Connect with us

Kolumne

Zdravko Tomac: Pravo ime komunističkog antifašizma je – zločinački crveni fašizam!

Published

on

Više od 1700 masovnih stratišta, grobnica i “hudih jama” s desecima i desecima tisuća likvidiranih na najstrašniji način optužuju i traže da se utvrdi istina, te da se postupi u skladu s istinom. Tito i komunisti trajno su kompromitirali NOB i istinske antifašiste, umjesto slobode 1945. dobili smo novu diktaturu, masovne zločine, logore i genocide, piše  Zdravko Tomac / 7dnevno

[ad id=”68099″]

Više nema nikakvih dvojbi da se komunistički antifašizam mora nazvati pravim imenom: zločinački crveni fašizam.

Više nema dvojbi da su komunisti na kraju II. svjetskog rata počinili strašan genocid nad vlastitim narodom, a da je ključna osoba koja ga je zapovjedila bila je – Josip Broz Tito.

Više nema dvojbi da 1945. komunisti nisu donijeli slobodu hrvatskom narodu, nego novu diktaturu i novi, crveni fašizam.

Više od 1700 masovnih stratišta, grobnica i “hudih jama” s desecima i desecima tisuća likvidiranih na najstrašniji način optužuju i traže da se utvrdi istina, te da se postupi u skladu s istinom. Tito i komunisti kompromitirali su NOB i veliku ideju antifašizma, ali i istinske antifašiste koji su krenuli s Titom u borbi za slobodu, a umjesto slobode dobili su novu diktaturu, masovne zločine, logore i genocide. Tito i komunisti su na sličan način kao i ustaše prevarili hrvatski narod. Ustaše su veliku ideju i stoljetni san hrvatskog naroda za vlastitom državom kompromitirali rasnim zakonima i zločinima. Zato NDH ne može biti ugrađena u temelje sadašnje Hrvatske. I zato je Franjo Tuđman u Ustavu RH ispravno postupio kada je tražio da se u izvorišne osnove upiše da je hrvatska država stvorena u Domovinskom ratu na vrijednostima suprotnima NDH i da nema nikakve veze s NDH-om. Međutim, Tuđman, kao i Stepinac, koji su osudili ustaške vlasti i izdaju velike ideje stvaranja samostalne hrvatske države, nisu odbacili ideju i pravo hrvatskog naroda na svoju samostalnu državu nego su samo odbacili način kako su to pokušali ostvariti Pavelić i ustaše.

Titu i komunistima povjerovao velik broj Hrvata

Slično se dogodilo i s antifašizmom. Hrvatski narod je antifašistički, demokratski, slobodoljubiv narod i po svome mentalitetu je antifašistički i antitotalitarni. Veliki broj Hrvata je povjerovao Titu i komunistima kada su poveli borbu protiv nacizma i fašizma, uvjeren da će se pobjedom nad fašizmom stvoriti demokratska i slobodna Hrvatska. Tito i komunisti su zlouporabili spremnost i odlučnost naroda da se bori protiv fašizma i tu borbu su pretvorili u komunističku revoluciju. Dakle, nije im cilj bio sloboda i demokracija, nego uspostavljanje komunističke diktature uz uporabu najgroznijih fašističkih zločina i metoda ostvarivanja revolucije. Kao što je hrvatski narod prihvatio ideju samostalne države i podržavao NDH dok nije vidio da se radi o prijevari, tako je podržavao i antifašističku borbu, ali nije imao snage da se suprotstavi komunističko-titoističkoj prijevari i odbaci titoistički antifašizam koji je bio krinka za faktični crveni teror i crveni fašizam.

Povijesna je istina da je RH, kao slobodna, neovisna i suverena država, stvorena tek ′90-ih godina u Domovinskom ratu i da su time ostvarene stoljetne težnje hrvatskoga naroda za svojom nacionalnom slobodom.

U Domovinskom ratu, u stvaranju svoje države i obrani od agresije, Hrvati su se kao i u II. svjetskom ratu ponovno borili protiv fašizma, ovaj put četničkog i velikosrpskog, ali i protiv crvenog fašizma jer Titov JNA prešao na stranu velikosrpskog fašizma i ponovno je izvršio genocid nad hrvatskim narodom, na sličan način kao i 1945. godine.

Metode, način organiziranja, stvaranje logora i masovnih grobnica i masovnih stratišta, koji su u kooperaciji rađeni s kokardama i crvenim zvijezdama petokrakama na kapama, bili su pokušaj nastavka genocida nad hrvatskim narodom, koji je napravljen 1945. godine.

Sve ovo pišem pod strašnim dojmom boravka nekoliko sati u Hudoj jami, koja je antologija zla i u kojoj se čovjek mora upitati: kakvi su ljudi koji su mogli uraditi sve ono što su uradili u Hudoj jami? Huda jama je dokaz da se radilo vrlo organizirano, da je to bio sustav dobro isplaniran, dobro organiziran i savršeno proveden, pravo remek djelo zločinačkih umova.

Huda jama – dio projekta provođenja genocida, posebice nad Hrvatima

Dakle, Huda jama je samo dio jednog strašnog projekta provođenja genocida, posebno nad hrvatskim narodom, koji je trajao mjesecima, u kojem su formirane specijalne jedinice za likvidaciju. U Hudu jamu su bacali žive ljude, koji su u hladnoći i mraku ranjeni danima umirali sve dok je bilo zraka, a zraka je nestalo jer su tu Hudu jamu zazidali s deset zidova od betona, čelika, kako bi sačuvali da se nikad ne sazna za taj pravi pakao koji su organizirali i provodili. Strašno je, što potvrđuju i slovenski znanstvenici, da su neki izvršitelji tog zločina i danas živi i da primaju velike mirovine i da ih se tretira kao ugledne antifašiste.

Zato sam na tribini u Hudoj jami imao potrebu reći da nije dovoljno samo boriti se da se utvrdi potpuna istina o svim hudim jamama, odati počast mučenicima i žrtvama, istražiti i ekshumirati sve jame i žrtve sahraniti da ne ostanu trajno u jami jednog od najstrašnijih zločina u povijesti čovječanstva –

potrebno je učiniti puno više. Potrebno se zavjetovati se da ćemo na djelu onemogućiti da se naša demokratska Hrvatska u izvorišnim osnovama utvrđuje kao kontinuitet Zavnoha i Titovih ustava od ′45. do ′73., ali i da ćemo u argumentiranoj i demokratskoj borbi onemogućiti novo organiziranje lažnih antifašizma u neke lige antifašista, ali i sve one političare koji opravdavaju zločine i koji zločince pretvaraju u heroje i antifašiste. Uvreda je, blasfemija je, komuniste na čelu s Titom nazivati antifašistima. I još veća je uvreda pristajati na krivotvorinu da je Titov antifašizam stvorio sadašnju Hrvatsku, a da je ona u Domovinskom ratu samo još jedanput obranjena. Oni koji su iza sebe ostavili dosad pronađenih 1700 masovnih grobnica i hudih jama, koji su smislili i proveli zločine koji spadaju u antologiju najstrašnijih zločina, moraju biti politički i moralno osuđeni kao zločinci i fašisti. Ne smijemo i dalje mirno trpjeti veliku prijevaru, po kojoj su ti fašisti, koji su poslije II. svjetskog rata napravili genocid, nazivaju antifašistima, pravednicima i herojima. Tita treba moralno i politički osuditi kao najodgovornijeg čovjeka za genocid, a ne ga slaviti kao heroja, što nažalost i danas mnogi političari čine u Hrvatskoj. Nije problem samo u Zoranu Milanoviću, koji tvrdi da je Tito najbolje što su Hrvati imali, problem je u cijeloj strukturi vlasti, problem je u distribuciji moći u medijima i društvenim institucijama, kulturi, sveučilištima, gdje ključne pozicije drže djeca komunizma i mentalni komunisti, koji i dalje veličaju Tita i titoizam, koji idu tako daleko da čak tvrde da je titoistički antifašizam otac Domovinskog rata.

Ovčara i Srebrenica – nastavak “rukopisa” iz 1945.

Da je to nova velika prijevara potvrđuju Ovčara i Srebrenica i mnoga druga masovna stratišta koja su napravljena pod istom crvenom zvijezdom petokrakom i na isti način kako je izvršen genocid 1945. Dakle, u Domovinskom ratu nismo se borili samo protiv četničkog fašizma i velikosrpske agresije nego i protiv Titovog JNA, koji je bio udarna šaka imperijalne fašističke srpske politike.

A što se tiče Milanovića bilo bi korisno da ode u Hudu jamu i tamo proboravi nekoliko sati, da se upozna s istinom i činjenicom te da nakon meditiranja u samoći razmisli o svojoj izjavi da je Tito najbolje što su Hrvati imali. Samo u jednom području Tito je prvi i najbolji što su Hrvati imali, mora mu se priznati da je napravio savršen zločinački projekt, koji je i ostvario, genocida nad hrvatski narodom na način koji ulazi u sam vrh antologije zla. Dakle, Tito je najveći zločinac kojeg su Hrvati imali i prestrašno je kada se danas osnivaju nove lige antifašista, koje slave i veličaju toga najvećeg zločinca. Puna istina je da su Tito i komunisti iskoristili i zlorabili prave antifašiste koji su se digli protiv nacizma i fašizma. Komunisti su prijevarom tu istinsku antifašističku borbu pretvorili u komunističku revoluciju koja je kompromitirala antifašiste jer su komunisti masovnim zločinima, terorom i logorima umjesto slobode donijeli hrvatskom narodu i drugim narodima diktaturu, jer su faktično izvršili strašan genocid.

Kao i svi koji su bili u Hudoj jami, kada sam se suočio i emotivno doživio strahotu te jame zapitao sam se kako je to uopće moguće, kakvi su to ljudi koji su bili u stanju smisliti, organizirati i provesti tako strašan zločin, zatrpati u rudnik tisuće ljudi, baciti ih u jamu i ostaviti da u užasnim mukama polagano umiru živi zakopani. To tim više što je tu bilo i djece i žena i ljudi koji nisu imali nikakvu političku krivicu.

Msgr. Bogović o graditeljima raja na zemlji bez Boga i protiv Boga

U nadahnutom i potresnom govoru u Hudoj jami gospićki biskup Mile Bogović dao je mogući odgovor, barem kakvo-takvo objašnjenje. Rekao je da su takvi strašni zločini mogli učiniti ljudi koji su bili toliko uvjereni u svoju komunističku ideju izgradnje raja na zemlji bez Boga i protiv Boga, samo ljudi koji su smatrali da u ostvarivanju te svoje velike ideje ne samo imaju pravo nego i dužnost likvidirati i uništiti sve one koji ne podržavaju njihovu ideju, a posebno one koji joj se suprotstavljaju.

Lenjin, Staljin, Mao Ce-tung, Pol Pot, Tito vodili su se istom ideologijom. Svoje neistomišljenike i sve one za koje su misliti da im mogu biti protivnici nisu tretirali kao ljudska bića, kao ljude, kaže biskup Bogović, nego su oni su ljude pretvorili u gamad, u gnjide, uši, zvijeri, nisu im priznavali da imaju bilo koje ljudsko pravo te nisu imali nikakav osjećaj grižnje savjesti, pače su se smatrali herojima kada su društvo čistili od tog smeća, smrada, ušiju i gnjida. Zato kod komunističkih zločinaca nema kajanja, nema grižnje savjesti, jer su oni uvjereni da nisu zločinci, jer po njihovim kriterijima nisu ubijali ljude nego gnjide i uši, smrad i smeće, kako bi očistili društvo od svega što to društvo onečišćuje.

Na žalost, taj mentalni sklop naslijedila su i njihova politička djeca koja brane komunističke zločine, a ne samo da ih negiraju i prešućuju. Oni, poput Stjepana Mesića, tu industriju zločina nazivaju opravdanom osvetom i pojedinačnim ekscesima, ne priznaju da se radilo o sustavu. Svi oni koji negiraju i prešućuju zločine, a na žalost to mnogi rade u Hrvatskoj, ustvari još jedanput ubijaju mučenike koji su još jedanput masakrirani i ubijani.

Prošlo je 70 godina od tih strašnih zločina a da se oni i dalje i u Hrvatskoj i u Sloveniji ne samo prešućuju, nego ih se i opravdava. Hrvati narod do sada nije imao moralne snage da se izbori za istinu i jasno utvrdi da je komunistička revolucija na čelu s Titom na žalost antifašističku borbu pretvorila u novi fašizam, da su uspjeli sve od danas sakriti svoje zločine i genocid, da ih se i danas još uvijek tretira kao antifašiste, demokrate i utemeljitelje hrvatske države. Istina je sljedeća i nju treba konzekventno utvrditi u Ustavu, ali i u svim drugim dokumentima, a što je posebno važno i u praksi. Hrvatski narod nije oslobođen fašizma, diktature i totalitarizma ′45. Tada je oslobođen samo jednog totalitarizma, nacizma i fašizma, koji je zamijenio novi totalitarizam, staljinizam, titoizam, koji je najispravnije nazivati komunistički fašizam.

Tek u Domovinskom ratu hrvatski je narod ne samo stvorio svoju demokratsku državu nego se i oslobodio komunističke diktature, ali na žalost ne u potpunosti. Kada je stvaran u Domovinskom ratu sadašnja demokratska Hrvatska ispravno je u Ustavu zapisano da RH nema nikakve veze s Pavelićem i ustaškom NDH, da je ona nasuprot NDH, što je osobno napisao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Što svjedočim jer sam bio u najužoj grupi koja ja pisala taj Ustav. Međutim, tada je napisano nešto što je davalo i što daje snagu lažnim antifašistima, komunističkim zločincima da sebe lažno predstavljaju kao antifašiste, čije je djelo ugrađeno u same temelje hrvatskog Ustava. Zato je najbolje citirati taj dio Izvorišnih osnova:

“- u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju NDH (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu NRH (1947.) i poslije u ustavima SRH (1963.-1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.”

Čime se dr. Tuđman rukovodio kad je pisao dio Izvorišnih osnova Ustava RH?

Postoje opravdani razlozi zašto je dr. Franjo Tuđman ne samo inzistirao nego i osobno napisao taj dio Izvorišnih osnova u kojoj kao jedan od bitnih izvora državnosti i kontinuiteta navodi Zavnoh i komunističke ustave Jugoslavije i Hrvatske.

U to vrijeme moćne snage međunarodne zajednice, koje su bile za očuvanje Jugoslavije ili barem za njeno obnavljanje u vidu konfederacije, vrlo su sustavno i učinkovito bornu za slobodu i neovisnost Hrvatske proglašavali obnovom ustaštva, fašizma i negiranje antifašističkih temelja Hrvatske.

Dakle, Franjo Tuđman je, da bi uspio stvoriti samostalnu Hrvatsku, ustvari bio prisiljen to napraviti.

Danas 25 godina poslije, kada je Hrvatska postala članica EU-a i NATO-a , i kada se obnavljaju stare optužbe i krivotvorine, kada je osnovana nova Liga antifašista, koja negira i brani komunističke zločine, koja zajedno s povampirenom i obnovljenom velikosrpskom fašističkom imperijalnom politikom tvrdi da Hrvatska ponovno postaje fašistička i ustaška država, da je Domovinski rat bio fašistički i da se Hrvatska treba vratiti na antifašističke temelje i titoizam, čak da je komunistički antifašizam otac sadašnje Hrvatske, mora se reći puna istina, moramo se konačno suočiti s istinom.

Mora se argumentima dokazati da su ’45. lažni antifašisti, Titovi komunisti učinili genocid nad hrvatskim narodom. Više od 1700 hudih jama dokaz je da su to napravili fašisti koji se lažno predstavljaju kao antifašisti.

Zato je potrebo ne samo radi istine, nego i zbog duga prema žrtvama onemogućiti da se njihove ubojice nazivaju antifašistima, da ih se tretira kao heroje, čak da se njihov faktični fašizam pod krinkom antifašizma ugrađuje kao temelj sadašnje hrvatske države.

Pred nama su parlamentarni izbori. Biramo novu vlast. To je prilika da zatražimo od svih parlamentarnih stranaka da jasno izraze svoj politički stav u odnosu na sljedeće bitno pitanje.

Hoće li pokrenuti promjenu Ustava RH i u njemu vrlo precizno utvrditi odredbu da se današnja Hrvatska, kao nacionalna država hrvatskog naroda, temelji na rezultatima i vrijednostima Domovinskog rata, ne samo nasuprot NDH nego i nasuprot komunističkom antifašizmu?

Ta ustavna odredba daje snagu komunistima koji stalno krivotvore hrvatsku povijest i pokušavaju umjesto Domovinskog rata kao temelj ove Hrvatske ugraditi komunistički antifašizam, koji je ustvari bio pravi fašizam.

Kao što ustaše nisu kompromitirali ideju i pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu, nego su kompromitirali NDH kao neuspio pokušaj ostvarivanja toga prava, tako i Titovi komunisti i lažni antifašisti nisu kompromitirali ideju antifašizma i zasluge antifašizma, nego svoju vlast i zato Titovi ustavi i Titova vlast ne mogu biti jedan od temelja današnje Hrvatske. Vlast, režim koji su antifašizam u Titovoj izvedbi pretvorili u crveni fašizam i zločinačku organizaciju ne mogu biti ugrađeni kao temelj ove Hrvatske. Ali to ne znači da Hrvatska nije antifašistička država i da hrvatski narod nije antifašistički narod i da treba negirati doprinos istinskog antifašizma u pobjedi nad fašizmom i nacizmom.

Dakle, radi se o potrebi raskrinkavanja prijevare kako bi se onemogućilo da se zločinci i fašisti lažno predstavljaju kao antifašisti.

Samo istina o prošlosti nas oslobađa prokletstva prošlosti. A istina ne može pobijediti sve dok u Ustavu kao temelj naše države imamo veliku krivotvorinu jer se jadan od dva zločinačka režima iz prošlosti (titoistički antifašizam) utvrđuje kao jedan od bitnih temelja nove demokratske hrvatske države. Zato treba promijeniti Izvorišne osnove Ustava, ali i hrvatsku politiku, te se konačno na jednak način odnositi prema jednom i drugom totalitarizmu, samo na punoj istini moguće je postići suglasnost u Hrvatskoj o prošlosti i završiti borbe podijeljenog hrvatskog naroda na krvavim hrvatskim mostovima. Sve dok dopuštamo da se ubojice ne samo lažno predstavljaju kao antifašisti nego ime se i odaju počasti za njihova “junačka djela” neće biti moguće postići u Hrvatskoj da nas krvava zločinačka prošlost proganja i bitno utječe na naš život te da nas te tisuće žrtava koje ne znaju za grob ustvari dovode u situaciju da nam prošlost onemogućava budućnost, da deseci tisuća mrtvih koji nemaju grob bitno utječu na naše živote tako da se može reći da i dalje u Hrvatskoj “mrtvi sahranjuju žive”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari