Pratite nas

Komentar

Predsjednicu se stalno pokušava opstruirati, ali već je napravila stvari od povijesnog značaja

Objavljeno

na

Prije točno dva mjeseca Kolinda Grabar Kitarović preuzela je predsjednički mandat od svog prethodnika Ive Josipovića. Iako je, kada je riječ o vanjskoj politici predsjednica pokazala da “zna znanje”, početak njezinog mandata obilježile su trzavice s premijerom Zoranom MIlanovićem, koji, čini se, nikako ne može obuzdati svoj ego. Međutim, iako joj je to otežalo put koji si je zacrtala, čini se kako ju ništa ne može obeshrabriti, a to tvrde i analitičari s kojima je portal Direktno.hr razgovarao.

“Sve što je predsjednica napravila je bilo dobro, osim što se s posljednjim potezima na neki način uključila u da ne kažem predizbornu kampanju, to jest u ozračje predizbornog doba. Imala je puno sreće, primjerice kada je izjavila da nije dobra obavještajna zajednica pa se pokazalo da je bila u pravu jer ima dosta nedostataka. Njezin izbor vanjskopolitičkih odredišta je bio sasvim OK; BiH, SAD i taman kasnije je Hillary Clinton najavila kandidaturu za predsjednicu, zatim je otišla kod Merkel. Što se tiče tih prvih koraka, i oni su u redu. Ono što treba istaknuti je da će ovom svojom retorikom s Milanovićem ugroziti vjerodostojnost. Ona nije u poziciji, nema takve ustavne ovlasti da bi mogla čitati lekciju nekome. Trenutno je podjela političke moći na strani premijera. Ona treba računati o nacionalnim interesima i vlastitoj vjerodostojnosti”, tvrdi politički analitičar Slaven Letica.

”Predsjednicu se stalno pokušava opstruirati, ali već je napravila stvari od povijesnog značaja”

Da je, s jedne strane, predsjednica bila u velikim teškoćama, jer se cijelo vrijeme nalazila pod velikim pritiscima, smatra politički analitičar Zdravko Tomac te navodi kako je Grabar Kitarović od početka sustavno blokirana.

“Pokušavalo je se na različite načine onemogućiti u radu. Već u izbornoj noći su osporavali njezinu pobjedu, bez ikakvih argumenata tvrdeći da je morala dobiti natpolovičnu većinu, a ne većinu glasova pa se osramotio i bivši sudac Vrhovnog suda koji je tvrdio da je to neustavno pa su u SDP-u, Sandra Jakovina, recimo je razmišljala da treba ne priznati pobjedu predsjednice, kako bi trebalo poništiti te izbore i ići na nove izbore. Premijer Milanović je od početka ponižava, nije se udostojio ni čestitati pobjedu, što je nastavio i dalje. Neki dan je u istom stilu odbio doći na razgovore na Pantovčak. On nije morao doći, ali nešto je morao napraviti, mogao se javiti i reći da neće doći, a ne pustiti predsjednicu da čeka. Zatim su je odmah pokušali diskreditirati s preseljenjem u Visoku; tražili su da se preseli iako je bez uvjeta. Stalno je bila na udaru i onemogućen joj je rad. Ona je cijelo vrijeme pokušavala stupiti u kontakt, pokušavala je surađivati, ali nailazila je na zid”, tvrdi Tomac.

Unatoč tome, napravila je neke stvari od dugoročnog i povijesnog značaja, navodi on. Prvo je jasno naznačila da Hrvati trebaju biti povijesni politički narod i da su svi državljani Hrvatske politički Hrvati što je tekovina svih građanskih modernih država, jer svi državljani Francuske su politički Francuzi, nastavlja Tomac.

“Tu je naišla na zid i napade. Krenula je prema stvaranju političke nacije, što je važno za budućnost Hrvatske. Zatim je ispunila svoje obećanje da će Hrvatsku graditi na temeljima Domovinskog rata i da će se na jednak način odreći i raskrstiti sa ostacima svih totalitarizama. Premještanje Titove biste je veliki politički čin u kojem je dala do znanja da će se suprotstaviti titoizaciji i da će do kraja inzistirati na svim promjenama koje će Hrvatsku utemeljiti na vrijednostima Domovinskog rata i da nema mjesta nikakvim lažnim vrednotama koje simboliziraju crvenu zvezdu, petokraku i slovo U. To je početak raščišćavanja ideoloških sukoba koji štete Hrvatskoj. Mi moramo do kraja biti jasni u tome da nikakva ideologija komunizma ili ustaštva nema mjesta u Hrvatskoj. U tom smislu njene izjave su kristalno jasne i zbog toga je bila napadnuta”, objasnio je.

“Nije bila jasna oko proslave Oluje, mislim da je tu nasjela na Milanovićevu podvalu”

Najveće poteze, po Tomcu, Kolinda Grabar Kitarović je povukla u vanjskoj politici.

“Njen angažman u BiH pokazuje da je kraj politike Hrvatske u kojoj su Hrvati prepušteni BiH i njihovoj gorkoj sudbini, da će Hrvatska učiniti sve kao članica EU i NATO-a da pomogne BiH da na neki način što prije krene prema integracijama u EU i NATO i da se kao uvjet tih integracija riješi ravnopravnost hrvatskog naroda. Idući potez, još značajniji, je odlazak u Njemačku i okretanje leđa Britaniji, na koju su se uvijek oslanjali Milanović i Pusić. Vrlo značajan put u Ujedinjene narode i susret s Hillary Clinton što će za budućnost i poziciju Hrvatske imati značajnu ulogu, i danas njezin susret s Pahorom i Fischerom, okreće se srednjoj Europi, a ne Balkanu, što je velika promjena u hrvatskoj politici”, komentirao je.

Tomac je prvoj hrvatskoj predsjednici uputio i kritiku na račun proslave Oluje, jer, po njemu, nije bila dovoljno jasna.

“Mislim da je tu nasjela na Milanovićevu podvalu i olako se nije verbalno suprotstavila njegovoj podjeli, međutim to pokušava ispraviti. To je jako važno, jer Oluja nas treba ujediniti, a ne razjediniti, što pokazuje kako mora biti jako oprezna kad Milanović pokazuje kooperativno lice, jer tada je najopasniji. Svjesno ju je pokušao uvući u nešto što nije dobro za Hrvatsku”, zaključio je Tomac i dodao kako su pred njom veliki izazovi; jubilej Jasenovca, Bleiburga i zaoštravanje starih ideoloških ratova, mora vješto balansirati i ne smije napraviti pogrešku.

Ukratko, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u nastavku mandata mora napraviti jako puno posla u jako teškim uvjetima.

[ad id=”68099″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Živozidaška referendumska prostitucija

Objavljeno

na

Objavio

Pita me fina gospođa srednjih godina pokraj štanda živozidaša na kojem prikupljaju potpise za referendum o zabrani financiranja političkih stranaka iz državnog proračuna, što bih joj preporučio, potpisati ili ne.

Odgovorio sam joj prispodobom zgodnom za razmišljanje svima nama. Što biste vi uradili i biste li zabranili proizvodnju automobila, nakon što je jedan ili stotine idiota za upravljačima punom brzinom projurilo pod crvenim signalom na semaforima, izazvali seriju nesreća, ubili ljude u prometu i uništili imovinu?

Bi li zbog toga prestali koristiti prometna sredstva i isključivo od jedne do druge točke putovali pješke? Stvar je jednostavna. Tko bi zabranio auta i tko bi isključivo hodao ili trčao, neka podupre ovu inicijativu. Malo je takvih.
No, puno će ljudi potpisati. Zašto?

Zato što uzimaju i imaju pravo s manje izravnih posljedica po sebe biti neodgovorni te i na destruktivan način iskazati nezadovoljstvo državom i politikama, ne razmišljajući o tome da je izravna posljedica ovakve inicijative jačanje upravo onih protiv čijega je ponašanja proglašena. I da će se te posljedice reflektirati i na njih osobno u vremenu ispred, iako tako ne izgleda trenutno.

Uvijek se, kada nema pravila najbolje snalaze upravo oni, koji ih redovito krše ili zaobilaze kada ih ima. Zašto je onda jedna parlamentarna stranka, koja je jako nadmoćna logistički izvanparlamentarnim konkurentima u političkoj kampanji upravo zbog povelikih sredstava, koje dobiva iz proračuna, odlučila ići i upravo sada s takvom inicijativom?

Zato što im je promidžbeni efekt javne nazočnosti na stotinama lokacija u Hrvatskoj i pred stotinama tisuća prolaznika uvjerljivo bitniji od odgovornosti prema tim ljudima, prema društvu i narodu. I nije im problem biti neiskren, prvo, jer će im rijetko tko postaviti pitanje zašto onda ne povedu one koje pozivaju na potporu, vlastitim primjerom za sobom i lijepo vrate novce koje su dobili iz proračuna i drugo, jer ih nitko u poslu kojim se bave neće kazniti zbog neiskrenosti i neodgovornosti.

Dapače, i prvo i drugo se isplati. Uz sve navedeno, minimum polaznih standarda za prvi korak ozdravljenja hrvatskog društva bi bio kazniti u svakoj prigodi svakoga tko je spreman za svoje dnevnopolitičke i destruktivne interese prostituirati apsolutno sve društvene vrijednosti i institute, u ovome slučaju značaj i ulogu instituta referendumskog odlučivanja ljudi i naroda. Jer, ova inicijativa je prostitucija referenduma.

Mora u pristojnom društvu negdje biti granica javnoga ponašanja, jer se upravo zbog viših razina tih granica ljudi razlikuju od vukova, narodi od čopora i krda, uz svijest da i čopori i krda imaju čvrsta pravila bez kojih nisu mogući, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ivo Lučić: Ideološka, a i politička borba će se još dugo voditi

Objavljeno

na

Objavio

Dolazak nekoliko stotina prosvjednika sa zastavom SFRJ u Bleiburg i njihove poruke o “obnovi Jugoslavije”, te odnos Austrije i Hrvatske prema totalitarnim režimima komentirao je profesor s Hrvatskoga instituta za povijest i nekadašnji član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima Ivo Lučić.

-Ne znam što bi se dogodilo da su prosvjednici u Austriji imali, primjerice, zastave Istočne Njemačke. Nije na nama da Austriji određujemo kako će se odnositi prema određenim simbolima, to je njihovo suvereno pravo. Međutim, što se tiče prosvjednika u Bleiburgu, jasno su pokazali svoj svjetonazor. Osim što su nosili jugoslavensku zastavu, vidio sam i da su rekli kako će obnoviti Jugoslaviju. Oni nikada nisu niti će ikada prihvatiti hrvatsku državu. Hrvatska vlast bi, ako joj je stalo do Hrvatske, trebala imati jasan stav i pravilno se postaviti, rekao je Lučić u razgovoru za Direktno.hr, prenosi Hrsvijet.

Pojašnjava kako će se ideološka, a i politička borba još dugo voditi.

-Europa nema zajednički stav o gotovo ničemu. To ovisi od situacije do situacije, od zemlje do zemlje, od vremena do vremena…Osuda komunizma i fašizma su samo iznuđene u određenom povijesnom trenutku, ali funkcionira samo fragmentarno. Nema općeg stava, a rezolucije koje Europa donosi su samo mrtvo slovo na papiru. Ideološka, a i politička borba će se još dugo voditi, dodao je Lučić.

Uspoređujući broj sudionika na bleiburškoj komemoraciji s brojem sudionika u prosvjedu, zaključio je kako je takav odnos snaga u stvarnosti.

-Treba istaknuti da je na komemoraciji u Bleiburgu bilo oko 15.000 ljudi, a prosvjednika iz područja cijele bivše Jugoslavije bilo je svega nekoliko stotina. To je pravi omjer snaga i to bi vlasti trebale uzeti u obzir prilikom donošenja odluka, zaključio je Lučić.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari