Pratite nas

Reagiranja

Željka Markić: Kukavica i papak iskorištava pretučene žene za nametanje rodne ideologije

Objavljeno

na

Udruga “U ime obitelji” u srijedu se ponovno usprotivila ratifikaciji Istanbulske konvencije i pritom predsjedniku SDP-a Davoru Bernardiću, koji je pozvao na njezinu ratifikaciju rekavši da je “onaj tko tuče ženu kukavica i papak”, poručila da je “kukavica i papak i političar koji iskorištava pretučene žene kao izgovor za nametanje rodne ideologije”.

“SDP je u četiri godine vlasti propustio povećati razinu zaštite žena u Hrvatskoj i ojačati provođenje postojećih mehanizama za sprječavanje nasilja nad ženama.

Hrvatska već ima odlične zakone i propise koji reguliraju sprječavanje nasilja nad ženama – Kazneni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji – samo, kao i u slučaju suzbijanja korupcije, nedostaje provođenje – SDP po tom pitanju nije poduzeo gotovo ništa, baš kao i s korupcijom”, stoji u priopćenju “U ime obitelji”.

Tvrde da Istanbulska konvencija u paketu s pozitivnim odredbama, “koje Hrvatska već ima u svojem zakonodavstvu”, donosi cijeli niz negativnih koje najviše štete samim ženama i “omogućuju preodgoj i indoktrinaciju djece u neznanstvenoj rodnoj ideologiji te kršenje ljudskih i građanskih prava, diskriminaciju, nejednakost pred zakonom, kršenje slobode izražavanja, istraživanja, savjesti, vjeroispovijedi, odgoja djece, itd”.

Ističu da je Istanbulsku konvenciju do danas potpisalo samo pola država članica EU-a, njih 14, te da je sam EU pristupio samo nekim dijelovima Konvencije upravo zbog njezinih kontroverznih odredbi.

“Istanbulska konvencija zloupotrebljava sprječavanje nasilja nad najranjivijijim članovima društva – ženama i djeci, za nametanje ideologije koja ni na koji način ne doprinosi sprječavanju nasilja nad ženama, ali bi ratifikacijom Konvencije uvođenje rodne ideologije u zakone i obrazovni sustav postalo zakonski obvezujuće”.

“Slažem se s gospodinom Bernardićem da je muškarac koji tuče ženu kukavica i papak. Isto tako, kukavica i papak je i političar koji iskorištava pretučene žene kao izgovor za nametanje rodne ideologije”, zaključuje u priopćenju čelnica udruge “U ime obitelji” Željka Markić.

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HNS reagirao povodom prijetnji nasiljem na nacionalnoj osnovi

Objavljeno

na

Objavio

Glavno vijeće Hrvatskog narodnog sabora BiH najoštrije osuđuje prijetnje nasiljem koje je mreže udruga pod nazivom „Koordinacija boračkih i drugih nevladinih organizacija s područja Grada Mostara i HNK-a“uputila povodom održavanja sportske manifestacije „Biciklijada Humskom zemljom“, koju na prostoru od Mostara do Zavale 22. 9. 2019. godine organizira Udruga građana „Planinica“ pod pokroviteljstvom Državnog ureda za Hrvate izvan RH.

U sklopu „Biciklijade“predviđen je i nastup „Vitezova hercega Stjepana Kosače“ iz Stoca na lokalitetu Stjepangrada, odnosno, tvrđave hercega Stjepana Vukčića Kosače u Blagaju.

Premda je riječ o potpuno apolitičnoj sportskoj manifestaciji s elementima kulturnog i rekreacijskog turizma, „Koordinacija“ je manifestaciju okarakterizirala kao „skup veoma rizičnog karaktera koji može prerasti u incident neželjenih događanja“ te zatražila zabranu nastupa „Vitezova hercega Stjepana Kosače“ na tvrđavi hercega Stjepana Kosače!?!

Iz obrazloženja zatražene zabrane sasvim je jasno da su glavni motivi zbog kojih je „Koordinacije“ tražila zabranu političke i ideološke prirode. „Koordinacija“ nastupa iz vrlo jasne i naglašene identitetske pozicije – bošnjačke. Očito je da im manifestacija smeta u prvom redu kao Bošnjacima. Tim više je groteskna njihova osuda nastupa „Vitezova hercega Stjepana Kosače“ zbog, kako kažu „jednonacionalne ikonografije“.

Premda su im argumenti zbog kojih traže zabranu ideološki i (jedno)nacionalno obojeni te najvećim dijelom irelevantni za meritum slučaja, mi u HNS BiH podržavamo pravo svakog građanina i svake skupine da javno iznosi mišljenje o javnim stvarima za koje smatraju da su za njih bitne. Smatramo i kako traženje zabrane javnih događaja vrlo često nije najbolji način društvenog i političkog aktivizma, ali podržavamo i pravo na takva stajališta sve dok su ona u okvirima legitimnog i zakonitog postupanja.

Ono što ne podržavamo i ovom prigodom najoštrije osuđujemo je upućivanje javnih prijetnji političkim i ideološkim neistomišljenicima s nacionalnim predznakom. A ovdje se upravo o tome radi – o javno izrečenoj prijetnji nasiljem na nacionalnoj osnovi koju su članovi „Koordinacije“ kao Bošnjaci uputili članovima „Vitezova hercega Stjepana Kosače“ kao Hrvatima. Koristeći pri tom ratnu logiku i ratnu retoriku. Očito je kako „Koordinacija“ prostor Blagaja smatra „svojim“ teritorijem. Teritorijem nad kojim oni imaju moć i vlast određivati koje manifestacije su prikladne i dopuštene a koje ne. S obzirom na to da je u ovom slučaju riječ i o povijesnom lokalitetu, „Koordinacija“ sebi dodjeljuje status i vrhovnog tumača povijesnih istina o svemu što se dogodilo na „njihovom teritoriju“.

Uzimajući u obzir navedeni kontekst, smatramo kako vrlo ozbiljno treba shvatiti javno izrečenu prijetnju da bi, ako se ne udovolji njihovom zahtjevu za zabranu, moglo doći do, kako kažu, „incidenta neželjenih događanja“. Ne samo ozbiljno shvatiti nego je najoštrije osuditi kao govor mržnje i pozivanje na nasilje na nacionalnoj osnovi.

Stoga pozivamo sve referentne bosanskohercegovačke javnosti, kao i predstavnike međunarodnih organizacija u BiH da se pridruže ovim osudama i pošalju vrlo jasnu poruku kako takvo ponašanje nije demokratski legitimno niti društveno prihvatljivo.

Od nadležnih tijela i institucija tražimo da detaljno istraže ovaj slučaj i utvrde postoje li elementi za prekršajno ili krivično gonjenje potpisnika spomenute javno izrečene prijetnje nasiljem na nacionalnoj i teritorijalnoj osnovi.

Ovu prigodu koristimo kako bismo još jednom javno iznijelo stajalište da se istinsko povjerenje i konstruktivna suradnja među narodima i građanima može graditi samo na temeljima međusobnog uvažavanja i jednakopravnosti. U tom duhu poručujemo da su i Stjepangrad i Blagaj i Stolac, uostalom, kao i cijela Bosna i Hercegovina, i bošnjački i hrvatski i srpski i svih građana koji na tim prostorima žive. Navedena tvrdnja trebala bi biti prihvatljiva i Bošnjacima i Hrvatima i Srbima, kao i bilo kojem građaninu Bosne i Hercegovine, stoji u priopćenju.

Bošnjačke udruge prijetile nasiljem zbog biciklijade Humskom zemljom i vitezova Herceg Stjepana:

Bošnjačke udruge prijetile nasiljem zbog biciklijade Humskom zemljom i vitezova Herceg Stjepana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Što to Markovina zna o fra Bernardinu Sokolu?

Objavljeno

na

Objavio

Kolinda Grabar-Kitarović/Facebook - Franjevački Samostan Badija.

Što to Markovina zna o Sokolu? Pita to danas fra Stipe Nosić iz dubrovačkog franjevačkog samostana nakon što je jučer povjesničar i kolumnist Telegrama Dragan Markovina na tom portalu objavio kako je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović „otkrila spomenik fra Bernardinu Sokolu, čovjeku koji je ubijen nakon što je Nijemcima prijavio sedam partizana”.

Markovina u svom tekstu ističe: „Fra Sokol njemačkoj komandi, i to neposredno pred oslobođenje grada, prijavio da se na susjednom otočiću Vrniku skriva sedam partizana, koji su nakon toga uhapšeni i strijeljani. Priča je posebno zanimljiva, s obzirom da je podatak o toj Sokolovoj dojavi, njemački vojnik, suradnik partizana, prenio časnoj sestri Manes Karninčić. Ta predstojnici zavoda Anđela čuvara u Korčuli, koja je također bila suradnica partizanskog pokreta, prenijela je tu informaciju dalje, ali su Nijemci bili brži i ovu sedmoricu se nije moglo zaštiti.”

„Naizgled je riječ o jednom protokolarnom događaju, kakvih u mandatu predsjednice ima na desetine. Međutim, to je samo naizgled tako. Fra Bernardin Sokol je čovjek koji je u aktualnom naletu povijesnog revizionizma, postao simbol hercegovačkih franjevaca koji upravljaju Badijom i netko na čije se nasljeđe pozivaju. Na isti način se u govoru prilikom otvaranja galerije postavila i predsjednica republike, zahvalivši se svim hrvatskim mučenicima, pa tako i Sokolu, koji su ubijeni da bi ona mogla postati predsjednica.” – piše Markovina i navodi kako je sve navedeno u knjizi „Sjećanja jedne generacije”, o međuratnoj i ratnoj Korčuli, koja je objavljena 1990. godine kao što i, navodi Markovina „u memoriji Korčule, postoje svjedočanstva o razlozima zbog kojih je Sokol ubijen”.

„Pored Manes Karninčić, prior samostana na Badiji, Andro Vid Mihičić, kasniji kustos splitske Galerije umjetnina te Moderne galerije u Zagrebu i redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti, je također, još od 1941. godine, bio aktivni suradnik partizanskog pokreta. Isto vrijedi i za većinu ostalih franjevaca na Badiji, kao i za korčulanske dominikance i dominikanke. Nitko od njih, ne samo što nije stradao, nego su i dobili priznanja za sudjelovanje u antifašističkom pokretu.” – piše između ostalog Markovina prehodno se zapitavši je li to što je netko ubijen bez suđenja, tog čovjeka automatski kvalificira za uzor kojeg bismo trebali slijediti?

„Ne isplati se baš gubiti vrijeme na tvrdnje takozvanih „antifašista“ koji su u ovo naše vrijeme čak ponekad u optužbama gori nego fašisti u ono doba. Koriste gotovo istu matricu koju koriste oni koji su pred četvrt stoljeća pucali po Dubrovniku i Vukovaru. Kažu da su se morali braniti, jer su bili ugroženi, pa su pucali po gradovima. I ranjenike iz bolnice tretirali su kao „legitimne vojne ciljeve“. Gotovo da nešto slično čujemo iz usta modernog političara i povjesničara gosp. Dragana Markovine. Dotični gospodin zamjerio je predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović, što je 17. rujna 2019. na franjevačkom otoku Badiji ispred Korčule svečano otvorila galeriju koja nosi ime fra Bernardina Sokola (22. svibnja 1888. – 28. rujna 1944.) i otkrila bistu ovog glazbenika. Izjave u vezi sa Sokolom koje je dotični javno iznio ne odgovaraju činjenicama.” – odgovara mu danas fra Stipe Nosić.

Nosićev odgovor prenosimo u cijelosti:

Sokol je 28. rujna 1944. ubijen bez suđenja i bačen u more, i tu je riječ o ratnom zločinu. A Markovina pravda ratne zločine tako što kaže da je ubojstava bez suđenja kod partizana svakako bilo, ali da je toga bilo i u Europi, i da su se i tamo „događale iste stvari sa suradnicima nacističkih režima“. (usp. Damir Pilić, „Baja: Ubiti ih se mora“, Slobodna Dalmacija, 26. lipnja 2006., str. 3.). Markovina se u svom prigovoru Predsjednici poziva na knjigu Sjećanja jedne generacije iz 1990. i na „memoriju Korčule“.

Moram reći da je mnogo takvih knjiga, koje su izišle iz iste kuhinje i iz iste „memorije“, kakva je očito i njegova. I Viktor Novak je na primjer u svoju knjigu Magnum crimen, već nekoliko godina nakon Sokolova smaknuća, ukomponirao laž da je Sokol ispjevao pjesmu Anti Paveliću. On piše: „Nije bez značenja činjenica, koja osvjetljuje odnose klera prema Paveliću i njegovim nastojanjima, koja se nalazi u jednoj muzičkoj zbirci pjesama ‚Hrvatsko selo’, komponiranih od franjevca Bernardina Sokola, u kojoj svaka pjesma ima ne samo svoj crkveno-katolički ton, nego svaku prožima i politička i ustaška misao. Taj pjesnik-kompozitor u svojoj političko-patriotskoj inspiraciji progovorio je kroz zvukove, koji su odjekivali u ustaškim logorima u Italiji, kao i u Hrvatskoj: ‚Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!’“ (usp. Viktor Novak. Magnum crimen, pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948., str. 542.). Novak je točno napisao naslov zbirke, i stihove koji se tu nalaze: ‚Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!’ Istina je međutim da to nije pjesma Sokola Paveliću, nego je riječ o pjesmi Miha Jerinića (1872. – 1955.) s naslovom „Himna Ante Starčevića“, koju je Sokol uglazbio i objavio u zbirci „Hrvatsko selo“, a zbirku je Sokol tiskao pod br. 61, i posvetio je Braći Hrvatskog zmaja.

Dobro je znati da je taj franjevac glazbenik od 1929. do 1941. objavio 80 svezaka zbirka za crkvenu i svjetovnu glazbu Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. U tom nizu tiskao je i Glazbene monologe, koje je sam opisao kao „25 svezaka sa 125 većih ili manjih sastavaka: za malu, srednju i veliku djecu, tj. mladež, mušku, žensku i mješovitu“ a tu je objavio i jedanaest Angelusa. Nije zato slučajno Sokol još za života ušao u neke stručne strane leksikone.

A fama da je Sokol izdao partizane Nijemcima, koju kao činjenicu preuzima Markovina, pobijena je još za života Sokola, jer se saznalo da je to učinio netko drugi. Mogao je gosp. Markovina navesti i knjigu partizanskog oficira Nikole Anića, Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945.) Od okupacije do oslobođenja. Knjiga 1. koju je uredio Nikola Tolja, i poslije smrti autora izdala Udruga antifašista u Dubrovniku 2013. U knjizi stoji: „Na Vrnik je došao držati misu fra Bernardin Sokol i na neki način saznao da se tu nalaze skriveni partizani. Nije se, po običaju, poslije mise vratio na Badiju, nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abwera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli. […] Naši su onda pošli na Badiju uhapsiti špijuna fra Sokola…“ Anić piše da je ta „grupa od oko 7 partizana“ uhićena i odmah pogubljena, „iako su bili zaštićeni kao ratni zarobljenici“ (str. 108). Anićeva tvrdnja o prevoditelju, a time i Markovinova o „memoriji Korčule“ pada u vodu, kad se zna da je Sokol dobro vladao njemačkim i talijanskim jezikom.

Sokolovo svojevrsno oproštajno pismo koje su partizani u noći njegova hapšenja uzeli iz njegove sobe, tipkano pisaćim strojem na pet i pol stranica formata A4, koje je on započeo pisati 24. kolovoza 1944., otkriva da nije volio partizane, ali da ih nije izdao. U tom pismu, koje leži u mapi OZN-e, i koje je tek nedavno došlo na svjetlo dana, Sokol piše: „Znali smo da partizani prigovaraju svima koji imaju veze s Nijemcima prodajom ili služenjem u kući, radom u bunkerima, pa su mnogi muški iz straha prešli njima.“ Također: „Kako ja znam njemački bolje nego drugi naši, mene su slali za sve potrebe.“ Bio je dakle Sokol kod mnogih pitanja posrednik, i time svjestan da je u opasnosti, pa u pismu ističe: „[…] jer su me partizani imali prije na zubu, pa su me u prosincu tražili među našima u Blato i govorili doći će nam Soko prije ili kasnije … Oni su me znali još iz Korčule kao Hrvata.“ U tom pismu iznosi činjenicu da zna za tešku klevetu o izdaji partizana koju su „‚neslužbeni’ partizani u Korčulu bacili“, i iznosi predosjećaj da će ga partizani odvesti, mučiti i ubiti. Pismo je nastavio pisati i završio ga „na ime Marijino 1944.“ (12. rujna). Tu iznosi podatak da se saznalo „da partizani znaju ko ih je izdao, jedan njihov…“. Po njega na Badiju nisu dakle došli zbog izdaje, nego zbog toga da ga ubiju.

Markovina spominje i franjevca Andra Vida Mihičića (1896. – 1992.), kao „priora“ , koji je, po njemu, još od 1941. godine bio aktivni suradnik partizanskog pokreta. Mihičić „prior“ nije bio. S Badije je u partizane otišao 1944. nakon što je u tamošnjoj franjevačkoj gimnaziji predavao od 1933. do 1944. Ali, uvaženi pjesnik i znanstvenik Mihičić, za razliku od povjesničara Markovine nikada nije rekao da je Sokol izdao partizane, a imao je za to vremena od 1944. do 1992., kad je umro. A u vrijeme odvođenja Sokola gvardijan samostana na Badiji bio je fra Nikola Španjol.

Molim oprost od mučenika fra Bernardina Sokola što sam ga kao velikog glazbenika doveo u vezu s izjavama kvazi povjesničara Markovine. Usput rečeno, nitko ne priječi Markovini baviti se politikom, ali kad o povijesnim činjenicama govori, dobro bio bilo da ih provjeri. Možda je on s Korčule i možda ih zna, ali namjerno se služi lažima, kako bi njima zagadio javni prostor i time nešto za sebe dobio u politici. Sokola, franjevca i velikog hrvatskog glazbenika nitko nije trebao ubiti zato što je Hrvat i zato što eventualno drukčije misli. Ali, očito ima još ljudi koji i u današnjoj Hrvatskoj državi smiju javno izjaviti, kao što je misleći na Sokola u Korčuli rekla unuka ubojice: „ponosim se što mi je djed ubio ustašu“!” – napisao je fra Stipe Nosić, prenosi Dubrovnikpress.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari