Pratite nas

Zeleno svjetlo za poduzetnike u Tesliću, Tešnju i Žepču

Objavljeno

na

Nema pokretanja gospodarstva bez velikih reformi na razini BiH. Ovo tvrde mnogi. Ipak, da je i na lokalnoj razini moguće privući brojne investitore pokazuje primjer regije koju čine tri općine u dva entiteta.

24 sata. Toliko je poduzetniku u Žepču u pravilu potrebno da dobije sve potrebne dozvole za pokretanje tvrtke. Slično stanje je i u Tesliću i Tešnju. “Kada gospodarstvenici dođu kod nas i žele otvoriti tvrtku, mi već imamo pripremljene sve formulare. Imamo i brošure-vodiče za strane investitore, prevedene na njemački, engleski i talijanski jezik”, kaže Dragan Mišić iz Razvojnog odjela u Tesliću.

ind zona1

Njegova kolegica u Žepču, Branka Janko, navodi kako su na raspolaganju poduzetnicima 24 sata dnevno.

Oboje ističu da stvari u ovim općinama funkcioniraju po principu “one stop shop”. To znači da gospodarstvenici tu dolaze u jedan ured gdje podnose zahtjev, a općinska administracija preuzima za njih prikupljanje svih potrebnih dokumenata u raznim odjelima. I više od toga. Općine pružaju podršku gospodarstvenicima i kod dobivanja dozvola na višim razinama vlasti, prate ih i nakon što tvrtke počnu s radom i brzo rješavaju sve probleme s kojima se gospodarstvenici suočavaju. Ovaj angažman nedavno je nagrađen i na međunarodnoj razini. Teslić, Tešanj i Žepče su od strane lista Financial Times uvršteni u Top 10 destinacija od interesa za investitore.

Za sve je “kriv” GIZ

Napredak ovih općina na ljestvici “poželjnih” za investicije bitno je ubrzan prije godinu i pol dana pokretanjem suradnje s njemačkim Društvom za međunarodnu suradnju (Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit). Ova organizacija je pružila pomoć u definiranju privrednih grana u kojima ove općine imaju potencijale. Riječ je o tekstilnoj, drvnoj i metaloprerađivačkoj industriji.
Edgar Schröder

“Mi smo pružili podršku i u uspostavi strukturalnog dijaloga između gospodarstvenika i općinskih vlasti”, navodi Edgar Schröder iz GIZ-a. On kaže da se danas u sve tri ove općine održavaju redovni sastanci na kojima gospodarstvenici iznose svoje probleme vlastima.

Bez obzira na to što su i više razine vlasti odgovorne za oživljavanje gospodarstva, u GIZ-u ističu kako ovo iskustvo pokazuje da se i na lokalnoj razini može podržati razvoj. “Ove tri općine stvaraju okruženje pogodno za investicije i to na jednostavan način. Primjerice, postoji jedna zajednička internet stranica na kojoj se i na njemačkom i engleskom jeziku mogu pronaći kontakt podaci osoba koje su odgovorne za izravnu suradnju s investitorima”, kaže Schröder. On dodaje da je spomenuta nagrada lista Financial Times dodatno skrenula pozornost investitora u Europi na tu regiju. „Tešanj, Teslić i Žepče su jedva poznati izvan BiH. Sada već postoje upiti investitora koji su na osnovu nagrade čuli za taj kraj.”

Industrijske zone mamac za investitore

Sve tri općine su kroz suradnju sa GIZ-om, ali i kroz izravnu međusobnu suradnju i razmjenu iskustava razvile sličan koncept. Smanjene su pristojbe, skraćene administrativne procedure. Razvijen je “one stop shop”, ali i “after care” proces – gospodarstvenicima se pomaže i nakon što počnu s proizvodnjom.

Uspostavljene su industrijske zone. U njima investitori jeftino mogu kupiti zemljište koje se nalazi blizu puteva i pruge, odmah dobivaju priključke na elektro, telefonsku i vodovodnu mrežu. Branka Janko navodi još jednu prednost industrijske zone u Žepču: “Tu raspolažemo i s pogonom za pročišćavanje otpadnih voda, što je posebno zanimljivo za pojedine tvrtke u kojima se odvija proizvodnja, a koje moraju ispuniti određene ekološke standarde.”

Industrijska zona u Žepču (na fotografiji označena različitim bojama)
ind zona
Ona kaže da se u suradnji s gospodarstvenicima radi i na dokvalifikaciji i prekvalifikaciji potrebne radne snage: “Ako mi nemamo određeni kadar koji je potreban gospodarstvu, onda se raspitujemo u Tešnju ili Tesliću – i obrnuto.”

Ulažu se i napori da se obrazovni sustav prilagodi potrebama gospodarstvenika. U Tesliću je nedavno otvoren i informatički kabinet u jednoj školi u kojem se na suvremenoj opremi školuju budući dizajneri namještaja.

Poticaji gospodarstvenicima

Ove općine osim toga imaju i razne poticaje za privrednike. “Mi za svako novootvoreno radno mjesto dajemo poticaj od 5000 konvertibilnih maraka”, kaže Dragan Mišić. Teslić ima jednostavnu računicu. Ovaj novac se u budžet vraća kroz uplatu doprinosa na plaće u roku od dvije godine. “Što je najvažnije, na taj način pružamo ljudima priliku da rade i zarade kruh za svoju obitelj. Želimo da Teslić bude mjesto gdje ljudi žele doći živjeti i raditi, a ne da razmišljaju o emigraciji”, ističe Mišić.
Općina Teslić na svojoj internet stranici sadrži niz informacija i poziv investitorima

Općina Teslić na svojoj internet stranici daje niz informacija i poziva ulagače

Branka Janko kaže da je teško u ovom trenutku dati točne podatke o ukupnom broju novootvorenih radnih mjesta. Općine su nadležne za rad obrta, a za rad velikih tvrtki to je kanton. “Ipak, navest ću jedan primjer. Samo kroz dolazak njemačke tvrtke Car3 ove godine je već otvoreno 400 radnih mjesta, a do kraja 2014. bit će zaposleno još toliko radnika.”

Vlasti Tešnja, Teslića i Žepča su u stalnom kontaktu, razmjenjuju inskustva, nastupaju zajednički u prikupljanju sredstava kroz razne projekte. Općinske i međuentitetske granice nisu prepreka.

GIZ spreman proširiti suradnju

Dobar glas daleko se čuje. Edgar Schröder tako napominje da se za podršku njegove organizacije sada prijavljuju i brojne druge općine u BiH. Ubrzo će biti donesena odluka s kojim općinama će biti uspostavljena suradnja i kome će biti pružena savjetodavna pomoć. Tešanj, Teslić i Žepče sigurno neće biti zaboravljeni. Već početkom rujna GIZ organizira konferenciju u Sarajevu na kojoj će investitorima biti predstavljeni privredni potencijali ova tri grada.
DW.DE/kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Šport

Torcida uz Marijana Živkovića

Objavljeno

na

Objavio

Vrijedi li više ploča ili nečija djeca? Što se krvlju brani ne pušta se lako, poruka je Torcide kojom su izrazili podršku Marijanu Živkoviću i zapjevali ‘Moja domovina’.

Podsjetimo, Živković je razbio dvojezičnu ploču na zgradi Policijske postaje Vukovar 2013. godine, a prije nekoliko dana mu se ponovo sudilo za taj slučaj.

Marijan Živković je otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja, pilota Hrvatske vojske Marka Živkovića i otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja Nikole Živkovića ubijenog u Vukovaru.

Nakon što su hrvatske vlasti 2013. godine protivno članku 8 Ustavnog zakona o pravima etničkih manjina nasilno, pod okriljem noći postavile ćirilične ploče u Vukovaru, g. Marijan Živković je jedan od onih koji su reagirali na to kršenje Ustavnog zakona. Nedugo nakon toga optužen je zbog razbijanja protuustavno postavljene ćirilične ploče. 2016. godine prvostupanjskom presudom oslobođen je krivnje. Međutim, DORH se tada žalio, predmet je prebačen na sud u Puli koji je prihvatio žalbu DORHa i cijeli postupak vratio na početak. G. Živkoviću se ponovno sudi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će i vas jednog dana osloboditi…

Objavljeno

na

Objavio

Na blagdan rana svetog Frane, na otoku Badiji pokraj Korčule hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otkrila je 17. rujna 2019. spomen-bistu mučeniku dr. fra Bernardinu Sokolu, članu Franjevačke provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru.

Sokol, podrijetlom iz Kaštel Sućurca, gdje je rođen 20. svibnja 1888., jedna je od prvih žrtava, od ukupno 667 biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca iz cijele Crkve u Hrvata, okrutno umorenih tijekom krvave odmazde u svibnju 1945.

Jugopartizani su se osobito iživljavali na nevinim žrtvama, uglavnom pripadnicima hrvatskog naroda, tijekom križnog puta u kojem su u četveroredovima sprovodili naše ljude od Bleiburga do Gevgelije.

Masakrirali su ih ponajviše u Sloveniji: Tezno, Teharje, Kočevski rog, Zidani Most, Trbovlje, Slovenj Gradec, zloglasna Huda jama s nedavno otkrivenom masovnom grobnicom Barbarin rov, samo su neka od poznatijih stratišta Hrvata u susjednoj Deželi.

Toliki martirologij klerika nije iskusila ni jedna crkva u većinski katoličkim zemljama u Europi. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Marijina, za vrijeme, pred kraj i nakon samog završetka Drugog svjetskog rata gotovo je prepolovljena. Ubijen im je provincijal fra Leon Petrović i 65 subraće fratara. Najteže je prošao samostan na Širokom Brijegu. Samo u jednom danu, 7. veljače 1945., ubili su partizani 12 fratara, poput 12 apostola, koje su se zatekli u samostanu, među njima i 80-godišnjeg starca na umoru, fra Marka Barbarića. Njihova mrtva tjelesa nađena su spaljena u protuzrakoplovnom skloništu, a najviše su umrli od metaka kojima su prostrijeljeni u zatiljak, piše Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

Zadarski franjevci: Uz stare lažne optužbe ponovno se želi ubiti nevinog subrata fra Bernardina Sokola

O tome sam i nedavno pisao za “Slobodnu”, a jedna anonimna gospođa iz Sinja na to mi je u pismu prigovorila: “Kako to partizanske jedinice, komunisti, kako Vi pišete kao o zlotvorima, nisu srušili u svom oslobađanju od fašista i nacista, niti jednu katedralu, crkvu, kapelicu, križ…” Moj je odgovor: Dopuštam mogućnost da jugopartizani nisu razbijali spomenike, ali su zato nemilice posmicali i ubijali, pa i svoje ljude, poput hrvatskog člana Politbiroa CK KPJ Andrije Hebranga!

Fra Bernardin Sokol odveden je iz samostana na otoku Badiji kod Korčule 28. rujna 1944., pa se taj dan uzima kao dan njegove smrti. Zahvaljujući fra Jozi Zovku i hercegovačkim fratrima, kojima su “zadarski” fratri ustupili badijski kompleks na 99 godina, otvorena je umjetnička Galerija sa Sokolovim imenom i njegova bista.

Indexovci, kako bi Sokola prikazali kao kvislinga, navode knjigu Nikole Anića “Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu – Od okupacije do oslobođenja”, u kojoj piše kako je fra Bernardin špijao položaj skupine od sedam partizana Nijemcima, koje su oni poslije pobili. I pišu: “Nije se, Sokol, po običaju, poslije mise na Vrniku vratio na Badiju nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abvera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli…”

Komentira ovo na Twitteru kolega novinar Anto Mikić, da mu je “zanimljiv navod kako je u navodnom razgovoru fra Bernardina s njemačkim zapovjednikom bio potreban tumač (prevoditelj) Vilim. Fra Bernardin je glazbu studirao u Austriji, na odjelu Bečke akademije za crkvenu glazbu”(!).

Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će, nadam se, i vas jednog dana osloboditi. Samo budite spremni za nju.

Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

 

Što to Markovina zna o fra Bernardinu Sokolu?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati