Pratite nas

Analiza

Zdravko Tomac: Hrvatska ponovno živi svoje sudbinske dane

Objavljeno

na

zdravko-tomac0411-580x363Hrvatska ponovno živi svoje sudbinske dane. Čini se da se sve vrijednosti ruše, da sve stabilne točke nestaju. Čini se da je zavladao kaos, ne samo u nas u Hrvatskoj nego i u svijetu. Iz dana u dan svjedoci smo tako velikih promjena koje iz temelja mijenjaju našu ne samo sadašnjost nego i budućnost, piše Zdravko Tomac/direktno.hr

[ad id=”93788″]

Globalni terorizam ide dalje i ići će dalje. Ovih dana suočeni smo i s jednim Muslimanom iz Bosne i Hercegovine koji prijeti novim terorom, brutalnim ubojstvima žena i djece. On ne skriva svoj identitet, što bi trebalo pojačati strah i utjecati i na druge njegove istomišljenike da ne oklijevaju u masovnim zločinima.

Destabilizirana je i Europska unija. Izlazak Velike Britanije imat će dalekosežne posljedice za budućnost cijele Europe pa i nas. Ali ne samo Europe nego i u svjetskoj politici. Nastupilo je novo razdoblje u kojem angloamerička politika odlučuje razbijati Europsku uniju i slomiti ju kao političku i gospodarsku silu, a u tome posebno onemogućiti vodeći položaj Njemačke.

Pax Americana ili projekt američko stoljeće, kojim su Amerikanci odlučili vladati cijelo 21. stoljeće kao jedina super sila i kao gospodar života i smrti dolazi u pitanje. Narasla je moć Kine, a pogotovo Putinove Rusije. Rusija je ponovno postala i vojna i gospodarska super sila i ne priznaje više dominaciju Amerikanaca nego traži da ravnopravno sudjeluje u upravljanju svijetom.

Amerikanci se tome suprotstavljaju i dolazi do ne samo do političkog i gospodarskog nego i vojnog suprotstavljanja i novog naoružavanja sa velikim opasnostima da dođe do svjetske katastrofe. Izbjeglička kriza zbog ratova i destabilizacije velikih broja država postaje nerješiva. Od gladi će umirati milijuni djece. A milijuni očajnika će se pokušati dočepati Europe, što će biti teško zaustaviti a dolazak velikog broja emigranata još će više destabilizirati Europsku uniju i europske države.

U takvoj situaciji unutar Europske unije produbljuju se razlike o tome kojim putem razvijati Europsku uniju. Nakon izlaska Velike Britanije ojačat će pritisci zbijanja redova odnosno zahtjevi da se Europska unija pretvori u naddržavu u kojoj će članice izgubiti svoj suverenitet.

Takve tendencije pojačat će sukob između stare Europske, zapadne Europe i 11 novih članica na potezu Jadran- Baltik- Crno more, bivših komunističkih država koje nisu imali prilike iživiti i razviti svoju nacionalnu samobitnost i suverenitet te se sada žestoko suprotstavljaju centralističkim tendencijama u Europskoj uniji.

Vodi se otvorena borba između Amerike i Rusije na Bliskom istoku, ali i ovdje u nađem susjedstvu. Amerikanci su pod svoje tutorstvo uzeli Albaniju i Kosovo, a Rusi pokušavaju to učiniti s Makedonijom, Srbijom i Republikom Srpskom. Vodi se i otvorena borba čija će biti Crna Gora. Izgleda da su tu Amerikanci u prednosti i da će Crna Gora ući u NATO. Srbija vodi politiku “umiljato janje dvije majke sisa”, te istovremeno koketira i s Amerikom, Europom i Rusijom, te vješto izvlači korist za sebe.

Nažalost, u toj borbi na koju će stranu Srbija i Republika Srpska da li na američku ili rusku obje strane su spremne davati ustupke Srbima na račun Hrvata u Bosni i Hercegovini ali i Hrvata u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj su obnovljene i ojačane političke borbe o prošlosti. Ponovno se vode svim sredstvima stari ideološki ratovi iz II. Svjetskog rata i poslije njega ali se i razbuktavaju i sukobi vezani za Domovinski rat.

Sve to pojačava nestabilnost u Hrvatskoj i dezorijentiranost ljudi, nesnalaženje a šire se i strahovi za našu budućnost. Na Hrvatsku se vrši sve jači pritisak iz različitih pravaca.

Ne skrivaju se ambicije stranih sila i politika da direktno upravljaju Hrvatskom i da odlučuju tko u Hrvatskoj može a tko ne može biti ministar, tko će u Hrvatskoj biti predsjednik političke stranke ili predsjednik Vlade, Sabora.

Pokušava se Hrvatskoj nametnuti i strategija kojom Hrvatska treba, može odnosno smije ili ne smije ići. Svaki dan možemo čitati, slušati izjave o kojima mnogi iz inozemstva ali i u zemlji kažu neće se dozvoliti da Hrvatska ide sličnim putem kojim idu Mađarska, Poljska i Slovačka.

Strašno je to slušati jer to ruši Hrvatsku kao suverenu državu, to vrijeđa hrvatski narod jer ga čini glupim i nesposobnim da sam odlučuje o svojoj sudbini. To znači da se osporava hrvatskom narodu temeljno pravo da samo utvrđuje svoju strategiju, da nam se žele nametnuti politički tutori. A da je to tako pokazuju brojne akcije direktnog miješanja u hrvatsku unutrašnju politiku stranih veleposlanika, stranih političara i institucija koje su se toliko obezobrazili da više ni ne skrivaju svoje namjere da se prema nama odnose kao prema maloumnom narodu.

Hrvatska trenutno nema ni Sabor ni Vladu pa onda to još više pojačava strah od budućnosti. Hrvatska se nalazi u procesu u kojem je i ostavku podno predsjednik najjače političke stranke te se nalazi pred dvojima izborima, izborima za predsjednika HDZ-a i parlamentarni izborima. Sve to će se morati odigrati u naredna dva mjeseca.

Iz ove krize u kojoj se nalazimo Hrvatska može izaći jača i stabilnija ali može doći i do još većih problema. Da bi Hrvatska izašla iz krize potrebno je učiniti nekoliko bitnih stvari koje bi učvrstile demokraciju i otvorile šanse za brzi napredak.

Hrvatska je u krizi zbog krize političkih stranaka. Sve političke hrvatske stranke su u biti ne demokratske i one su ustrojene na predsjedničkom sustavu u svim političkim strankama predsjednik je sve, on odlučuje o svemu suvereno i bez potrebe da provjerava svoje odluke ns stranačkim tijelima. Taj sustav treba promijeniti. S obzirom da se HDZ nalazi pred izborima on ima šansu da to prvi učini. Treba promjenom Statuta ukinuti predsjednički sustav i uspostaviti demokratsku konstituciju stranke.

HDZ ima još jednu povijesnu šansu da na djelu pokaže kako funkcionira demokracija. Sustav da svi članovi biraju vodstvo je dobar ali samo u jednom slučaju ako se bira između više kandidata.

Međutim, da bi se biralo između više kandidata mora postojati ravnopravnost kandidata. Svi kandidati moraju imati ista prava i za sve kandidate na jednak način mora raditi stranačka mašinerija. Vodstvo stranke mora jasno utvrditi pravila da se nikom ne smije prije izbora davati prednost.

Tek u takvim uvjetima neposredni izbori su festival demokracije a ne karikatura demokracije. Način kako se počelo s izborima u HDZ-u bio je suprotan tome i dobro je što su napravljene korekcije, ali još uvijek ne u potpunosti.

HDZ je velika stranka i bilo bi strašno kada bi imao samo jednog sposobnog kandidata. Samo kandidat koji je izabran u demokratskoj proceduri, u konkurenciji više kandidata, može imati legimitet i legalitet na parlamentarnim izborima.

Međutim, da bi Hrvatska postala demokratska i izašla iz krize, nakon ovih izbora odmah je potrebno raditi na novom izbornom zakonu. Velika je šteta što su vodeće političke stranke spriječile referendum o izbornom sustavu jer bez promjene izbornog sustava neće doći do istinske demokracije i stvaranja uvjeta da Hrvatski sabor bude istinski predstavnik naroda i svojih birača.

Došlo je i vrijeme da se normaliziraju odnosi između političkih stranaka. Treba onemogućiti sadašnju praksu u kojoj se konkurenti iz druge političke opcije pretvaraju u neprijatelje. Treba onemogućiti praksu u kojoj nije moguće postići konsenzus oko bitnih nacionalnih interesa.

Recimo, danas je na različite načine ugrožena suverenost hrvatske države i hrvatskog naroda. Ponovno je potreban najšira suglasnost u očuvanju naše suverenosti.

Potreban je novi program za 21. stoljeće koji će dati odgovore na sve nove probleme u kojima se našla Hrvatska. Odmah nakon izbora bit će potrebno formirati stručne radne skupine koje će izraditi strategiju hrvatske politike na svim područjima.

Nama je potrebna strategija domovinske sigurnosti, potrebna je gospodarska strategija, potrebno je zaustaviti odumiranje hrvatskog naroda, iseljavanje. Potrebno je jasno definirati što su danas bitni nacionalni interesi i kako ih ostvarivati.

Nastupilo je novo vrijeme, neizvjesno vrijeme. Vrijeme brzih i iznenadnih promjena, šokova, nestabilnosti. Takvo vrijeme traži nove ljude koji će biti sposobni pronalaziti ispravne odgovore. U svim tim promjenama hrvatski narod mora sačuvati svoju dušu, svoj identitet, svoje vrijednosti iz prošlosti.

Neoprostivo je govoriti pustimo prošlost okrenimo se budućnosti, jer nema budućnosti koja se ne temelji na prošlosti.

Narod koji zaboravi svoju prošlost postaje narod bez budućnosti. Narod koji ugasi svjetionike iz prošlosti luta u budućnosti. Hrvatski narod mora obraniti istinu o svojoj prošlosti, mora do kraja raščistiti sa ostacima svih totalitarnih sustava i njihovim obnavljanjem u bilo kojem obliku. Hrvatski narod mora sadašnjim i budućim generacijama ostaviti istinu o Domovinskom ratu i ne smije ni pod kakvim pritiscima prihvatiti krivotvorine koje se stalno nameću i ponavljaju. Istina će nas osloboditi prokletstva prošlosti.

Zato je borba za istinu jedini pravi put izlaska iz ovog kaosa u kojem živimo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Analiza

Jan Ivanjek: Vojna analiza – Bespilotna letjelica CH-92A i borbeni bespilotni sustavi

Objavljeno

na

Objavio

Cro Ops se danas ponovno bavi bespilotnim letjelicama. Srbija je prije nekoliko dana prikazala 6 novopristigli naoružanih bespilotnih letjelica CH-92A koje su nabavljene od Kine.

Time je postala prva zemlja u hrvatskom susjedstvu koja raspolaže ovim sposobnostima, koje predstavljaju značajan tehnološki i borbeni iskorak, a uključeni transfer tehnologije koristit će se za usavršavanje i proizvodnji vlastitih naoružanih bespilotnih letjelica Pegaz.

Saznajte koje su im odlike, što ova novost znači za odnos snaga u susjedstvu, kako se razvijaju hrvatske besposadne sposobnosti i u kojem smjeru treba ići za postizanje pariteta u ovom segmentu.

Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Matko Marušić: Pouke i neprilike hrvatske pobjede na saborskim izborima 2020.

Objavljeno

na

Objavio

Žurim ovo napisati s naivnom i ludom, ali vrućom i dirljivom željom da izabrani zastupnici za hrvatski Sabor tekst pročitaju prije nego se dogovore o stvaranju nove vlade. Analiza se zasniva na zamisli svehrvatskog pomirenja – usprkos svim razlikama. Izborni su rezultati pokazali da hrvatski narod na neki način osjeća isto i da bi bio spreman ozbiljno krenuti tim putom.

Izborni rezultati

Samo za budućnost ponovit ću neslužbene rezultate izbora za Hrvatski Sabor od 5. srpnja 2020.: HDZ – 66, Restart – 41, Domovinski pokret – 16, Most – 8, Možemo! – 7, SSIP/Pametno/Fokus – 3, HNS – 1 Reformisti – 1 mandat.

Što nas to uči i čemu se možemo nadati?

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)

Svi oni koji o meni ružno pišu (da sam „hadezeovski plaćenik“ i slično) neka dobro razmisle zašto sam ja bio u pravu, a oni u krivu. Ne zbog mene, mene mogu i dalje slobodno napadati, ali – moraju razmisliti zašto im je hrvatski narod tako jasno rekao da su u krivu.

Pobijedila je Plenkovićeva hrvatska ali umjerena politika („suvremeni suverenizam“), koja na prvo mjesto postavlja sigurnost građana i države. No te riječi ne bi pomogle da HDZ nije tako doista i postupao – da sada ne nabrajam što je g. Plenković 100 puta nabrojio u kampanji, i prije i poslije nje, a sve je istina. Čuvanje sigurnosti se mora dokazati djelima. Suvremeni suverenizam nije lošiji – nego bolji – od onoga zastarjelog – žestokog, pravaškog, nazdravičarskog. On čuva državu i hrvatski narod, vjeru i identitet, povijest i istinu, ali ostavlja prostor razlikama i specifičnostima drugih, npr. hrvatskih Srba. A ako ti različiti, ovdje hrvatski Srbi, to misle zlorabiti za protuhrvatske ciljeve – tim gore po njih. Primjerice, primijetili ste da je g. Pupovac u kampanji za ove izbore svoje djelovanje prebacio na šalu i izvolite zaključiti zašto: on tako misli i nastaviti, ali zna da je to besmisleno i smiješno. Pa bih mu onda to i ostavio, jer je prestar da nauči koliko je politički nezreliji od onih koji slave Juru i Bobana.

Nakon hrvatskog naroda – tu je veliki i veličanstveni Andrej Plenković, sasvim jasno čovjek ranga Franje Tuđmana. Moram priznati da se više nego njegovoj inteligenciji divim njegovim čeličnim živcima – kako je dočekao i ispratio sve nevolje koje su ga bile snašle – od Agrokora i Uljanika, preko razmjerno slabih rezultata na EU izborima i divljanja SARS-2-COV-a i razularenosti SDP-ovskih Marasa i Stazića (Bog im dao pokoj dušama) do predizbornih napada s desna i s lijeva (desni više bole, jer za komuniste znamo da su glupi, ali konzervativci i domoljubi to ne bi trebali biti) i lažnih anketa složenih da obeshrabre i njega i njegove birače.

I još je u pobjedničkom govoru naglasio i zaštitu manjina i čuvanje ljudskih prava, jer i to je – suvremeni suverenizam. Hrvatski suverenizam.

Socijaldemokratska partija (SDP)

Koliko god iracionalan, napuhan bez osnove i lažno učen, SDP bi sada ipak trebao shvatiti da ovo nije ni 1945. niti 1972. Zar su oni stvarno pomislili da će silom narodu nametnuti svoj svjetonazor? Tko može biti toliko glup da miran i kulturan narod naziva fašističkim i talibanskim, a onda od njega očekuje da za njega glasuje? Tko se usudi obećavati povećanje plaća, mirovina i socijale a istodobno najaviti i smanjenje poreza, s tim da nikad ni pogledao nije stanje državnog proračuna?

Jer komunistima, na čelu s g. Grčićem, stanje proračuna nikad nije bilo bitno: njih je veliki vođa drug Tito naučio da žive na inflaciji i stranim donacijama da ne prijeđu ni na Istok ni na Zapad. Oni „brane radnike“, a veze nemaju o proizvodnji, niti su ikad u proizvodnji radili, niti su bili radnici, pače su redom neradnici i lažni intelektualci. Za njih radnici niti ne glasuju. Za njih glasuju oni koji se nadaju da će, kao i oni, domoći kruha bez motike.

Domovinski pokret Miroslava Škore (DPMŠ)

Domovinski pokret Miroslava Škore (DPMŠ) je dobio manje mandata nego se nadao i nego je u načelu zaslužio. Kažem – u načelu, jer je domoljublje jako važno; ali u zbilji su dobili i previše: nikakvu, apsolutno nikakvu politiku g. Škoro (i nitko njegov!) nije izgovorio a da bi bila u skladu s onim zbog čega su nastali i dobili dosta glasova! G. Škoro je slavio Tita koji je međunarodno priznati krvnik, koji je pobio pola milijuna Hrvata i imao 40 vila i … Bože, sačuvaj, ne usudim se ni nabrajati. No ni riječi o broju žrtava u Jasenovcu, o Bleiburgu i Križnom putu, ni riječi ni o čemu važnom, nego „ja i narod“. E, pa nije, narod nije tražio Škoru, nego djela.

DPMŠ nije dovoljno ni pametan niti domoljuban da odmah i bezuvjetno uđe u koaliciju s HDZ-om, pa će se raspasti. Ne može se politički preživjeti od paušalne kritike HDZ-a. Bojim se da će njegova sudbina biti još jedna tužna slika ponavljanja političke nezrelosti hrvatske desnice.

MOST

MOST je pak dobio više mandata nego se nadao i nego je u načelu zaslužio. Ma, ljudi moji, što su oni to ponudili hrvatskom narodu otkad su se pojavili? Časna riječ, ja ne znam. Eno, dobri čovjek Bulj govori da su oni za maloga čovika, ali nikako da kaže kako. I ja sam iz Cetinske krajine (jako ponosan!), ali gledam i vidim da Plenki za tu svetu zemlju radi puno a oni ništa. De, da čujemo što ćete konkretno raditi i postići, ako se to ikako može čuti?

MOST ima samo jednu dobru stvar, a to je pola bračnoga para Raspudić. Gospođa. Gospodin ima potencijal, ali bojim se da više voli sebe nego svu Hrvatsku zajedno. A to je teška bolest. Međutim, krasna gđa Marija je pametna, promišljena, hrabra i poštena. Ja bih nju odmah sutra za ministricu kulture ili znanosti, s tim da to MOST-u bude jedini Plenkovićev ustupak – za čelično vjernu koaliciju.

Moram navesti o gđi Mariji Selak Raspudić još nešto, jer je jako poučno i vrijedno upamtiti. Na završetku sučeljavanja na HTV1 poželjela je, u ime dobrote, mira i političke kulture – sve najbolje na izborima mladom komunističkom vođi Tomislavu Tomaševiću. Pogledajte ponovno njegovu reakciju! Nije mogao vjerovati da to čuje! Komunisti neprijatelje ubijaju, a kamoli da im za išta žele dobro. I nije rekao ništa, ali gledao ju je kao da mu je dobacila neku najstrašniju uvredu, npr. da drug Tito nije bio „heroj i genije i komandant naše armije“.

Mladi komunisti

Među mladim komunistima ima i starih, ali to nije bitno – svi su komunisti mladi intelektualno, jer pojma nemaju o politici, životu i odnosima među ljudima. U ovom pristojnom „bezmarasnom“ Saboru za njih nema posla. Budući da radnici nisu s njima (nego im se oni gade) i da ništa ne znaju o ekonomiji, osuđeni su na borbu da se žene bez ikakvih kriterija rješavaju svoje djece, da dva muškarca posvajaju i odgajaju djecu (ako se jedan osjeća ženom, neka se tako odjene da znamo) i da sva energija bude zelena čak i ako se umjesto žitnih polja sadi korov od kojega se može napraviti benzin. Da, još će nas plašiti i globalnim zatopljenjem jer je ljeti dosta vidljivo i jako se boriti protiv fašizma, jer ga uopće nema.

U dubini duše se nadam da se gđa Marijana Puljak ne će pretvoriti u gđu Sabinu Glasovac, da gđa Glasovac da ne će oponašati gđu Daliju Orešković i da ni jedna od njih a zapravo nitko, ne će oponašati gđu Anku Mrak Taritaš.

Još nešto: drago mi je da više nema stranke stvorene da dužnici ne bi vratili osobne dugove, a nesretan sam da još uvijek postoji stranka umirovljenika koja politički želi sebi povećati mirovine a drugima kako bude.

Poslijeizborno koaliranje

Ovo pišem slobodno jer znam da ne mogu pogoditi što će biti. A sve mi se čini da znam što bi trebalo uraditi, pa je šteta da se ne će dogoditi.

Velika koalicija

To je koalicija HDZ-DOMŠ-MOST-„Manjinci“. Kao što g. Plenković dobro zna (i kaže) s „Manjincima“ treba ići jer je to gospodski i uljudbeni i današnjem svijetu politički poželjan i kršćanski i hrvatski potez. Koštao bi nas ne više od deset milijuna kuna, a g. Pupovac bi imao prostor toliko sužen da bi morao i dalje angažirati biološke Hrvate da pišu velikosrpsku politiku. A to nije opasno nego gadljivo, no razlika je velika.

DPMŠ treba ući u koaliciju s tim da dobije samo jednu protuuslugu: da hrvatska vlada odmah počne graditi Hrvatsko povijesno groblje na Udbini. O tome sam već pisao, ali moram ponoviti:

Okružje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini treba urediti kao groblje i memorijalni muzej svih hrvatskih žrtava gdje god se mogu pronaći njihovi zemni ostatci ili sa sigurnošću utvrditi da su ubijeni nevini, samo zato što su bili Hrvati.

To mjesto treba postati mjesto hrvatskog sjećanja na sve povijesne žrtve, a time i na tisućljetno nastojanje Hrvata da dobiju samostalnu i nezavisnu državu koje moramo zadržati zauvijek; Udbina treba Hrvatima postati ono što je Židovima Yad Vashem.

Dana 17. lipnja 2019. u emisiji o zločinima komunizma u 20 sati na HTV1 slovenski stručnjak je poručio Hrvatima: „Kad počnete otkopavati svoje ljude pobijene 1945. vidjet ćete razmjere zločina koji je počinjen nad Hrvatima“ (cit. po sjećanju).

Na Udbini treba napraviti grobnice za zemne ostatke svih žrtava iz svih poznatih masovnih grobnica, otkopati i istražiti sva mjesta masovnih ubojstava Hrvata za koja se zna da postoje a nisu istražena te sve zemne ostatke žrtava prenijeti na Udbinu.

Svaka grobnica (računam da bi ih bilo do dvije tisuće) treba dobiti svoj opis i objašnjenje, a za sve treba napraviti zajednički muzej s odgovarajućim podatcima, fotografijama, knjigama, svjedočanstvima i dokumentima koji se odnose na pojedino stradanje i, naravno, sve digitalizirati, usustaviti i učiniti pretraživim preko svemrežja.

Crkva hrvatskih mučenika sagrađena je na Udbini zbog strašnih razloga genocida nad hrvatskim narodom koji su u Lici, i daleko okolo, proveli najprije Turci a onda Srbi i komunisti.

Prostor je velik i povoljan za to golemo groblje, blizu je autoceste i veže se na ostatke starohrvatskih i hrvatskih srednjovjekovnih spomenika i utvrda koji također traže obnovu, izlaganje i povijesna objašnjenja.

To bi bilo stalno mjesto posjećivanja, obilježavanja, molitve i učenja.

Židovima, Srbima, Romima i drugih stradalnicima u našoj strašnoj povijesti treba ponuditi da, prema želji i mogućnostima, i oni na tom mjestu naprave grobnice za svoje stradale članove.

Moja amaterska procjena kaže da bi 200 milijuna kuna godišnje kroz deset godina (ukupno oko dvije milijarde kuna), bilo dostatno za izvedbu projekta. A mogao bi se dobiti i europski novac.

Radi se o projektu koji rješava brojna hrvatska i ljudska pitanja:
– civilizacijskom pitanju, jer se radi o poštovanju prema nevinim žrtvama,
– humanom postupku, jer se radi o ljudima koji su stradali,
– humanitarnom projektu jer donosi smirenje potomcima žrtava,
– političkom potezu, jer raščišćava najbolnije događaje iz hrvatske povijesti što je jedini put prema pomirenju,
– poštovanju koncepta ljudskih prava, jer svi ljudi imaju pravo na grob i sjećanje,
– kulturnom, umjetničkom i urbanističkom projektu možda i bez premca u svijetu.

Projekt je nesporan za sve dobre i pristojne ljude, kompletira hrvatsku povijest, u skladu je s civilizacijskim, političkim i službenim vrijednostima Europske unije i Hrvatima i svim hrvatskim građanima donosi toliko potrebno pomirenje i smirenje.

Time bi, ako uspije, DPMŠ ušao u hrvatsku povijest, održao obećanje ustrajanja na domoljublju i spasio se klasične politike koju ne zna.

MOST mi je u dubini duše ipak drag i njemu bi g. Plenković trebao dati da g. Bulj bude ministar u Ministarstvu socijalne skrbi. Pa da se konkretno bavi malim čovikon, navlastito onim u staračkim domovima, na drogi i bez doma. Alternativno se MOST-u može dati Pravosuđe, ali na osnovi plana koji treba iznijeti g. Bulj i za njega odgovarati građanima. U prvom se pokušaju nisu proslavili.

Plenković je previše pametan da bi odbio takvu koaliciju, jer bi ona bila ne samo dobra za Hrvatsku nego bi bila oduševljeno primljena u EU.

Ako bi tu koaliciju odbili DPMŠ ili MOST, ili oba, osudili bi se na životarenje bez utjecaja u Saboru a time i na svoj postupan raspad. Oni mogu dovijeka paušalno kritizirati HDZ ali dok HDZ ovako dobro radi ništa mu ne mogu.

Najzanimljivija bi bila situacija g. Pupovca! On bi trebao odbiti koaliciju s DPMŠ, ali to bi ga isključilo iz vlasti i k tome pokazalo njegovu netoleranciju. Iskreno govoreći, u interesu svehrvatskog pomirenja, bilo bi bolje da koaliciju prihvati i sjedne za stol s „neprijateljima“ koje sada napada sa sigurne udaljenosti; takvi bi razgovori sigurno dali neki oblik pozitivnog rezultata u odnosu na njegovu ružnu i za Hrvate i Srbe štetnu velikosrpsku politiku.

Veliku koaliciju bi bilo lijepo dobiti i stoga što u njoj ne bi bilo SDP-a, za koji su se mnogi nadali (zacijelo i EU) da će ona nastati koaliranjem HDZ-a i SDP-a. Pojam Velike koalicije time bi dobio novo značenje, izvorno hrvatsko: svehrvatska koalicija bez jugonostalgičara.

Parcijalna koalicija

Parcijalna koalicija se od Velike razlikuje po tome što u koaliciju s HDZ-om ne bi ušli DPMŠ, ili MOST, ili „Manjinci“. Ako koaliciju odbiju DPMŠ i (ili) MOST na njih pada odgovornost da HDZ mora koalirati s „Manjincima“. Time bi se odrekli svojega glavnog oružja za napadanje HDZ-a.

Za stvaranje vlade i muke g. Pupovcu dovoljno je da u Parcijalnoj koaliciji sudjeluje ili MOST ili DPMŠ.

Mala koalicija

Mala koalicija isključuje DPMŠ i MOST – jer oni na nju nisu pristali, a svakako uključuje „Manjince“ jer to njihovoj politici odgovara. Ponovit ću da su u tom slučaju za sudjelovanje „Manjinaca“ u vladi odgovorni DPMŠ i MOST i to im treba nabijati na nos svaki put kad progovore protiv sudjelovanja „Manjinaca“ u vladi.

Nekoliko pojedinaca za dosezanje većine od 76, ili barem 80 zastupnika g. Plenković će lako naći. Sabor ima mnogo dobrih ljudi i u drugim strankama. Želio bih da to prije svih bude gđa Karolina Vidović Krišto veliki stručnjak za medije i primjerena hrvatska političarka. No ona tada mora dobiti mnogo; barem nadzor nad HTV. Tu bi ona bila bolja za Hrvatsku od ikakvih hadezeovaca.

Ljevica

Malo nevoljko ću prihvatiti onu Tuđmanovu da Hrvatska treba imati i desnu i lijevu nogu da čvrsto stoji na zemlji. Da stoji – možda, ali da hoda s takvom lijevom nogom ne bi bilo više od ozbiljna hramanja. Ljevica će životariti između jugonostalgičarstva i borbe da su ubojstvo čeda i vrlo čudne spolne prakse koje oni nazivaju ljudskim pravima. Zeleni se u tome ne razlikuju: oni su crveniji iznutra negoli crveni izvana.

Ljevica bi se trebala baviti sindikalnim pitanjima, ali ne deklarativno i politikantski, nego ozbiljno i stručno. No takvih ljevičara na svijetu više nema; izumrli su kad je umro drug Koba.

Marijana Petir

Gđa Marijana Petir ponijela se savršeno zrelo i domoljubno, i šaljem joj poseban pozdrav i rukoljub. Smatram da je HDZ treba sačuvati za rušenje Zorana Milanovića na sljedećim predsjedničkim izborima. Navikli smo na lijepe i pametne predsjednice Naše Lijepe Domovine, a ova nikad i nikome ne će pokazati srednji prst. I nosi Sveti Križ na prsima. A Sveti Kristov Križ nas je i sačuvao u strahotama naše prošlosti a čuva nas i danas. Svijetu treba jasno reći da mi volimo Gospodina, u Njega vjerujemo i u Njega se uzdamo. Nadam se da će g. Plenković vidjeti ovaj moj prijedlog i uzradovati mu se jer su ga njegova inteligencija i domoljublje dostojni.

Matko Marušić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari