Pratite nas

Komentar

Željka Markić: Zanima me tko će odgovarati za širenje laži o cijeloj Hrvatskoj u inozemstvu

Objavljeno

na

AKO JE NA SAŠU LEKOVIĆA IZVRŠEN ATENTAT, TO SIGURNO NIJE ZATO ŠTO POŠTENO I HRABRO OBAVLJA SVOJ POSAO

Saša Leković, Slavica Lukić i ekipa iz vrha Hrvatskog novinarskog društva jučer su pažnju sa Hude jame – masovne grobnice u koju su partizani, nakon završetka rata, bacali tisuće ubijenih i živih civila i ratnih zarobljenike – preusmjerili na otpadanje šerafa sa Lekovićevog kotača.

Pri čemu su brojni uzori novinarstva Lekovićevo viđenje situacije – odmah – bez ikakvih logičnih pitanja ili policijske istrage – proglasili točnim.

Svi oni znaju da je automehaničar dobro procijenio da se radi o atentatu – i to je to. Takvi su oni, lakovjerni. Kad im se sviđa što netko tvrdi.

A ovo im se sviđa. I nije to bilo samo otpadanja kotača Lekovićevog auta, bio je to, kažu oni, pokušaj da se skinu šerafi sa kotača svih njih, hrabrih, koji su proteklih godina, ne pokleknuvši, držali štangu Zoranu Milanoviću i njegovoj vlasti, korumpiranim ministrima kulture, poljoprivrede i šire.

I pojurili su, ti visokoobrazovni, politički neovisni novinari, koji sami sebe u krug nagrađuju unutar HND-a – tu strašnu istinu o Hrvatskoj – odmah, bez provjera – javiti i međunarodnim novinarskim institucijama – tumačeći im kako svi oni imaju problema u Hrvatskoj, jer dobro obavljaju svoj posao.

Ne znam je li netko pokušao antetat na Sašu Lekovića, ali sigurno znam da ga nitko nije pokušao ubiti jer pošteno i hrabro obavlja svoj posao. Jer to, po mom sudu, ne čini.

Ako ga je netko pokušao ubiti na ovako čudan način iz nekog drugog razloga – očekujem, za razliku od Lekovića, da policija otkrije krvice i kazni ih.

Opet, ako se pokaže da ga nitko nije pokušao ubiti – zanima me tko će odgovarati za širenje laži o cijeloj Hrvatskoj u inozemstvu – jer, priča da se u Hrvatskoj ubija novinare koji hrabro obavljaju svoj posao – može imati loše posljedice za zemlju kojoj najveći dio BDP-a donosi turizam.

U međuvremenu, bilo bi lijepo kad bi predsjednik i desna mu ruka, gospođa Lukić, kad se prestanu baviti svojom vlastitom ugroženošću – stigli pozabaviti svojim poslom – ugroženošću profesionalnih standarda u novinarstvu i govorom mržnje svojih ( od HND-a) nagrađivanih članova… jer dok se oni bave šerafima – Gall je Zlatka Hasanbegovića usporedio sa psom, a Ante Tomić ubijene u Hudoj jami nazvao “gnjilim truplima”, pa onda Hrvate kolektivno optužio za podržavanje ratnih zločina protiv Srba u Domovinskom ratu…Možda bi i to moglo zanimati međunarodne novinarske institucije? Ili, ipak, ne?

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Došao je 18. studenoga, datum jakog pečata stradalništva, žrtve, ali i otpora i želje za životom jednoga grada i jedne zemlje.

U porušenom Vukovaru, gradu patnje i boli, niknula je taj dan klica života hrvatske domovine.

Još danas bole i razaraju srce prizori ostataka grada, prepunog leševa, i tužne ispaćene kolone naših sunarodnjaka koji napuštaju ognjišta. Bože dragi, zar opet kolone i križni putevi?

Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj. Hoće li vam ikada ovakva Hrvatska bar djelomično vratiti izgubljeno? Bar molitvu, ljubav i poštovanje, ali i brigu za neku novu djecu Vukovara i Škabrnje…

Zbog vas, ali i svih poginulih branitelja, moramo pobijediti sve one koji dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i neovisnost, pa i vlastitu letargiju, bezvoljnost i obeshrabrenost.

“Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.”
(1 Kor 15, 57)

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari