Pratite nas

Komentar

Željko Glasnović: Analiza stanja u anacionalnoj hrvatskoj diplomaciji

Objavljeno

na

Članak Helene Krmpotić analizira stanje u anacionalnoj hrvatskoj diplomaciji … tkz. diplomacija unutar četiri zida. Inertna. Uspavana.

Priča o hrvatskoj diplomaciji iliti objašnjenje pojmova…

Sadašnji veleposlanik u Washingtonu Joško Paro, koji je karijeru počeo kao turistički vodič, kadar je ministarstva vanjskih poslova sa srednjom školom.

Hrvatski veleposlanik u Beogradu Gordan Markotić rođen je u Beogradu, a veleposlanica u Crnoj Gori Ivana Sutlić Perić neće nakon završetka mandata doći u Zagreb, nego u Beograd, u kojem živi.

Damir Grubeša, veleposlanik u Rimu. “Posjeduje bogato iskustvo u diplomaciji, koje je stekao kao direktor Centra za kulturu i informiranje bivše Jugoslavije u New Yorku i ataše za tisak jugoslavenskog izaslanstva pri UN-u, šef kabineta jugoslavenskog ministra vanjskih poslova”, stoji na službenoj stranici MVP-a.

Ivo Goldstein, sin samoukog povjesničara Slavka natuca francuski i zastupa Hrvatsku u Parizu, s Titovom slikom na istaknutom mjestu u ambasadi.

Trenutni konzul u BiH Ivan Bandić radio je za jugoslavenske službe i rođak je zagrebačkog gradonačelnika. /potvrđen u mandatu Grabar Kitarović – Karamarko/Petrov/

U Kopenhagenu sjedi Frane Krnić, bivši načelnik Službe informacije i dokumentacije u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove u Beogradu.

Iz redova HNS-a tako imamo Nebojšu Koharevića, Hrvoja Marušića, Davora Vidića i Danijelu Barišić.

U Velikoj Britaniji je Ivan Grdešić, SDP-ovac, član Savjeta SDP-a za politički sustav. SDP ga je 2000. postavio za veleposlanika u Washingtonu direktno s Fakulteta političkih znanosti.

Tu je i bivša supruga ministra pravosuđa Dubravka Šimonović, koja je s bivšim predsjednikom Josipovićem bila glavna zagovornica povlačenja hrvatske tužbe za genocid.

U Ukrajini je Tomislav Vidošević, brat Nadana Vidoševića, a ne smijemo zaboraviti ni Veselu Mrđen Koren, veleposlanicu u Nizozemskoj, koja je veličala Tita i slavila uhićenje generala Gotovine.

Od bivših jugoslavenskih diplomata naslijeđenih iz SFRJ treba izdvojiti Ljerku Alajbeg, Svjetlana Berkovića, Davora Javorskog, Vojka Senkera i Zorana Bošnjaka, a nije zgorega prisjetiti se i Nenada Preloga, veleposlanika u Južnoafričkoj Republici i nekadašnjeg člana Saveza komunista Jugoslavije – sekretara partije.

I skoro zaboravih tatu hrvatske diplomacije – Budu Lončara, koji je kao ministar vanjskih poslova Jugoslavije izglasao embargo Hrvatskoj 91-e na uvoz oružja.
Da li je sada jasnije tko zastupa hrvatske interese po svijetu posljednjih 27 godina?

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Zašto Dan hrvatske državnosti toliko boli Zorana Milanovića

Objavljeno

na

Objavio

Dan hrvatske državnosti jako boli Zorana Milanovića i sve hrvatske komuniste. Njegovo nesretno lice kad ovih divnih svibanjski dana govori o tom danu to jasno pokazuje. Uostalom, taj su dan komunisti ukinuli (Škrabalo) čim su 2000. (s Draženom Budišom) došli na vlast.

Sad je Andrej Plenković taj dan vratio, jer je to taj pravi Dan državnosti, koji ima nekoliko velikih značenja.

Značenje prvo: Država

Komunisti mrze (vječnu i svetu, samostalnu i slobodnu) hrvatsku državu. Pojam državnosti u prazniku za njih je nepodnošljiv. Ne zaboravite da su za taj izraz, također čim su došli na vlast 2000. (s Vladom Gotovcem), oni skratili i povijesni naziv hrvatskoga parlamenta: on se uvijek zvao Hrvatski državni sabor, a oni su makli „državni“ jer „nije važan, razumije se samo po sebi“. Ne, ne – važno je da je DRŽAVNI. Jer 900 godina hrvatskoga postojanja svodi se samo na jedno pitanje – pitanje imanja države – svete i vječne, a okupane u rijekama hrvatske krvi dok nije postala i samostalna i slobodna.

Značenje drugo: Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)

Čak je i komunistima jasno da je samostalnu, slobodnu i demokratsku državu stvorio HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom. Da – cijeli narod, svi – mladi i stari, jaki i nemoćni, ali – tako što su pošli za Franjom Tuđmanom i njegovom strankom HDZ-om.

Jako je bolno oholim komunistima da je nastao državni praznik koji se odnosi na njima mrsku stranku i da će to biti praznik zauvijek, i da će s pomoću toga praznika njihov poraz od HDZ-a biti zauvijek zapamćen.

Pa HDZ njima i jest mrzak zato što je napravio tu državu. Još ne mogu vjerovati da se to dogodilo! Gledajte im samo mrziteljska lica kad govore o HDZ-u.

Značenje treće: prvi korak demokracije srušio je komunizam

Franjo Tuđman je stvorio i volio HDZ i slobodnu, samostalnu i demokratski državu, ali bio je previše pametan, previše učen, previše častan da za glavni državni praznik izabere izbornu pobjedu svoje stranke.

Ali zašto onda za Dan državnosti nije izabrao (kao plitki Škrabalo) dan proglašenja nezavisnosti?

Ne. Najvažniji od svih tih dana (a Milanović zgrčena lica ocjenjuje da su „svi ti dani podjednaki“) je 30. svibnja jer je tada uspostavljen prvi u povijesti hrvatski Sabor izabran na demokratskim izborima.

Demokracija je na prvom koraku srušila komunizam. I čim je narod mogao slobodno birati svoje predstavnike u parlament – glavno tijelo zakonodavne vlasti – izabrao je – slobodu i demokraciju!

Nije bilo nasilja, nije bilo varanja; bili su slobodni izbori i narod je otjerao komuniste.

Čim je završila ta saborska sjednica, sabornici su s Franjom Tuđmanom i Franjom Kuharićem pješke stigli na Trg Bana Jelačića (koji je još nosio komunističko ime) i Franjo Tuđman je izgovorio svoju najvažniju rečenicu u životu:

̶ Imamo Hrvatsku!

Ah koliko je bio pametan taj naš dragi Franjo Tuđman! U svojemu političkom geniju on je znao da je demokracija preduvjet slobode. I da nitko od toga časa ne će moći spriječiti stvaranje hrvatske države.

Milanović je na svojoj intelektualnoj razini u pravu kad je za 30. svibnja 1990. rekao „tada je još bila Socijalistička Republika Hrvatska, Sabor je imao tri doma…“ Ali ni tada, kao ni danas, on nije vidio, i ne može vidjeti, da samo demokracija donosi slobodu. Da slobodni narod nitko ne može odgovoriti od imanja svoje države.

Da, Milanoviću, bio je komunizam još na vlasti, sve ste još imali i svugdje ste bili, Račan je već bio predao oružje (hrvatske teritorijalne obrane), četnici su oštrili noževe, a Srbija je probno palila tenkove  – još se baš ništa nije bilo promijenilo od komunjaskoga dana prije, ali Franjo je znao, mi smo znali:

IMALI SMO HRVATSKU.

Dana 30. svibnja mi, kulturni, miroljubivi i demokratski hrvatski narod, ne slavimo pad komunizma, ni taj Hrvatski sabor, čak ni državu! Mi slavimo svoju povijesnu odlučnost da imamo državu i činjenicu da smo je dobili čim su nam se odškrinula vrata demokracije i slobodnih izbora, Bog ih blagoslovio. Jer tada je ona ovisila samo o nama. I tako će i ostati.

Hrvatska – to smo mi.

prof. dr. sc. Matko Marušić, emeritus

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Karolina Vidović Krišto: ‘Antife se sami razotkrivaju.’

Objavljeno

na

Objavio

Karolina Vidović Krišto  se zalaže za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog čovjeka, od začeća do prirodne smrti.

Žao nam je zbog svake neugodnosti, nasilja ili oduzimanja nečije imovine kao u slučaju krađe zastava Hoda za život.

Ljudi koji sebe predstavljaju čudnim nazivima poput “antifa” često rabe poslovicu – tko laže taj i krade, tko krade taj i ubija. Činjenice ukazuju na to da time govore o samima sebi, komentirala je Karolina Vidović Krišto.

Građanska inicijativa Ivo Pilar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari