Pratite nas

Religija i Vjera

Želiš se pripraviti za Božić? Nađi čovjeka kojemu je potrebna tvoja pomoć i učini nešto za njega!

Objavljeno

na

Pitanje je što mogu učiniti za drugoga, jer u tom drugome se sakriva Drugi, Onaj koji je odlučio ući u ovaj svijet… Strah me da u silnim pripremama i poslovima koje, zapravo, obavljam za samoga sebe, da bi meni bilo ljepše, zaboravim i propustim učiniti nešto za Krista.

Opet su mnogi od nas, vjerujem, donijeli neke lijepe odluke kroz Došašće po kojima će se truditi pripremiti za Božić. I neka nam to svakako ostane na pameti. Jer to je ono što se lako zaboravi. Pripremamo se za Božić. Za Boga. Za Njegov dolazak. Za iskustvo Njegove blizine. Nemojmo zaboraviti ni one evanđeoske odlomke koje smo imali prilike slušati kako se približavao kraj crkvene godine. Bog se sakriva, a mi ga otkrivamo. Osobito u bolesnima, malenima, potrebitima, potlačenima, diskriminiranima, gladnima, žednima…

Bit će to najbolja priprava za Božić ako uspijemo pronaći makar i jednog takvog čovjeka (a, zapravo Boga) u svojoj blizini i odlučimo mu pomoći i tako se pripremiti za Božić. Nije smisao pripreme za Božić u traženju što ljepših nakita za sebe, skupljanju novca za ulaznicu za kakav božićni koncert za sebe, traženju što ljepših šalova, košulja i haljina za sebe, pravljenju kolača i sarme za sebe… Pitanje je što mogu učiniti za drugoga, jer u tom drugome se sakriva Drugi, Onaj koji je odlučio ući u ovaj svijet… Strah me da u silnim pripremama i poslovima koje, zapravo, obavljam za samoga sebe, da bi meni bilo ljepše, zaboravim i propustim učiniti nešto za Krista. Da ga ne razočaram kad uđe u moje srce i moj dom i da mu tamo ne bude neudobno. Jer, eto, pripremamo se za Kristov rođendan, Njegov, a ne moj rođendan.

Svi smo mi na putu. Od našeg krštenja smo priznali da smo Božja djeca, odnosno za većinu od nas su to učinili naši roditelji. No, mi tu istinu pokušavamo oživjeti na raznorazne načine u svojoj svakodnevnici. Tako je i Došašće prilika za oživljavanje istine da smo svi Božja djeca. To što netko ima ili nema posao, misli ovako ili onako, pripada plavima ili crvenima, desnima ili lijevima, navija za ovaj ili onaj klub, je li homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije, zbilja nije mrlja, uteg ili problem koji bi poništio tu istinu.

Gubavci su bili kategorija ljudi od koje su svi bježali u Kristovo vrijeme. Ali i mnogo godina kasnije. Bili su isključeni iz društva. Ali, sam Gospodin ih prihvaća i liječi. Ne niječe njihov identitet – i oni su Božja djeca. Carinici koji su također bili na zlu glasu. Bludnice. Izgubljeni sin. Grešnici. Oni ne prestaju biti Božja djeca. A srećom, svi smo mi djeca Milosrdnog oca. Koji nam šalje svog Sina. Svakodnevno netko kuca na vrata našeg srca. Prije dvije tisuće godina to su bili Josip, Marija, pastiri, kraljevi, stanovnici Izraela i okolice. Oni to svakako nisu mogli očekivati ili predvidjeti. Bog je pokucao na vrata njihovih srca i domova, a oni su mu spremno otvorili i primila ga u svoje srce i svoj dom.

Gospodine, najprije, ja sam taj gubavac koji sam potreban Tvoje blizine, tvog ljekovitog dodira, tvog posjeta. Počašćen sam, ipak, što me smatraš dostojnim da drugima mogu Tebe donositi. Znam da to nije moguće, ako prije ne otvorim sebe, svoj život, svoje biće za Tebe. Pomozi da moje Došašće bude plodonosno najprije dobrim djelima. Otvori moje oči da Te mogu prepoznati u malenima, kao što su te nekoć prepoznali pastiri u Betlehemu…

Fra Željko Barabarić / Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Treća druga godišnjica smrti prof. Ivančića: Bio je veoma uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista

Objavljeno

na

Objavio

Tri godine je prošlo od odlaska velikog čovjeka vlč. Tomislava Ivančića. svećenika, teologa, filozofa, kanonika, sveučilišnog profesora, utemeljitelja hagioterapije i još mnogo toga.

Donosimo 10 njegovih veoma poznatih i poticajnih misli.

1. Ništa ne raduje kao radost koju si dao drugome, jer to je ljubav!

2. Kad oprostiš svom neprijatelju, kad ga razumiješ, kad ga počneš poštovati, tada on počne i tebe i sebe poštovati. Ti si tada riješio problem. Zlo je nešto čega nema. Kad unosiš dobro, ti zapravo ispunjavaš praznine postojanjem, dobrotom, zdravljem i mirom.

3. Nauči misliti velike misli.Nauči govoriti velike riječi. Nauči biti svijetao. Donosi svjetlo svojim riječima. Donosi svjetlo svojim mislima. Donosi svjetlo svojim djelima. Budi svjetiljka koje ne osvjetljuje samo sebi put. Budi svjetiljka koja osvjetljuje put i drugima.

4. Boga se, dakle, može čuti i s njime razgovarati. Uvjerenost u to da Bog postoji daje upravo to komuniciranje s njime. Tko je jednom razgovarao s Bogom, taj više ne sumnja u njegovo postojanje. Još više, to ga komuniciranje mijenja tako da čovjek počne činiti i čudesna Božja djela. Ona tako potvrđuju Božju prisutnost. Vjernik je zapravo čovjek koji razgovara s Bogom. To je molitva.

5. Želiš li živjeti osmišljeno, a to znači sretno, trebao bi svaki dan oprati svoju dušu, kao što pereš i uređuješ svoje lice i tijelo. Trebao bi svojoj duši dati najljepše misli svjetla, obećanja i dobre vizije. Potrebno je dušu oprati od svih negativnih misli i vijesti. Potrebno je dušu osloboditi od negativnosti i osjećaja uzaludnosti i bezuspješnosti, a osobito od osjećaja depresije, samosažaljenja i optuživanja drugih.

6. Ljubav je jedino tlo na kojem se raste, koje se nikada ne može izgubiti i na kojem čovjek živi vječno. Iz dubokih korijena plodovi rastu polako, ali ostaju trajno. Svojoj duši treba dati najljepše misli svjetla, obećanja i nade.

7. Tko u čovjeku ne gleda zlo nego dobro, taj je na Božjoj strani, ima Božje oko. Tko gleda zlo, a ne dobrotu, taj je na strani zloga i ima njegov pogled. Ne suditi i ne osuđivati, gledati dobro – to znači biti na Božjoj strani i biti jak kao Bog – imati zdrave oči.

8.  Bit vjernik znači patiti, ali i dobiti snagu protiv patnje; plakati, ali i biti utješen; biti ranjen, ali i zaviti rane; biti u mraku, ali i dobiti svjetlo za izlazak iz mraka; umrijeti, ali i uskrsnuti.

9. Bit kršćanske poruke jest obraćenje. Znači da ne postoje nepromjenjive i tragične, katastrofalne životne situacije. Uvijek se može nanovo početi i uvijek treba podignuti glavu i ići naprijed.

10. Padovi dokazuju da si samo čovjek. A čovjek je ograničeno biće, ovisno o Bogu. Padovi ti dokazuju da je realnost života da možeš pasti. Važno je, međutim, ne ostati ležati nego se dignuti i ići naprijed. Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš, oprostiš sebi i drugima i kreneš još odlučnije naprijed.

Tomislav Ivančić rođen je 30. studenog 1938. godine u Davoru u Župi Marije Kraljice i sv. Jurja mučenika, od oca Đure i majke Marije r. Gelemanović. Godine 1960. stupa u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu, a nakon 6 semestara na Katoličkom bogoslovnom fakultetu odlazi na studij u Rim. Godine 1966. zaređen je za svećenika, a godinu dana kasnije postiže licencijat, da bi 1971. doktorirao u Rimu na Katedri fundamentalne teologije s disertacijom: „Nereligiozno  kršćanstvo kod Dietricha Bonhoeffera“.

Iste godine postaje asistent pri Katedri fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a 1998. imenovan je dekanom istog fakulteta. Godine 2001. izabran je za rektora Zagrebačkog sveučilišta, a od 2010. godine imenovan je profesorom emeritusom.

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić imenuje ga 1983. kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a Sveti Otac Benedikt XVI. imenuje ga monsinjorom 2010. godine.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 2004. godine članom Međunarodne teološke komisije, a na drugi mandat iste komisije, 2009. godine, potvrdio ga je papa Benedikt XVI.

Ivančić je poznat po tome što je osnovao Centar za duhovnu pomoć u kojem je razvio i primjenjivao terapijsku metodu duhovne medicine, hagioterapiju. Njegovi seminari duhovne obnove bili su vrlo popularni u Hrvatskoj, ali i izvan njenih granica.

Za cjelokupni istraživački teološki i filozofski rad, prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, odlikovao ga je najvišim priznanjem za znanstveni rad – redom Danice hrvatske, medaljom Ruđera Boškovića. Utemeljitelj je Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć.

Mons. dr. Tomislav Ivančić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je u 79. godini života i 51. godini svećeništva, u petak, 17. veljače 2017. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nakon desetljeća susret ministara vanjskih poslova Vatikana i Kine

Objavljeno

na

Objavio

Ministri vanjskih poslova Vatikana i Kine susreli su se u petak, objavio je Vatikan, a, po pisanju mnogih medija, vjeruje se da susreta na tako visokoj razini nije bilo desetljećima

Susret nadbiskupa Paula Gallaghera i Wanga Yia, koji je bio u prošlosti nezamisliv, dogodio se na marginama minkenske sigurnosne konferencije.

Razgovarali su o prijelomnom sporazumu Vatikana i Pekinga iz 2018. koji je daje riječ Svetoj Stolici pri imenovanju biskupa u Kini, što je bilo sporno pitanje dugo vremena, navodi se u priopćenju Vatikana koje je susret opisalo kao “srdačan”.

Prema tekstu dvije su se strane suglasile nastaviti “institucionalni, bilateralni dijalog” čiji je cilj dobrobit za Katoličku Crkvu i kineski narod.

Ocijenjeno je da su se odnosi Vatikana i Pekinga poboljšali od postizanja sporazuma.

Konzervativniji katolici prigovarali su dogovoru optužujući Vatikan da se prodao komunističkim vlastima.

Katolici u Kini, njih 12 milijuna, do postizanja sporazuma 50 godina bili su podijeljeni na ‘službenu’ Crkvu koja je imala potporu kineskih vlasti i ‘neslužbenu’ pritajenu Crkvu koja je ostala lojalna Vatikanu.

Obje strane sada priznaju Papu kao poglavara Katoličke Crkve.

Najglasniji kritičar sporazuma bio je bivši hongkonški nadbiskup kardinal Joseph Zen.

Vatkian je poručio da sporazum neće izazvati podjele u Crkvi.

Susret u petak bio je zadnji u nizu koji upućuju na poboljšavanje odnosa proteklih tjedana, ocjenjuje britanska agencija Reuters.

Prošlog je mjeseca Papa pohvalio veliku predanost Kine borbi protiv koronavirusa, a nakon toga humanitrna služba Vakitana poslala je stotine tisuća maski za lice u Kinu kao znak dobre vjere.

Mnogi vide sporazum iz 2018. o imenovanju biskupa kao prethodnicu ponovnoj uspostavi diplomatskih odnosa nakon prekida prije više od 70 godina, piše francuska agencija Afp.

Ako se obnove Vatikan će morati prekinuti diplomatske odnose s Tajvanom koji Peking smatra dijelom svoga teritorija. Diplomatski odnosi Kine i Vatikana raskinuti su 1951.

Vatikan jedini u Europi još priznaje Taipei.

Pekinški mediji prenose u subotu kako je prvi susret kineskog i vatikanskog ministra vanjskih poslova predstavljao “nastavak susreta Kine i Vatikana što traje već neko vrijeme”.

“To će otvoriti prostor za buduće susrete”, navodi kineski Narodni dnevni list. Ministar Wang je, prema listu, okarakterizirao sporazum iz 2018. kao “prekretnicu” koja je ostvarila “pozitivne rezultate”. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari