Pratite nas

Pregled

Željka Markić kod Šprajca: ‘Manjinski zastupnici ne trebaju glasati o Vladi’

Objavljeno

na

Nakon što im je prošao referendum o definiciji braka, nakon što su skupili 380 000 potpisa za izmjenu izbornog zakon 2014. godine i nakon što su uzdrmali političku scenu raspravom u javnosti oko Istanbulske konvencije Udruga “U ime obitelji” i Željka Markić političkom establishmentu ne daju mira.

Rušenje partijskog duopola

Ali, ovaj put na pitanju s kojim će se vjerojatno složiti i mnogi koji se s prva dva referenduma sa Željkom Markić nikako ne bi složili. Referendumom se želi izmijeniti izborno zakonodavstvo i to tako da sruši duopol dviju najvećih partija i unutarpartijski monopol njihovih lidera.

Naime, prema izbornom sustavu koji predlaže građanska inicijativa Narod odlučuje, birači bi putem tri preferencijska glasa bez praga (sada je moguće koristiti na izborima jedan preferencijski glas uz uvijet da kandidat koji ima najviše glasova ulazi u Sabor jedino ako istovremeno ima i 10% glasova cijele liste, dakle 10% glasova koje je dobilo svih 14 kandidata na listi)imali mnogo veći utjecaj na izbor saborskih zastupnika, a referendumom traže i da glas birača jednako vrijedi u svim izbornim jedinicama ( odnosno, da isti broj birača ima svog političkog predstavnika u Saboru). Isto tako, referendumom bi se smanjio broj zastupnika u Saboru, sa današnjih maksimalnih 160 na 120, a proporcionalno bi se smanjio i broj zastupnika nacionalnih manjina, sa 8 na 6. I ono što je izazvalo najviše spora, tih 6 zastupnika nacionalnih manjina ne bi smjeli sudjelovati u glasanju o povjerenju Vladi ili pak u glasanju o proračunu.

Povećati uključenost građana o zastupnicima koji ih predstavljaju

Cilj je uvijek isti, a to je povećati involviranost građana kroz izbore, povećati odgovornost političara prema svojim biračima koji im daju glasove, i na kraju dana smanjiti trgovinu i političku korupciju, koliko god je to moguće“, kaže glavni koordinator Građanske inicijative “Narod odlučuje” Zvonimir Troskot.

Do saborskih fotelja – usvoje li se dva referendumska pitanja – drukčiji bi bio put. U Saboru bi sjedilo najmanje 100, a najviše 120 zastupnika, od kojih bi maksimalno šest bili zastupnici manjina. Birači bi preferirani glas mogli dati trima kandidatima umjesto samo jednom i to bez ograničenja da moraju istodobno imati i 10% glasova cijele liste, izborni prag spustio bi se sa pet na četiri posto glasova, a omogućilo bi se dopisno i elektroničko glasanje što bi, tvrde inicijatori, osiguralo veću izlaznost birača.

Željka Markić gostovala kod Zorana Šprajca

“Ja volim raditi, i volim raditi stvari za koje mislim da su dobre za sve nas i društvo”, poručila je na početku Markić o razlozima za skupljanje potpisa za još jedan referendum za RTL.

“Mi vidimo da puno toga ne ide dobro. Ljudi koji odlaze iz Hrvatske ne vide da sa svojim radom i znanjem mogu uspjeti. Ako toliko ljudi ne vide perspektivu u ovoj prekrasnoj zemlji, onda to znači da postoji problem s upravljanjem Hrvatskom zemlje”, jasno će Markić.

“Građanska inicijativa Narod odlučuje, U ime obitelji je dio platforme, građanske inicijative čijeg smo glavnog koordinatora, g. Troskota vidjeli u Vašem prilogu, želi da birači mogu više utjecati na to tko ih predstavlja u Saboru. Sa tri preferencijska glasa bez praga od 10%, birači će odlučiti o tome tko od kandidata na stranačkoj listi će ući u Sabor. Na taj način i u politici će doći to više “tržišnog natjecanja”, natjecanja za birače, a to će osigurati kvalitetnije ljude u Saboru”, istaknula je predsjednica U ime obitelji.

“Političke stranke su one koji određuju kandidate na listama, a građani će reći koji će biti poredak tih ljudi na listi, odnosno tko će na kraju ući u Sabor, bez obzira na to na koje ga je mjesto na listi stavio stranački šef. Samo za usporedbu, aktualni predsjednik Sabora je dobio, ako se ne varam, 806 glasova”, podsjetila je Markić.

“Na taj način će odgovornost zastupnika biti veća prema građanima a ne šefovima stranaka”, kaže.

“Ako uspijemo u samo 2 tjedna prikupiti 400 000 potpisa – smanjenje broja izbornih jedinica osigurat će da glas svakog birača jednako vrijedi. Danas u nekim izbornim jedinicama glas birača vrijedi 30% više, odnosno 30 posto manje ( To znači da u jednoj izbornoj jedinici svog zastupnika u Saboru dobije npr. 12 000 građana, a u drugoj 15,000 građana). Što se tiče minimalnog smanjenja praga za ulazak stranačke liste u Sabor, sa sadašnjih 5 na 4% – prema našim izračunima, uz smanjenje broja izbornih jedinica i smanjenje broja zastupnika, može doći do neznatnog povećanja broja stranaka koje mogu ući u Sabor”, jasno će.

“Ja sam dosta angažirana i imam pune ruke posla u civilnom društvu. A da imamo želju prijeći iz civilnog društva u politiku onda bi pratili primjer gospodina Zelića iz GONG-a koji je lijepo prešao iz civilnog društva u vrh političke stranke (SDP)”, odgovorila je Markić.

O smanjenju broja svih zastupnika i zastupnika nacionalnih manjina kaže:

“Broj zastupnika nacionalnih manjina smanjen je proporcionalno smanjenju broja svih zastupnika. Broj svih zastupnika smanjen je sa maksimalnih 160 na 120, a zastupnika manjina sa 8 na 6. To smanjenje dovest će do značajnih ušteda od oko 40 milijuna kuna godišnje”.

“Zašto zastupnici nacionalnih manjina imaju 8 zagarantiranih mjesta? Smisao toga je da zastupaju interese manjina. Oni nemaju legitimitet kakav imaju drugi zastupnici za odlučivanje o tome tko će formirati Vladu i biti ministar, jer ulaze s višestruko manje glasova od drugih saborskih zastupnika”, kazala je.

Manjine i dijaspora

O zastupnicima dijaspore kaže:

“Oni nisu u takvom položaju kao zastupnici manjina. Kod njih je situacija upravo obrnuta. Dok tri zastupnika nacionalne manjine dijele 20 tisuća glasova. Tri zastupnika dijaspore, koliko ih danas imaju Hrvati izvan Hrvatske, nakon dogovora HDZ-a i SDP-a – predstavljaju jako, jako puno hrvatskih građana, to je mnogostruko veći broj birača nego drugi zastupnici ( sa stranačkih lista, iz 10 izbornih jedinica)”, kazala je.

O zabrani rada nedjeljom, Markić je rekla:

Smatramo da u Hrvatskoj treba osigurati neradnu nedjelju ili odlično plaćenu nedjelju. Ako se već radi nedjelja, više od sto tisuća ljudi primjerice radi nedjeljom u trgovini, da im se plati viša satnica”, kazala je Markić u Direktu.

Cijeli razgovor pogledajte u videu ovdje.

Građani koji žele svojim potpisom podržati promjenu načina biranja saborskih zastupnika u Hrvatski sabor svoj će potpis moći dati od nedjelje 13. do 27.5. na oko tisuću lokacija u Republici Hrvatskoj.

Za volontiranje za prikupljanje potpisa za referendum o promjeni izbornog sustava možete se prijaviti na sljedećoj poveznici: https://goo.gl/forms/5JiXK3aQVQ0OPfXP2.

 Izvor: narod.hr/RTL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Pupovac u NU2: ‘Lojalnost se najviše iskušava u kriznim vremenima’

Objavljeno

na

Objavio

Gost emisije “Nedjeljom u dva” je predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac.

Upitan da kaže što je za njega patriotizam – rekao je da “ima različitih definicija. I različitih situacija. Ovisno o povijesnim procesima u kojima se nalazi nacionalna zajednica, državna”, smatra.

“Mislim da je nama u Hrvatskoj jako dugo nakon prestanka rata primarno jačanje ustavnog partiotizma, poštivanje vlastitog Ustava, njegovih vrijednosti, pravila, zakona koji iz njega proizlaze, uzusa koje ljudi trebaju slijediti i kad ne znaju sasvim što piše u Ustavu i zakonu ali smo naslijedili od starijih i od predaka bez obzira kroz koji sistem prolazili – neki sistem koji možemo u cjelini nazvati Ustavnim patriotizmom koji se u ratnim, kriznim vremenima može poremetiti, može nestati, može ga se zamijeniti nekom drugom vrstom patriotizma, koja baš i ne mora biti, u najboljem smislu te riječi, pravi, istinski patriotizam koji uključuje sve, koji mogu svi slijediti, i koji sve obavezuje i nema jednih koji mogu reći da su više, a drugi da su manje”, rekao je.

Na pitanje smeta li ga što svako malo, jednom dijelu javnosti, teba dokazivati svoju lojalnost zajednici u kojoj živi, odnosno državi u kojoj živi – odgovorio je da nema tu potrebu. “Lojalnost se najviše iskušava u kriznim vremenima. Za ljude koji žive u nekoj zajednici, sredini, koja vremena ih stavljaju na kušnju, kojima mogu ostati bez dobrog dijela svojih sunarodnjaka, kao što sam ja ostao. Ostati bez svojim zavičaja, kao što su mnogi ljudi ostali i Hrvati i Srbi – s tim da Srbi s manje šanse da ih obnove. Mogu se neprestano suočavati s optužbama da zato što tražiš da svi ljudi budu jednaki pred zakonom i Ustavom, da ne budu diskriminirani. Da ih se ne gleda kao razbojnike i izdajnike zato što su drugačije vjere i nacije iako ničim nisu napravili ništa što bi narušilo osnovna pravila patriotskog ponašanja. Ili obrnuto bilo u ratu ili miru. Dakle, za mene je lojalnost – lojalnost prema prijatelju, susjedu, kolegi na poslu. Za mene je lojalnost prema vrijednostima za koje znam da ih slijede ljudi koje možda nikad neću sresti, ali o kojima ovisi kako će se ti ljudi sresti sa drugim ljudima. Za mene je lojalnost osjećaj sigurnosti kod svih onih koji žive u ovom slučaju u našoj zemlji Hrvatskoj. Da će se susretati s ljudima koji prema njima neće imati loše raspoloženje niti namjere ili na bilo koji način izdati pravila prema kojima živimo ili trebamo živjeti”, istaknuo je.

“Ispod časti mi je da pomislim da bih ja sad trebao nabrajati što sam sve smatrao da trebam učiniti za zemlju u kojoj živim i za narod kojem pripadam. Jer je to bio moj motiv življenja. Moj osjećaj lojalnosti prema ljudima s kojima sam radio, koji su me odgajali. Prema mojoj rodbini i jedne i druge nacionalnosti. Prema mojem razumijevanju dobra i budućnosti zemlje u kojoj živim. A to što postoje ljudi koji olako ili iz zlopromišljenosti ili osmišljene strategije druge ljude i druge grupe prozivaju nelojalnim, neprijateljima – samo zato što su Srbi, Židovi, socijaldemokrati ili socijalisti, ili liberali. To je pokazatelj građanske nelojalnosti i ustavne nelojalnosti onih koji to rade. A ne mene. Ne onih koji su liberali”, rekao je.

“Postoje ljudi koji misle da ako imaš državu, ako imaš javnost, moć, policiju, državno odvjetništvo, medije. Možeš sve proglašavati neistinom. Možeš proglašavati istinom i ono što je daleko od istine. To neće daleko doći. To nije povijest”, rekao je.

“A oni koji misle da će izbrisati iz sjećanja ono što se moralo događati ljudima koji su ostajali bez posla, stanova ili radeći na poslu dobivali su poruke da su ostali bez stanova. Ti ljudi danas, kao i ja, unatoč tom iskustvu ne smatraju da se ne trebaju boriti za svoju zemlju, niti da trebaju biti manje ustavni patrioti od naših sugrađana koji su hrvatske nacionalnosti, koji su iz drugih sredina, morali bježati sa svojim vrećicama iz svojih domova koji su nakon toga bili porušeni”, kazao je.

Zamoljen da komentira svoju reakciju na nedavni Vučićev govor, odogovorio je pitanjem. “Jeste li vi mene ikada čuli da nazivam Hrvatsku ustaškom državom? Jeste li ikada čuli ili vidjeli da sam uspoređivao Hrvatsku od 1990. na ovamo s bilo kojom nacističkom, fašističkom tvorevinom? Ja sam se prema Vučičevom govoru vrlo jasno odredio. Da ste pročitali moju izjavu, koju sam dao nakon što se napad na mene smirio, onda bi vidjeli da sam dao izjavu”, naglasio je.

“Kada bismo mi u Hrvatskoj imali drugačiji odnos prema činjenici da je iz Hrvatske protjerano 250 -300 tisuća Srba za vrijeme rata, onda bi svaki moj odgovor na tu vrstu stvari bio puno jednostavniji. Ovako kad se mi pravimo da se to nije dogodilo, kao da nije istina da se to dogodilo. Ili ako se dogodilo, onda je to samo krivicom tih ljudi koji su morali otići. Onda bi moj odgovor bio sasvim jednostavan. Ovako kad imate egzodus od kojeg se srpska zajednica u Hrvatskoj nikada neće oporaviti, i kad znam sve što znam zašto je do toga došlo. I tko je sve iskazivao želje da do toga dođe, kroz razgovore koje sam imao tijekom godina svog političkog djelovanja onda biste trebali razumijeti da ja nisam u istoj poziciji kao netko tko nema isto to iskustvo i to znanje”, istaknuo je.

“Ja nisam rekao i ne bih rekao to što je predsednik Vučić kazao”, istaknuo je Pupovac. “Za tu činjenicu što su Srbi morali otići iz Hrvatske krivci i odgovorni nisu samo na jednoj strani. I to samo stvar čini dodatno kompleksnijom”, naglasio je.

“I treću stvar koju želim reći – nakon što sam sudjelovao u jednoj haškoj konferenciji u jesen 1991. o mogućem spašavanju Srba u Hrvatskoj kao pretpostavka međunarodnog priznanja Hrvatske, vratio sam se i zatekla me vijest o masovnom ubojstvu Srba u Gospiću. Pozvani da dođu sa svojih poslova koje su radili drugdje. I kad su se vratili bili su pobijeni. I kad sam digao glas protiv toga, bio sam proglašen neprijateljem broj 1”, rekao je.

“Kad se vratim iz Bačke Palanke s osjećajem prema pijetetu ljudi za zločine za koje dan danas nitko nije odgovarao, osim možda jedne osobe i kada čujem riječi za koje znam da se Hrvatsku ne može optužiti. Može se optužiti neku politiku u Hrvatskoj, neku grupaciju u Hrvatskoj, ali Hrvatska svakako ne. To znači kolektivno pripisivanje krivice. Ja to dobro znam jer živim u ovoj zemlji. I radim s ljudima koji se bore protiv toga da se ne događa ono što se događa u zadnje vrijeme”, kazao je.

“Hrvatska i Srbija moraju prekinuti rat oko pitanja izbjeglica, manjina, oko pitanja ratnoga naslijeđa. Moraju se vratiti u razgovor. I oko ratnih zločina i oko ostvarivanja prava manjina, i oko prava izbjeglica. Optužbe kao što su ove – neće tome doprinijeti. Samo će povrijediti jednu stranu. Djelovanje te vrste može biti samo manipulativno kada je posrijedi izbjegličko stradanje, a ne i stvarno rješenje za probleme koji još uvijek postoje među izbjeglicima i ne stvarno rješenje za odnose između Hrvatske i Srbije”, smatra.

Ustrajavanjem na pitanju je li Vučićev govor u kojem uspoređuje Hrvatsku s nacističkom Njemačkom bio neprimjeren, Pupovac je rekao da je upravo odgovorio. “Predlažem drugačiji pristup”.

U emisiji se još osvrnuo na braniteljske zahtjeve da se o njemu i njegovoj stranci raspravlja u Saboru te na aktualna pitanja mirovinske i porezne reforme.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Pejčinović Burić na sastanku ministrica vanjskih poslova posvećenog osnaživanju uloge žena

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić sudjelovala je protekla dva dana na sastanku ministrica vanjskih poslova u Montrealu posvećenog ravnopravnosti i osnaživanju žena kao ključnog faktora u izgradnji mira, smanjenju siromaštv i ekonomskog rasta, priopćeno je iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Sastanak je organiziran u okviru kanadskog predsjedavanja G7.

Uz teme ravnopravnosti i osnaživanja žena govorilo se i o aktualnim vanjskopolitičkim temama uključujući Siriju, Libiju, Ukrajinu, Nikaragvu, te stradanja Rohindža u Mjanmaru.

Tom je prigodom ministrica održala izlaganje na temu „Osnaživanje demokracije i otpornosti u mirnim i uključivim društvima“.

U okviru izlaganja, ministrica Pejčinović Burić osvrnula se na ulogu žena i pitanje zastupljenosti na svim razinama u RH. Govorila je o ulozi žena u Domovinskom ratu i navela hrvatska iskustva u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja.

„Žene u Hrvatskoj imale su aktivnu i važnu ulogu u obrani naše zemlje i doprinose izgradnji trajnog mira i naprednog društva“, kazala je ministrica.

Istaknula je zastupljenost žena u svim djelatnostima, od policije i vojske, preko znanstveno-istraživačkog sektora do liderskih pozicija u poduzetništvu.

„Više od 330 žena iz Hrvatske služilo je u mirovnim misijama i operacijama širom svijeta, uključujući i onu u Afganistanu“, istaknula je ministrica.

Zaključno je rekla kako je jedan od izazova kako zadržati i stalno unapređivati razinu zaštite žena i osjetljivih skupina te uključiti sve potencijale i talente koje društvo ima. To se može optimalno ostvariti ako su jednako uključeni svi – žene i muškarci jednako.

Potpredsjednica Vlade i ministrica Pejčinović Burić sudjelovala je na panelima o osnaživanju žena, političkom sudjelovanju i vodstvu, unaprjeđenju globalnog mira, sigurnosti i napretka u okviru međunarodnog poretka koji se temelji na pravu te naporima za suzbijanje svih vrsta nasilja na osnovu spola u konfliktnim i post-konfliktnim društvima.

Drugog dana održan je sastanak ministrica vanjskih poslova s predstavnicima organizacija civilnog društva u sklopu kojega je otvorena i izložba fotografija pod nazivom “Ne bojimo se” o ženama žrtvama nasilja u ratnim sukobima.

Nakon sastanka upriličena je komemoracija za žrtve masakra na Montrealskom sveučilištu u École Polytechnique. Ministrice su odale počast ženama koje su ubijene na sveučilištu i prisjetile se tragedije koja je u Kanadi pokrenula velike promjene po pitanju kontrole oružja te zaštite žena od nasilja.

Zaključno je dogovorena daljnja suradnja djelovanja na područjima od međusobnog interesa, a dijalog će se nastaviti i na marginama predstojećeg sastanka Opće skupštine UN-a u New Yorku.

Prigodom boravka u Montrealu, ministrica se također susrela na Sveučilištu McGill s uglednim hrvatskim profesorima i studentima. Domaćin susreta bio je prof. Ante Padjen, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta i predsjednik AMCA Montreal.

Program u Montrealu završen je susretom s predstavnicima hrvatske zajednice.

U godini u kojoj se obilježava 25. obljetnica uspostavljanja diplomatskih odnosa između Hrvatske i Kanade, ministrica je zahvalila hrvatskoj zajednici na cjelokupnom doprinosu u izgradnji demokratske Hrvatske te istaknula kako oni predstavljaju važnu poveznicu između dviju zemalja. Pohvalila je napore hrvatskih župa kao i folklornih i umjetničkih društava u očuvanju hrvatske kulture i identiteta.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari