Pratite nas

Razgovor

Bruna Esih: Želim probudi birače i poslati im poruku: Postoji vaš Zagreb, ne bojte se u to vjerovati!

Objavljeno

na

Moj je program za Grad Zagreb pri kraju. Vizija Zagreba koju imam i koju ima moj tim te ljudi koji će sa mnom biti na neovisnoj građanskoj listi vrlo je jednostavna – grad u kojemu će životi svih građana biti ispunjeni i grad kojim će upravljanje biti stručno, zakonito, racionalno i nacionalno.

Iako te riječi ne predstavljaju glavni slogan kampanje, one će je zasigurno obilježiti – kaže Bruna Esih, kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba, piše Večernji list

Sa svojim timom imam priliku – nastavila je – početi nešto apsolutno novo i čisto. Bitno je da takvi budu i ljudi na listi, čiste prošlosti i vjerodostojni, koji se sutra nikome neće dati prodati. Na žalost, znamo puno takvih slučajeva trgovine.

Mnogi padnu na novac ili pozicije. Kako stvari za sada teku, a i zbog rezultata anketa, vrlo sam optimistična i nadam se dobrom rezultatu. Ljudi mi svakodnevno prilaze i govore: “Samo nas nemojte iznevjeriti”. Eto, jedino to im je bitno, jer puno puta do sada osjećali su se prevarenima. I meni je to najvažnije – imam iza sebe stvarne ljude, a ne internet-gerilu.

Bruna Esih, djevojački Brstilo, podrijetlom je iz Svinišća, mjesta desetak kilometara istočno od Omiša. Njezin djed po očevoj strani Mate Brstilo iz zaselka je Brstili, ali priženio se u zaselku Smoline, tek koji kilometar dalje. Stoga je otac Brune Esih, također Mate, rođen u Svinišću. Ime je dobila po baki Bruni, očevoj majci.

Prema ženskoj, majčinoj liniji, Bruna Esih rodbinski je vrlo blisko povezana s poznatim hrvatskim pjesnikom Josipom Pupačićem. Baka Jaka Katurić je iz Slimena, mjesta pet kilometara udaljenog od Svinišća, i rođena je sestra poznatog hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića.

– Moji djedovi nisu ratovali u Drugom svjetskom ratu, ali kuća u kojoj je tata rođen dva je puta gorjela, jednom su je zapalili Talijani, a drugi put ne zna se čija vojska… Obje obitelji uvijek su bile vezane uz Boga i Crkvu, to je nepromjenjivo. U narodu dolje to je prirodno, s tim se rađamo i s tim umiremo – kaže Bruna Esih koja je, kaže, zaljubljena u svoju djedovinu.

– Živopisan je to kraj, kao i njegovi ljudi. Ljetujemo tamo – kaže Bruna Esih.

Marija Maja, djevojački Katurić, majka Brune Esih, u Splitu je studirala pravo, a njezina najbolja prijateljica bila je sestra Mate Brstila, studenta veterine u Zagrebu. Kako se Marija Katurić nakon studija zaposlila u Slavija Lloydu (poslije Croatia Lloyd) u Zagrebu, gdje je počela raditi kao mlada pravnica, upoznala je budućeg supruga Matu Brstila. Vjenčali su se i dobili sina.

No, Mate Brstilo nakon studija morao je na odsluženje vojnog roka u JNA i to u Požarevac. S njim je u vojsci bio i studentski vođa iz ‘71. Ivan Zvonimir Čičak. Kako u Zagrebu tada nije imala nikoga, Matina supruga, tada trudna s Brunom, otišla je svekru i svekrvi u Omiš, u kojem su oni u to vrijeme imali stan. Stoga je Bruna rođena u Splitu.

– Kad je tata otišao u vojsku, brat Josip imao je tri godine. Zato me mama odlučila roditi u Splitu kako bi joj majka, svekrva i svekar bili od pomoći. Kada sam rođena, tati su u vojsci priopćili da mu je supruga rodila, ali mrtvorođenče. Takva je bila komunikacija s vojnicima koji su bili Hrvati. Dok otac sam nije uspio telefonski razgovarati s majkom, bio je uvjeren u tu ružnu podvalu. U Omišu sam tako živjela tek prvih mjeseci, dok se mama nije morala vratiti na posao u Zagreb – kaže Bruna Esih.

Po povratku iz vojske Mate Brstilo zaposlio se kao veterinar u mesnoj industriji Sljeme u Sesvetama. Hrvatskoj javnosti nije nepoznat. Naime, godinama je bio ravnatelj Uprave za veterinarstvo u Ministarstvu poljoprivrede.

Prva sjećanja Brune Esih povezana su s Trnjem, odnosno Krugama, gdje je tada obitelj živjela i gdje je Bruna prohodala. Kad je imala pet godina, obitelj se preselila u novoizgrađeno naselje Dugave. U OŠ Josipa Kraša (danas OŠ Dugave) bila je izrazito kreativna i komunikativna te nije bilo dramske, zborske i literarne skupine u kojoj nije sudjelovala, a svirala je i klavir te završila Osnovnu glazbenu školu “Pavao Markovac”.

Prvu gimnaziju pohađala je u Varšavskoj, bila je dobar i vrlo dobar đak.

S njom u razred išla je i Marija Husar-Rimac, poznata hrvatska pjevačica. – U prvo vrijeme morali smo se profesorima obraćati s gospodine profesore ili gospođo profesorice i paziti na odijevanje. Nije bilo zafrkancije, jake šminke ni dugih nokata što mi je, nakon slobodnjačke atmosfere u Dugavama, bio šok – prisjetila se.

U školi su joj uvijek dobro išli isti predmeti; hrvatski jezik i književnost, psihologija i filozofija. Povijest je zavoljela tek u 4. razredu gimnazije, zahvaljujući profesoru Andriji Lovriću. Maturirala je na poeziji Josipa Pupačića.

Nakon gimnazije odlučila se na studij hrvatskoga jezika i književnosti, što je odmalena htjela, međutim, na Filozofskom fakultetu, nakon prijemnog ispita, našla se ispod crte. Bilo je to za nju veliko razočaranje. Ipak, te iste 1994. odlučila se za studij filozofije i kroatologije na Hrvatskim studijima. To joj se učinilo bliskim i nije požalila.

Ono što je važno i što je, na neki način, obilježilo Brunu Esih jest činjenica da je mladost, srednju školu i vrijeme studija doslovce provela pjevajući. Naime, ona je jedna od osnivačica zagrebačke ženske klape Cesarice. Klapa, koju su osnovale četiri djevojke omiških korijena, redom je osvajala sve moguće nagrade. Cesarice su dosta nastupale po Hrvatskoj i Europi. U Omišu su pak redovito osvajale nagrade i žirija i publike. Prve nagrade osvajale su i u Veroni, na natjecanjima međunarodnih pjevačkih skupina.

Osim toga, pjevala je i prateće vokale rokerskim bendovima kao što su Pips, Chips & Videoklips, ali i Goranu Bari. Cesarice su sudjelovale i u rock-mjuziklu kazališta Komedija „Crna kraljica“. – U jednom trenutku shvatile smo da smo toliko jake da je sasvim predvidljivo kako će se natjecanja na Festivalu klapa u Omišu završiti. Zbog toga smo se povukle iz natjecateljskog dijela festivala i ustupile prostor mlađima – dodaje Bruna.

Usto, tijekom gimnazije i studija pjevala je i u raznim zagrebačkim zborovima, među njima i u KUD-u “Ivan Goran Kovačić”.

No, Bruna je morala „odrasti“ i pjevanje jedno vrijeme ostaviti po strani. Nakon više od tri godine veze udala se za supruga Renata i još kao apsolventica rodila prvu kćer. – Istodobno kad je stigla beba došlo je vrijeme i za pisanje diplomskog rada. Nije bilo lako – sjeća se Bruna Esih.

– Kao što to obično biva, ništa se ne događa slučajno. Kod akademika Dubravka Jelčića odabrala sam pisati svoj diplomski rad pod naslovom “Hrvatska šutnja i srpska propaganda”. Na obranu mojega rada nije mogao doći jedan član komisije pa ga je zamijenio profesor Josip Jurčević – kaže.

Nakon izlaganja na kojemu je briljirala, prof. Jurčević pozvao ju je na kavu.

– Rekao mi je da je oduševljen onim što je čuo i da sam veliki potencijal. Pitao me jesam li razmišljala što ću dalje sa svojim životom pa sam mu rekla da želim biti profesorica u gimnaziji, a on je meni uzvratio da mu na Institutu Ivo Pilar treba znanstveni novak. Bila sam zbunjena, mislila sam da nisam dorasla tome. Ipak, pristala sam. U to vrijeme Institut je još bio mali i vladala je lijepa, obiteljska atmosfera. Svi smo bili povezani – prisjeća se Bruna.

Zlatko Hasanbegović u Institut je došao gotovo istodobno s Brunom Esih, zapravo mjesec dana poslije. – Tako smo Hasanbegović i ja bili u svakodnevnom kontaktu, a uskoro smo postali i vrlo dobri prijatelji. Bliska smo generacija. Usto, on je u osnovnu školu išao s mojim suprugom – kaže Esih. Dodala je da joj je suprug ekonomist, a da Esihi, koji su generacijama Zagrepčani, imaju daljnju rodbinu u Ptuju.

Nakon što se 2001. zaposlila u Institutu Ivo Pilar, na Fakultetu političkih znanosti upisala je poslijediplomski studij Hrvatska i Europa.

U međuvremenu je s Josipom Jurčevićem i Božom Vukušićem 2003. objavila knjigu o Počasnom bleiburškom vodu „Čuvari bleiburške uspomene“. Knjiga je dvije godine poslije doživjela i drugo izdanje.

– U to sam se uključila najozbiljnije što sam mogla jer mi je to bio prvi projekt u životu i priča do koje mi je doista bilo stalo. Tu sam se najviše dala. Knjiga je imala dosta dobar odjek, puno smo putovali i održavali promocije u hrvatskom iseljeništvu – kaže nadalje. Godine 2004. osnovana je udruga Hrvatski križni put kojoj je Bruna Esih bila jedna od osnivačica i njezina članica.

Međutim, pojedini profesori s politologije zazirali su zbog njezina angažmana u udruzi Hrvatski križni put, autorstvu na knjizi “Čuvari bleiburške uspomene” i prema činjenici da je studirala na Hrvatskim studijima.

– Studij Hrvatska i Europa bio je dobar studij, dobro koncipiran i s jakim imenima predavača. Bila sam izrazito aktivna i baš zadovoljna. Bilo je sitnijih provokacija od nekih profesora. Za magistarski rad na poslijediplomskom studiju Hrvatska i Europa na Fakultetu političkih znanosti Esih je izabrala temu Europski sigurnosni sustav i agresija na Republiku Hrvatsku. Mentor joj je bio Vlatko Cvrtila.

Zanimljivo, na obranu sinopsisa njezina rada došlo je gotovo cijelo vijeće studija, osim baš njezina mentora Vlatka Cvrtile.

– Predsjednik vijeća bio je prof. Davor Rodin. Kad sam završila, Rodin i cijela starija generacija profesora spontano su zapljeskali. Međutim, za riječ se javio profesor Nenad Zakošek koji je zavaljen u stolac rekao: ‘Ne, ne, ja molim za riječ. Ja ne mislim da bi ovo trebalo proći jer je kolegica izrazito ideologizirana i pristrana’.

Nastala je tišina, muk. Kako nije bilo mojega mentora da kaže koju u prilog meni i sinopsisu rada na kojemu smo zajedno radili, sama sam zamolila Zakošeka da iznese svoju argumentaciju za moju ideologiziranost. A on se ljulja na stolici i kaže: ‘Znate vi dobro što ja mislim’.

‘Ne, ne znam na što mislite jer sam rođena 1975. i praktički, za vrijeme mojeg života, do osamostaljenja Hrvatske, postojala je samo jedna ideologija, a na nju sigurno niste ciljali’, odgovorila sam mu. Onda je Zakošek, uz pomoć prof. Damira Grubiše koji je glumio „dobrog policajca“, krenuo od toga da mi u naslovu ne može biti agresija na RH, da tek u radu moram dokazati da je bila agresija.

To je bilo izvan svake pameti. Tortura je potrajala dok je prof. Rodin nije prekinuo riječima: – Dosta bi bilo, Nenade, ti si pretjerao, a i kolegica se uzrujala. Ovaj sinopsis prolazi, nema argumenata da ne prođe, ali, kolegice, ja Vas moram upozoriti da Vam neće biti lako jer, osim nas, ovo mora proći i Fakultetsko vijeće. Osim što ne bih bio u vašoj koži, ne bih bio ni u koži Vlatka Cvrtile.

– Nakon svega proživljenog tog dana rad nikada nije otišao na Fakultetsko vijeće jer sam sama skupila svoje prnjice i otišla dalje. Tako se nisam dovela u situaciju da pred ikim klečim – ispričala je Bruna Esih.

Njezin mentor Cvrtila, koji se nije pojavio na obrani rada, u telefonskom razgovoru rekao joj je:

– A što si očekivala nakon toga gdje radiš, s kim radiš i s kim si knjigu pisala?!

– Vlatko, kad me sretneš na ulici, lijepo te molim zaobiđi me – uzvratila mu je Bruna Esih, koja je poslijediplomski upisala drugi put, ali na Hrvatskim studijima. Ispunila je sve uvjete, ali još nije doktorirala zbog obveza oko troje djece, majčine smrti te drugih osobnih razloga.

U Institutu Ivo Pilar Bruna Esih je, uz ostalo, bila na projektu Domovinskog rata te projektu Integracijski procesi hrvatskog iseljeništva i RH. Organizirala je brojne znanstvene skupove u Institutu Ivo Pilar te uređivala zbornike.

No, s vremenom nastavila se i suradnja s Božom Vukušićem, a Esih je 2012. postala predsjednicom udruge Hrvatski križni put. Tada je postala vođa cijele priče o Bleiburgu, na medijski i svaki drugi način. Bila je i izaslanica predsjednice Republike na raznim komemoracijama ratnim i poslijeratnim žrtvama Drugog svjetskog rata.

– Doista sam predano i iskrena srca radila i neopisivo me čudi što novo vodstvo udruge s Božom Vukušićem sada smatra da više ne bih smjela ni spomenuti udrugu Hrvatski križni put ni svoj dosadašnji rad. To je kao da prešućujem sebe – kaže Esih.

Ona je, naime, predstavljala udrugu u javnosti, medijima i u povodu važnih obljetnica, pa i one najpoznatije – 70. godišnjice bleiburške tragedije i to u ime predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

– Nakon toga nastavila sam kao njezina izaslanica obilaziti sva takva mjesta stradanja, a pozivale su me, neovisno o tome, i različite udruge i pojedinci – dodaje Esih.

No, suprotno Prgometovim optužbama, Bruna Esih, kaže, nije ničiji pa ni Karamarkov projekt. Nije ni bila na Karamarkovoj listi za izbore. Međutim, kad je pala Karamarkova Vlada, a Plenković postao predsjednik HDZ-a, raspisali su se novi izbori. Budući da se Esih i preko udruge Hrvatski križni put i kao izaslanica predsjednice Republike potpuno politički etablirala, medijski je prepoznata kao “ikona desnice”.

Stoga je počelo lobiranje za to da se za nju nađe mjesta na listi HDZ-a jer bilo je jasno da može privući glasove desnog dijela HDZ-ovih birača.

Mnogi su se angažirali u lobiranju da se Bruna Esih nađe na listi HDZ-a. Među njima su Bože Vukušić i Zlatko Hasanbegović. Protiv nje nisu bila ni neka zvučna imena HDZ-a.

Kao 11. na listi u 1. izbornoj jedinici dobila je 10.500 preferencijskih glasova i glatko ušla u Sabor. HDZ-u je osigurala peti saborski mandat u I. izbornoj jedinici.

Esih je nakon izbora, uz ostalo, Plenkoviću predložila i osnivanje Instituta hrvatskog sjećanja i pomirbe po uzoru na ostale postkomunističke zemlje, a u kojem bi se ustrojio i odjel za istraživanje poslijeratnih zločina, nasuprot postojećeg, realno potkapacitiranog ureda u Ministarstvu branitelja.

Međutim, poslije joj je dano do znanja da Vladi RH suočavanje s prošlošću nije prioritet.

Osim toga, Esih je na sastanku Kluba HDZ-a istupila s negodovanjem jer je smatrala da odabir pojedinih ministara nije bio izraz biračke volje ni očekivanog svjetonazora HDZ-a.

– Budući da sam se smatrala odgovornom za svoje glasače, javno sam iskazala negodovanje zbog odabira pojedinih ministara – kaže nadalje.

Bruna Esih se i kao članica saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina dodatno zamjerila vrhuški HDZ-a. Naime, ona se hrabro usprotivila načinu na koji se troši novac poreznih obveznika.

Primjerice, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva svake godine iz državnog proračuna dobije više od 30 milijuna kuna za čiju raspodjelu tzv. nevladinim udrugama nikome ne polaže jasne i transparentne račune. Ona i Hasanbegović nisu tražili smanjenje sredstava namijenjenih udrugama civilnog društva, nego da se sredstva plasiraju transparentno, preko ministarstava, a ne Nacionalne zaklade, no amandman je Vlada glatko odbila.

– Tko god pokuša dirnuti u to, događa mu se isto, dobije etiketu fašista i neoustaše – tvrdi Esih.

Ona je, uz ostalo, otvorila i pitanje Savjeta za nacionalne manjine i dodjele novca, uz ostale, Novostima SNV-a, koje svake godine izdaje i Bilten o položaju Srba u Hrvatskoj.

– Taj Bilten SNV-a, među ostalima, financira i Grad Zagreb, odnosno Bandić. Bilten se prevodi na nekoliko svjetskih jezika i šalje po svijetu, a u njemu se Hrvati blate uzduž i poprijeko – tvrdi Esih.

Danas je Bruna Esih kandidatkinja za gradonačelnicu Grada Zagreba. Jedan je od njezinih protukandidata Drago Prgomet. – Očito je da HDZ nema snagu u Zagrebu iznjedriti jakog kandidata – komentira Bruna Esih, koja svojom kandidaturom želi uzdrmati političke prilike u Zagrebu.

– Želim probudi birače i poslati im poruku: Postoji vaš Zagreb, ne bojte se u to vjerovati! Apsolutno sam uvjerena u vrlo dobre izborne rezultate. Ako se to ne dogodi, moj moto je – radije ostati malen, ali nekoga vjerodostojno predstavljati, nego biti velik, a ne predstavljati nikoga, kakav je sada HDZ – zaključila je.

Pa ipak, Bruna Esih u svojoj kandidaturi nije usamljena. Ljudi je i dalje podržavaju, iako ni HDZ, ni Ured predsjednice ni udruga Hrvatski križni put više ne stoje iza nje.

Njezina je najbliža suradnica i zamjenica Ana Lederer, ali s drugim imenima, poglavito s listom, još ne želi izlaziti.

> Bruna Esih: Uvijek sam bila uz narod i njegov glas bila je i ostat će moja jedina životna i politička smjernica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ivan Anušić: Zašto smo zapravo izgubili? Čudo da je uopće ušla u drugi krug

Objavljeno

na

Objavio

HDZ-ov osječko-baranjski župan Ivan Anušić, koji je u predsjedničkoj kampanji bio šef izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović, gostovao je u četvrtak u emisiji Osječke TV “Karte na stol” koju vodi Goran Flauder.

U dugom razgovoru Anušić je detaljno i iskreno progovorio o razlozima zašto Grabar-Kitarović nije uspjela osvojiti drugi mandat.

Na samom početku emisije voditelj je Anušića upitao kako bi rekapitulirao izgubljene izbore, to jest da objasni zbog čega je predsjednica izgubila, a Zoran Milanović dobio.

Kada govorimo o izborima iza nas i svemu onome što se događalo u izbornom procesu trebali bismo imati neku emisiju koja bi završila tek u 12 sati navečer, ali ću ja to pokušati skratiti – počeo je Anušić, prenosi jutarnji list

Ako gledamo sve ono što se događalo u izborima i oko Kolinde Grabar-Kitarović, prvo moramo reći da je kao predsjednica koja je branila mandat bila u težoj poziciji nego izazivači. Morala je, naravno, braniti sve ono što se događalo u proteklih pet godina, objašnjavati neke poteze – vi kad radite, uvijek napravite nešto što nije po volji svima. To je bio prvi otežavajući faktor u njenoj kampanji.

Drugi otežavajući faktor bio je taj da dio stranke (HDZ, op. a.) nije bio zainteresiran da sudjeluje proaktivno i da pomogne u kampanji Kolinde Grabar Kitarović – to je bilo vidljivo na samom početku. To sam vidio obilazeći teren po cijeloj Hrvatskoj i bilo je jasno i nedvojbeno da će određeni ljudi, ajmo to tako reći, povući ručnu. Ti su ljudi bili nevidljivi u prvom krugu, njih niste vidjeli – rekao je Anušić na Osječkoj TV.

Neki su štetili namjerno, a neki su svojim nečinjenjem radili što su radili. Tako je prošao prvi krug. Pomoć, to jest vjetar u leđa, predsjednici svakako nisu bile ni stvari koje su se dogodile, stavimo ih pod navodnike – gafovi, i nekakvi potezi koji su i meni bili teško objašnjivi i nerazumljivi. Tu govorimo o prekidanju debate, o verbalnom napadu na Milanovića – rekao je Anušić nakon čega se ubacio voditelj i spomenuo da nisu pomogli ni savjetnici predsjednice “koji su napravili više štete nego koristi”.

Tako je. I kroz svih tih pet godina, možemo se složiti, a posebno sada kada je to bilo ekstra vidljivo i ekstra pod lupom javnosti koja je promatrala njen svaki korak – kazao je Anušić pa nastavio.

Dogodilo se što se dogodilo. Ja ću ovdje biti vrlo, vrlo izravan – Kolinda Grabar-Kitarović je napravila čudo u prvom krugu u tome da je uopće uspjela ući u drugi krug. Kad sam izanalizirao sve što se događalo, i medijsku scenu i platformu, logistiku, infrastrukturu i sve ono što je imao njen protukandidat, u ovom slučaju govorimo o Miroslavu Škori, i borbi za i to biračko tijelo… Čudo je da je ona uopće ušla u drugi krug.

‘U 12 sati sam znao da smo izgubili’

Na napomenu voditelja da je Škoro tu “pomogao” i u “zadnja dva, tri dana” izgubio izbore, Anušić je rekao:

On je izbore u velikom dijelu izgubio u jedinom sučeljavanju u prvom krugu. Tada je već bilo vidljivo da nije to to. Imao je i nejasne teze koje su vrludale od ljevice do desnice, preko centra, sve praktički nejasno – rekao je Anušić pa nastavio pričati o kampanji Grabar-Kitarović.

Na neki način uspjelo se ući u drugi krug, iako smo imali dva jaka kandidata desnice u prvom krugu. U drugom krugu su stvari pomalo otišle u pogrešnom smjeru jer se dogodilo da smo završili s čak šest posto razlike u korist Milanovića, dok je u prvom krugu taj zaostatak bio manji od 3 posto.

Da smo izgubili izbore shvatio sam taj dan u 12 sati, 5. siječnja. Zašto? Zato što su stigle prve informacije o izlaznosti prema kojima je u Gradu Zagrebu, Istarskoj županiji, Primorsko-goranskoj županiji i Međimurskoj županiji već bio 2 posto veći odaziv birača nego u prvom krugu. Tad sam znao da je mobilizirano biračko tijelo koje neće dati glas Kolindi Grabar-Kitarović – rekao je Anušić.

Dva ključna problema

Na pitanje voditelja čime su mobilizirani ti birači, Anušić je odgovorio:

Prvenstveno porukama koje smo slali i kojima smo se odmakli od one širine koju je Grabar-Kitarović trebala imati. Ne možete se bazirati samo na stranačkoj infrastrukturi i glasačkoj mašineriji, nego morate širiti tu priču. Mi smo umjesto toga to malo suzili i zaoštrili i to je na neki način bio veći poticaj onima koji su odlučili glasati za Zorana Milanovića.

Dva najveća problema koja su se, po meni, dogodila u drugom krugu su bili prekidanje debate na RTL-u gdje je savjetnica ušla u studio i pokušala ubrzati završetak te debate ili nešto u tom stilu. Ne znam jer ja tada nisam bio prisutan. A drugo je bio onaj verbalni napad njenog drugog savjetnika na Zorana Milanovića nakon sučeljavanja na HRT-u, a on je bio apsolutno nevjerojatan – rekao je Anušić.

Ja sam obavio razgovor i s ljudima iz suprotnog stožera, s biračima, novinarima i svima koji su to promatrali i vijest da se voze autobusima birači iz Bosne, fake news o onih 500 kuna za glas, pa redovi u Mostaru… Sve to je mobiliziralo birače drugog kandidata i Kolinda Grabar-Kitarović je izgubila.

Izgubila je od boljeg kandidata koji je bio u boljoj političkoj formi i tu nema nikakvih dilema. Iz ovog treba izvući zaključke i idemo dalje – rekao je Anušić.

Voditelj je potom dao opasku da se u kampanji stekao dojam da je Grabar-Kitarović previše povezana s HDZ-om, i da je Milanović to ispravno procijenio te se u finišu kampanje više borio protiv Andreja Plenkovića i HDZ-a nego protiv nje.

Milanović se predstavio kao kandidat s karakterom, dok je kod predsjednice to nedostajalo, a dodatno se istaknulo potezom savjetnice koja je htjela prekinuti debatu – rekao je voditelj prije nego je Anušić nastavio.

‘Kolinda nije marioneta HDZ-a’

Milanović je čovjek s karakterom, ali i najneuspješniji hrvatski premijer u povijesti koji je izravno nanio najveću štetu Slavoniji, Baranji i Srijemu. Ne bih ga glorificirao, na njemu je da pokaže da će biti uspješniji predsjednik nego li je bio premijer.

Neke poruke koje je poslao na početku, poput ignoriranja Titove biste, su u redu. Kolindi Grabar-Kitarović u Zagrebu, ali i cijeloj Hrvatskoj, nije pomogla ni koalicija s Milanom Bandićem, to smo zaboravili spomenuti. Ja o njemu neću pričati, i to zato što su sada svi ljudi koji su njemu virili iz džepa i gledali ga kao svetinju prvi u redu da ga okrive. Ali da, Bandić je u ovom trenutku u silaznoj putanji.

Što se tiče dojma da je Grabar-Kitarović marioneta HDZ-a, nama je u prvom krugu bilo jasno da moramo proširiti spektar i da moramo dobiti glasove šireg kruga birača. Zoran Milanović je to uspio napraviti sa svojom povučenom retorikom i odmjerenim izjavama. Upravo su tu priču poništile ove situacije o kojima sam govorio. Ali da zaključim – nikad nije bila Kolinda Grabar-Kitarović marioneta HDZ-a, niti se nju tako tretiralo u stranci – rekao je Anušić.

Na inzistiranje voditelja da je dojam taj koji je važan, Anušić je rekao:

Druga je stvar percepcija, ona se stvarala kroz medije, poruke, izjave i spinove kojima se Grabar-Kitarović nije uspjela othrvati na pravi način. Da, bilo je tu otežavajućih okolnosti. No, ja sam kao voditelj kampanje organizirao preko 600 stožera u Hrvatskoj, 30 velikih skupova, a prikupili smo i preko 230.000 potpisa za njenu kandidaturu.

Što se tiče strategije koju smo imali, i koja se trebala primjenjivati, tu smo zapeli u jednom smjeru jer se predsjednica nije slagala s jednim dijelom strategije. Jedan dio je prihvaćala, a drugi je “nadoštukavala”. Tako se izgubilo nešto što je tu trebalo biti. Plus, kad ste na vlasti, puno je teže obraniti poziciju, to jest u hrvatskoj politici je lakše napadati – rekao je Anušić.

Pitanje savjetnika

Znate da se predsjednica riješila svih koji su je doveli u ured u prvoj kampanji? A nakon što se riješila Mate Radeljića, u javnosti se pojavila teza da je na to bila ucijenjena podrškom na izborima.

Navodno su joj rekli, Plenković ili Jandroković, da ako želi logistiku HDZ-a, financijsku i organizacijsku pomoć, da se mora riješiti svog savjetnika za unutarnju politiku – počeo je pričati voditelj, a Anušić mu je odgovorio da on za to ne zna. Voditelj je potom nastavio:

Nije ni bitno, to je bila teza koja se počela širiti u medijima i koja se prepričavala, a koju ona nikad nije uvjerljivo demantirala. A već ju je taj čin predodredio na neki način za marionetu HDZ-a. Do tog trenutka, do te smjene, od nje se više nije mogla čuti kritika na račun HDZ-a, a prije toga je znala kritizirati Vladu i premijera. Kao odrezano. Nije se odredila ni prema štrajku prosvjetara i teško da je tu dobila njihov glas i glas njihovih obitelji – primijetio je voditelj.

Pa definitivno da joj prosvjetari nisu bili skloni dati glas jer dolazi iz političke opcije protiv koje su štrajkali. Ali ona se o njihovim zahtjevima očitovala. Naravno da taj štrajk njoj nije koristio. Ja mislim da on nije ni pomogao, ni odmogao predsjednici u kampanji, ja sam razloge za poraz naveo u prvom dijelu emisije, a tu su i drugi o kojima sada nije ni vrijeme ni mjesto da se priča.

Skup u Osijeku

Prije nego završimo analizu zbora, moramo se osvrnuti i na skup u Osijeku koji je po mnogočemu karakterističan. Ja sam čuo da se predsjednica uopće nije držala scenarija, nego je puno improvizirala.

Njezino ponašanje je bilo neprirodno – prenaglašavanje, pjevanje, mahanje rukama, mimike, jednostavno se činilo kao da nije bila sasvim svoja. Ne znam je li to bilo pod utjecajem nekih šampanjaca, tableta ili ne znam čega. Uglavnom, to nije bila Kolinda koju znamo iz prvog mandata i drugog kruga, u Osijeku je bila nešto sasvim drugo i onih 8000 eura je u stvari bila sprdnja, ona je time htjela privući birače, a zapravo ih je time otjerala. Što se dogodilo u Osijeku? – pitao je voditelj.

To je bilo 19. prosinca, čini mi se. U obranu predsjednice reći ću ovako: Vi kad krenete ujutro na teren, a kreće se oko 8, od samog izlaska na teren do recimo kad dođemo do 20 ili 18 sati, vi ako nemate ogromnu prirodnu energiju više ne možete stajati na nogama.

Prije toga je bilo niz skupova i događaja na kojima konstantno pričate i družite se s ljudima. Ja se nisam vozio s njom u službenom kombiju, imali smo prije toga Valpovo, Našice i Đakovo, pa smo išli autima da možemo brže doći.

Definitivno, kad nakon toga dođete na scenu, kad je na vama apsolutno sve fokusirano, ne možete vjerovati koliko čovjeka to iscrpi. Upravo to se dogodilo Kolindi Grabar-Kitarović. To je bio velik skup, samo je u Ciboni bio veći, ali mi svakako nismo bili zadovoljni tim skupom. To je i jedan od razloga zašto smo prošli tako u prvom i drugom krugu – rekao je Anušić koji je kasnije napomenuo i kako predsjednica tijekom prvog mandata nije smijenila sve svoje savjetnike.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Hebrang: Komunisti nisu maknuti iz javnog života, a Hrvatska po tom pitanju nije učinila ništa

Objavljeno

na

Objavio

“Dolaskom Zorana Milanovića na vlast ponovno se pokreće pitanje jednog od najvećih svjetskih zločinaca. To je samo simptom bolesti, jer nismo raščistili stvari iz prošlosti. Činjenica je da je Tito osobno zapovjedio ubojstvo stotine tisuća civila. Potrebno se suočiti sa realnim brojkama, tako da možemo staviti točku na taj dio povijesti.”, istaknuo je u razgovoru za Narod.hr dr. Andrija Hebrang komentirajući želje SDP-ovaca za vraćanje Titove biste na Pantovčak.

Dr. Hebrang preporučuje knjigu ‘Tito – fenomen stoljeća’ i naglašava da je Hrvatskoj potrebna lustracija.

“Bez suda, Tito je pobio brojne ljude i spada među najveće povijesne zločince. Prividno smo pobijedili Komunističku partiju, jer su njegove pristaše prešle u novi sustav. Komunisti nisu maknuti iz javnog života, a Hrvatska po tom pitanju nije učinila ništa. Zabrinjava činjenica da je u Hrvatskoj prešućena vijest o novoj rezoluciji EP-a kojom se izjednačavaju komunizam i nacizam.”, ocjenjuje dr. Hebrang.

Navodi da je potrebno pokrenuti iskapanja koja je upravo Milanović kao premijer obustavio.

“Bez toga da se svakoj žrtvi digne grob, nema slobode hrvatske države. Istraživanja žrtava su potrebna u svrhu pomirbe. Potrebno se suočiti sa realnim brojkama, tako da možemo staviti točku na taj dio povijesti. Oni koji zagovaraju Tita su isti oni koji su direktno ili indirektno sudjelovali u zločinima te na račun žrtava gradili karijere. Svi oni koji govore ‘okrenimo se prema budućnosti’ ne znaju što to znači za potomke brojnih žrtava kojih je preko milijun.”, zaključuje za Narod.hr dr. Hebrang te ističe da jedini koji su se zalagali za dublje istraživanje komunističkih zločina su “predsjednik Tuđman i Grabar-Kitarović”.

Hoće li Zoran Milanović, izabrani predsjednik RH, vratiti Titovu bistu na Pantovčak?

Podsjetimo, bista jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita koju je u mramoru isklesao kipar Antun Augustinčić, uklonjena je s Pantovčaka u ožujku 2015. godine dolaskom Kolinde Grabar-Kitarović u predsjednički ured.

“Tito je bio diktator”, rekla je tada predsjednica na pitanje o Titovoj bisti, naglasivši kako će ona biti uklonjena iz predsjedničkih dvora i, kao umjetničko djelo, smještena na prikladno mjesto, vjerojatno u njegovu rodnom kraju.

Bista je predana Muzejima Hrvatskog zagorja zajedno sa 110 različitih umjetnina i darova koje je Tito dobio.

Novinarima jako važno pitanje Titove biste?

Već u izbornoj noći novinari Nove TV SDP-ovog Arsena Bauka pitali su očekuje li da novi predsjednik države Zoran Milanović na Pantovčak vrati Titovu bistu. Bauk je odmah kazao da bi on bio sretan da se vrati bista komunističkog diktatora.

SDP-ov zastupnik Joško Klisović je u N1 Studiju uživo govorio je o brojnim pitanjima, uključujući i prve korake novoizabranog predsjednika Zorana Milanovića.

“Ja mislim da Titova bista, kao jednog zaslužnog Hrvata, pripada tom postavu zaslužnih Hrvata jer je to bio čovjek koji je bio vođa antifašističkog pokreta”, ustvrdio je Klisović o jednom od najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća.

Naime, Tito se prema ljestvici britanskog Daily Maila, nalazi na 13. mjestu rang-liste masovnih ubojica 20. stoljeća. U društvu je s Mao Ce Tungom, Josifom Visarionovičem Staljinom i Adolfom Hitlerom. Britanski list navodi da je Tito odgovoran za smrt 570 tisuća ljudi, uglavnom političkih protivnika.

Nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović uklonila bistu s Pantovčaka, tadašnji premijer Zoran Milanović je izjavio:

“To je povijest traume, uspjeha, suza, krvi, sreće i nesreće. Naši su ljudi ginuli da bi oslobodili dijelove Hrvatske koji su danas Hrvatska, a prije nisu bili. Neki su ljudi proganjani od bivšeg režima, to je vrlo komplicirano i pogađa svaku obitelj. Svoditi to na pojednostavljene fraze, na crno-bijelo nije moguće. To je predsjednik Tuđman jako dobro razumio, ne samo gestama nego i u onome što je pisao i po tome se razlikuje državnik od manipulatora.”

Poručio je da su Josip Broz Tito i Franjo Tuđman najbolje što su Hrvati u danim razdobljima svoje povijesti imali te da on sam nije ‘opčinjen ni jednim, ni drugim’. Milanović je tada istaknuo kako u njegovom premijerskom uredu nema bisti.

“Ja poštujem, ali nisam idolopoklonik. Oni koji se opterećuju bistama, ulaze u vjerske ratove. Ja nisam u tom ratu”, rekao je.

Rezolucija EP-a kojom se izjednačavaju komunizam i nacizam

Podsjetimo također, Arsen Bauk, Joško Klisović, ali i novinari kojima  je jako važno pitanje vraćanja biste komunističkog diktatora zanemaruju odluku Europskog parlamenta koji je 19. rujna 2019. donio Rezoluciju o važnosti sjećanja za budućnost Europe, koja govori o osudi svih vrsta totalitarnih režima, prenosi narod.hr

Prešućena rujanska Rezolucija Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari