Pratite nas

Razgovor

Željko Glasnović: Ja sam uz Brunu Esih bio, jesam i bit ću

Objavljeno

na

 Razgovor s hrvatskim generalom Željkom Glasnovićem

Hrvatski general Željko Glasnović na nedavnim lokalnim izborima u Zagrebu podržao je listu nezavisne kandidatkinje Brune Esih i sa Zlatkom Hasanbegović bio predvodnik novoga vala snaga desne orijentacije. Glasnović je zadnjih nekoliko mjeseci jedan od napadanijih saborskih zastupnika, a lijevi mediji dohvatili su ga se ponovno nedavno.

U kraćem razgovoru za Hrvatski tjednik general Glasnović osvrće se na odlične rezultate Brune Esih u Zagrebu, govori o političkoj situaciji u državi, ali i dogovoru s premijerom Plenkovićem.

Kako ste doživjeli rezultate lokalnih izbora? Što mislite o rezultatu nezavisne kandidatkinje Brune Esih, ali i fijasku Plenkovićeva kandidata Drage Prgometa u Zagrebu?

Po pitanju grada Zagreba, koji je još glavni grad Croslavije u kojoj žive većinom, lista Brune Esih doživjela je uspjeh. Ona i njezina ekipa dokazali su da u Zagrebu ima ljudi koji mogu misliti na racionalan način i koji nisu okaljani tim duhom komunizma. Demografsko, političko, moralno i intelektualno stanje Zagreba totalno je uništeno nakon 1945 godine. Rođen sam tamo, grad je okupiran, to je mikrokozam cijele Hrvatske.

Nakon 1945. na Hrvatima u Zagrebu počinjen je democid, klasni genocid i aristocid, ali i memoricid jer su izbrisani tragovi toga zločina. Ono što je najgore jest da je počinjen i ekonomski zločin, konfiskacija, otimačina pod krinkom kažnjavanja narodnoga neprijatelja. Mi danas imamo 1000 ljudi koji u gradu Zagrebu žive u tuđim stanovima. Za ekonomski zločin, kao i za ove druge, nitko nije odgovarao što govori i činjenica da deseti najveći zločinac u povijesti Tita, krvavi bravar, ima trg koji nosi njegovo ime.

Oni su zamijenili Partiju za državu

Nije li ovaj rezultat u Zagrebu, kad građani daju najveći postotak glasova Milanu Bandiću i Anki Mrak Taritaš, zapravo pokazatelj da u njihovim glavama i dalje živi Tito?

Spomenuo sam memoricid. Najgori problem hrvatskoga naroda danas je mentalna baština komunizma koji sprječava sve druge ključne promjene u društvu. Taj je sustav uništio i moralno i etičko tkivo, narodi su ušli u tranziciju, izgubili su moralni intelekt, ali i duhovnu inteligenciju. Svaka čast pojedincima.

Ljude koji su vladali Hrvatskom i koji i danas vladaju s tim svojim poremećenim mentalnim sklopom nazivamo homo jugoslavensis. Imate knjigu Homo sovjetikus koju je napisao Aleksandar Zinovjev, govori o strašnome razaranju uma i duha koji je napravio sovjetski sustav. Isto se to i ovdje dogodilo. Imali ste velikoga Staljina, imate i maloga Staljina i njegov trg u Zagrebu.

Maloprije ste spomenuli kako ste zadovoljni rezultatom koji je lista Brune Esih osvojila u Zagrebu. Smatrate li se i Vi dijelom njezine ekipe?

Dao sam koliko sam mogao. Sami možete procijeniti. Spot je snimljen, jamčio sam za te ljude. Bruna je osoba čvrstih stavova, ona osjeća Hrvatsku na potpuno drukčiji način od ostalih grebatora, profitera, karijerista i moralnih nakaza. Kad ona govori o hrvatskoj povijesti, ima suze u očima, to oni ne osjećaju. Njihove su duše veličine makova zrna, to je samo jedna mimikrija. Mi danas živimo u zemlji koja glumi pluralnu demokraciju, a ustvari je zemlja koju vode interesne skupine, koje su zamijenile Partiju za državu. Partija nije država.

Smatrate li da je onda ispravna njezina najava da se kreće u osnivanje nove stranke?

Ne znam o tome još ništa. Bruna to vodi, mora biti hijerarhija. Ona će odlučiti što i kako će dalje, što će napraviti. Ništa formalno još uvijek nije rečeno.

Najavljeno je osnivanje stranke, imaju li Vašu podršku i biste li im se pridružili u stranicu?

Sigurno bih. Kako sam se u ovoj kampanji odlučio za nju, lobirao za tu mladu produhovljenu osobu, koja nije okaljana duhom komunizma niti je izvršila nekakvu radnu kleptomaniju, niti je oštetila hrvatski narod ni na jedan način, sigurno bih im se pridružio.

Nama je uništeno prirodno vodstvo 1945.

Jeste li onda mišljenja da bi ona mogla polučiti dobar uspjeh na izborima jer biračima nedostaje jedna takva stranka?

Esih HasanbegovicSlažem se da takvih stranaka danas nemamo. Hrvatska još nije došla do katarze, a ta katarza mora biti prvenstveno moralna jer politika bez morala više nema budućnosti.

Ante Starčević je davno rekao: Ako narod ne prepoznaje boljega od gorega, bit ćemo kao i do sada. I to je ključni problem, taj mentalni sklop hrvatskoga naroda. To je pitanje, ne samo antropologije nego i demografsko. Kod nas je nakon ’45. totalno uništeno prirodno vodstvo, mi smo genetski poremećen narod. Nama je prirodno vodstvo uništeno jer su ubijani ljudi od 18-23 godine. Kad su ih uništili i počinili taj društveni i genetski inženjering, onda su ubacili Oznu i Udbu.

Gotovo 15 posto ljudi radilo je za tajne službe bivšega sustava protiv svojega naroda. Udba je poglavito hrvatska organizacija, oni su i danas nazočni u svim sferama, kao i njihovi nasljednici. To je ključno razumjeti. Ako je Berlinski zid pao, on nije pao u glavama i taj se mentalni sklop trans genetski prenosi.

Smatrate li da cijela sadašnja situacija vodi prema novim izborima?

Ne znam. Taj se politički inženjering nastavlja. S kim i kako će se sklopiti, vidjet ćemo. Tko je ovaj gospodin iz HSS-a? Zastrašujuće je da takvi ljudi, ne samo HSS, nego i HNS, uopće imaju hrvatski predznak jer je to jedna anacionalna skupina u čijoj je glavi samo interes.

I sada bi oni trebali ostati na vlasti, oni koji nemaju ni kapi hrvatske krvi u sebi. To je samo jedna varka i boje se dviju stvari. Boje se da imaju dosjee u Beogradu i koliko su love prebacili na račune u inozemstvu. Boje se istine i te čarobne riječi – lustracije.

Vi biste trebali biti dio Plenkovićeve ekipa na koju računa ovih dana jer ste potpisali ugovor zbog kojega ste obojica napadani jer ljevica drži da je riječ o političkoj trgovini?

Svoje sam napisao. Nisam ničija ping-pong lopta u političkome diskursu. Predstavljam 11. izbornu jedinicu, HVOprvenstveno ljude u BiH i u inozemstvu. Točno znam što je potpisano, što je potpisao general Tomo Medved i zamjenica ministra vanjskih poslova Zdravka Bušić. Sve te točke odnose se na integriranje Hrvata izvan domovine u ekonomski i društveni razvoj i rješavanje problematike Hrvatskoga vijeća obrane bez kojega mi danas ne bismo imali hrvatsku državu.

I ovaj prvi dio, što god oni govorili, ta prva isplata je sjela za Hrvatsko vijeće obrane. Oko 61 posto poginulih u Domovinskom ratu rođeni su u BiH, oni su ginuli, gubili ruke i noge da sačuvaju sinekure tim redizajniram komunistima, jugo nacionalistima i kameleonima. To je tragedija hrvatske države.

Vjerujete li u bolju budućnost u Hrvatskoj?

Naravno. Ovo nije očajavanje. Ja sam vojnik, ako niste dobro analizirali situaciju, vi ne možete ništa pokrenuti. Ovo što govorim čista je analitika, promjene se ne mogu promijeniti ako nema te kritične informacije. Nitko ne će doći u zemlju gdje je samo pet posto zemljišnih knjiga sređeno. To su posljedice konfiskacije i nacionalizacije. Kod nas je uništeno ne samo pravo glasa, jer smo imali jednopartijski sustav, uništeno je najtemeljnije ljudsko pravo – pravo na privatno vlasništvo.

U bivšoj Jugi je bila zapovijed ničije-svačije. Tamo se kralo i kratka analiza će pokazati da smo dobili državu točno istu kao prije, ali s dvjema razlikama – imamo privid pluralne demokracije i još nema inflacije koja je bila. Ostali su isti karakteri, isti mentalni sklop i iste navike.

Baš me briga što lijevi mediji misle o meni jer sve što radim, radim savjesno

Jeste li u posljednje vrijeme često na meti lijevih medija? Kako to da ste objavili svoje fotografije sa strojnicom?

Sve što radim, radim savjesno. Imam svoje viđenje stvari. Nisam ničiji pijun na šahovskoj ploči. Ako mi je savjest čista i dobro spavam, nije me briga što drugi misle o meni.

Danas se mnogi podsmjehuju kada se kaže da su na djelu još uvijek Udba i KOS?

Koliko ljudi slijepi moraju biti? Tko su savjetnici koji su danas aktivno uključeni u politiku? Oni imaju kodna imena. To su totalne nebuloze. Kod nas nedostaje kritična analitika i još se skriva istina. Mi nemamo katarzu.

Osam stotina bivših udbaša izravno je ušlo u tajne službe i policiju nakon Domovinskoga rata. Tko su ljudi koji danas vode kulturni prostor u Hrvatskoj? Ljudi poput Frljića, Tomića, Jergovića, to su sve djeca jugoslavenstva, jugonacionalisti. Jedina razlika je u tome da su se nekada išli klanjati u Beograd, sada se idu klanjati u Bruxelles. Tko vodi nevladine udruge u Hrvatskoj? To su sve neojugoslaveni, jugonacionalisti, a oni su ustvari ljudi koji su retroaktivni, mentalno uškopljeni i vraćaju nas natrag na propalu doktrinu i propali društveni eksperiment. Tko je Rada Borić? Tko je Mate Kapović koji je rekao da ‘sere na Bleiburg? Oni kažu: ‘Zagreb je naš’, ali Zagreb nije njihov. Kad su oni došli u Zagreb, moja ih je mater zvala ‘četrdesetpetaši’.

Gdje je naš susjed kojega su ubili samo zato da mu otmu imovinu? U kojem stanu živi Rene Bitorajac i ovi drugi koji ne plaćaju? Ljudi su pobijeni samo da im se otme imovina. Hrvatska ne može dalje, ne samo zbog neriješenih povijesnih sporova, ona ne može dalje jer je uništen i pojam privatnoga vlasništva.

Kad ste zadnji put čuli riječi konfiskacija, nacionalizacija… Hrvatskim je seljacima oduzeto 2 milijuna hektara poljoprivrednoga zemljišta, tisuće stanova; njemačka je manjina nestala iz Hrvatske i koga su naselili – 6. ličku i ostale koje su vršile agresiju na hrvatsku državu. Što je još gore, hrvatska je dijaspora potpuno isključena iz ekonomskoga i društvenoga razvoja ove države.

To je zastrašujuće. Tri godine treba Hrvatu rođenome vani i njegovoj djeci, da dobije državljanstvo, da se vrati. A oni vraćaju ljude koji su vršili agresiju na Hrvatsku, imaju stanarska prava, plaćamo 16 tisuća partizanskih mirovina, plaćamo udbašima, njihovim oficirima koji su rušili hrvatsku državu, a oni koji se hoće vratiti, koji su od početka rata donijeli u Hrvatsku 60 milijarda dolara i 6 hrvatskih generala, jedan sam od njih, tu je još i 100 milijuna plaćenih za naoružanje, da ne govorimo o lobiranju da se stvori hrvatska država… oni se ne smiju vratiti u Hrvatsku. Kad vidim policiju, ja više ne vidim hrvatskoga policajca, vidim miliciju. To je zastrašujuće.

Andrea Černivec
Hrvatski tjednik

 

Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović osnovali stranku! Evo kako se zove

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

General Rahim Ademi: Mladićev veliki vojni poraz kod Šibenika

Objavljeno

na

Objavio

Ratni put Ratka Mladića, ‘popločen’ zločinima od kojih je za mnoge i optužen, počeo je u Hrvatskoj, u dalmatinskom zaleđu gdje je u ljeto 1991. postao zapovjednik Devetog korpusa ‘JNA’ u Kninu.

U tom su području ‘JNA’ i srpske paravojne snage terorizirale hrvatsko stanovništvo na obali i u zaleđu, u Cetinskoj krajini, počinile masovan pokolj u Škabrnji i Nadinu, zločine i palež u Kijevu, Vrlici, Maljkovu i u drugim mjestima.

Mladićeve snage granatirale su i pokušavale osvojiti Zadar, Šibenik i Sinj, a krajnji cilj Ratka Mladića bio je izbiti na more.

Poraz u Šibeniku

Najbliže je ostvarenju toga cilja došao napadom na Šibenik u rujnu 1991. godine, kada su snage JNA došle nadomak svog cilja, do Šibenskog mosta.

No, dalje nisu stigle – tu ih je čekala obrana Šibenika kojom je zapovijedao hrvatski general Rahim Ademi.

Ademi za Al Jazeeru objašnjava kako je Mladićeva namjera bila presjeći Hrvatsku na tom dijelu napola, s pravcima i prema Sinju i Biogradu.

U tom slučaju otvarali bi mu se novi pravci, posebno prema Splitu i južnije te bi pad Šibenika, kaže, bio pitanje cijele Dalmacije. Zato obranu Šibenika smatra jednom od najvećih hrvatskih pobjeda.

Bio je to prvi vojni poraz Ratka Mladića u Hrvatskoj, a mnogi kažu da Mladić i nije bilježio drugo do poraze.

“To je bila vojska koja je bila modernizirana, s tenkovima, a u to doba mi nismo imali čime se braniti. Onda sam organizirao osvajanje vojarne u Rogoznici, gdje smo došli do teškog naoružanja i topova i tu smo preko noći formirali topničke bitnice i postavili obranu ispred Šibenika.

I tako smo obranili Šibenik, a poslije toga smo išli negdje 25 kilometara iza Vodica, prema Gaćelezama se uspjeli prebaciti i s tim smo izvršili deblokadu Šibenika. To je bio njegov poraz, a ja smatram kao vojnik da je to najveća pobjeda Hrvatske vojske i prva pobjeda u Domovinskom ratu, u ratu u Šibeniku”, kaže Ademi.

Ademi je, dok je to područje bilo pod njegovim zapovjedništvom, onemogućavao Mladiću i zauzimanje brane Peruća, čijim je rušenjem kasnije prijetio, a suđenje njezino miniranje je još je u tijeku – na optuženičkoj klupi je general Borislav Đukić, prije dvije godine izručen Hrvatskoj iz Crne Gore. Tada je bilo ugroženo više od 50.000 ljudi.

Ademi: Nisam ga upoznao, hvala Bogu

“Bio sam tamo zapovjednik 126. brigade u Sinju i u to doba dok sam ja bio zapovjednik on se nikad nije uspio približiti Peruči, a miniranje Peruće se desilo poslije mog odlaska iz 126. brigade”.

Mladića, navodi, nije nikada sreo ni upoznao – hvala Bogu, kaže, jer misli o njemu i kao čovjeku i kao časniku sve najgore. Gledali su se samo preko nišana, a u svakom napadu na Šibenik, ističe, ‘polomio je zube’.

“Mogu reći da on nije bio nikakav vojnik. On svoje vojničke vještine ratovanja nikada nije pokazao, on je pokazao samo ‘hrabrost’ na nedužnim civilima, ubijajući civile i ljude koji su bili nenaoružani. A što se tiče bitaka, tu je uvijek bio veliki gubitnik, a njegova osoba se najbolje vidi u Škabrnji što je napravio – tamo je ubijao civile – i u Srebrenici. To je njegova najveća sramota, načinio je ratni zločin na civilima, i to ne jedan nego više.

On je bio tu zapovjednik, najodgovorniji je bio i jedino je znao da tuče po civilima, a kad je naišao na Hrvatsku vojsku uvijek se povlačio – gdje je osjetio da su civili, nenaoružan narod, tu je poslao tenkove i pravio je zločine, a gdje je naišao na otpor Hrvatske vojske, uvijek se povlačio. Tako da je doživio poraze od Hrvatske vojske dok god je bio ovdje”.

Pero Kovačević: Presuda Ratku Mladiću

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Zdravko Tomac: Nikakva presuda nas ne smije pokolebati u borbi za istinu

Objavljeno

na

Objavio

Razgovor s prof. dr. sc. Zdravkom Tomcem ususret haaškoj presudi hrvatskoj šestorci

Dvadeset i devetog ovog mjeseca očekuje nas izricanje pravomoćne presude hrvatskoj šestorci u Haagu. Kakva su Vaša očekivanja kad je ishod tog predmeta u pitanju?

Kažu da se u politici, a Haaški sud je puno više politika nego pravosuđe, ništa ne događa slučajno. Mislim da datum objavljivanja presude upravo na “29. novembra”, praznik bivše Jugoslavije, nije slučajno izabran.

Ta činjenica, što mi govore mnogi poznanici i građani, izaziva zloslutne slutnje da Haaški sud i ovaj puta neće biti pravedan. Kada bi se sudilo po činjenici i istini, onda bi ne samo Hrvatska nego i optuženici morali biti oslobođeni svake krivnje.

Zbog toga je teško reći kakva će presuda biti. Zavisi od odnosa političkih snaga i planova gospodara svijeta, koji upravljaju Haaškim sudom.

Teško je predviđati jer ako se presude donose na bazi odnosa političkih snaga onda se ništa ne može predvidjeti.

Navest ću mogućnosti. Po pravdi trebala bi biti oslobađajuća presuda.

Međutim, kako pravde nema puno u Haaškom sudu sve je moguće. Mislim da će se napraviti kompromis. Haaški sud će odustati od suđenja Hrvatskoj za udruženi zločinački pothvat. Ali vjerojatno neće osloboditi u potpunosti okrivljenike. Vjerojatno će im smanjiti kaznu.

Već do sada Haaški sud je nanio veliku nepravdu Hrvatskoj i hrvatskom narodu

U prvostupanjskoj presudi spominje se tzv. „udruženi zločinački pothvat“. Na čemu se uopće temelji ta konstrukcija i koje su njezine opasnosti po Hrvatsku?

Bezbroj puta je već dokazano, pa i sam sam o tome napisao nekoliko knjiga i stotine članaka i analiza, kao i mnogi drugi, da je udruženi zločinački pothvat konstrukcija i izmišljotina i krivotvorina i sramota za međunarodno pravo. Već do sada Haaški sud je nanio veliku nepravdu Hrvatskoj i hrvatskom narodu.

Međutim, činjenica da su Gotovina i Markač oslobođeni krivnje i da je pravomoćnom presudom Hrvatska oslobođena krivnje za navodni udruženi zločinački pothvat daje nadu da bi se to moglo ponoviti.

Međutim, kako se uvijek presude donose većinom glasova i nadglasavanjem, teško je predvidjeti čiji će utjecaj prevladati na Haaškom sudu.

Bez pete hrvatske kolone sve to ne bi bilo moguće

Kako gledate na odnos vladajućih političara svih ovih godina trajanja predmeta kad je šestorka u pitanju?

Nema nikakve dvojbe da je jedan broj hrvatskih političara, političkih stranaka, hrvatskih medija, intelektualaca i javnosti ustvari podržavao Haaški sud i njegove krivotvorine i lažne optužbe. O tome sam napisao nekoliko knjiga u kojima sam argumentima dokazao da je dio hrvatskih političara ustvari vodio veleizdajničku politiku protiv hrvatskog naroda.

Podsjećam da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište sastavljeno od 50- tak bivših političara, ministara, državnih odvjetnika, istaknutih intelektualaca, akademika i sveučilišnih profesora, branitelja, za moralnu veleizdaju, uključujući i antihrvatsko djelovanje i pomaganje Haaškog suda osudilo za veleizdaju između ostalih Stjepana Mesića, Ivu Josipovića, Zorana Milanovića, Budimira Lončara, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca i druge. Obrazloženje tih presuda, koja su javna i dostupna, nitko nije osporio.

Sve loše što se događalo hrvatskom narodu ne bi bilo moguće bez te jake pete haaške kolone.

Jesu li neki političari svojim izjavama i postupcima davali legitimitet tezama tužiteljstva?

Mnogi političari u Hrvatskoj pridonijeli su podizanju lažnih optužnica protiv optuženih. Ponavljam, bez pete hrvatske kolone sve to ne bi bilo moguće.

Zašto su mediji ignorirali postupak protiv šestorke, a posebno maestralnu obranu generala Praljka?

Praljak

Što se tiče medija, nema nikakve dvojbe, da su se glavni mediji ponašali skandalozno i antihrvatski. Napisao sam tekst u svojoj novoj knjizi “Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo”, koja će biti promovirana 23. studenog u 18 sati u dvorani Vijenac na Kaptolu, jedan tekst o tragičnoj sudbini generala Praljka. S argumentima sam dokazao da general Slobodan Praljak po svom humanom postupanju i čovještvu zaslužuje da ga se predloži kao kandidata za Nobelovu nagradu za mir.

Taj tekst inspirirao je akademika Josipa Pečarića da napiše pismo predsjednici države i da javno predloži generala Slobodana Praljka za kandidata za Nobelovu nagradu za mir. Pokrenuo je i peticiju koju mnogi potpisuju. Kao obrazloženje toga prijedloga uzeo je moj tekst o Slobodanu Praljku.

O svojoj sudbini odlučuje hrvatski narod, a ne haaški sud

Koliko će presuda imati utjecaja na rješavanje hrvatskog pitanja u BiH?

Svaka presuda ima utjecaj i imat će utjecaja ma kakva bila na događanja ne samo u Bosni i Hercegovini nego i na sudbinu hrvatskog naroda u cjelini. Međutim, želim ponovno naglasiti da nikakva presuda, ma kakva bila, ne može promijeniti istinu o junačkoj borbi hrvatskog naroda za slobodu. Povijest je napisana o toj borbi i nju ne može pisati i promijeniti haaški sud. Dakle, bez obzira kakva presuda bila hrvatski narod će obraniti istinu i izboriti se za istinu.

Međutim, svakako da negativna presuda može izazvati nove probleme. Ali ipak o svojoj sudbini odlučuje hrvatski narod, a ne haaški sud.

Kako bi se hrvatska politika trebala postaviti nakon presude u slučaju da ishod ne bude povoljan po Hrvatsku?

Pitate kako bi se hrvatska politika trebala postaviti nakon presude u slučaju da ishod ne bude povoljan po Hrvatsku? Još jedanput ponavljam, borba za istinu i pravdu mora se nastaviti složno i odlučno. Nikakva presuda nas ne smije pokolebati u borbi za istinu, ali nepovoljna presuda za optuženike i za hrvatski narod u cjelini može izazvati nove probleme.

Važni su sloga i odlučnost. Važno je djelovati. Vjerujem da na kraju pravda pobjeđuje i da nitko ne može hrvatskom narodu nametnuti lažnu krivnju i povijesne krivotvorine. Ali važno je boriti se i biti svjestan da bez složne i uporne borbe nije moguće savladati eventualne teške posljedice nepovoljne presude.

Davor Dijanović / HKV

Višnja Starešina: Hrvatska ‘šestorka’ i hrvatska šutnja

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari