se namjerno preuveličavaju ti teroristički napadi da bi se vodila protuislamska politika.

Nije to prvi puta da Ante Tomić piše govorom mržnje. Više puta sam na to ukazivao. Zato nisam mogao prešutjeti ni ovaj užasni uskrsni govor mržnje Ante Tomića u kojem ismijava kršćanski svjetonazor i vjeru, u kojoj se ruga ne samo Marijani Petir nego i svim kršćanima. Rugao se i ruga se Ante Tomić i mnogim drugim vrednotama hrvatskog društva. Jedanput je otišao tako daleko da je ruglu izvrgnuo i vukovarske majke i njihovu tugu za poginulim i nestalim sinovima optuživši vukovarske majke da “izopačeno uživaju u svijećama i suzama”. On predlaže da im se zabrani da nose crninu jer je vrijeme korote prošlo. On ih optužuje da su krive jer “ne daju da se skine crnina”, jer su “okrutni čuvari tuge”, jer su “zarobljene uspomenama”, jer čine život užasnim u Vukovaru u kojem je “svaki dan dan mrtvih”.

Dakle, Ante Tomić je strašnu i neutješnu bol vukovarskih majki, koja je doživotna pretvorio u izopačeno uživanje u svijećama i suzama.

Na isti je način Ante Tomić u ovom članku europsku parlamentarku Marijanu Petri optužio da se ustvari zalaže i traži da se ponovi Karadžićeva genocidna politika i masovna ubojstva Andreasa Breivika u nužnoj osveti koju kršćani moraju izvršiti nad muslimanima.

Piše Tomić: “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu, a ako vas, razumljivo, frustrira da je naša kršćanska strana nedopustivo popustljiva mudžahedinskim propalicama i pederima, da je mlaka i pasivna, sramotno miroljubiva pa i često neorganizirana i dezorijentirana, možemo vas utješiti. Nije sve izgubljeno. Sposobni se pojedinci sa svih strana, s europskog juga i sjevera, s istoka i zapada, u tajnosti okupljaju. Oni su u vezi, čvrsto umreženi, frendovi su na fejsu, i samo čekaju znak”.

Ante Tomić bez srama je podmetnuo Marijani Petri da ona spada u to društvo zločinaca i onih koji bi kao Karadžić ponovno krenuli u križarski rat protiv islama.

[ad id=”93788″]

Ovakvu monstruoznu optužbu dugo vremena nisam imao prilike pročitati. Ona duboko zabrinjava jer je napisana na Uskrs u jednim hrvatskim novinama i jer nema adekvatne reakcije. Reagirao je samo posredno kardinal Bozanić osuđujući tezu da mediji žele zlo. Nije naveo konkretne primjere ali je vjerojatno mislio i na ovaj tekst, jer on svakako spada u sam vrh govora mržnje u kojem se kršćanstvo izjednačava sa zločinima.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

DUJMOVIĆ: Bajaga je ili glup ili pokvaren!

Objavljeno

na

Objavio

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovčića u Večernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski građanin postavio “ kako gleda na činjenicu da je Bajaga koju noć prije Oluje pjevao Martićevcima u Kninu bodreći ih uoči Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”? I po čemu je ta cinjenica irelevantna moralno i ljudski i danas i sutra? I kako u tom kontekstu sučeliti odluku da Bajaga u Arenu može, a Thompson ne može? Piše Tihomir Dujmović

Onda pak tekst u Jutarnjem gdje Bajagin menager detaljno raspreda gdje će sve Bajaga pjevati po Hrvatskoj ali opet, kao po nečijoj komandi, nema pitanja o sramnom Bajaginom koncertu u Kninu! Niti jednoj jedinog pitanja o meritumu! Kao da čitamo Borbu, komunistički Vjesnik ili beogradsku Politiku osamdesetih! Čisti agitprop! Branimo Bajagu pod svaku cijenu i prešutimo sve što ga kompromitira! No i brojni drugi mediji se prave blesavi!

Tko je bio u ovom ratu, tko je osjetio rat, tko je ikada doživio jednu granatu makar na sto metara od sebe, tko je ikada bio na prvoj crti bojišnice dok mu je žena u podrumu u samrtnom strahu privila dijete k sebi moleći se Bogu da grad ili selo ne padne znajući da će u tom slučaju biti zaklana, taj nikada neće zaboraviti da je topnike na drugoj strani koju noć prije Oluje pjesmom hrabrio i bodrio Momčilo Bajagic Bajaga!

On je sam u jednom intervjuu priznao da je pjevao i u Banja Luci i u Kninu 1994 godine dakle o toj činjenici nema dileme. Bajaga jedino tvrdi da je drzao humanitarni koncert za djecu bez roditelja, ali mi uvjjek u toj analizi protivničke strane cujemo da su tamo bili kuhari, bolnicari, eventualno strazari kad god nekoga iz tzv.. Krajjne pitate sto je radio u ratu. Svi su bili kuhari, kuriri, eventualno radio vezisti! Pa je onda i Bajaga pjevao humanitarno !!!Bajaga o tome na jednom mjestu kaze:” Zamislite, da li ima problema što sam u Banja Luci i Kninu pjevao humanitarno? Što bi onda bio pandan tome da se ljutim ako neki hrvatski bend svira za djecu Zrenjanina ili Niša! Pa za vrijeme rata su pjevali i hrvatski muzičari”.

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Bajaga je ili glup ili pokvaren! Jer on je pjevao u okupiranom Kninu a njemu je to irelevantno! A to je srce problema!
Pjevali su i hrvatski glazbenici u ratu, veli Bajaga. Da, ali nije hrvatska vojska okupirala dio Srbije nego obratno! Nisu hrvatski glazbenici pjevali na okupiranom srbijanskom tlu! Ali je on pjevao u okupiranom Kninu. I njemu to ni onda ni danas nije problematično. Jeste li glupi gospodine ili ste pokvareni?

Bajaga bi htio biti američki liberal i demokrat i u isto vrijeme pjevati američkim vojnicima u Vijetnamu! Perverznije od toga je jedino činjenica da su se ovdje pojavila dva vijetnamca, Gibboni i Mile Kekin, koji brane agresorsko glazbalo!

Dujmović: Hrvati Istre, dok Vama u Areni pjeva Bajaga mom prijatelju Ivanu previjaju rane od tog “smrskanja”

Pjevati 1994 u Banja Luci i Kninu se nije moglo bez odobrenja Karađića i Martića, ali niti bez stanovitog Bajaginog političkog slaganja sa tim likovima! Vidite, Bajaga je na Martićev poziv pristao! Pristati pjevati u okupiranom Kninu, pristati pjevati u Karadžićevoj Banja Luci, to bez stanovitog razumijevanja tih politika nije moguće! A pjevati četnicima uoči Oluje, to ne može svatko I nije to ni napravio svatko! Ali, Bajaga jest!

Pjevati četnicima u Banja Luci i Kninu uoči Oluje znači poslati jasnu poruku: ja sam Vaš! Ja sam s Vama! Iz Beograda sam povukao da bih vam to dokazao! Kao što Mile Kekin pjeva Hrvatima “ ja nisam vaš! Moji su pobjedili 1945”!

Da ga je 1994 godine Gojko Šušak pozvao da svira za ne znam kakav humanitarni koncert Mile Kekin bi to odbio! Jer, je tadašnja hrvatska borba suprotna intimnim Kekinim uvjerenjima! “Ja nisam vas! Moji su pobijedili 1945”! Sve razumijemo: 1995 je nastala hrvatska, a 1945 jugoslavenska država! Ti dakle nisi za hrvatsku, Mili Kekinu fali jugoslavenska država.
Odnos dakle prema tom Bajaginom koncertu je odnos prema Domovinskom ratu. I stoga se Gibboni svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje.

Gibonni je sjajan glazbenik, Gibboni je iznimno talentiran, no obzirom da se sada na Bajaginom koncertu u Puli pojavio sa superlativima o samom Bajagi, postavlja se pitanje zbog čega preko gore navedenih činjenica prelazi sa takvom lakoćom? Ako je ova tema borba za drustvenu moralnu normu, a jest,onda se moramo dogovoriti sto je moralno. Drzanje Olivera Dragojevic koji kao goli moralni ekstrakt kaze” nikad necu svirati u Beogradu” ili je moralna norma Tereza Kesovija koja je i nakon sto su joj cetnici srusili kucu i pred tv kamerama pokazivali sadrzaj njenog ormara kako bi je ponizili na svaki nacin, otisla u Beograd za bolji honorar i drzala koncert pod nazivom “ prijatelji stari gdje ste”?

Mi se moramo dogovoriti tko je tu moralan, a tko zasluzuje prijezir. Neka Gibonni obiđe hrvatske ratne vojne invalide, neka ih pogleda u oči i neka njima kaze da je covjek kojj je pjesmom stajao iza srpskog nišanđije sto je iduce jutro raznio ruku ili nogu hrvatskom branitelju “ jedan jako dobar covjek” kako je rekao za Bajagu u pulskoj areni!

Jer na dugom frontu pokušaja izjednačavanja krivnje za zadnji rat, na širokom frontu manipulacija na temu kako je to bio građanski rat nalazi se i nagazna mina pod nazivom Momčilo Bajagić Bajaga! Ako on ne treba snositi nikakvu moralnu odgovornost za svoj četnicki pjevački staž, onda je u određivanju moralnih kriterija vojnički receno, palo važno uporište i otvara se široko polje koje će popuniti vojska sličnih Martićevih i Karadžićevih pristalica! Jer, znate, nisu baš svi pjevali u Kninu! Niti su svi bili pozvani u Knin!

Nećemo dakle jednako tretirati nekog Balaševića i Bajagu! Nisu isto Tereza i Oliver! Ta ambicija da se sve gurne u isto blato, taj naglašeni moralni relativizam, ta koordinirana sutnja o Bajaginom koncertu u Kninu , to medijsko prešućivanje Oliverovog moralnog stava, sve je to jedna te ista melodija!

A ona se pjeva u isto vrijeme dok se Thompsonu zabranjuje pjevati.

“Bajaga je dobar čovjek”, imao je potrebu u sred pulske arene reći Gibboni, a je li Thompson dobar čovjek? Pogledajte tu solidarnost Gibonija i Mile Kekina prema nekome tko je pjevao četnicima uoči povijesne bitke i paralelni odijum prema bivšem branitelju koji se ne odriče pozdrava ZDS. Taj stav, taj gard, to uvjerenje da kad moraš birati izmedu ZDS i nekoga tko je nedvosmisleno bio na drugoj strani, ti podmetneš leđa za onoga tko je u ratu pjevao i Karadžiću i Martiću u korist, to je definicija hrvatskog jugoslavenstva i samo srce mentalnog gradanskog rata koji traje u ovoj zemlji. Nismo li taj film vec gledali?

Osim toga, činjenica da hrvatska glazbena scena cehovski ako nikako drugačije nije stala iza Thompsona a Gibboni i Hladno pivo tako srdačno i iskreno opraštaju Bajagi nešto neoprostivo, skandalozno je samo po sebi.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bujanec: Klasić na RTS-u – Kako odvratno ulizivanje ‘komšijama’

Objavljeno

na

Objavio

HRVOJE KLASIĆ UPRAVO NA RTS-u: Žali za Jugoslavijom, govori na tečnoj ekavici, relativizira se krivnja za rat, prikazuju traktorske kolone poslije ‘Oluje’, a “negativac” je čak i Zvonimir Boban – zbog napada na jugo-milicajca u Maksimiru!

Klasić je nastup u RTS-ovom specijalu povodom 60 godina televizije završio sa željom da jednog dana gleda Srbiju u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva!

Kako odvratno ulizivanje “komšijama”…

Sada čekamo Klasićev povratak iz Beograda i sličan nastup na Hrvatskoj televiziji, koja mu navodno, isplačuje čak i honorar, komentirao je Velimir Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari