Pratite nas

Kolumne

ZDRAVKO TOMAC: ‘Josipovićeva regionalna liga titoista’

Objavljeno

na

Ivo Josipović i dalje je frustriran gubitkom predsjedničkih izbora jer ga je pobijedila plavuša koja “ima sliku, a nema ton”, koju je stalno vrijeđao i omalovažavao i tvrdio da ništa ne zna.

Zmijolog, odnosno gujolog i titoist Ivo Josipović pokušava ponovno velikim koracima stupiti na hrvatsku političku scenu, čak najavljuje da želi biti premijer, piše Zdravko Tomac (dnevno.hr)

Dakle, uživio su u ulogu Vladimira Putina, koji je nakon predsjedničke dužnosti postao premijer Rusije pa opet onda predsjednik. Na sreću, Ivo Josipović nije Vladimir Putin i nema nikakve šanse jer je izgubio predsjedničke izbore jer je izgubio vlast za razliku od Putina koji je išao za premijera jer nije mogao ponovno biti predsjednik države. Zanimljiv je način i tajming zadnjih poteza Ive Josipovića u povratku na političku scenu. Najprije je faktično osnovao Ligu antifašista, na čije čelo je stavio svoje vjerne sljedbenike Zorana Pusića i Vesnu Teršelič. Sebe je imenovao glavnim ideologom Lige antifašista te je održao programski govor kojim je najavio i program svoje buduće stranke.

[ad id=”68099″]

Ivo Josipović i dalje je frustriran gubitkom predsjedničkih izbora jer ga je pobijedila plavuša koja “ima sliku a nema ton”, koju je stalno vrijeđao i omalovažavao i tvrdio da ništa ne zna. Ta “plavuša” svakodnevno mu zadaje nove bolne udarce. Najteži je bio izmještanje Titove biste s Pantovčaka. To je novi poraz Ive Josipovića jer da, posjetim čitatelje, Ivo Josipović je u predizbornoj kampanji računao da u Hrvatskoj ima više titoista nego tuđmanista i da će upravo veličanjem Tita i titoizma pobijediti Kolindu Grabar Kitarović koja je iznijela domoljubni program povratku Tuđmanovoj suverenističkoj politici. Izmještanje Titove biste za Ivu Josipovića i njegovu ekipu bio je znak za opću uzbunu. Zato je i osnovana Liga antifašista u kojoj je u prvi plan gurnuo svoje jurišnike i koja je proglasila opću opasnost od nadiranja ustaša, koja u korist Josipovića ima zadatak izmišljati ustaše i fašiste i onda se don Kihotovski boriti protiv nepostojećih neprijatelja. I ono što je najvažnije, Ivo Josipović je na Ligi antifašista održao glavni govor u kojem je izložio ideološku platformu borbe protiv ustaških guja. Rekao je da nije pogriješio kad je ukazao na ustaške guje koje žive u srcima Hrvatica i Hrvata, da nije pogriješio kada je rekao da ustaško zlo vreba i da prijeti da Hrvatsku pretvori u ustašku zmijsku dolinu.

Dakle, odlučio se Ivo Josipović za stvaranje nove političke stranke kojoj bi najbolji naziv bio “regionalna liga titoista”. Dakle, to je stranka koja treba okupiti sve titoiste koji će uz pomoć Lige antifašista, Documente i brojnih udruga i medija sustavno izmišljati ustaštvo u Hrvatskoj te pozivati u posljednji odlučujući boj protiv potpune rehabilitacije ustaštva i povratka ustaštva na vlast u Hrvatskoj. Dakle, cilj stranke je mobilizirati sve snage kako bi spriječio daljnju titoizaciju hrvatskog društva, kako bi ponovno ponudio program koji se bazira na titoizmu, a ne na vrednotama Domovinskoga rata. Da bi mobilizacija bila uspješna treba aktivirati sve protuhrvatske snage i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Josipović se posebno nada prijateljskoj pomoći Srbije koja je krenula u opću ofenzivu optuživanja Hrvatske za ustašluk. Optužbe idu tako daleko da predsjednik Srbije čak ukazuje na opasnost nove Oluje u Hrvatskoj koja bi trebala počistiti i istjerati ono malo Srba što je ostalo u Hrvatskoj.

Ivo Josipović se nada i britanskoj pomoći jer Britanci su se osjetili ugroženi novom politikom Kolinde Grabar Kitarović koja se prvenstveno oslanja na Njemačku a ne na Veliku Britaniju, na koju su se oslanjali Ivo Josipović, Zoran Milanović i Vesna Pusić. Ipak glavnu pomoć Ivo Josipović očekuje od prijatelja iz Srbije, jer antihrvatska srpska politika temelji se na istoj glavnoj tezi kao i Josipovićeva antihrvatska politika. I jedna i druga politika izmišljaju strašnu opasnost od ustaša i potpunog povratka ustaša na vlast jer i za Josipovića i za Nikolića, Vučića i druge domoljubna politika s kojom je pobijedila Kolinda Grabar Kitarović je ustaška politika. Josipoviću su dobro došli i neki drugi napadi s istih pozicija na Hrvatsku. Strogo kažnjavanje Hrvatske nogometne reprezentacije na temelju kvalifikacije da su pozdravi “za dom spremni” i pjesma “u boj u boj za narod svoj” ne samo ustaški nego fašistički i rasistički, dobro su došli uoči osnivanja stranke Josipovića kako bi argumentirao svoju tešku optužbu da Hrvatskoj prijeti da postane ustaška zmijska dolina u kojoj žive Hrvatice i Hrvati u čijim srcima su ustaške guje. I stav Komisije Ujedinjenih naroda koja opominje vukovarske branitelje da krše ljudska prva srpskoj manjini nije slučajan, jer je to stara veza Šimonović- Josipović, još iz vremena kada su jedni i drugi branili srpske interese a ne Hrvatske, kada su na sto načina pokušali spriječiti Hrvatsku da optuži Srbiju za genocid učinjen u Hrvatskoj. Presuda u korist Hrvatske a protiv Srbije potvrđuje koliko je to bila antihrvatska politika koju su vodili Šimonović, Josipović i Vesna Pusić.

Ivo Josipović je najavio osnivanje svoje stranke u mjesecu svibnju, što također nije slučajno. Mjesec svibanj je mjesec Titovog rođendana odnosno Dana mladosti kada se nosila štafeta voljenom Titu. Kako se štafeta na karikaturalni način i niz ovih godina nosi i u Hrvatskoj, nije isključeno da i Josipović osnuje svoju stranku u Kumrovcu na velikoj proslavi i okupljanja titoista. Možda mu čak pioniri maleni i donesu Titovu štafetu ili će možda svoju stranku osnovati na Dan pobjede i oslobođenja Zagreba, ali tu ima jedan problem što se isti dan već godinama okupljaju prosvjednici tražeći da se ukine Trg maršala Tita.

Treba reći da je u svibnju najavljena i velika proslava 70- te obljetnice Bleiburga na kojoj će govoriti Kolinda Grabar Kitarović a misu držati kardinal Josip Bozanić. Možda će Josipović održati konvenciju svoje stranke neposredno nakon događanja na Bleiburgu, kako bi mogao otvoriti topničku vatru na ono što će biti tamo rečeno. U svibnju je i obilježavanje proboja zarobljenika u logoru Jasenovcu. Dakle, puno je bitnih političkih događaja koji će svaki na svoj način imati veliki utjecaj na politička zbivanja u Hrvatskoj a posebno u odnosu na dva suprotstavljena politička bloka. Domoljubi će se okupiti u Bleiburgu u velikom broju a titoisti u Jasenovcu i na proslavi pobjede nad fašizmom.

Još je jedna zanimljivost, da je Liga antifašista oduzela pokroviteljstvo Kolinde Grabar Kitarović na proslavi Dana pobjede.

Dakle, pred nama su burni politički događaji koji će još više istaći krupne političke razlike u gledanju na našu prošlost. Iz svega što je učinjeno do sada vidljivo je da je Ivo Josipović čvrsto odlučio da pokuša okupiti sve titoiste, da će ih plašiti pobjedom ustaša i revanšista, da će tvrditi da je nužno okupiti sve snage kako bi se spriječila revizija povijesti, kako bi se spriječilo diskreditiranje ne samo Tita nego i antifašističke borbe.

Zato mu dobro dođu kao saveznici svi oni koji, iz raznih razloga slično kao i Josipović, žele Hrvatsku prikazati kao ustašku državu.

Izbor dana i mjesta osnivanja nove stranke neće biti slučajan kao što nije slučajno što je prije osnivanja stranke bilo osnivanje Lige antifašista, kao jurišnog odreda buduće Josipovićeve titoističke stranke. Dakle, program Ive Josipovića na kojem on računa na znatan broj glasova je vrlo jednostavan, širiti strah u Hrvatskoj od povratka ustaša na vlast, izmišljati ekscese, stvarati razne popise opasnih ustaša i širiti lažnu opasnost da Hrvatska ako se promijeni vlast želi promijeniti povijesnu istinu i sebe svrstati u poražene fašističke snage a ne pobjedničke antifašističke snage.

Koliko može dobiti Ivo Josipović na ovakvom programu. Mislim da može dobiti dosta, jer nažalost Tito i titoizam još žive u mnogim građanima Hrvatske i lako je s njima manipulirati. Mislim da se može računati čak do 20% biračkog tijela, što bi dovelo Ivu Josipovića u položaj da možda bude bitan faktor u tome tko će dobiti vlast u Hrvatskoj.

Ivo Josipović je lukav političar, on računa na titoiste i njegov program je jasan, zato bi po političkom programu najbolji naziv stranke bio: Josipovićeva regionalna liga titoista.

Međutim, javno će govoriti potpuno drugačije. Javno će govoriti da će provesti velike reforme u sustavu, da prvenstveno računa na mlade nove ljude. Vjerojatno će na liste i metnuti dosta mladih stručnih ljudi iako zna da će glasove dobiti isključivo od titoista. Zato mu se mora priznati da cijelu igru vodi vrlo dobro i lukavo.

S druge strane, s obzirom na nestabilnog Milanovića, možda se jedan dio SDP-ovaca priključi Josipoviću. Međutim, po mojoj procjeni SDP će ostati vodeća stranka ljevice na slijedećim izborima.

Želim upozoriti i na još jednu lukavost Ive Josipovića. Iako se on i Milanović vole kao pas i mačka i jedan i drugi jako paze da ništa ne kažu jedan protiv drugoga te da ostave mogućnost poslijeizborne koalicije.

Zbog svega toga HDZ i desnica ne smiju podcijeniti, na prvi pogled, razbijenu ljevicu. S dvije liste Milanovićevom i Josipovićevom, ljevica može dobiti ukupno mnogo više glasova nego s jednom listom. Kako i jedan i drugi beskrajno žele vlast, kao su spremni sve učiniti da zadrže vlast ili osvoje vlast, nije isključeno da će u slučaju potrebe napraviti veliku lijevu koaliciju, koja bi čak mogla imati više zastupnika od HDZ-ove koalicije.

Dakle, može se dogoditi da HDZ-ova koalicija uvjerljivo pobijedi ali da ne dobije natpolovičnu većinu zastupnika. S obzirom da HDZ-ova koalicija nema s kim koalirati, jer Glavaševa stranka to odbija a i neovisni kandidati koji će ući u Sabor i neovisne liste koje će ući u Sabor uglavnom nisu sklone HDZ-u, može se dogoditi da usprkos briljantnoj pobjedi HDZ-a HDZ-u nedostaje nekoliko zastupnika te da se stvori protuhadezeovska koalicija svih u Saboru, te da se formira većina a onda da se otvori borba između Milanovića i Josipovića tko će biti premijer.

Sve ovo pišem zbog toga da upozorim da se razjedinjena ljevica može ujediniti i da njene potencijale ne treba podcjenjivati.

Mnogo će zavisiti i od toga što će se događati u ovih nekoliko mjeseci do izbora. Pobjeda domoljubnih snaga u znatnoj mjeri ovisi od ponašanja Kolinde Grabar Kitarović. Ona svojom pozicijom i autoritetom može povlačiti jake poteze koji će slabiti podršku titoistima, koji će izvući na izbore veliki broj domoljuba koji inače ne izlaze na izbore. Dakle, predviđam neizvjesnu i tešku borbu kao i u predsjedničkim izborima. Hrvatska će se ponovno podijeliti na domoljubnu Hrvatsku i titoističku Hrvatsku. Ovaj puta će biti i nešto neopredijeljenih zastupnika koji se mogu opredijeliti i za jednu i za drugu stranu. Šanse da imaju zastupnike u Saboru, po mom mišljenju, imaju i Bandić i Čačić, a ako ide na izbore vjerojatno i Prgomet te Most, Živi zid, Orah, a moguće i neko iznenađenje u pojedinoj izbornoj jedinici.

U takvoj situaciji mislim da nisu u pravu oni koji unaprijed predviđaju da će Ivo Josipović biti veliki gubitnik parlamentarnih izbora. Da bi Ivo Josipović postao veliki gubitnik potrebno je vrlo sustavno pokazati što on ustvari nudi, da on nudi povratak u prošlost, da je njegov program promjena i oslanjanja na mlade ljude samo ambalaža da se skrije bit njegovog programa.

Sve u svemu, zbog svih tih razloga, i Liga Antifašista i Josipovićeva regionalna liga titoista veliki su doprinos povratku Hrvatske u prošlost i otvaranje starih ideoloških borbi za bolju prošlost.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ne dopustimo da nam srca otruju mržnjom oni kojima je mržnja jedino što imaju

Objavljeno

na

Objavio

putovnica.hr

Svibanj je mjesec kad po staroj tradiciji Crkve s posebnom pobožnošću častimo Blaženu Djevicu Mariju, Majku našega Spasitelja i našu zagovornicu na nebu.

Narod nosi bukete i vijence ispletene od svježeg proljetnog cvijeća, ukrašava Njezine kipove, pjeva marijanske pjesme i moli marijanske molitve, iskazujući na svibanjskim pobožnostima svoju zahvalnost, Njoj Kraljici Hrvata – kako je još od milja zovemo.

Ali, to je i vrijeme koje nas podsjeća na muku, patnju i Križni put što smo ga kao narod prošli. To u nama Hrvatima i katolicima, ali i u svima drugima koji su s nama bili na tom putu budi posebne emocije, podsjeća, opominje i uvijek nas iznova stavlja na kušnju.

I kao ljude i kao vjernike.

Naša majka Crkva uči nas da uvijek i najprije na početku svake svete Mise priznamo vlastite grijehe i slabosti i zamolimo oprost. Tek nakon toga, kad očistimo svoja srca, dostojni smo susreta s Kristom. I nije euharistija samo dio crkvenoga obreda, “tradicija” ili “običaj”. Ona je duševna hrana nama koji vjerujemo i putem Tijela Kristova očekujemo uskrsnuće. Euharistija je znak žive vjere i našega vječnog saveza s Bogom što ga je sam Krist utvrdio na Posljednjoj večeri sa svojim učenicima u Jeruzalemu, na Veliki četvrtak, dan uoči muke koja će označiti novo razdoblje u povijesti čovječanstva i otvoriti novo duhovno obzorje u životima ljudi koji Ga prihvaćaju i vjeruju u Njega.

Države i vladari prolaze, ideologije nastaju i nestaju, ali ostaje On, On koji nam je putokaz, oslonac i nada. Naš Spasitelj i Pastir koji je uvijek pripravan ostaviti stado i krenuti za jednom jedinom izgubljenom ovcom.

Sjetimo se toga i ovih dana, dok slušamo riječi mržnje koje nam dopiru s ulica, trgova, iz medija.

Znamo da je bilo i onih koji su činili zločine u naše ime i kao kršćani molimo i za te duše i suosjećamo sa svima koji su doživjeli bolne gubitke svojih najbližih. To je nešto na što nas nitko ne mora podsjećati. Ali ne može se od nas tražiti da zaboravimo svoje žrtve – stotine tisuća nevinih koji su završili na putu bez povratka, svu onu djecu, žene, starce, zarobljene vojnike, njih kojima nije suđeno niti je tko propitivao jesu li krivi ili nisu.

Ne možemo niti želimo zaboraviti one koji su živi zazidani u rudarska okna, pobijeni na rubovima jama što su ih sami iskopali, bacani u vrtače, umirali od gladi, žeđi i bolesti po logorima i brojnim stratištima ili od iscrpljenosti na marševima smrti.

Odlazili su bez glasa, gladni, žedni, izubijani, vezani žicom, ranjenog tijela i duše i umirali danima i tjednima u mrklom mraku ili klečeći i izgovarajući posljednju molitvu čekali da im ruka krvnika ispali hitac u potiljak ili prereže grkljan. Djevojačke pletenice opominju. I kosti žena i djece. Nijemi su to svjedoci bezmjerne ljudske patnje koji opominju i podsjećaju. Na njima nije bilo niti je moglo biti ikakve krivnje a svoj su životni put završili u tami Hude jame ili na kakvom sličnom strašnom mjestu.

U svibnju molimo za njih, palimo svijeće, sjećamo se, podsjećamo i ne damo da ih prekrije zaborav. Njih i istinu o njima. Oni žive dok ih se sjećamo. A iz sjećanja ih ne možemo niti želimo izbrisati. To nitko od nas ne može tražiti, jer u toj muci, u tom Križnom putu sudba je našeg roda, nas Hrvata koji prolazimo svoju golgotu od stoljeća sedmog.

I opstajemo, jer vjerujemo u Boga i Njegov sud. Čvrsto se uzdamo u to kako postoji konačna pravda o kojoj vodi brigu On, gospodar vremena i svega postojećeg.

Mi molimo i za duše dželata koji su prolili krv nevinih. Za one koji nisu znali za Boga niti su se držali Njegovih zakona. Nema tako velikog zločinca za čiju dušu kršćanin neće izgovoriti molitvu.

Oni koji danas vrijeđaju naše žrtve žele nas poniziti i svoju mržnju prenijeti na nas.

Molimo i za njih.

Za sve one koji nas proglašavaju “koljačima”, žale što nismo svi završili u jamama, za one kojima smetamo zato što smo ono što jesmo i toga se ne želimo odreći. Molimo za te jadne i nesretne  duše izgubljene u mraku mržnje i beznađa. Za njih koji slave zločin i zločince, a najveća opasnost im je zalaganje za ljudski život. Neka im dragi Bog otvori oči i očisti srca.

Ostanimo vjerni svojim kršćanskim svetinjama, onome što nas je sačuvalo i spasilo kroz sva stoljeća do dana današnjega.

I svjedočimo istinu: hrabro, bez kolebanja i straha, jer i na to nas je obvezao naš Krist Spasitelj. Mi kršćani smo sol Zemlje i ne smijemo uzmicati pred Sotonom i njegovim slugama.

Svibanj je mjesec u kojemu su naša braća i sestre koračali u kolonama smrti gonjeni od onih koji nisu znali za Boga. Mi koji u Njega čvrsto vjerujemo danas idemo istim stazama, u tišini, odajući im počast, paleći svijeće i izgovarajući molitve.

Sjećanja pritišću, nepravda boli i peče, ali ne smijemo dopustiti da nam srca obuzme mržnja.

Sjetimo se onoga što je govorio naš blaženik koji je bio svetac još dok je hodao zemljom, Alojzije Stepinac:

“Imamo samo jednu dušu. Ako smo nju izgubili, sve smo izgubili, ako nju spasimo, sve je spašeno.”

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Spitzenkandidati u tenisicama umjesto vizije nude – floskule

Objavljeno

na

Objavio

Pogledala sam malo televizijsku raspravu spitzenkandidata za čelno mjesto Europske komisije, tijela koje je ekvivalent vladi EU-a. A prema zagovornicima (još) više Europe u EU, EK pretendira postati i prava vlada te federalizirane EU naddržave. Nije se to moglo dugo gledati.

Jer, naporno je gledati debatu bez misli, u kojoj se tuče floskula s floskulom, a (političkog) sadržaja nigdje. Iz cijele rasprave u sjećanju su mi najviše ostale dva para tenisica i jedne traperice. Tenisice liberalne Margrethe Vestager i zelene Ska Keller i traperice ultracrvenog Nika Cue.

Da, dobro ste pročitali: na prvu televizijsku raspravu spitzenkandidata aktualna povjerenica za tržišno natjecanje i bivša danska ministrica M. Vestager, od koje su mediji napravili najpovjerenicu, koja kao najopasnija europska porezna inspektorica utjeruje strah u kosti multinacionalkama od Googlea do Amazona, stigla je u primjerenoj haljini i – tenisicama. Zelena Keller također. U tenisicama, piše Višnja Starešina/Slobodnadalmacija.hr

Što bi rekli “očevi osnivači” EU-a: Robert Schuman, Konrad Adenauer i Alicide de Gasperi da ih kojim slučajem mogu vidjeti? I njih, a i druge spitzenkandidate. Da mogu čuti tu samodopadnu ispraznost. Kako riješiti pitanje nekontroliranih migracija, jedno od ključnih pitanja za budućnost Europe, koje je i središnja tema europskih izbora?

“Migracija je problem koji se neće tako jednostavno riješiti zato što je klima sve gora, a sukobi u europskom susjedstvu ne prestaju”, odgovara super-povjerenica Vestager. Dakle, najprije treba riješiti klimu. A onda se posvetiti miru u svijetu. To je odgovor na akutni i sveobuhvatni izazov migracija.

I to ne odgovor na natjecanju za Miss svijeta ili za influencericu, trendsetericu i instagramušu godine, već odgovor spitzenkandidatkinje za šeficu sljedeće europske vlade. Tenisice na debati za budućeg šefa europske vlade tek su integralni dio tog cjelokupnog mentalnog stylinga pomodarskog globaliziranog liberalizma.

Temelji EU podrazumijevali su vodstvo s političkim autoritetom i osobnim integritetom, slobodnu misao i smisao. Debatna revija spitzenkandidata bila je potpuna suprotnost, čak štoviše, negacija tih vrijednosti. Niti jedne osobe s političkom težinom i respektabilnom osobnošću. Umjesto vizije nude floskule. A žele biti ono što se veliki Schuman, Adenauer ili de Gasperi ni u primisli nisu usudili postati – nominalni šefovi cijele Europe. Tenisice su pritom tek točka na “i”.

Ozbiljno resetiranje

Ne očekujem, dakako, da novi spitzenkandidati i kandidatkinje uskoče u demodirana odijela Schumana ili Adenauera, da u šetnju idu u salonkama ili s kravatom, da ponavljaju riječi “očeva”. Jer to bi značilo da je EU ostao tapkati u mjestu. Ali to što su potpuna negacija njihovih vrijednosti i njihove doktrine otvara pitanje kamo je to EU stigao? I nudi odgovor: nikamo. U rasulo. I kaos u goroj opciji. Rasulo koje će se politički urušiti baš kao što se je u velikoj krizi 2008. ekonomski urušio sustav koji je održivu proizvodnju zamijenio financijskim inženjeringom.

I mogu zamisliti te velike EU znalce i face, koji su političko promišljanje i strategiju zamijenili hiperproizvodnjom pravne regulative, ispunjavanjem i popunjavanjem kockica koje su sami izmislili, kako u nevjerici tumaraju Bruxellesom, kao što su tada napuhani financijski menadžeri krajem 2008. tumarali Wall Streetom. Ne shvaćajući što se zapravo dogodilo.

Ima i bolja opcija, kojoj se nadam, i koja bi za EU mogla biti spasonosna – a to je ozbiljno resetiranje. Ali ono može doći samo iz vizije, iz misli sukladne vremenu, koja možda još može izrasti u državama. U EU birokraciji se tako što ne može pronaći. Ne može takvu podlogu za resetiranje iznjedriti niti aktualni europski politički mainstream oličen u njemačkoj kancelarki Merkel i francuskom predsjedniku Macronu, koji je presudno pridonio sadašnjoj krizi EU-a.

Zato nije nikakva utjeha što nitko od prezentiranih spitzenkandidata najvjerojatnije naposljetku neće postati šef Europske komisije. Uključujući i formalno glavnog pretendenta, spitzenkandidata pučana Manfreda Webera, koji je bio, sve je to jasnije, još jedna kadrovska igračka Angele Merkel – istaknut da ga se formalno podrži i neformalno potroši prije konačnog izbora.

Bojim se da novo resetiranje EU-a i njegovo vraćanje na trasu na koju su je postavili “očevi osnivači” nije moguće bez nove katarze. Za početak treba spoznati da EU nije u tenisice obula alternativna Ska Keller, već klasična Angela Merkel.

Višnja Starešina/Slobodnadalmacija.hr

 

Skupom u Milanu Salvini priprema suvereniste za osvajanje Europskog parlamenta

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari