Connect with us

Intervju

Željka Markić u emisiji ‘Iza zavjese ’‘Većina Srba ne dijeli mišljenje Pupovčevih ‘Novosti’ o Hrvatskoj i Hrvatima’

Objavljeno

on

Predsjednica udruge U ime obitelji Željka Markić  gostovala je kod Tihomira Dujmovića u emisiji „Iza zavjese“.

O zahtjevu udruge U ime obitelji za revizijom komunističkog sudskog procesa Filipu Lukasu

“Filip Lukas bio je intelektualac, sveučilišni profesor, povjesničar, geograf, napisao je oko 170 znanstvenih radova, nije nikada bio član ustaškog pokreta, a osuđen je na smrt strijeljanjem po hitnom postupku u dobi od 76 godina. Ta je presuda nepravedna , a nepravdu je potrebno ispraviti. Ovaj su zahtjev pripremili odvjetnici Grebenar i Planinić, radeći pro bono na zamolbu predsjednika Matice Hrvatske iz Vinkovaca, institucije koja je neki dan proslavila 175 godina svog postojanja.”

O optužbama da se radi o rehabilitaciji NDH

“To, naravno, nije istina. I ja osobno i udruga jednako osuđujemo i lijevi i desni totalitarizam – i Pavelića i Tita. Takve tvrdnje žele reći da svatko tko kritizira i razotkriva zločine i nepravdu Titovog režima onda brani Pavelićev. Hrvatska je u proteklim desetljećima prošla kroz dva totalitarna režima – desni , Pavelićev, koji je trajao 4 godine i lijevi, Titov, koji je trajao 11 puta duže – 45 godina. Žrtve Pavelićevog režima dobile su zadovoljštinu, priznata im je ogromna nepravda koju su otrpjeli, zločinci su kažnjeni, simboli pod kojima su ljudi ubijani i stradali su zabranjeni. No, žrtve Titovog, komunističkog režima nisu dobile tu zadovoljštinu. Demografi procjenjuju da je u Hrvatskoj, u miru, nakon 1945. ubijeno oko 300,000 ljudi. Zločinci odgovorni za te zločine nisu kažnjeni, a obiteljima nije priznata strašna nepravda. To znači da danas, 2017. u Hrvatskoj oko 2 milijuna ljudi, djece, rođaka, prijatelja ubijenih, mučenih, diskriminiranih i dalje podnosi nepravdu. Temelj trajnog mira je pravda i potrebno ju je osigurati za sve u Hrvatskoj.”

O prigovoru da se ovim zahtjevom za revizijom kopira rehabilitaciju Draže Mihajlovića i Milana Nedića u Srbiji

“Mi rado učimo od drugih i kopiramo kad rade nešto dobro, ali ovdje to nije slučaj. Kao prvo, Filip Lukas je bio ugledni intelektualac i uopće nije bio član ustaškog pokreta dok je Milan Nedić bio odgovoran za holokaust nad Židovima u Srbiji. Kao što znate, 2. Svjetski rat je u Srbiji preživjelo oko 2% Židova. Milan Nedić bio je premijer od 1941. -1944., i on je bio pandan Anti Paveliću koji je kao vođa ustaškog pokreta bio na čelu NDH. Srbija je pod njegovim vodstvom i njegovim zalaganjem postala član Sila osovine. Pandan njegove rehabilitacije u Hrvatskoj, bila bi rehabilitacija Ante Pavelića. A to u Hrvatskoj nitko ne pokreće. A Draža Mihajlović je u svom programu četničkog pokreta koji je objavio 1941. kao cilj svog djelovanja najavio etničko čišćenje srpskog državnog teritorija od narodnih manjina te je odgovaran za pokolje Hrvata i muslimana. Filip Lukas ne može se ni na koji na čin uspoređivati s Nedićem i Mihajlovićem.”

O suočavanju sa komunističkom, totalitarnom prošlošću i nepravdom u hrvatskom društvu

“U ime obitelji svojim djelovanjem želi doprinijeti ispravljanju raznih nepravdi u hrvatskom društvu – od zloupotrebe javnog novca koju vidimo vezano za brojne skandale u HAVC-u, nevladinim udrugama, s Novostima, od neplaćenog rada nedjeljom, nekoliko stotina tisuća trgovkinja koje moraju raditi nedjeljom, a da im njihov poslodavac za to može platiti samo 1 kunu više i ne mora dati slobodan dan, do nepravednog izbornog sustava koji sprječava slobodno uključivanje brojnih sposobnih ljudi u politički život Hrvatske, pa sve do nametanja rodne i drugih ideologija kroz obrazovni sustav za koji nam je toliko potrebna reforma – i sve do ovakvih slučajeva suočavanja sa komunističkim zločinima.”

O štetnosti Pupovčevih postupaka i ‘Novostima’

“Oko 32 milijuna kuna se dodjeljuje iz državnog proračuna za promoviranje kulturne autonomije pripadnika manjinskih naroda. Važno je da se novac za to izdvaja. U propozicijama natječaja stoji jasno u što se treba novac uložiti – u promoviranje jezika, kulture, običaja srpskog naroda u Hrvatskoj, te ako se kroz taj tjednik – koji dobiva 280 tisuća kuna mjesečno, objavljuje sadržaj koji potiče na netoleranciju prema drugim manjinama ili većinskom hrvatskom narodu, da se onda trebaju obustaviti sva sredstva koja im se daju i onemogućiti da se javljaju na te natječaje iduće tri godine. To stoji u propozicijama koje je postavljao Savjet za nacionalne manjine u kojem sjedi gospodin Pupovac. Sami su odredili propozicije, onda ih sami nisu ispoštivali, iz broja u broj, kroz cijelu godinu”.

“Postoji Savjet za nacionalne manjine koji raspoređuje 32 milijuna kuna različitim udrugama, u njemu sjedi Milorad  Pupovac. On je istovremeno predsjednik Srpskog narodnog vijeća koje izdaje ovaj tjednik. Istovremeno je primatelj 3,1 milijuna kuna, te sjedi u Odboru za ljudska prava i nacionalne manjine kojem taj Savjet podnosi izvješće kako je raspodijelio novac. Nije moguće da ne postoje u Hrvatskoj neki drugi ljudi. S ovakvim postupanjima i tekstovima Pupovac radi jako veliku štetu Srbima u Hrvatskoj. Jedan dio ljudi u Hrvatskoj percipira da te uvrede idu od Srba u Hrvatskoj, a to nije istina. Pupovac se profesionalno bavi “zaštitom” srpske manjine u Hrvatskoj, a da ih on neprekidno stavlja u poziciju sukoba s većinskim narodom. Odnosi većinskog hrvatskog i manjinskog srpskog naroda opterećeni su teretom krvavog rata koji je Srbija vodila protiv Hrvatske. Treba stalno misliti na osjetljivost tih odnosa i cilj je svake konstruktivne osobe umanjivati te muke i te prijepore iz prošlosti. Smatram da je odvajanje djece (u posebne razrede) štetan za sve jer ne postoji mogućnost stvaranja veza koje ljude trajno povezuju i omogućuju suživot koji je utemeljen na međusobnom poštivanju a ne međusobnom odricanju različitosti. Nitko od Srba koje poznajem se ne slaže s njegovom pozicijom.”

O problemu financiranja udruga civilnog društva iz inozemstva

“To civilno društvo je tijekom 45 godina totalitarizma bilo zabranjeno. Početkom devedesetih Hrvatska se našla u specifičnoj situaciji da nije imala jedan cijeli segment društva jer smo živjeli u totalitarnom režimu. Tada se dogodilo da je umjetnim putem počelo formiranje civilnog društva koje nije bilo reprezentativno, već je trebalo biti poluga za politčko jačanje ljevice. Danas smo u situaciji da to civilno društvo nije reprezentativno, nije ono što bi trebalo biti. Sredstva za njihovo financirane dolaze izvana”.

Financiranje udruge U ime obitelji

Na pitanje o financiranju njene uduge, rekla je da najveći dio sredstava dobivaju iz donacija građana. Javljau se na natječaje, od države su dobili novac za neke projekte. Riječ je o iznosima od 6 tisuća do 20 tisuća kuna. Na optužbe i napise u medijima, kaže kako su krenuli uoči referenduma o braku.

O napisima u medijima – farmaceutska tvrtka i staro imanje

“Ti napisi u medijima nisu istiniti oni su krenuli prije referenduma o obitelji kao način blaćenja mene kao osobe i pokazivanje da ja nisam vjerodostojna i da onda nije ni vrijedno ono što ja zagovaram, dakle firma mog supruga ni mene nije zaradila niti kunu na proizvodnji ili trgovini kontracepcijom ili abortivnim sredstvima niti radila nikakva istraživanja koja su s tim povezana. To je lako provjerljiva istina. Vi da bi u RH mogli trgovati kontracepcijom i abortivnim sredstvima morate imati posebnu dozvolu. Naša tvrtka ju nema. Te laži nisu samo moj problem, one znače da se u Hrvatskom medijskom prostoru mediji koriste za obračun sa neistomišljenicima, a to je jedna od karakteristika totalitarnih sustava. To ukazuje na deficit demokracije u Hrvatskoj.

Mi smo krenuli od nule prije 13 godina, izgradili smo svojim radom i radom naših odličnih suradnika firmu koja je u ovih 13 godina uplatila više od 20 milijuna kuna u proračun i tu ne računam da smo sami sebe zaposlili i druge ljude. Ja sam na to ponosna. Neću se nikome ispričavati za to što sam radeći naporno uspjela na teškom i zahtjevnom tržištu, međunarodnom tržištu plasirati znanje i sposobnost Hrvata koji rade u Hrvatskoj i 90% naših klijenata su nam dali potporu koju smo mi donijeli u Hrvatsku. Međutim, ono što bi se u normalnim okolnostima smatralo pozitivno i dokazom nečije marljivosti ili sposobnosti u okolnostima kada to iznosi Željka Markić, to postaje problem.”

“To staro imanje, prije nego smo ga mi kupili, bilo je godinu dana na tržištu u oglasima. To je ruševni mlin sa velikim prekrasnim maslinikom starim do kojeg nije bilo pristupnog puta jer sam prvi put morala hodati po kozjoj stazi, na kojem nije bilo struje ni vode. Mi smo zahvaljujući dobrim susjedima probili do njega put, uredili ga, oplemenili. To smo kupili. A kada smo ga kupovali dali su nam procjenu sudskog vještaka, a imanje je bilo u vlasništvu župe na Sućurcu na otoku Šipanu. U vlasništvu su bili mještani općine Sućurac koji su to odlučili prodavati da bi taj novac uložili u renesansnu crkvu. Prema tome ta priča ne može biti čišća nego što jest. A opet se prikazalo mene u medijima kao one koja se bogati na račun Crkve.”

O incidentu u ‘LGBT klubu’

“Ono što je problem je tvrdnja – prije nego što je otkriven počinitelj – da se radi o zločinu iz mržnje. Zaključak da je netko bacio suzavac zato što mrzi te ljude nema utemeljenja u činjenicama. Zanimljivo je da je žena koja je prva tvitnula, osoba koja je radila za agenciju Madison. Hrvatska nije homofobna zemlja, ona po svim kriterijima ne zadovoljava jedan takav negativn naslov”.

O problemima u HAVC-u

Govoreći o HAVC-u rekla je da to nije problem koji postoji od jučer – on postoji od 2012. Postoji cijeli raspon slučajeva netransparentnog dodjeljivanja novca. Navela je primjer u kojem je članica upravnog odbora svojoj producentskoj kući dodijelila 2 puta po 3 milijuna kuna te još 3,5 milijuna kuna svojoj prijateljici, suvlasnici te iste producentske kuće za njezin film. Dodijeljena su i 3 milijuna kuna za film supruge jednog od članova upravnog odbora.

Prema njenom mišljenju sporna su i sredstva dodijeljena za trailer za Motovunski festival. Mirković je snimio spot poreznim novcem koji bi trebao biti prikaz Hrvatske. U njemu je usporedio Hrvatsku 2016. s Njemačkom 1939., ukomponirao kadrove krezubih Hrvata koji izgledaju kao da nisu normalni s njemačkim trupama i imate jako lijepu sliku Hrvatske, ironično je komentirala.

“Zašto bi netko razuman htio napasti tako važan medij kao što je film, upravo suprotno. Kultura je važna, film je važan i upravo stoga je bitno da novac dobiju najbolji. Treba postojati objektivizacija tog procesa, javljaju se drugi stvaratelji hrvatskog filma koji kažu da ne dobivaju novac. Ne smiju se događati situacije da se financira film kao što je “15 minuta–Masakr u Dvoru”, zaključila je Željka Markić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR