Pratite nas

Komentar

Zdravko Tomac: Ante Tomić u užasnom govoru mržnje izjednačio Marijanu Petir i Karadžića

Objavljeno

na

Marijana Petir, hrvatska europarlamentarka, jedna od rijetkih političara koja se ne srami izražavati svoj katolički svjetonazor, napisala je na Twiteru: “Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt!”

[ad id=”93788″]

Taj tekst u kojem nema ništa sporno, ništa uvredljivo, ništa prijeteće a još manje zločinačko poslužio je Anti Tomiću za nevjerojatne optužbe u kojima ide tako daleko da hrvatsku europarlamentarku stavlja u isti koš s Radovanom Karadžićem, koji je prvostupanjskom presudom u Haagu osuđen na četrdeset godina zbog ratnih zločina i genocida, i sa zloglasnim masovnim ubojicom Norvežaninom Andreasom Breivikom.

Dakle, Marijanu Petir tretira kao dio trolista genocidnog ratnog zločinca i strašnog poremećenog masovnog ubojice.

Svoj tekst u Jutarnjem listu pod naslovom “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu” završava sljedećim pasusom u kojem opisuje radost strašnog zločinca što mu je navodno njegov uzor Marijana Petir poslala s potpisom svoju fotografiju. Navodim pasus kojem ne treba nikakav komentar jer je on esencija mržnje, netrpeljivosti i podmetanja na koje bi moralo reagirati Novinarsko društvo kada bi stvarno bilo Novinarsko društvo. Evo tog pasusa:

“Čuvar u strogo čuvanom zatvoru na jugu Norveške otključao je vrata ćelije i plavokosom zatvoreniku, kao i svakog jutra, uobičajeno dovezao kolica s hrpom pošte od obožavatelja i obožavateljica diljem našeg planeta, a ovaj je nervozno prekopao između pisama i razglednica sa slikama dalekih gradova tražeći samo jedno. Kad je ugledao ime na stražnjoj strani jedne omotnice, srce mu je radosno zaigralo. Andreas Breivik nestrpljivo je razderao pismo i nasmiješio se gledajući potpisanu fotografiju Marijane Petir”.

U tekstu Ante Tomić prepričava nepostojeće izmišljeno pismo zločinca Andreasa Breivika Radovanu Karadžiću u kojem masovni zločinac odaje priznanje Radovanu Karadžiću, njegovoj pravednoj borbi za istrebljivanje islama. Pišući između ostalog kako navodi Tomić “na vlastitoj sam se koži osvjedočio kako su naša kršćanska braća i sestre slaboumna, slijepa i gluha za zlo koje dolazi s istoka” te navodi da njegova (Karadžićeva) borba u istrebljivanju zla nije prepoznata, čak štoviše da je zbog toga neopravdano osuđen.

Nakon toga Tomić citira izmišljeno pismo Karadžića Marijani Petir u kojem Karadžić piše: “prijatno me iznenadilo kada ste prije nekoliko dana na Twiteru napisali: Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt!”.

I tada Tomić kroz izmišljeno pismo propagira Karadžića i brani njegove zločine sljedećim riječima: “Pišem Vam jer sam i sam čovjek Hrišćanin, koji je ceo svoj život posvetio zaštiti hrišćanske vere i koji je zbog toga naposletku teško stradao. Nepravedno zatvoren na četrdeset godina teške robije gledam raspomamljene balije i Alijine plaćenike kako nekažnjeno ubijaju po evropskim prestonicama i govorim u sebi: Pa zar Evropa nakon Pariza i Brisela ne zna protiv koga smo se mi borili?!”

Izmišljeno kao Karadžićevo pismo Marijani Petir Ante Tomić završava sljedećim monstruoznim tekstom:

“Ne mogu da ne osetim bes i nezadovoljstvo da te barabe i dušmani i dalje slobodno šetaju našim ulicama, uživajući simpatije levičara i liberala, dok branitelji naše autentične evropske vere i tradicije, čame u ćelijama. Ali, opet, draga gospođo poslanice, ohrabruje me i raduje da na svetu živi neko kao Ivić Pašalić, da ima još ljudi poput vas i mene, ljudi koji se ne boje poginuti braneći sve ono i sveto i lepo što su nam naši pradedovi namreli. Pozdravljam vas na kraju stihovima onoga vašeg hrvatskog pevača:

‘Sude mi zato što svoje volim,

Volim najviše.

Što sam branio moje najdraže.’

Srdačno Vaš,

Radovan Karadžić.”

Dakle, Ante Tomić tvrdi da između europske parlamentarke Marijane Petir i provoditelja genocida Radovana Karadžića i masovnog ubojice Andreasa Breivika nema razlike. On direktno optužuje Marijanu Petir da se ustvari zalaže za odmazdu, za politiku oko za oko, zub za zub. Da je postala uzor i Karadžiću i Breiviku, jer navodno ona potpuno podržava njih. To sugerira i veliki naslov članka “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu”. To sugerira i velika slika Marijane Petir s čašom šampanjca u ruci potpisana sljedećim tekstom: “U svom uredu u Europskom parlamentu Hrvatska poslanica je teško uzdahnula i spustila pismo osuđenog srpskog ratnog zločinca razmišljajući kako su stvari koji put zamršene i složene, kako je istina voda duboka”.

Taj svoj strašan tekst u kojoj optužuje europsku parlamentarku, da se zalaže da politiku koju su provodili protiv muslimana Radovan Karadžić i njegovi zločinci i masovni zločinac Breivik treba nastaviti, da je to jedino rješenje. I da sve bude tragičnije, taj tekst pun mržnje, podmetanja i lažnih optužbi, koji izjednačava europsku parlamentarku s teškim masovnim zločincima, objavljen je upravo u vrijeme kada je na Uskrs počinjen veliki masovni zločin u Pakistanu protiv kršćana, gdje su ubijena i mnoga djeca i najavljeni novi zločini.

Tomić u svom članku ismijava strah ljudi od mogućih novih terorističkih napada. Čak piše kao da se namjerno preuveličavaju ti teroristički napadi da bi se vodila protuislamska politika.

Nije to prvi puta da Ante Tomić piše govorom mržnje. Više puta sam na to ukazivao. Zato nisam mogao prešutjeti ni ovaj užasni uskrsni govor mržnje Ante Tomića u kojem ismijava kršćanski svjetonazor i vjeru, u kojoj se ruga ne samo Marijani Petir nego i svim kršćanima. Rugao se i ruga se Ante Tomić i mnogim drugim vrednotama hrvatskog društva. Jedanput je otišao tako daleko da je ruglu izvrgnuo i vukovarske majke i njihovu tugu za poginulim i nestalim sinovima optuživši vukovarske majke da “izopačeno uživaju u svijećama i suzama”. On predlaže da im se zabrani da nose crninu jer je vrijeme korote prošlo. On ih optužuje da su krive jer “ne daju da se skine crnina”, jer su “okrutni čuvari tuge”, jer su “zarobljene uspomenama”, jer čine život užasnim u Vukovaru u kojem je “svaki dan dan mrtvih”.

Dakle, Ante Tomić je strašnu i neutješnu bol vukovarskih majki, koja je doživotna pretvorio u izopačeno uživanje u svijećama i suzama.

Na isti je način Ante Tomić u ovom članku europsku parlamentarku Marijanu Petri optužio da se ustvari zalaže i traži da se ponovi Karadžićeva genocidna politika i masovna ubojstva Andreasa Breivika u nužnoj osveti koju kršćani moraju izvršiti nad muslimanima.

Piše Tomić: “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu, a ako vas, razumljivo, frustrira da je naša kršćanska strana nedopustivo popustljiva mudžahedinskim propalicama i pederima, da je mlaka i pasivna, sramotno miroljubiva pa i često neorganizirana i dezorijentirana, možemo vas utješiti. Nije sve izgubljeno. Sposobni se pojedinci sa svih strana, s europskog juga i sjevera, s istoka i zapada, u tajnosti okupljaju. Oni su u vezi, čvrsto umreženi, frendovi su na fejsu, i samo čekaju znak”.

Ante Tomić bez srama je podmetnuo Marijani Petri da ona spada u to društvo zločinaca i onih koji bi kao Karadžić ponovno krenuli u križarski rat protiv islama.

[ad id=”93788″]

Ovakvu monstruoznu optužbu dugo vremena nisam imao prilike pročitati. Ona duboko zabrinjava jer je napisana na Uskrs u jednim hrvatskim novinama i jer nema adekvatne reakcije. Reagirao je samo posredno kardinal Bozanić osuđujući tezu da mediji žele zlo. Nije naveo konkretne primjere ali je vjerojatno mislio i na ovaj tekst, jer on svakako spada u sam vrh govora mržnje u kojem se kršćanstvo izjednačava sa zločinima.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Jurič: Ivo Goldstein kronični manjak činjenica i argumenata nadoknađuje maštom

Objavljeno

na

Objavio

Dio Goldsteinovog obrazlaganja koji je relevantan za ovaj tekst nalazi se između 27. i 30. minute gornjeg video snimka.

Dobar je Goldstein Ivo. Kaže da su ustaše u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli “strojeve koji uništavaju kosti” pa da zato nema ljudskih ostataka na prostoru nekadašnjega logora Jasenovca.

Zanimljivo!

Kako to da nikad do sada u proteklih sedamdeset godina, nitko od stotina i stotina raznih domaćih i stranih istraživača logora u Jasenovcu nikada nije spomenuo takve strojeve? Zar je moguće da takvu jednu, vrlo zanimljivu i pomalo senzacionalnu informaciju, kao što je nacistički stroj za uništavanje kostiju, nikada, nitko, nigdje do sada nije spomenuo u kontekstu logora Jasenovac? Piše Marko Jurič/Projektvelebit

Goldstein mlađi spominje i spaljivanje kostiju na rešetkama gdje su se one pretvarale u pepeo. To je također izuzetno zanimljiva informacija. Bilo bi korisno da tu tehniku Goldstein ispriča djelatnicima Krematorija na Mirogoju. Naime današnjom naprednom tehnikom spaljivanje tijela preminulih u krematoriju, pomoću snažnih plinskih plamenika i u hermetičkoj komori traje gotovo tri sata. Tek tada kosti postaju dovoljno krhke da bi ih se potom moglo mehaničkom drobilicom smrviti. Dakle, ni današnjom tehnologijom ne uspijevaju se kosti pretvoriti u pepeo. E sad kako su to Goldsteinovi ustaše 1945. godine uspjeli razviti tehnologiju spaljivanja kostiju i pretvaranja u pepeo u ondašnjim primitivnijim uvjetima i ratnom stanju? To bi bilo zanimljivo čuti. Naime kosti nisu zapaljive i jednostavno ne gore, ne oksidiraju, nego dugotrajnim spaljivanjem na vrlo visokoj temperaturi (800ºC-1000ºC) postanu krhke. E sad, kako su ustaše uspjele na nekakvim rešetkama, dakle ne u komori, nego na otvorenoj vatri postići višesatnu visoku temperaturu? Tko se imalo razumije u tehnološke procese spaljivanja leševa, bez kreamtorija kakve su imali Njemci a u Jasenovcu ih nije bilo, zna da na otvorenoj vatri postići dugotrajnu tako visoku temperaturu jednostavno nije moguće. I onda još sve to ponoviti nekoliko desetaka tisuća puta, kako bi se uklonili svi leševi i još cijeli taj proces izvesti u samo nekoliko preostalih ratnih dana travnja 1945. godine.

Tu se nameće niz pitanja čiji bi odgovori i za današnje tehnološke standarde bili vrlo, vrlo zanimljivi. Poput recimo, gdje su ustaše nabavljali tolike enormne količine plina ili benzina za tu svrhu i kako su na otvorenom prostoru, odnosno kako kaže Goldstein ‘na rešetkama’, uspjeli postići toliko visoku temperaturu u širokom radijusu i u dugom vremenskom razdoblju?

Također je Goldstein izjavio da su se kosti nakon nekoliko poplava rijeke Save jednostavno istopile u zemlji. E ovo je daleko najzanimljivija informacija. Naime geološki proces ‘otapanja’ fosilnih ostataka u zemlji, pa tako i kostiju, traje otprilike nekoliko milijuna godina. E sad kako su to ustaše uspjele skratit taj proces na svega dvije, tri godine? To je svakako vrlo zanimljiva informacija i za današnje tehnološke standarde. Iz svega ovoga se može zaključiti kako su ustaše bili tehnološki razvijeni ispred svoga pa i našega vremena.

Ipak, zanimljivo je da sve ovo nitko do sada nije otkrio o ustašama nego evo baš Ivo Goldstein. Pa ako ne za povijest, Goldstein je bez sumnje zaslužio neko priznanje za ovakav svoj tehnološki istraživački talent.

Taj njegov istraživački talent je bez sumnje svojevremeno zapazio i profesor Miroslav Brandt. Naime, profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. je napisao: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.

Dakle, čini se da je Goldstein Ivo očiti kronični manjak činjenica i argumenata već tada jednostavno nadoknađivao maštom. Ako je to onda prolazilo i kao takvog ga etabliralo na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu zašto bi onda to danas bilo manjkavo u javnom diskursu? Sudeći prema HRT-ovim standardima novinarstva, znanstvenoj vjerodostojnosti i kritičnosti, manjak činjenica nije nikakav problem. Očito je, da je za uspješnu karijeru povjesničara u Hrvatskoj najvažnije poznavati idealan omjer mašte i činjenica. Kada je hrvatska nacionalna povijest u pitanju, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, ti omjeri očito uvijek idu na štetu činjenica, a u korist mašte vlastodržačkih ideologa hrvatske okupacije.

Marko Jurič/Projektvelebit

Dio Goldsteinovog obrazlaganja koji je relevantan za ovaj tekst nalazi se između 27. i 30. minute gornjeg video snimka.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Pero Kovačević: ‘Hrvatsko pravosuđe treba žurno lustrirati’

Objavljeno

na

Objavio

Već dugo vremena govorim i ukazujem na činjenicu da je hrvatsko pravosuđe duboko „kontaminirano“ i iluzorno je očekivati njihovo djelovanje. Naravno da nisam očekivao,što sam javno i najavio, da će „pravna država“ procesuirati bilo koga iz grupe Borg u aferi Hotmail, piše Pero Kovačević

Jednako tako, potajno sam se nadao da će konačno netko u DORH-u „lupit šakom o stol“ i reći –ajmo raditi profesionalno“. Naravno,ništa od toga. Ne mogu se suzdržati, a da ne komentiram obrazloženje USKOK-a o razlozima odbacivanju kaznenih prijava u aferi Hotmail. Ovo obrazloženje vrijeđa „zdrav razum“ svakog normalnog.

Da nije tragično bilo bi smiješno. Evo što piše: „Naime, utvrđeno je da na strani prijavljenih osoba ne postoji veza između odabira osoba koje su činile radnu skupinu za izradu Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku i potom angažiranja nekih od njih kao izvanrednog povjerenika i njegovih savjetnika, odnosno utjecaja na izbor glavnog savjetnika za restrukturiranje i njegovih podugovaratelja. Slijedom navedenog doneseno je rješenje o odbačaju kaznenih prijava.

Ovakvo obrazloženje potvrđuje onu dobro poznatu latinsku sentencu Epistula non erubescit. – Papir podnosi sve.
Zašto ovo obrazloženje „vrijeđa zdrav razum“ svakog normalnog. Odgovor je jednostavan.

Nadalje, iz mailova i dokumentacije je isto tako jasno kako su Plenković i Dalić, ne vodeći računa o javnom interesu i transparentnom vođenju procesa sanacije Agrokora, privatnim osobama, koje nisu bile vezane ni za jednu javnu funkciju, odavali ne samo povjerljive pravne i financijske podatke nego i sadržaje povjerljivih razgovora članova Vlade s investitorima, bankarima i diplomatima iz Rusije te ostale pravne i financijske podatke koji nisu bili poznati javnosti.

Naime, vlasnici i predsjednici brokerskih kuća, konzultantskih tvrtki i odvjetničkih ureda tajno su radili za vladu na pripremi zakona te izvukli osobnu korist s obzirom na to da je na kraju, na ime savjetničkih usluga, iz Todorićeve bivše tvrtke u posljednjih godinu dana izvučeno više od pola milijarde kuna.

Nadam se da je sad svima jasno kako je sazrelo vrijeme da konačno krenemo u ustrojavanje hrvatskog prvosuđa koje će dokinuti AVNOJ-sku maksimu koja danas glasi: ‘nema kaznenog djela ako je nešto počinjeno u interesu partije-stranke’. Nužno je provesti cjelovitu i to funkcijsku lustraciju hrvatskog pravosuđa.

Pero Kovačević

Uskok odbacio kaznene prijave Živog zida i Slobodne Hrvatske u ‘aferi Hotmail’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori