Connect with us

Kolumne

Zdravko Tomac: Je li nemoralno javno suditi državne dužnosnike za moralnu veleizdaju?

Objavljeno

on

Tek razbijanjem mita o Titu stvorit će se pretpostavke da se s političke scene skine i titoistička struktura koja čini nacionalnu veleizdaju. A najveća je pokušaj da se Hrvatsku vrati u prošlost, prikaže kao nastavak titoističke Jugoslavije, diskreditiranjem Domovinskoga rata.

O djelovanju Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES-a) koje je u protekle dvije godine javno osudilo za moralnu veleizdaju pojedince iz bivšeg i današnjeg državnog vrha (Stjepana Mesića, Ivu Josipovića, Zorana Milanovića, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca, Budimira Lončara, Vesnu Teršelič i Carla Bildta), dugo se u nas šutjelo. Iako su se presude čitale pred prepunim dvoranama, iako se radi o vrlo intrigantnoj temi, kao da je postojala nevidljiva ruka koja je sprječavala glavne nacionalne televizije, radije i medije, osim nekoliko izuzetaka, da o toj temi izvješćuju hrvatsku javnost, piše Zdravko Tomac/7Dnevno

[ad id=”68099″]

Međutim, nakon što je led probijen specijalnim emisijama na lokalnim televizijama i pisanjem u tjednicima 7Dnevno i Hrvatski tjednik, te osobito na portalima dnevno.hr i direktno.hr, nastala je uzbuna u hrvatskom društvu jer su oni o čijoj se koži radi i njihove političke ekipe zaključili da se Hrvatsko nacionalno etičko sudište ne smije ignorirati nego ga treba napasti pravom medijskom i političkom topničkom vatrom svih mogućih diskreditiranja.

Režimlije ne napadaju ad rem, nego ad hominem

U toj svojoj strategiji oni nisu argumentima osporili optužnice i osude, jer argumenata nemaju, nego su se odlučili na moralnu, političku i ljudsku diskvalifikaciju članova Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Diskvalifikacija se odvija na dva načina. Prvo, u cjelini krivotvorinama nastoje prikazati sve članove Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta kao karijeriste, neuspješne i nemoralne ljude koji pokušavaju blaćenjem “nacionalnih veličina”, kao što su Mesić, Josipović, Vesna Pusić, Milanović i Pupovac, doći do malo slave kao kompenzaciju za svoje neuspješne karijere. Služe se tipično udbaškim podvalama te pišu laži: “Nije slučajno što je nekoliko ljudi u tom sudištu bilo tajno vezano uz obavještajne službe u Socijalističkoj Jugoslaviji. Pljuvanjem po drugima kao po neprijateljima, ‘četnicima’, ‘jugoslavenima’ i velikim prevrtanjem kaputa, ulaskom u novi režim 1990.-1991. bivši špiclovi se iskupljuju i peru kako bi se umilili novim često sličnim gospodarima.”

Piše se da se radi o promašenim političarima, o promašenim karijerama i beznačajnim ljudima. Ljudima koji nemaju ni najmanje moralno pravo moralno suditi drugim ljudima. To je daleko od istine jer Sudište sačinjava pedesetak vrlo istaknutih intelektualaca, znanstvenika, akademika sveučilišnih profesora, bivših potpredsjednika i ministara vlada, državnih odvjetnika, književnika i publicista, istaknutih branitelja. Dakle, radi se o presjeku strukture hrvatskog društva i ljudima koji su imali uspješan život. U sudištu su i istaknuti Hrvati iz cijelog svijeta – iz Australije, Njemačke, Francuske, Sjedinjenih Država. Dakle, radi se o promašenoj strategiji čiji je cilj da se od Sudišta napravi skup ljudi upitnog moralnog integriteta kako bi se njihove presude o moralnoj veleizdaji – vrlo argumentirane i utemeljenje – medijskom manipulacijom pretvorile u prljavu rabotu koju treba osuditi. Čak se kaže na mnogo mjesta da je suditi nekom za moralnu veleizdaju “rijetko viđeni kretenizam”. Da se radi o mržnji te da je cilj tog Sudišta, nakon što je ′90-ih godina provedena etnička lustracija, priprema terena za HDZ-ov dolazak na vlast i provedbu masovne ideološke lustracije.

Slijede i montirani politički procesi protiv članova Sudišta?!

I ta im je strategija propala, jer malo je ljudi u Hrvatskoj koji će povjerovati da je akademik i književnik Slobodan Novak beznačajna figura, da nema znanstveni, stručni i moralni kredibilitet, da je čovjek promašenog života. Isto tako malo će ljudi povjerovati da je akademik Josip Pečarić, najcitiraniji hrvatski znanstvenik, vrhunski matematičar, čovjek s promašenim životom koji se sada gura kako bi dobio malo pažnje pljuvanjem protiv “nacionalnih veličina” kao što su Mesić, Josipović, Milanović, Pusićka i Pupovac.

Malo će ljudi povjerovati da predsjednik Sudišta, profesor emeritus Zvonimir Šeparović, ministar vanjskih poslova Ratne vlade, zatim ministar pravosuđa i čovjek koji je pisao tužbu za učinjeni genocid Srbije protiv Hrvatske, rektor sveučilišta, veleposlanik, znanstvenik i ugledni svjetski viktomolog, nema drugog posla nego da pod stare dane blati “nacionalne veličine” kao što su Mesić, Josipović, Lončar, Milanović, Pusićka.

Teško će ljudi povjerovati da je čuveni dirigent maestro Nikola Debelić, sveučilišni profesor i bivši veleposlanik, čovjek koji nema moralni kredibilitet. I tako bih mogao nabrajati za sve članove Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta.

Međutim, oni koji napadaju, na podmukli način, koji ne žele argumentiranu raspravu o činjenicama i argumentima, koji se nalaze u osudama Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, nego koji žele osporiti moralno pravo uglednim ljudima, uzeti im kredibilitet da moralno sude onima kojima treba moralno suditi neće odustati od svoje strategije. Dakle, treba očekivati artiljerijsku vatru radi diskreditiranja članova Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Drugi dio strategije bit će represija. Prvi korak je učinjen kada je predsjednik Sudišta prof. dr. Zvonimir Šeparović pozvan na obavijesni razgovor u policiju jer je “uznemirio” gospođu Vesnu Teršelič, koja je digla veliku frku i mobilizirala sve institucije, domaće i strane, tražeći zaštitu zbog navodne diskriminacije. Vjerojatno će biti podignute i tužbe protiv Sudišta i njegovih članova, pokušat će se ići na montirane političke procese, u kojima ova vlast ima iskustva, te uz veliku halabuku otvoriti suđenje protiv Sudišta i pojedinih članova za navodno blaćenje i rušenja ugleda “nacionalnih veličina” poput Mesića, Josipovića, Milanovića, Pusićke, Pupovca.

Paljba po četiri “urotnička” stupa i – Crkvi

Treći dio strategije je djelovanje Sudišta krivotvorinama prikazati kao dio šire strategije i urote protiv demokratskih snaga u Hrvatskoj, kao široki i koordinirani pokret s četiri noseća stupa:

1. HDZ i njegova koalicija, koje se optužuju da spremaju veliku čistku i ideološku lustraciju svih onih koji drukčije misle od HDZ-a.

2. Hrvatski Stožer za obranu hrvatskog Vukovara kao mobilizator branitelja u borbi protiv ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj i njihovog pisma, kao opasno središte negiranja i rušenja pravne države.

3. 100% ratni invalidi u Savskoj, koji su proglašeni pretorijanskom gardom HDZ-a u pripremanju i provođenju državnog udara.

4. Hrvatsko nacionalno etičko sudište koje svojim osudama i presudama pokreće najprije suđenje za moralnu veleizdaju koje bi se, u slučaju dolaska na vlast HDZ, navodno pretvorilo u pravo suđenje političkim protivnicima za veleizdaju.

Zato nije slučajno, iako HNES nema nikakve veze s HDZ-om, niti s braniteljima u Vukovarskoj i Savskoj, osim što im dajemo podršku, da se sve to stavlja u jedinstvenu strategiju izmišljanja državnog udara, povratka na totalitarizam i gušenje slobode i onemogućavanje drukčijeg političkog mišljenja.

Prema toj strategiji sva ta četiri stupa koordinira i pomaže Katolička crkva, zato je ona na najvećem udaru.

Mi u HNES-u bježali smo od veze s bilo kojom političkom opcijom, ali smo zauzimali jasne stavove o potrebi prekida hrvatske šutnje o nacionalnoj veleizdaji koja već duže traje. Ovo što se danas događa s novom agresijom Srbije na Hrvatsku, agresijom na Vukovar i lažnim optuživanjem Hrvatske za navodno najveće etničko čišćenje poslije II. svjetskog rata, posljedica je i veleizdajničke politike državnog vrha i onih ljudi kojima je Sudište sudilo za moralnu veleizdaju.

Dakle, na političkoj sceni su dvije suprotstavljene opcije. Prvu predstavlja Sudište koje smatra da je nemoralno šutjeti o nacionalnoj veleizdaji koja već dugo traje, odnosno da je moralno i nužno osuditi aktere te moralne veleizdaje. Drugu čini aktualna vlast i njene “crvene brigade” koje smatraju da je suditi pojedincima iz državnog vrha i drugima iz vrha moći nemoralno, da je to opasno, da to nije borba za istinu i demokraciju, nego rušenje demokracije i povratak na totalitarizam.

Nema dvojbe da će se do izbora, htjeli ili ne htjeli, morati raščistiti tko je u pravu.

Je li u Hrvatskoj već dugo vremena na djelu ne samo moralna veleizdaja koju treba suditi i priječiti, ili je na djelu opasna restauracija totalitarizma koji moralnim osudama za veleizdaju želi onemogućiti pravo na život i djelovanje različitih političkih opcija. Tvrde da se ne radi o moralnoj veleizdaji, kako to u osudama Sudišta piše, nego o

Dio vlasti u Hrvatskoj dio je pete kolone?!

Kako bismo razriješili tu dilemu mora se dati odgovor na ključna pitanja: Postoji li u Hrvatskoj peta kolona? Je li dio državnog vrha, bivšeg i sadašnjeg, dio te pete kolone? Postoji li u Hrvatskoj dovoljno dokaza i činjenica da se može utvrditi da se ne radi o legalnoj političkoj opciji, nego o izdaji hrvatskih nacionalnih interesa? I glavno pitanje: Je li istina, ili je podla izmišljotina, da se u Hrvatskoj u državnom vrhu, bivšem i sadašnjem, nalaze moralni veleizdajnici?

Bit ću vrlo praktičan, jer neću nametati svoje mišljenje nego ću zatražiti od Vas, dragi čitatelji, da sami odgovorite na nekoliko sljedećih konkretnih pitanja:

Radi li se o nacionalnoj veleizdaji onih pojedinaca i političkih struktura koje sustavno već godinama kriminaliziraju Domovinski rat na isti način kako su ga kriminalizirali i kako ga kriminaliziraju velikosrbi, od Miloševića do Šešelja, Vučića i Nikolića?

Je li sadašnja nova agresija na Oluju iz Srbije i proslavu Oluje moguća i zbog dugogodišnje veleizdaje državnog vrha, koji je pjevao iste velikosrpske pjesme i ponavljao njihove lažne optužbe?

Je li moralna veleizdaja lažno svjedočiti u Haagu protiv vlastite domovine?

Je li moralna veleizdaja optužiti vlastitu domovinu i državu da je agresor na Bosnu i Hercegovinu? Je li moralna veleizdaja stalno lažno tvrditi da je Tuđman bio fašist i da je Tuđmanova Hrvatska nastavak NDH? Je li moralna veleizdaja optužiti vlastiti narod da mu u srcu živi ustaška zmija? Je li moralna veleizdaja pokušati promjenom Ustava i donošenjem zakona spriječiti utvrđivanje krivnje za Udbina ubojstva? Je li moralna veleizdaja pomagati srbizaciju Vukovara u uvjetima kada srpska politika obnavlja svoje pretenzije na Vukovar? Je li moralna veleizdaja pokušati spriječiti tužbu Hrvatske za učinjeni genocid Srbije?

Je li moralna veleizdaja prihvatiti strategiju velikosrpske politike da nema velikosrpske agresije nego da se radilo o građanskom ratu?

Od odgovora na ta pitanja zavisi i odgovor na ona ključna pitanja: Postoji li moralna veleizdaja pete kolone u Hrvatskoj, koju čine i pojedini najviši državni dužnosnici, bivši i sadašnji? Ako postoji, je li onda opravdano argumentirano podignuti optužnice i donijeti osude na temelju tih činjenica za moralnu veleizdaju?

Vrijeme je za suočavanje s istinom

Dakle, mi iz Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta i tisuće ljudi koji nas podržavaju, smatramo da je došlo vrijeme da su suočimo s istinom, da je došlo vrijeme da se kaže “bobu bob a popu pop”, da je došlo vrijeme da prestanemo šutjeti o onom o čemu se više šutjeti ne smije.

Svi mi u HNES-u svjesni smo težine javne riječi, a pogotovo javne osude. Svjesni smo da se ne smije dogoditi da u argumentaciji navedemo bilo što što je netočno i lažno. Spremni smo ne samo povući optužbe nego se i ispričati ako se dokaže da bilo koja naša osuda ili dio osude nisu istiniti. Spremni smo na dijalog argumentima i braniti svoju moralnu poziciju. Međutim, očito je da kod nas nema hrabrosti za otvoreni dijalog o tabu temama. Da su kod nas još uvijek u modi podmetanja i zakulisne igre. Zgražaju se naši kritičari kako smo se usudili moralno suditi bilo kome, a najviše se zgražaju što smo se usudili pokrenuti proces moralnog suđenja Josipu Brozu Titu koji, kako kažu, iako “vječno živi” ipak je mrtav čovjek. Dugo smo se kolebali treba li suditi moralno i nekmu tko više nije živ. Nakon dugo kolebanja jednoglasno smo zaključili, nakon duge rasprave, da treba napraviti izuzetak s Titom, jer njegov mit i danas živi, jer je on i danas ključna osoba kao mit, kao legenda koja sprječava demokratizaciju Hrvatske. Tek razbijanjem mita o Titu stvorit će se pretpostavke da se s političke scene skine i titoistička struktura koja čini nacionalnu veleizdaju misleći, čak su uvjereni, da rade u nacionalnom interesu jer po njima je najvažnije sadašnju Hrvatsku utemeljiti na titoističkom- komunističkom antifašizmu, a ne na temeljima Domovinskog rata.

Zaključili smo da je najveća nacionalna veleizdaja ustvari pokušaj da se ova Hrvatska vrati nazad u prošlost kao nastavak titoističke Jugoslavije, da se diskreditiraju Domovinski rat i njegove vrednote.

Aktualna politička situacija i vrlo uspješno velikosrpsko provođenje Memoranduma 2, obnavljanje starih lažnih optužbi i izmišljanje novih protiv Hrvatske, potvrđuju važnost osuda za moralnu veleizdaju bitnih ljudi bivšeg i današnjeg državnog vrha Hrvatske, jer bez njihovog djelovanja Srbi ne bi bili tako uspješni u novoj agresiji na Hrvatsku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari