Pratite nas

Kolumne

Zdravko Tomac: ‘Za dom spremni’ nije ustaški – to je domoljubni pozdrav i prije i poslije

Objavljeno

na

Živimo u vrijeme nove velikosrpske agresije na Hrvatsku, hrvatski narod, našu prošlost, sadašnjost i budućnost. Živimo u vrijeme u kojoj tu agresiju s istim tezama i lažnim optužbama pomaže hrvatska peta kolona, Liga antifašista, brojne udruge i mediji koji cijelo vrijeme tretiraju Hrvatsku kao zmijsku ustašku dolinu, a sadašnju Hrvatsku kao nasljednicu Pavelićeve Hrvatske, te stalno traže nove povode za svoje nove optužbe, piše prof. dr. Zdravko Tomac/direktno.hr .

Svi bitni ljudi srpske politike sudjelovali su i osobno u agresiji na Hrvatsku. Oni tu agresiju danas nastavljaju novim sredstvima tvrdeći da je Hrvatska ustaška država, da su Hrvati nepopravljivi ustaše te da Srbima u navodnom povijesnom slijedu genocida od strane Hrvata prijeti novi genocid. Predsjednik Nikolić ide tako daleko da već najavljuje novu Oluju s ciljem da istjera iz Hrvatske one Srbe koje nije istjerala prva Oluja.

Peta kolona i nova Liga antifašista, na čijem je čelu ustvari Ivo Josipović, koji obnavlja teoriju o Hrvatskoj kao zmijskoj dolini, u kojoj vrebaju zmije iz svakog grma ali i hrvatskih srdaca, izmišljaju ustaštvo ali i koriste međunarodne institucije u borbi protiv navodno ustaške Hrvatske.

[ad id=”68099″]

Slučaj Joe Šimunića podijelio je Hrvatsku. Sada se slučaj obnavlja. Hrvatska nogometna reprezentacija je oštro kažnjena, kako kažu, zbog rasističke politike. I u jednom i u drugom slučaju dokaz te rasističke politike je uzvikivanje na nogometnim utakmicama pokliča “Za dom spremni”. Taj poklič je kvalificiran i sotoniziran kao ustaški, fašistički i rasistički i dobro služi onima koji hrvatski narod tretiraju kao nepopravljiv ustaški i fašistički narod.

Javno postavljam pitanje smije li hrvatski narod pognut glavu i prihvatiti lažne optužbe jer točno je da je poklič “Za Dom i poglavnika spremni” bio ustaški pozdrav, ali isto tako točno da je  poklič “Za dom spremni” domoljubni pozdrav koji se koristio i prije i poslije ustaša kojim su Hrvati izražavali stoljetnu vezanost za svoj dom i domovinu.

Taj pozdrav se masovno koristio i u Domovinskom ratu kada su četnici i agresori iz Srbije, u koje spada i cijelo sadašnje vodstvo Srbije, pokušali genocidnim zločinima oteti Hrvatskoj znatan dio naših teritorija. Tako da je poklič za dom i domovinu najbolje izražavao bit borbe dragovoljaca koji su se suprotstavili toj agresiji. Vjerojatno među onom masom koji viču “Za dom spremni” ima i nešto malobrojnih koji na taj način daju podršku ustaškoj politici, ali tvrdim da ogromna većina, koja viče “Za dom spremni” ili koja viče “U boj, u boj za narod svoj”, nemaju nikakve veze ni sa ustašama, ni sa rasistima nego su hrvatski domoljubi. Najteže je što naša vanjska politika i Ivo Šimonović i Vesna Pusić i drugi umjesto da brane naše nacionalne interese koriste međunarodne institucije da optužbe Hrvatsku za ustaštvo i rasizam i kršenje ljudskih prava.

U svakom slučaju pred hrvatskim narodom je važan zadatak da se argumentirano i svestrano suprotstavimo sotonizaciji pozdrava  “Za dom spremni” ili pozdrava “U boj, u boj za narod svoj” ili nekih pjesama kojima je narod kroz povijest izražavao svoje domoljublje. Pitanje je zašto danas u samostalnoj Hrvatskoj ponovno moramo braniti pravo na svoj nacionalni identitet ili svoju nacionalnu slobodu.

Treba pažljivo pročitati protutužbu Srbije na Međunarodnom sudu pravde pa će biti jasno da Srbija ne odustaje od svoje strategije osporavanja Hrvatima prava na svoju državu odnosno da svako zagovaranje prava na vlastitu državu i svako domoljublje proglašava ustašlukom, fašizmom i spremanja novog navodnog  genocida protiv Srba. Problem je i u dosadašnjoj hrvatskoj vlasti koja od 2001. godine nikada nije bila spremna za dom i domovinu i koja je cijelo vrijeme ustvari radila protiv vlastite domovine i koja je pomagala  one snage u Hrvatskoj i izvan Hrvatske koje su izmišljale ustašluk u Hrvatskoj. Usporedno je išao i proces detuđmanitzacije koji je ustvari proces rashrvaćenja hrvatskog naroda. Postoji razrađena strategija u kojem se domoljublje proglašava nevažnim pa čak i štetnim. U kojem se sustavno brišu simboli i njihova upotreba koja bi jačala domoljublje.

Evo, ovih dana imali smo novi pokušaj da se uklanjanjem hrvatskog grba s registracijskih tablica i automobili dekroatiziraju. Pobune je protiv toga bilo toliko da su na kraju morali odustati. I novi pokušaj razvodnjavanja proslave Oluje, upravo na njenu dvadesetu obljetnicu, ide u istom smjeru. Smanjiti važnost Knina i proslave u kultnom mjestu te podijeljenom proslavom između Knina i Zagreba ustvari omalovažiti nacionalni karakter Oluje i njenu važnost. Nije li to vezano sa stavovima srbijanskog vodstva koje je išlo tako daleko da je javno tužilo Hrvatsku za proslavu Oluje te je tražilo da se zabrani proslava Oluje. Ni oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču za njih nije argument, oni su i dalje ustaše i zločinci te se Pupovac usudi oštro prosvjedovati protiv prava hrvatske predsjednice da dva ključna pobjednička generala uključi u Savjet nacionalne sigurnosti.

Dakle, borba između nacionalnih i anacionalnih snaga, između domoljubnih i onih kojima je domoljublje ustašluk se nastavlja. Tužbe na temelju kojih je već  dvaput kažnjena Hrvatska nogometna reprezentacija dolaze iz Hrvatske. Isto tako pokušaji da Komisija Ujedinjenih naroda osudi vukovarske branitelje zbog kršenja ljudskih prava također dolazi iz hrvatske kuhinje. Ne treba zaboraviti da su Ivo Josipović i Vesna Pusić do zadnjeg trenutka pokušali povući tužbu za učinjeni genocid Srbije protiv Hrvatske. Presuda Međunarodnog suda pravde, kojom je Hrvatska oslobođena krivnje, a za krivca proglašena Srbija, koja je genocidnim zločinačkim radnjama u cilju stvaranja velike Srbije, pokušala očistiti od Hrvata hrvatske teritorije koje je željela pripojiti velikoj Srbiji, pokazuje da su Josipović i Vesna Pusić  bili na srpskoj a ne na hrvatskoj strani, što su i danas.

Hrvatski narod se ne sije predati, ne smije prihvatiti lažne kvalifikacije da je “Za dom spremni” ustaški i rasistički pozdrav. Mora se nastaviti borba protiv pete kolone u Hrvatskoj ali i protiv velikosrpske politike u čijim je faktično rukama peta kolona. Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović i njena odlučnost da se razračuna sa svim ostacima totalitarnog sustava a posebno titoizmom povećala je agresiju svih onih koji se boje demokratske moderne Hrvatske u kojoj će konačno prestati borba crvenih i crnih.

Hrvatski narod mora utvrditi je li pozdrav “Za dom spremni” ustaški ili nije ustaški odnosno zavisno od toga donijeti odluku hoće li taj pozdrav biti dozvoljen ili zabranjen u Hrvatskoj. Nikako ne smijemo prihvatiti da nam razne komisije UEFE, koje u svom obrazloženju iznose strašne laži o Hrvatskoj i netočne činjenice odlučuju o našoj povijesti i o našem identitetu. Isto tako se ne smijemo pomiriti sa djelovanjem pete kolone, s onima koji pišu tužbe protiv Hrvatske na temelju lažnog ili velikosrpskog shvaćanja hrvatske povijesti. Ali je ipak najvažnije promijeniti sadašnje vodstvo na parlamentarnim izborima jer nitko me ne može uvjeriti da Vesna Pusić i Ivan Šimonović i drugi nemaju svoje prste u sinkroniziranim lažnim optužbama koje se zadnjih mjeseci upućuju prema Hrvatskoj kako se približavaju parlamentarni izbori.

Problem je i u tome što se u Hrvatskoj veličaju simboli komunističkog totalitarizma, što se veliča Tita, što se prelazi preko zločina koji su učinjeni, dok se u isto vrijeme pokušavaju desetci tisuća mladih ljudi, koji nemaju veze sa ustaštvom i fašizmom proglasiti ustašama i fašistima.

Dakle, ne radi se samo o tome da će Hrvatima biti uskraćeno uživanje u velikoj nogometnoj utakmici. Radi se o puno većem problemu. Radi se o tome da iznutra i izvana postoje moćne snage koje hrvatske mlade ljude i hrvatske građane zbog usklika “Za dom spremni” ili “U boj, u boj za narod svoj” proglašavaju fašistima i rasistima.

Dobro poznajem Joe Šimunića i tvrdim, kao i svi ostali, da je on veliki domoljub i da nema nikakve veze s ustašama i rasizmom i da je žrtva protuhrvatskih snaga koje udruženo djeluju i izvana i iznutra.

Znam da su najvažniji problemi u Hrvatskoj gospodarski problemi ali  nažalost i predstojeći parlamentarni izbori biti će u znaku borbe crvene i domoljubne Hrvatske.

Želi se drastičnom kaznom Hrvatskoj reprezentaciji i optuživanjem Hrvatske da krši ljudska prava u Vukovaru te istovremenim lažima i krivotvorinama i optužbama, izvana i iznutra, da u Hrvatskoj iza svakog grma vreba ustaška guja, stvoriti politička kaljuža te pokušati onemogućiti još jednu pobjedu domoljubne Hrvatske.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Franjo Tuđman podcijenio je Sorosa, njegove trabante i medije…

Objavljeno

na

Objavio

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je, sa svim svojim manama, bio državnik s misijom – čovjek koji razumije vrijeme i realne dosege politike. Točno je znao kako izabalansirati vrlo različite ljude koji su se okupili oko njega, kao što je točno znao i sve njihove mane.

Znao je kako pobijediti ideju Velike Srbije, te kako Hrvatsku vratiti na političku kartu Europu – iz koje ju je lažni bravar Josip Broz izvukao 1945. godine. Vjerovao je podjednako i u sebe i u Hrvatsku i nije ga odviše brinulo onih 20% protivnika nezavisne Republike Hrvatske, ona peta kolona koja je bila aktivna i tijekom cijelog Domovinskog rata. Protivnici ga nisu brinuli jer je imao znanje i realnu političku moć koja je bila daleko veća od njihove. Ukratko, znao je što radi i bio je svjestan svoje političke snage.

No, problemi su nastali nakon njegove smrti. Naime, peta kolona – sastavljena od rigidnih komunista i još rigidnijih Jugoslavena – poželjela je Hrvatsku udaljiti od Europe i vratiti je u nekakvu fantomsku “balkansku” zajednicu: “Regijon”, “Zapadni Balkan” bilo što pod “Saveznom Udbom” i Beogradom. Svo to cirkusantsko društvo sastavljeno od kojekakvih mesića, josipovića, pusićki i milanovića bacilo se na Hrvatsku s ciljem da ju se prikaže kao “fašističku, zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku”, te kao “nepotrebnu i slučajnu državu”, za razliku od “potrebne Jugoslavije u kojoj je svima bilo bolje, a Srbija je imala more!”

Gdje je Franjo Tuđman pogriješio?!

Pogriješio je u onom u čemu često veliki političari griješe – podcijenio je katastrofalnu nesposobnosti svojih nasljednika, te hijeničnost protivnika, koji su napali u čoporima! No, najveća pogreška bila mu je – što je podcijenio medije!

Zasljepljen veličinom svoje povijesne misije podcijenio je političke hijene koje su mu se vrzmale oko nogu i koje su se neugodno glasale preko “Feral Tribunea, Globusa, Nacionala, Novog lista, Radija 101”… tvrdeći da je: “operetni diktator, ratni zločinac, lažni general, lažni doktor znanosti” itd.

Kako je točno znao što i zašto radi, nije brinuo o slici koju komunističko – pseudoliberalni – jugoslavensko – udbaško – soroševski ološ šalje u svijet. To je velika, gotovo katastrofalna pogreška, jer u ovo vrijeme posvemašnje površnosti – slika (“image”) je sve! Uopće više nije bitno kakav je čovjek, već samo kakvu sliku o njemu imaju drugi! Nije bitan čovjek, već samo njegova odjeća, njegove cipele, njegov sat, njegovi bijeli zubi, njegov srdačan i isprazan osmjeh…

Na tom polju trijumfirali su svi protivnici nezavisne Republike Hrvatske, financirani ili iz pravca globalne bankarske oligarhije, koju usmjerava George Soros (“dragi ljudi iz Davosa”), ili iz sve manje i sve nervoznije Srbije, sve udaljenije od Jadranskog mora. Hijene nas okružuju i neugodno se glasaju.

George Soros bez milijuna muslimanskih izbjeglica kojima ruši katoličku Europu, te Srbija bez Jadranskog mora, dvije su podjednako turobne i isprazne priče.

Što znači slika?! Znači, na primjer, da militantna, nepismena, piskarala “Feral Tribunea” imaju hrpu stanova po Beogradu (i drugdje), a da se pisalo o “Tuđmanovoj vili”, a ne o njihovom ratnom profiterstvu. Znači da se četnička, dobro naoružana Srbija prikazuje kao žrtva razoružane – od strane komunista! – Hrvatske! Da se piše o koncentarcijskom logoru Jasenovac, a ne o koncentracijskom logoru Sajmište pokraj Beograda u kojem je ubijen isti ili veći broj zatočenika! Da se govori o nepostojećem srpskom anti-fašizmu, a da se stalno zatire hrvatski anti-komunistički anti-fašizam!

Kraljevina Jugoslavija bila je najveća laž poslije I. svjetskog rata, a Titova Jugoslavija poslije drugog! “Moderna europska Srbija” je najveća laž današnje Europe!

Dakle, Franjo Tuđman je podcijenio i Sorosa, njegove trabante i medije, i 50.000 udruga, od kojih većina (nikako ne sve!) radi na rastakanju ideje nezavisne Hrvatske. I svaki put kad zablista europska i svjetska Hrvatska, sve medijske hijene bacaju se i grizu gdje i kako mogu. I kad su tu senzacionalni uspjesi nogometaša i tenisača, i kad se podiže spomenik Franji Tuđmanu, i kad Hrvatska vodi iskrenu pro-europsku politiku preko predsjednice Republike, tu je glasanje političkih hijena …

Stvarnost “Yutarnjeg lista” nije hrvatska stvarnost. U toj stvarnosti Miljenko Jergović je “najveći yugoslavenski pisac”, a to što ta država ne postoji – nikoga ne muči! To što je Viskovićevo Jugoslavensko društvo pisaca u Zagrebu (službeno Hrvatsko društvo pisaca), te što dodjeljuje nagradu Janko Polić Kamov (koji je bio veliki Hrvat i starćevičanac!) Igoru Mandiću, svom članu i yugoslavenskom piscu, to je nešto poput “Čovjeka u visokom dvorcu”, alternativne stvarnost u kojoj je Tito, “ljubičica bijela”, operetni maršal-bravar besmrtan, a njegov pobočnik Budimir Lončar koordinira smijeh političkih hijena!

Tuđman je podcijenio medije, a oni nasrću, velikim dijelom financirani hrvatskim novcem (npr. Pupovčeve Novosti, kao sljednik Soroseva Ferala)!? Oni nasrću i preko Rijeke, tzv. “Luke različitosti”, lažne Europske prijestolnice kulture 2020., u kojoj anti-hrvatske političke hijene dobivaju hrvatski novac za iskreno i duboko anti-hrvatsvo!

A projekt “Za Yugoslaviju s ušutkanom Hrvatskom!” se nastavlja. I dok stojim pred novim Tuđmanovim spomenikom, koji je još jedan od sjajnih poteza Milana Bandića, koji je velegradski Zagreb smjestio duboko u Europu, čitam Tomislava Klauškog (kao i svi neprijatelji Hrvatske, gostovao ja u Josipovićevoj tv-emisiji “Nedjeljom u 2”!):

“Spomenik se podiže par tjedana nakon izručenja Ivice Todorića, jednog od tajkuna koji je izrastao pod pokroviteljstvom prvog predsjednika. Podiže se pod vlašću stranke koja se ne tako davno, u mandatu Ive Sanadera, ispričala hrvatskim građanima zbog Tuđmanove vladavine. Podiže se u vrijeme kad se u Vukovaru hapse srpski zločinci, čime se ruši Tuđmanov koncept amnestije nakon mirne reintegracije. Podiže se godinu dana nakon izbacivanja trga Josipa Broza Tita iz centra Zagreba, što je za Tuđmanova života bilo izričito zabranjeno.Nije taj spomenik, dakle, samo estetski užas. On simbolizira i politički užas koji smo naslijedili od njegove vladavine, kao i sve užase koji se provode u sjeni spomenika državniku čije se čak i pozitivno naslijeđe nastoji dezavuirati.”

Taj “sjajni” novinar Klauški rođen je u Zagrebu 24. rujna 1971. godine, diplomirani je novinar, predavač na komunističkom Fakultetu političkih znanosti, bio je više puta u konkurenciji za anti-hrvatskog novinara godine. Radio je u zagrebačkim dopisništvima “Novog lista” i “Slobodne Dalmacije”, u “Nacionalu” i “Poslovnom dnevniku”. Šest godina radio je na portalu “Index.hr”, a sad piše za “24 sata”.

Iskreno anti-hrvatstvo dobro se plaća. Hrvatskim novcem, a po direktivi Bruxellesa, Beograda, Budimira Lončara…

Zbog svega rečenog, mediji su apsolutno najveća Tuđmanova pogreška!

F. Rizner / hrsvijet.net

 

Zbog čega su od izbora 2000. stvari u Hrvatskoj otišle pogrješnim putem?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Advent na Vilozovskomu vakultetu more počet

Objavljeno

na

Objavio

Sidila san u taj vakat na klupi
Sama
Splicki kolodvor i ja
Sparina
Lipe se prsti
I roba za kosti
Sidila san
Unde di je iza tebe ladni zid
A pogled ti puca na line trajekte što se bućkaju
Na autobuse neredno poredane
Na
Šaltere su bunjan i galebove u niskomu, napadačkomu letu
Galebove koji skaču su noge na nogu tek kad se dočepaju
Bačene kore kruva
Ili zgaženoga smokija u fugi

Sidila san i jedvo čekala prugu

U dva je išla naša koja je bila skuplja za cili desetak kuna
Okolo pola ure kašnje išla je pruga za Mostar priko Imockoga
Bila je jeftinija al’ je imala ležarinu u Cisti Provo od okolo pola ure
Što meni nikako nije ligalo
Ae
Nije
Di će mi ligat
Pedalj mi do kuće a nikako doć

Tila san kući što prije
Jerbo mi je drob čvrča
Onako kako samo studentu čvrči petkon
Pa san vrtila u glavi šta morebit taj dan mirluši priko terace iz materine kužine

Najsan volila ladne, prigane srdele
Sunjima grumen pure
I rašćiku su kumpiron i maslinovin uljen

Ljuljala san noge u ritmu pisme su radija koji se čujo iz pruge koja je došla iz daleka
Đavoli
Bambina

Kad se on, odnikle, stvorijo pridmenon
Svojon tenon udarijo moju
I nasmija’ se

Gleda me u oči i pita

– Iđeš kući?

K’o da me znade oduvik

Ja ga gledan i ne mogu ga smistit
Nikako
Oklen ga znaden Gospe moja
Biće s Trokuta il’ iz Paške
Al’ di je red reć kako ne znaš koji je

Raspričali se mi
I on meni kako mu vali deset kuna za kartu

Ae
Kaže kako bi rada i on kući k’o i ja

Išla san kući kašnje od plana
Jesan
Imala san deset kuna manje
A on se negdi su njima izgubijo

Nisan ga srila kašnje u prugi
Ni igdi

I nikad ga nisan imala zgodu upitat
Kako more tako ladno gledat u oči i lagat

Srila san niki dan jednoga Zvonu koji je rođen na isti dan kad i moj čovik
Srila san ga u prugi za Zagreb
Di smo išle moja Mara i ja
U biti ja san išla
A Mara je lebdila zdrakon
Onako kako lebdi dite na putu za Zagreb koji vrlo voli

Meni toga Zvonu uvik drago srist
Je
Uvik
Jerbo on dili nešto su mojin čovikon u tuđini
Pa mi se nekako učini kako mi je i čovik manje daleko
Bar na tren

Gospe moja da je bilo izbrojat k’liko puta me Mara upitala
Oćemo brzo
K’liko ima do Knina
K’liko do Korenice
Di su Plitvička jezera
K’liko ima do Karlovca

Pa se veselila onomu što vidi kroza prozor i ljutila se na one ljude okolo nas
Smijala od uva do uva kad je vidila klikačke su porcije u Macole
Ae
Pojist nije mogla
Pa me pitala iman li kesu

Nu, seljanke smo mi
Prave
Odgojene u stravu kako se ‘rana ne baca nego u spirine iskriće
A Mara u Macole nije vidila kantu za spirina
Dite mi se pomelo
Pa je pitala kesu

Ulazimo u Zagreb nas dvi okolo sedan na večer
Na livu ruku zamotuljan u najilonu neki spomenik
Mara nabaci komentar kako joj je to skroz manito
Ae
Manito njoj da se ništa ne vidi a metnilo ga na tak’o misto
Kaže mi

– Manito je al’ ja nigdi vakoga spomenika vidila nisan, to ti samo Zagreb more imat jerbo mu i ‘vako nešto stoji

Nema ona pojma šta je manito zaprave
Manito je kad rećemo
Oni vakultet di stoluje Mato Kapović zvani Radnik brez motike
Bojak sekularni bije dan, noć
Pa ne da Božiću ni blizu svoji vrata
A niti prozora
Partizani pucali puškan na Boga
A ovi će Mu valjda minirat sve prilaze
Dašta
T’liko su nan mudri

Pribili šljokičastu petokraku na jedna vrata
I to je to
Advent na Vilozovskomu vakultetu more počet

U međuvremenu ta petokraka okotila još jednu a do Božića možda ji bude i tri
K’o oni srca na Radenskoj

Srića da moja Mara ne vidi toga vakulteta
Bi joj Zagreb ogadijo

Gleda ona zaljubljeno okolo sebe
U sve po Zagrebu

– Znaš, ne bi ti se ja ni vraćala kući da ne moran

Ih, znan

Danima je oblazila sve
Sve
I Josipa Jelačića i svetoga Marka

Klečala u polutami katedrale uza svetu misu
Pa
Palila sviće i molila za zdravlje jedne svoje imenjakinje

Pa unda tukla lazanje u Skalinskoj
Pribirala ona crljena srca i magnetiće u kućama
Natrala me na one kutije ničega
Na Kvatriću
Smijala se i sama kako in sve ikad more u oko stat

Rekla mi kako kuvan bolje od oni kuvarica i kuvara u ‘otelu di smo večeravale

Pa se smijuckala sve do Malešnice
Onu večer kad je upoznala jednoga Marijana
Ae
Marijan je njoj faca broj jedan
Jerbo
On je bijo u Trampovoj kući

Pitala me tu noć koji je to čimbenik iz Hasanbegovićeva govora
Kojemu se cila dvorana smije
Rekla san kako se o Milanoviću radi
Ono, kako će on gledat pobjedit Kolindu na izborima

Ona se smije pa kaže
– Kolindu? Daštaće! Zašto bi ne’ko za njega glasa’? Nema ti to logike majko

Di logika di naša politika
Ne konta to moja Mara

Mara ide sladoled u srid zime
I to je logično
Manja je razlika u temperaturi nego liti
I našla je u Maksimiru neku živinu koja se zove baš k’o ona
Cenila se od smija i ponavljala mi sto puta kako se eto ni jedna živina ne zove k’o ja što je po njoj veliki jad
I niti zere logično

Doša je vakat
Vrnit se našoj kući
Kuma moja je odvela gorikar kupovat po kolodvoru a ja san ostala stvari čuvat na peronu

Nije svirala Bambina
Al’ se stvorijo i brez nje isprid mene
On
A ja pričan su mojon Gogon na telefon
I sve pratin šta ‘oće

Kaže mi

– Samo ti završi razgovor, čekat ću

A ja pitan

– Šta me imaš čekat

Gleda me u oči
I kaže kako je iz Imockoga
Kako je doša’ radit u Zagreb
Kako ga je gazda privarijo
I kako sad nema sučin kući a tako rada bi vidit svoje

– Ti iz Imockoga? A ja te nikad vidila nisan neka san doli priko četrdeset godina?

Gleda me u oči
Kaže

– Iz Zmijavaca san, Marić

U meni kuva
A zaklopac mi na pola
Pa skače i mlati

– Marić? Iz Zmijavaca? Ne tribaju tebi kune, tebi Isus triba. Ae. Kako te sramota nije u oči gledat ljude i lagat? Što ne odeš u prvu crkvu kleknit i Bogu se molit da ti pomogne? Nikakve kune tebi ne tribaju. Ne tribaju ti kune nego Bog. Kontaš li ti to?

Nije bijo za razgovora
Samo je nesta’
Goga još na liniji
Mara trče od gorikar

Kupila je još suvenira i picetu
Drži krajeve, žvače, leti k meni i viče

– Vidi majko šta mi je jedna časna dala

Maše punin šakan

Odmotali su kažu i oni spomenik

A digli su ga
Jednomu velikomu i zaslužnomu čoviku
Ajde, drago mi vrlo
Bijo je i vakat

Lažov jedan je i tuten naša misto vikat
Kako spomenike zločincima dižemo
Nu
Uvik se nađe neki lažov
To se nikad ne minja

Oduvik je bilo i bit će oni’
Što te gledaju u oči i lažu

Iz bolesti vake il’ nake te lažu

Šta kad te lažu zdravi?
Šta?

Kuvaš
Dok ti zaklopac ne vrci
A kad vrci
Ni’ko
Pa ni ti ne moreš znat
Koga će klepit i di će završit

Nije red da završi na onomu koga se lagalo
Nikako

Onako kako nije red niti da se zločincon zove
Vrhovnoga zapovjednika naše vojske u
Domovinskomu ratu

A Bogu je red
To se znade oduvik
Vrata i srca širon otvorit
I zornicon
I kićenjen
A ne pucat u Njega
I prilaze Mu minirat

Barbara Jonjić/ narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari