Pratite nas

Razgovor

Predsjednik UBDR Zagrebački velesajam Željko Baća – Branitelji se trebaju uključiti u politiku

Objavljeno

na

željko baća
Predsjednik UBDR Zagrebački velesajam Željko Baća

Udruga branitelja “Zagrebački velesajam”, jedna od najaktivnijih i najpoznatijih udruga koje okupljaju braniteljsku populaciju, za rad i doprinos u obrani Hrvatske i njezinoj opstojnosti u danima mira, te za humani i društveni angažman, nagrađena je Velikom Zlatnom plaketom, koju dodjeljuju udruge proizašle iz Domovinskog rata.

Tko je Željko Baća!?

Rođen je u Zaprešiću 1964. godine, a od rođenja živi u Šenkovcu. Oženjen je, a njegovu obitelj uz suprugu Vlatku čine i dva sina Tomislav i Krešimir. Zaposlen je na Zagrebačkom velesajmu. Završio je školu za sigurnost u Zagrebu. Od prvog dana obrane Hrvatske je hrvatski branitelj i, kako kaže, ponosi se time. Danas obnaša dužnost predsjednika Udruge branitelja Domovinskog rata „Zagrebački velesajam”, te Udruge branitelja Domovinskog rata “Jastreb-Brdovec“. Osnivač je Sindikata branitelja i radnika Zagrebački velesajam. Kordinator SDLSN-Grad Zagreb-Kordinacija Zagrebački velesajam.

Na čelu ste UBDR Zagrebački velesajam koja je jedna od najaktivnijih udruga radno sposobnih branitelja iz Domovinskog rata u Zagrebu. Recite nam nešto o radu udruge.

Na moju inicijativu udruga je osnovana 2011.godine sa sjedištem na Zagrebačkom velesajmu. Glavna zadaća udruge je naravno očuvanje i promicanje istine o Domovinskom ratu ali i zaštita prava branitelja-radnika ZV-a iz navedenih razloga smo 2012.godine osnovali i Sindikat branitelja i radnika. U vrijeme Domovinskog rata Zagrebački velesajam je bio najveći sabirni centar Hrvatske vojske i logistike. Gotovo da nema Brigade HV a da njihovi članovi nisu boravili tj. kretali na ratišta sa prostora Zagrebačkog velesajma.Njima u ćast pri samo smo kraju izrade i postavljanja spomenika na Zagrebačkom velesajmu. Udruga je 2012.godine organizirala Sajam braniteljskih zadruga koji je trajao 15 dana,u sklopu sajma održana je  Smotra KUD-ova iz cijele Hrvatske, kao i Duhovnu obnovu za hrvatske branitelje i njihove obitelji. Udruga  djeluje i humanitarno, pa tako svake godine organiziramo humanitarni koncert”VELESAJAM UZ VAS” gdje prikupljena financijska sredstva idu za teško bolesne hrvatske branitelje ali i druge potrebite ljude pogotovo teško bolesnu djecu. UBDR Zagrebački velesajam je incijator dodjele priznanja”VELIKO ZLATNO SRCE” za izuzetne zasluge u stvaranju R.H. I promicanju i očuvanju istine o Domovinskom ratu. Dosadašnji dobitnici ovog priznanja su: Mladen Pavković, dr.Nela Sršen, Anja Šovagović Despot, Jakov Sedlar, Milan Bandić, Zlatko Dalić, dr.Herman Vukušić…

Udruga redovito organizira Tribine pod nazivom”Da se ne zaboravi” Dobitnici smo Velike zlatne plakete za izuzetan rad. Svake godine zajedno sa UHBDR91 organiziramo u HNK-u,svečanu akademiju pod nazivom”Vukovaru i Škabrnji s ljubavlju. Organizirali smo  scenski spektakl “Bitka za Vukovar-Kako smo branili Grad i Hrvatsku”Redovito organiziramo i predstavljanja knjiga sa tematikom Domovinskog rata. U pripremi imamo i izdavanje knjige “Velesajam u Domovinskom ratu. Organizirali smo Turističku promociju Hrvatske kvalitete domaćeg proizvoda pod sloganom”Domaći brend je Trend”u planu je i likovna kolonija na Zagrebačkom velesajmu. Dva puta godišnje udruga organizira radne akcije uređenje zelenih površina Zagrebačkog velesajma. Inicijatori smo zajedno sa maslinarskim institutom prvog Festivala maslina u Zagrebu. Udruga svake godine organizira trodnevni izlet na more za svoje članove i njihove obitelji.

Organiziramo druženja branitelja i njihovih obitelji. Ovdje želim naglasiti da sve projekte i događanja odrađujemo samo sa pomoći naših sponzora, koristim prliku zahvaliti se našim vjernim sponzorima: Zagrebački velesajam, Gastro-Globus, Plahuter,G.P.-Perić, VE-NI,Merkat Media, Novi Dvori, Milan Štefanac.

Surađujete li sa Ministarstvom hrvatskih branitelja i Gradom Zagrebom.

Od samog osnivanja imamo odličnu suradnju sa Ministarstvom a poglavito od kada je na čelu ministarstva g.Tomo Medved surađujemo na svim našim većim projektima. Što se tiče Grada Zagreba u stalnom smo kontaktu sa odjelom za branitelje i svim njihovim djelatnicima. Njihova vrata nama braniteljima su uvjek otvorena. Želio bih se posebno zahvaliti Gradnonačelniku g.Milanu Bandiću, Miodragu Demi i svim djelatnicima odjela. Ovdje moram naglasiti i odličnu suradnju sa HVIDRA Zagreb i njihovim predsjednikom g.Antom Tandarom. Dugi niz godina surađujemo sa UHBDR91 iz Koprivnice i njihovim predsjednikom Mladenom Pavkovićem. Koristim priliku da se zahvalim na suradnji i Zorici Gregurić, Dini Tomšić, Damiru Plavšiću.

Kakvo je vaše mišljenje o novom Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata.

U globalu mišljenja sam da je zakon dobar, bolji nego je bio. Smatram da su i ovaj puta radno-sposobni branitelji zakinuti.Moram naglsiti da je previše branitelja nezaposleno i nemaju osnovne uvjete za život a institucije ne poštuju prednost kod zapošljavanja i dr. Uvijek se može bolje.

Veliki broj hrvatskih branitelja svaki dan umire, drugi se liječe od teških bolesti, što će reći da „nas je svakim danom sve manje“

Dnevno u Hrvatskoj umire najmanje desetak hrvatskih branitelja, jer su to ljudi koji su manje – više u rat odlazili u „visokim godinama“ života. Mnogi obolijevaju i od najtežih bolesti i prisiljeni su tražiti pomoć. Svježi je primjer hrvatskog branitelja Mladena Pavkovića njemu se dogodio čudan slučaj. Lani, u studenome, u isto vrijeme od raka je obolio on i njegova supruga!? Kako, zašto, jedan i drugi u isto vrijeme? Ona se liječila i liječi u Zagrebu, a on u Koprivnici. Možete misliti kroz koju patnju oni prolaze. A kad vam se to dogodi odjednom prestanu zvoniti telefoni, malo tko vam se javlja. Potrošili su sve što su imali. A mi branitelji dobro znamo koliko je Pavković svih ovih godina pomagao drugima. Iz tih navedenih razloga braniteljske udruge se sve više bave humanitarnim radom da bi barem malo pomogle svojim teško bolesnim članovima.

Postoji preko tisuću udruga hrvatskih branitelja diljem Hrvatske, samo u Zagrebu ih je 98. Je li vrijeme da se taj broj smanji, da se napravi neka racionalizacija? Je li to previše?

Treba smanjiti broj udruga hrvatskih branitelja. Dovoljno ih je pet na državnoj razini. Ostalo neka budu po županijama u koordinacijama. Treba promijeniti zakon o udrugama. Trebamo biti iskrena, čista i dobra obraza prema hrvatskom narodu.

Trebaju li  se hrvatski branitelji uključiti u politiku.

Trebaju, a ne biti nijemi promatrači. Političke stranke samo iskorištavaju braniteljsku populaciju kao glasački stroj. Mi bi trebali imati svoj program kojega bi usmjerili prema svima. Jer mi se želimo baviti rješavanjem problema, a ne politizirati kako to mnogi na vlasti čine. Politika nije samo za odabrane elite, došlo je vrijeme da se u politiku uključe obični, mali ljudi.  U Hrvatskoj ima mnogo branitelja koji su spremni i sposobni riješavati probleme u kojima se nalazimo.

Za kraj.

Prije svega zahvalio bi se svim članovima UBDRZV, a posebno članovima Upravnog odbora. Još jednom se zahvaljujem svima koje sam spomenuo u ovom razgovoru. Pozivam sve zainteresirane da nam se pridruže u budućim našim događanjima, naša je zadaća sačuvati uspomene sakrivene toliko duboko da ih nikakvo vrijeme ni laži nemogu oskvrnuti niti umanjiti njihovu vrijednost. Cilj je boriti se kako bi te iste uspomene postale dio srca mlade hrvatske, onih koji dolaze. Mi hrvatski branitelji trebamo ostati postojani i uspravni pod teretom osuda i razočarenja. Neka naše misli i osječaji obgrle imena onih kojih više nema i neka ih zauvjek čuvaju.

L.K.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Hebrang: Komunisti nisu maknuti iz javnog života, a Hrvatska po tom pitanju nije učinila ništa

Objavljeno

na

Objavio

“Dolaskom Zorana Milanovića na vlast ponovno se pokreće pitanje jednog od najvećih svjetskih zločinaca. To je samo simptom bolesti, jer nismo raščistili stvari iz prošlosti. Činjenica je da je Tito osobno zapovjedio ubojstvo stotine tisuća civila. Potrebno se suočiti sa realnim brojkama, tako da možemo staviti točku na taj dio povijesti.”, istaknuo je u razgovoru za Narod.hr dr. Andrija Hebrang komentirajući želje SDP-ovaca za vraćanje Titove biste na Pantovčak.

Dr. Hebrang preporučuje knjigu ‘Tito – fenomen stoljeća’ i naglašava da je Hrvatskoj potrebna lustracija.

“Bez suda, Tito je pobio brojne ljude i spada među najveće povijesne zločince. Prividno smo pobijedili Komunističku partiju, jer su njegove pristaše prešle u novi sustav. Komunisti nisu maknuti iz javnog života, a Hrvatska po tom pitanju nije učinila ništa. Zabrinjava činjenica da je u Hrvatskoj prešućena vijest o novoj rezoluciji EP-a kojom se izjednačavaju komunizam i nacizam.”, ocjenjuje dr. Hebrang.

Navodi da je potrebno pokrenuti iskapanja koja je upravo Milanović kao premijer obustavio.

“Bez toga da se svakoj žrtvi digne grob, nema slobode hrvatske države. Istraživanja žrtava su potrebna u svrhu pomirbe. Potrebno se suočiti sa realnim brojkama, tako da možemo staviti točku na taj dio povijesti. Oni koji zagovaraju Tita su isti oni koji su direktno ili indirektno sudjelovali u zločinima te na račun žrtava gradili karijere. Svi oni koji govore ‘okrenimo se prema budućnosti’ ne znaju što to znači za potomke brojnih žrtava kojih je preko milijun.”, zaključuje za Narod.hr dr. Hebrang te ističe da jedini koji su se zalagali za dublje istraživanje komunističkih zločina su “predsjednik Tuđman i Grabar-Kitarović”.

Hoće li Zoran Milanović, izabrani predsjednik RH, vratiti Titovu bistu na Pantovčak?

Podsjetimo, bista jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita koju je u mramoru isklesao kipar Antun Augustinčić, uklonjena je s Pantovčaka u ožujku 2015. godine dolaskom Kolinde Grabar-Kitarović u predsjednički ured.

“Tito je bio diktator”, rekla je tada predsjednica na pitanje o Titovoj bisti, naglasivši kako će ona biti uklonjena iz predsjedničkih dvora i, kao umjetničko djelo, smještena na prikladno mjesto, vjerojatno u njegovu rodnom kraju.

Bista je predana Muzejima Hrvatskog zagorja zajedno sa 110 različitih umjetnina i darova koje je Tito dobio.

Novinarima jako važno pitanje Titove biste?

Već u izbornoj noći novinari Nove TV SDP-ovog Arsena Bauka pitali su očekuje li da novi predsjednik države Zoran Milanović na Pantovčak vrati Titovu bistu. Bauk je odmah kazao da bi on bio sretan da se vrati bista komunističkog diktatora.

SDP-ov zastupnik Joško Klisović je u N1 Studiju uživo govorio je o brojnim pitanjima, uključujući i prve korake novoizabranog predsjednika Zorana Milanovića.

“Ja mislim da Titova bista, kao jednog zaslužnog Hrvata, pripada tom postavu zaslužnih Hrvata jer je to bio čovjek koji je bio vođa antifašističkog pokreta”, ustvrdio je Klisović o jednom od najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća.

Naime, Tito se prema ljestvici britanskog Daily Maila, nalazi na 13. mjestu rang-liste masovnih ubojica 20. stoljeća. U društvu je s Mao Ce Tungom, Josifom Visarionovičem Staljinom i Adolfom Hitlerom. Britanski list navodi da je Tito odgovoran za smrt 570 tisuća ljudi, uglavnom političkih protivnika.

Nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović uklonila bistu s Pantovčaka, tadašnji premijer Zoran Milanović je izjavio:

“To je povijest traume, uspjeha, suza, krvi, sreće i nesreće. Naši su ljudi ginuli da bi oslobodili dijelove Hrvatske koji su danas Hrvatska, a prije nisu bili. Neki su ljudi proganjani od bivšeg režima, to je vrlo komplicirano i pogađa svaku obitelj. Svoditi to na pojednostavljene fraze, na crno-bijelo nije moguće. To je predsjednik Tuđman jako dobro razumio, ne samo gestama nego i u onome što je pisao i po tome se razlikuje državnik od manipulatora.”

Poručio je da su Josip Broz Tito i Franjo Tuđman najbolje što su Hrvati u danim razdobljima svoje povijesti imali te da on sam nije ‘opčinjen ni jednim, ni drugim’. Milanović je tada istaknuo kako u njegovom premijerskom uredu nema bisti.

“Ja poštujem, ali nisam idolopoklonik. Oni koji se opterećuju bistama, ulaze u vjerske ratove. Ja nisam u tom ratu”, rekao je.

Rezolucija EP-a kojom se izjednačavaju komunizam i nacizam

Podsjetimo također, Arsen Bauk, Joško Klisović, ali i novinari kojima  je jako važno pitanje vraćanja biste komunističkog diktatora zanemaruju odluku Europskog parlamenta koji je 19. rujna 2019. donio Rezoluciju o važnosti sjećanja za budućnost Europe, koja govori o osudi svih vrsta totalitarnih režima, prenosi narod.hr

Prešućena rujanska Rezolucija Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ivan Kraljević: Izvan svake je pameti medijska haranga protiv Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Isječak/Jabuka.tv

Ivan Kraljević, politolog s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru govorio je za hercegovina.info o predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, te o utjecaju istih na političke prilike u Bosni i Hercegovini.

Jeste li iznenađeni pobjedom Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj?

Uvijek je najlakše biti general poslije bitke i reći kako ste nešto znali, predvidjeli ili očekivali i prije samoga ishoda. Međutim, baš kao i nakon proljetos održanih izbora za Europski parlament, predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj ponovno su otkrili njezinu duboko podijeljenu stvarnost. Odnos glasača koji pripadaju ljevici i glasača koji pripadaju desnici nalazi se na određenoj vagi, odnosno u svojevrsnom egalu. Prevaga su bili oni birači u centru koje je Zoran Milanović uspio pridobiti na svoju stranu artikulacijom interesa šireg kruga ljudi. SDP-ov predsjednički kandidat, preciznije kazano, uspio je pridobiti glasače koji pripadaju manjinskim skupinama u društvu.

Kako biste ocijenili izbornu kampanju oba stožera? Koji su potezi tijekom iste prevagnuli u korist kandidata SDP-a?

Obje su stranke zapravo odnjegovale svoje stanadardne i praktično već viđene stilove vođenja izborne kampanje, izrazito personalizirane. Ipak, tijekom cijele kampanje, zapravo i ranije, moglo se primijetiti kako je došlo do određenih poremećaja u političkoj agendi HDZ-a. Ti poremećaji rezultat su sve češćih unutarstranačkih previranja i, kako je i sama predsjednica Kolinda Grabar Kitarović priznala u svome završnom govoru, pogrešnim poteezima odmicanja od svoga biračkog tijela. Na kraju je najvećih ceh platila upravo Kolinda Grabar Kitarović. Osim toga, njezin i stranački dodatni uteg bila je i pojava Miroslava Škore koji je oko sebe okupio veliki broj nezadovoljnika takvom politikom i onih koji dijele iste svjetonazorske poglede. S time se bilo teško izboriti, posebice nakon što je Miroslav Škoro, suprotno brojnim predviđanjima i očekivanjima, uoči samog drugog kruga svojim biračima poslao poziv za „zaokruživanje broja 3“. I treća, ne manje važna činjenica, Kolinda Grabar Kitarović je kao aktualna predsjednica imala nezahvalnu poziciju očuvanja svoje dužnosti. Kao osoba iza koje je petogodišnji mandat na dužnosti predsjednice, birači su o njoj znali praktično sve i to je Zoran Milanović kao prekaljeni lav u ovoj areni znalački iskoristio. Uvijek je teže nastupati iz pozicije onoga koji nosi „teret“ prethodnog mandata. To se moglo vidjeti i u trima debatama u kojima je Zoran Milanović ciljao upravo na ono što je bilo najveći uteg Kolindi Grabar Kitarović.

Hoće li se nakon dolaska Zorana Milanovića na Pantovčak promijeniti odnosi Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, odnosno bh. Hrvatima?

Vjerujem kako se na toj relaciji odnosi neće bitnije mijenjati. Premda potpuno svjestan kako su hrvatski državljani u Bosni i Hercegovini privrženiji njegovoj protukandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović i njezinoj stranci, Zoran Milanović je svojim medijskim izjavama i javnim nastupima više puta pokazao kako odlično poznaje ovdašnju političku situaciju. Novi predsjednik Republike Hrvatske vjerojatno neće hrvatski narod u BiH „imati u ustima“ onoliko često koliko je to činila Kolinda Grabar Kitarović, ali sam uvjerenja kako će ostati dosljedan svojim ranijim stavovima po pitanju nametanja Željka Komšića, promjene izbornog zakonodavstva i zalaganja za ustavnopravnu i institucionalnu ravnopravnost Hrvata s druga dva konstitutivna naroda. Tvrda kohabitacija Vlade i novog predsjednika u skladu s Ustavom i zakonom, kakvom ju je već ocijenio premijer Andrej Plenković, ne bi trebala imati šumova u stavovima i politici prema Hrvatima u BiH. Izgledno je kako će legitimni predstavnici Hrvata ostati ključni partneri u razgovorima o svim bitnijim pitanjima, kako Vladi Republike Hrvatske, tako i novom predsjedniku Zoranu Milanoviću. Dakle, njegovu pobjedu treba prihvatiti i pružiti mu priliku.

U drugom krugu predsjedničkih izbora hrvatski državljani u BiH dali su svoje povjerenje Kolindi Grabar-Kitarović. Hoće li to Milanović zamjeriti Hercegovcima?

Ne vidim razloga zašto bi Zoran Milanović nešto zamjerio Hercegovcima. Udar na Hercegovce i oštrice koje su bile uperene prema glasačima na biralištima u Mostaru samo su plod uvijek prisutne stereotipne politike prema Hercegovcima kao tajkunima, prevrtljivcima, kriminalcima, onima koji nekome nešto oduzimaju ili nameću i sličnih besmislica. Uostalom, Kolinda Grabar Kitarović dobila je masovnu podršku na svim biralištima u BiH, a ne samo u Mostaru. Takva privrženost, odanost i povjerenje HDZ-u onih bh. glasača koji izlaze na izbore nije nešto novo i nepoznato novoizabranom predsjedniku Republike Hrvatske. Zoran Milanović se, naravno, ne zaboravljajući i njegove brojne pogreške, kao hrvatski premijer u ključnim trenutcima korektno ponio prema Hrvatima u BiH, nadati se istome i u budućnosti. Mnogi istinoljubivi pojedinci i stranački prvaci pamte kako je reagirao kada su uslijed tzv. socijalne pobune paljenje institucija i središnjice najjače hrvatske stranke u BiH u Mostaru.

Birači u BiH nikada nisu svojim glasovima izabrali predsjednika Hrvatske. Ipak, u medijima se često potencira njihova izlaznost na izbore, pa im se želi ukinuti to pravo. Kakvo je vaše mišljenje o tome, imaju li bh. Hrvati pravo birati predsjednika Hrvatske?

Birači u BiH vrlo vjerojatno nikada i neće svojim glasovima izabrati predsjednika Republike Hrvatske s obzirom na okolnosti i način na koji mogu ostvariti svoje biračko pravo. Uostalom, u konačnici je zanemariva brojka onih koji glasuju na biralištima u BiH i izvan svake je pameti medijska haranga protiv Hrvata u BiH. Širi se nepotrebna netrpeljivost i izaziva mržnja. Dovoljno je provjeriti kako je na nedjeljnim predsjedničkim izborima svoje pravo glasa iskoristilo samo 35168 hrvatskih državljana u BiH (oko 38%) od njih 93352 koliko ih je bilo registrirano za drugi krug. Hrvati iz BiH su u takvoj poziciji da ne mogu sami sebi birati člana Predsjedništva BiH, a kamoli drugima. Dovoljno je poznavati elementarne činjenice. Zato je besramno postavljanje pojedinih medija u Republici Hrvatskoj prema svojim sunarodnjacima u BiH i plasiranje priča o kojekakve punim autobusima koji su zakrčili putove, prodaji glasa za put u Međugorje ili bon u Konzumu odraz šovinizma najniže vrste. Hrvati u BiH su ponosan narod kojima je hrvatska domovina svetinja, mnogi su za nju krvarili i, zlu ne trebalo, ponovno bi to učinili. Glasovanje za predsjednika Republike Hrvatske hrvatskim državljanima u BiH ustavno je pravo i sukladno izbornom zakonu i sve dok je tako neka svatko prema svome nahođenju čini što hoće. Zapravo, i nekonzumiranje tog prava je svojevrsni glas. Glas koji jasno govori što oni koji ne izlaze na izbore misle o biranju predsjednika druge države. Sve su to plodovi demokratskih dometa i odgovornosti, a za to je ovo društvo krvarilo prije nepuna tri desetljeća.

Na svom Facebook profilu pohvalili ste pobjednički govor Zorana Milanovića. Na što je on stavio naglasak u svom obraćanju?

Napisao sam kako se, ma što tko mislio i kojem svjetonazoru pripadao, mora priznati da je novi predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović održao pravi državnički govor. Zapravo, dogodilo se nešto nekarakteristično za podneblje kojem pripadamo. U euforiji kojoj je mogao podleći Zoran Milanović nije dopustio zvižduke i negodovanja na spomen svoje protukandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović. Tom je gestom već u startu pokazao kako posjeduje određeni državnički kalibar. Nije dopustio nepoštivanje svoje suparnice, čime je napravio svojevrsni presedan u političkoj komunikaciji. Netom iza toga vrlo slični tonovi stigli su i iz stožera Kolinde Grabar Kitarović i takva razina političke komunikacije se ne viđa često. Tijekom Milanovićeva pobjedničkog obraćanja u stožeru simptomatičnim je postalo njegovo ponavljanje isprika onima koje je, poglavito u svojim ranijim nastupima, uvrijedio i obezvrijedio. Dakle, umjesto starog konfliktnog Zorana Milanovića, pokazao je svoju empatičnu crtu. Iako je preko dva i pol milijuna onih koji ga nisu birali, u pobjedničkom govoru se postavio kao predsjednik svih. Za razliku od svojih ranijih govora, nije bilo uobičajenih podjela na „Mi“ i „Oni“, nego je, nasuprot tome, nastupio kao državnik koji obećaje kako će uzmicati od tema koje podižu nacionalne i emocionalne tenzije. U kampanji je, unatoč svojoj bahatosti i napadnosti, bio izravan i govorio bez uvijanja. Tome je ostao dosljedan i u pobjedničkom govoru. Naravno, neki će možda reći kako vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Istina, ne treba biti naivan i povjerovati kako će sada poteći med i mlijeko. No, ponovno ponavljam, treba mu pružiti priliku da pokaže kako može biti bolji predsjednik negoli što je bio premijer. Kada se pogleda unazad i vidi tko je sve i po kakvim uvjetima dobivao priliku i Zoran Milanović ju zaslužuje. Vjerujem kako je to u interesu svih hrvatskih državljana s obje strane granice.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari