Connect with us

Politički rentgen

Žele li oni Milanović-Titovu Hrvatsku, ili Tuđman-Kuharićevu Hrvatsku

Objavljeno

on

Čitajući tekst, ili bolje rečeno, politički pamflet, g. Miklenića u GK, osjećao sam se kao poliven hladnom vodom. Taj dojam znatno mi se se pojačao zbog činjenice  da sam  samo dva dana ranije čitao i analizirao, vrlo znakovit stav Biskupske konferencije koja je ograđujući se od bilo kakvog političkog arbitriranja ipak iznjedrila znakovit stav koji se zrcali u izjavi predsjednika BK  uzoritog  kardinala Želimira  Puljića.

[ad id=”93788″]

„Crkva želi zajedništvo i ne može pristati na podjele MI ili ONI“….i tim ključnim stavom BK-e, Crkva je precizno locirala remetilačke faktore zajedništva koje je Hrvatskoj toliko potrebno.

Gospodin Miklenić, koji je u svojim uvodničarskim člancima barem dva puta do sada precizno locirao remetilačke faktore koje spominje i BK, koji je više puta radikalno optužio ljevicu na čelu s notornim Milanovićem da namjerno uništavaju hrvatski duh i hrvatsku ekonomiju vračajući nas na Balkan, odjednom je usred ovog najosjetljivijeg trenutka hrvatske političke povijesti, svojim političkim pamfletom, radikalno promijenio mišljenje i svojom (ne)spretnošću krenuo putem vraćanja  na vlast upravo onih koje je i sam do nedavno  okarakterizirao gotovo nacionalnim veleizdajnicima.

Namjerno ili slučajno? Znamo, u politici se ne događa ništa slučajno, pogotova kada smo svjedočili lavini napisa utemeljenih na Miklenićevom pamfletu, napisa sa samo jednim zaključkom!

I Crkva je protiv Tomislava Karamarka!

Miklenić je zatrovao medijski prostor hrvatske i morao je znati kakve to pogubne utjecaje može imati u ovim osjetljivim političkim procesima, morao je znati da ovakvim pamfletima šteti nacionalnim interesima Hrvatske. Kristalno je jasno da on ima pravo na svoj osobni demokratski stav, ali je i popuno jasno da osim kritike vodstva HDZ-a ne nudi baš nikakvu realnu alternativu osim prijevremenih izbora i gotovo sigurnog povratka Zorana Milanovića i Željka Jovanovića na vlast.

Zašto spominjem Željka Jovanovića, kao kundak Milanovićevid udara radi  stvaranju pakla? Pa zbog neviđenih mrziteljskih napada na Crkvu, na katolički puk, na onu instituciju kojoj upravo pripada gospodin Miklenić. I samo ta činjenica, ako ne analiziramo ništa drugo, dovoljna je da se iz crkvenih redova na svaki mogući način spriječi povratak na vlast  politička opcije koja je otvoreno pokazala notorno neprijateljstvo prema svemu što ima hrvatski predznak.

Gospodin Miklenić zna, nije politički nepismen, zna da rušenje Tomislava Karamarka u ovom trenutku zbog morbidne  floskule o tobožnjoj političko-moralnoj odgovornosti bez ikakvih dokaza, dovodi neminovno do raskola u stranci! On zna da tim političkim pamfletom ruši i HDZ i Domoljubnu koaliciju kojoj je do jučer pisao hvalospjeve, pogotovo nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima.

Tko je zaslužan za tu pobjedu ako ne HDZ, Domoljubna koalicija, Tomislav Karamarko i demokršćanski, vjernički puk Kristove i Stepinčeve Crkve? Njegov pamflet, koji je pao na plodno tlo, izravno vodi u nove izbore i dodatne svjetonazorske sukobe, a o ekonomskim štetama koje bi mogla pretrpjeti Domovina ne treba više ni trošiti riječi. Miklenić ide niz  dlaku onima koje je do jučer prozivao za „veleizdaju“ ide niz dlaku onima koji Hrvatsku nisu nikada ni voljeli ni željeli.

Potpuno je razvidno koliko bi za Hrvatsku bili štetni prijevremeni izbori! Ovdje se ne radi samo o gubitku vremena od nekoliko mjeseci, ovdje se radi o totalnoj paralizi i krizi političkog funkcioniranja, jer sve analize govore da bi se poslije mogućih prijevremenih izbora dogodila još dramatičnija politička igra. Sve projekcije, lijeve i desne, ovih i onih agencija za ispitivanje javnog mnijenja, frizirane ili ne frizirane ankete, egzaktno dokazuju da ni jedna velika stranka nakon mogućih prijevremenih izbora ne bi osvojila dovoljno mandata za sastavljanje čvrste većine. Ako je to istina, u Hrvatskoj bi ponovo svjedočili  beskrajnom dogovaranju, cjenjkanju, ucjenama, političkoj trgovini, sklapanju neprirodnih koalicija. U takvoj situaciji meteža i nereda najbolje plivaju i prolaze oni koji imaju najviše moći, poglavito u medijskom prostoru.

Situacija potpunog političkog kolapsa, nereda, meteža raj je za ljevičarske mainstream medije i umjesto da se njihov utjecaj restriktivnim poreznim akcijama zaustavi, oni će svoje „brodove“ krcate lažima i himbom dodatno nakrcati i brdom hrvatskog opljačkanog novca, novca hrvatskih poreznih obveznika, novcem kojim se hrane komunistički trolovi na čelu s novom Radmanovizijom! Hrane ih zbog toga da sruše isto ono što naivno ruši i gospodin Miklenić!

I tko će tada, u tom metežu i kaosu predizborja i izbora biti ponovo prvi na udarnom valu tsunamija  kmerske  mržnje? Naravno, nije teško pogoditi! Bit će to upravo Crkva, koja je jedina u povijesti Hrvatske bila prva i zadnja linija obrane nacionalnih interesa Domovine!

Međunarodna politika, koja je već ionako na rubu živaca glede ovih beskrajnih  provincijalski hrvatskih prepucavanja, u ozračju takvog kaosa može učiniti samo jedno. Skrenuti svoj kapital prema Beogradu, a to su već znakovito učinilim jasnom preporukom svom financijskom sektoru da se za kupovinu državnih obveznica obrate Beogradu!

Sve ovo gospodin Miklenić jako dobro zna i to je zapravo poražavajuće! Ne nudi nikakvu objektivnu kvalitenu alternativu osim prijevremenih izbora. Ako on misli da su budućnost Hrvatske Petrov, Orepić, Orešković , Živi zid, Opus dei, Josipovićevi savjetnici i neki novi „treći put“ po ne znam koji put, grdno se vara. Ili se možda ne vara i to sve ciljano radi potpuno suprotno zaključcima Biskupske konferencije koja se  konačno ogradila od njegovog  „osobnog“ stava i istupa.

Demantij Biskupske konferncije, nakon lavine koju je izazvao politički pamflet gospodina Milenića, nema ni približnu moć u usporedbi s njegovim izvornim člankom. Hrvatskoj su već napunjene uši i oči:

 „I Crkva je protiv Karamarka“!

Lustracija znači osvjetliti svaki mogući pokušaj antihrvatkog djelovanja i ona u ovom slučaju nije moguća, jer nema dokaza radi li se u ovom slučaju o neznanju ili namjeri!?  Potpuno je jasno da Miklenić zna kako njegov osobni stav nije isto što i moj ili ini osobni stav, jer njegov osobni stav narod doživljava kao stav Crkve.

Moguće je analizirati i etički osuditi svaki ovakav namjeran ili nenamjeran ispad i tražiti uredničku odgovornost zbog dovođenja u zabludu onih poštenih  vjernika zbog kojih Crkva i postoji. Jer narod je Crkva i bez naroda Crkva ne bi ni postala ni opstala!

Konačno, čini mi se, Crkva bi se u trenutcima evidentne ugroze hrvatske opstojnosti trebala otrgnuti od dipolomatskih matrica i jasno odgovoriti na pitanja koja im postavlja hrvatski narod.

Žele li oni Milanović-Titovu Hrvatsku, ili Tuđman-Kuharićevu Hrvatsku, na tragu svetosti blaženog Alojzija Stepinca i njegove ljubavi prema Domovini? Pitanje je jednostavno, odgovor je poznat, samo ga treba glasno i jasno izreći!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari