Pratite nas

Kolumne

ZDRAVKO TOMAC: Hokus-pokus premijer učas zeca pretvara u goluba, i obratno!

Objavljeno

na

Hrvatski političari mađioničari sa svojom hokus-pokus politikom u svoje mađioničarstvo uspijevaju uvjeriti samo sebe i svoju ekipu – koja laž prihvaća kao istinu, a istinu kao laž.

[ad id=”68099″]

U Hrvatskoj je mnogo političara lažnih mađioničara, ali vrlo uspješno ih slijede i novinari i publicisti i drugi javni djelatnici. Svi oni izvještili su se kako istinu pretvarati u laž, a laž u istinu. Kako zavisno od potrebe u istim stvarima govoriti na vrlo različite načine. Zato mnogi hrvatski političari nalik na mađioničarima koji pucnu prstima i kažu hokus-pokus i zeca pretvore u goluba ili obrnuto. Istinski mađioničari to rade uspješno, a hrvatski političari vrlo neuspješno i sa svojom hokus-pokus politikom uspiju uvjeriti u svoje mađioničarstvo samo sebe i svoju ekipu koja je spremna laž prihvatiti kao istinu, a istinu kao laž.

U jakoj konkurenciji hokus- pokus političara mađioničara mislim da hrvatski premijer Zoran Milanović nema premca. Evo nekoliko razloga.

On je najneuspješniji predsjednik od svih predsjednika hrvatskih vlada. Njegova vlada je najneuspješnija i najgora vlada koju su Hrvati imali. Ali Zoran Milanović pucne prstima, kaže hokus-pokus i onda bez srama tvrdi: Mi smo najuspješnija vlada koju je Hrvatska ikad imala.

Hokus-pokus politika s braniteljima na Markovu trgu

Hrvatski branitelji 100% invalidi došli su u četvrtak na Markov trg i zatražili na legalan i legitiman način da ih Zoran Milanović, kao predsjednik Vlade, primi i sasluša. Taj legalni i legitimni zahtjev lažni mađioničar i hokus-pokus političar Zoran Milanović pretvorio je u teroristički čin, napad na državu, čak i državni udar. Puknuo je prstima i rekao: 100% invalidi u kolicima opasni su teroristi. Puknuo je prstima i rekao – oni su vojno krilo HDZ-a i pretorijanska garda koja se sprema srušiti Vladu i jurišati na Vladu i ugroziti opstojnost Vlade opasnim oružjem – invalidskim štakama. Zato je dao nalog ministru policije da mobilizira 1500 specijalnih policajaca iz cijele Hrvatske koji su u punoj ratnoj opremi preplavili Markov trg i Gornji grad i stvorili iluziju da je u tijeku napad tisuću opasnih terorista koji prijete rušenjem ustavnog poretka. U toj hokus-pokus proizvodnji terorista i neprijatelja vjerno su pomagali pomoćni mađioničari hokus- pokus političari Stjepan Mesić, Ivo Josipović i Vesna Pusić. Širili su strah od opasnih terorista kako bi opravdali faktično pokušaj uvođenja izvanrednog stanja u Zagrebu. Navečer kada je isteklo vrijeme prosvjeda 100% invalidi povukli su se u crkvu sv. Marka da tu prenoće i da pobjegnu policiji koja je na njih krenula represijom i prijetila uhićenjem.

I hokus-pokus premijer tada ponovno pucne prstima i pretvori Markovu crkvu u logor. Zabrani da se 100% invalidima donesu lijekovi, kruh i voda i wc. Dakle, zabrani im i ono što su mnogi od njih imali u srbijanskim koncentracijskim logorima. Dakle, pucne prstima i 100% ratne invalide pretvori u opasne teroriste koji moraju čuvati od bilo kakvog kontakta sa svijetom stotine policajaca. Policajci su pokušali ući u crkvu, na sreću spriječili su ih svećenici. Tada kada su na vrata stali svećenici hokus-pokus premijer nije se usudio i njih pretvoriti u neprijatelje i teroriste i dozvoliti ulaz policije u crkvu kako bi uhitili branitelje.

Kada su branitelji u Zagrebu i širom Hrvatske vidjeli da hokus- pokus premijer i njegovi pomoćnici sustavno rade da se branitelji pretvore u opasne teroriste i da im prijete represijom i hapšenjem, da su ih faktično zatvorili u Markovu crkvu kao opasne teroriste odlučili su krenuti spasiti svoje suborce od terora Milanovićeve policije koji su doživljavali.

Dakle, hokus-pokus premijer i njegovo vodstvo policije i njegovi politički istomišljenici Mesić, Josipović, Pusićka, stvorili su situaciju opsadnog stanja, plašili narod od prolijevanja krvi koje su stalno najavljivali. Tek kada je takvo stanje stvoreno, isključivo krivnjom hokus-pokus premijera i njegovih istomišljenika, dogodili su se incidenti koji se ne bi dogodili da branitelji nisu lažno optuženi i tretirani kao teroristi. U Savskoj ulici je jedna grupa branitelja, u ogorčenju na sve što se događa na Markovom trgu, zapriječila promet i, između ostalog, postavila nekoliko plinskih boca. Premijer Milanović je puknuo prstima i rekao hokus-pokus i od tog incidenta napravio lažni pokušaj državnog udara. Tada se stotinu puta ponavljalo kako, eto, hrvatski branitelji, ruše demokraciju i prijete državnim udarom.

Fred, Peđa i Nenad – pobočnici i izvršitelji magovih migova

Cijelo vrijeme hokus-pokus premijer umjetno izazvanog izvanrednog stanja u Zagrebu sa svojim pomoćnicima i glasnogovornicima optužuje Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović kao glavne krivce koji stoje iza pokušaja da se napravi državni udar. Fred Matić, kao izvršitelj misli i namjera hokus-pokus premijera, i tumači njegovih misli Peđa Grbin, fizički div a intelektualni patuljak, te Nenad Stazić, čitaju optužnice protiv HDZ-a i optužuju HDZ da on gura branitelje u krvoproliće. Predrag Matić zvani Fred prednjači u tumačenju misli velikog mađioničara Zorana Milanovića, te stalno ponavlja optužbu koja duboko vrijeđa hrvatske branitelje. On tvrdi da su branitelji, faktično nesposobni misliti svojom glavom, da su lutke na koncu, da su nesposobni zaštiti svoje interese te da prihvaćaju provoditi politiku Tomislava Karamarka i HDZ-a koji ih guraju u krvoproliće i sukobe.

Sutradan dolazi do radikalne promjene, hokus-pokus premijer pucnuo je prstima i sve ono što je tvrdio mjesecima, a posebno što su tvrdili on i njegovi izvršitelji, sada negira. Pucnuo je prstima i hrvatske branitelje od terorista i hrvatske sramote, kako ih je nazvao, pretvorio je u uvažene i cijenjenje branitelje.

Pucnuo je prstima i porekao sve ono što je do sada ne samo govorio, da su produžena ruka HDZ-a, te rekao da nisu politikanti i da su uvaženi branitelji koji ni jednoj stranici ne služe. Pucnuo je prstima i nestale su njegove optužbe protiv Grabar Kitarović i Karamarka. Pucnuo je prstima i priznao da su problemi koje su iznijeli branitelji relativno lako rješivi te prihvatio daljnje razgovore kako bi ih riješio. Time je osudio svoju dosadašnju politiku i pokazao da je on jedini krivac, ako nije jedini onda je najveći, za prosvjede branitelja i za sve što se zadnjih godina događalo i u sukobu s vukovarskim braniteljima i 100% invalidima, jer nije želio riješiti probleme koji su lagano rješivi.

Pucne prstima – i Tito postaje nevinašce, a zločini se brišu

Ali Milanović nije samo hokus-pokus političar u odnosu prema braniteljima u kome se potpuno diskreditirao i kao političar i kao čovjek. On se diskreditirao svojom hokus- pokus politikom i u donošenju tzv. Lex Perković koji treba zvati Lex Milanović, jer Milanović je glavni krivac za taj sramotni zakon kojim je Hrvatska ušla u sukob i s Europskom unijom i s Njemačkom. Milanović je svojom hokus-pokus politikom otvorio sve ideološke fronte iz prošlosti. On pucne prstima i stvara iluziju da nema više komunističkih zločina, da nema više genocida nad hrvatskim narodom kojeg su činili komunisti na čelu s Titom. On pucne prstima i Tita kao najvećeg zločinaca 20. stoljeća pretvara u “najbolje što su Hrvati imali”.

Milanović pucne prstima i izbriše istinu o komunističkim zločinima. On negira postojanje skoro dvije tisuća grobišta i jama u kojima su pokopane žrtve komunističkih zločina. On pucne prstima i hokus-pokus politikom sve one koji žele odati počast žrtvama komunističkih zločina proglašava ustašama i ljubiteljima NDH-a.
Milanović je odgovoran što nije proveo odluku Ustavnog suda Hrvatske koji je utvrdio da se ćirilični natpisi u Vukovaru ne smiju nametati silom. Odgovoran je, zajedno s Mesićem i Josipovićem i Vesnom Pusić, što su sustavno nastojali velikosrpsku agresiju i agresiju Crne Gore i JNA pretvoriti u građanski rat. Odgovoran je za stanje u Vukovaru. Odgovoran je za sustavno kriminaliziranje Domovinskog rata. Odgovoran je što nameće politiku sukoba, što odbija razgovarati, što ne želi raditi na nacionalnom konsenzusu.

Zašto sam ga nazvao hokus-pokus političarom? Zato što on nema kontinuitet u svojoj politici. Zato što on ne priznaje realnost. Zato što stvarno misli da se istina može pretvoriti u laž, a laž u istinu. On ni sam ne zna kada ustane ujutro kakvu će politiku voditi. Svaki njegov javni istup je improvizacija. Njegove izjave i politika nemaju kontinuiteta. Njemu je važno da se svidi, da dobije političke poene, ali nije mu važno da se riješe problemi. Zoran Milanović misli da je stvarno mađioničar i da može uvjeriti ljude da je crno bijelo, a bijelo crno i da će mu ljudi povjerovati. On stalno govori kako uvodi reda, kako inzistira na provođenju zakona, a gdje god dođe i o čemu god govori on stvara nered. On se sam ne drži zakona. Pitam ga na temelju kojih zakona su on i njegova vlada i njegova policija zatočili branitelje u Markovoj crkvi? Na temelju kojih zakona su im uskratili temeljna ljudska prava na lijekove, kruh i vodu i obavljanje fizioloških potreba? Na temelju kojih zakona i prava su odbili provesti odluku Ustavnog suda u Vukovaru? Bez obzira na sve to, na sve njegove mijenje i promjene, na sve njegove nedosljednosti, na svu njegovu bahatost i uvrede kojima obasipa svoje političke protivnike i hrvatske građane, hrvatska javnost je podržala njegovu zadnju hokus-pokus promjenu. Podržala je njegovu spremnost da primi hrvatske branitelje, da ih sasluša i da pristane na daljnje razgovore. Zašto je to hrvatska javnost plebiscitarno prihvatila? Zato što je stanje u Hrvatskoj tako teško, zato što je Milanović vrlo sustavno proizvodio sukobe koji mogu dovesti do kaosa i teških posljedica pa su ljudi sretni što možda ipak ima nagovještaja da zadnja Milanovićeva hokus-pokus promjena u tolerantnog političara nije trenutna i da neće trajati samo nekoliko dana.

Međutim, kada se sve zbroji i sve oduzme, kada ostanu samo činjenice, nema nikakve dvojbe da je Milanović već bivši političar, da pomalo postaje svjestan svoga povijesnog poraza. Možda i zbog toga što ne vidi šanse za svoju pobjedu počinje racionalno misliti da mu je krajnji čas da popravi svoj imidž i da ne ode s političke scene kao najnegativnija politička osoba u novijoj hrvatskoj povijesti.

Što god se bude događalo do izbora, Milanović će imati značajnu ulogu. Ljudi ne žele sukobe i zato su u većini pozitivno ocijenili njegov posljednji zaokret u politici. Da li je trajan ili je vrlo kratak pokazat će budućnost, pokazat će da li su razgovori u Banskim dvorima početak raspleta ili samo predah do novih i još težih zapleta i kriza koje nam slijede. Pozitivno je što većina ljudi, bez obzira na ideološke razlike i podjele, iskreno želi da je to početak raspleta, a ne novi zaplet.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari