Pratite nas

Komentar

ŽELJKO GLASNOVIĆ: I NAKON ORWELLA – ORWELL

Objavljeno

na

Propagira se da se prošlost zaboravi. U Hrvatskoj se ide i nekoliko koraka dalje.

Prevladava trend da se povijest ne čita, a samozvani“ stručnjaci“ izmišljaju i tumače svoju verziju povijesnih događaja. Nedavna zbivanja u Srbu i nova srpska diplomatska ofenziva koja ima cilj diskreditirati Republiku Hrvatsku na međunarodnoj sceni, samo je kontinuitet velikosrpske obmane koja traje duže od jednog stoljeća.

U Hrvatskoj, oni koji su izgradili svoj politički identitet u SFRJ i njihovi ideološki sljedbenici, velikodušno pomažu u širenju te velikosrpske propagande. Oni vode propagandni rat protiv svoje države. Još je pogubnija činjenica da se kroz hrvatske institucije financiraju anti-hrvatski projekti. Tako je Hrvatska država do sada odvojila desetke milijuna kuna za financiranje projekata tih „kavijar socijalista“. Sjetimo se samo sramotnog incidenta sa HAVC-om i njegova ravnatelja Hrvoja Hribara. Sredstvima hrvatskih poreznih obveznika, financira se danski dokumentarni film o ratnom zločinu u Dvoru na Uni 1995., u kojem je arhivska filmska građa zloupotrijebljena tako da se lažno optuže pripadnici hrvatske vojske.
Cilj te anacionalne manjine, koja je ovladala hrvatskim kulturnim prostorom, kristalno je jasan: dovesti u pitanje stvaranje hrvatske države. Partijske ćelije u mainstream medijima provode taktiku destruktivne kritike protiv vlastite države, a preko plasiranja dezinformacija i uvođenja kaosa u javnim raspravama, iskrivljuju povijesnu istinu, te tako dalje uništavaju svaki pozitivni osjećaj hrvatskog puka za ovu državu. To je glavni razlog zašto u hrvatskom puku prevladava umjetna atmosfera očaja i beznađa.

Zašto u Hrvatskoj još nije došlo do one dugo očekivane i nužne katarze?

Zašto se bojimo suočavanja sa istinom? Zašto se bojimo priznati da smo, gotovo po svim elementima, od vanjskog duga i korupcije do socijalističke birokracije i neefikasnog pravosudnog aparata, dobili presliku bivše države?

Najčešće izgovorena mantra u hrvatskom političkom i javnom životu je „moramo se baviti budućnošću, a ne prošlošću“. U tu zamku koju su proizveli jezični komesari uhvaćena je većina hrvatskog puka, a nažalost i puno branitelja. Zaboravlja se ključna činjenica, da bez detaljne analize u svim područjima društvenog, političkog, kao i ekonomskog života, nema napretka niti shvaćanja uzročno-posljedične veze.

Orwell dodaje još jednu dimenziju toj raspravi kad kaže: „Onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost.“ Tu lekciju su i te kako dobro proučili naši dobro financirani „profesionalni antifašisti“ i rehabilitirani četnici u srpskoj vlasti. To je razlog zašto nema ni jednog istaknutoga profesora pravaša na Zagrebačkom fakultetu političkih znanosti.

Katarzu i ozdravljenje postići ćemo onog trenutka kad prosječni Hrvat shvati da prošlost ima direktan utjecaj na sadašnjost. Koliko Hrvata zna da danas naša država, tj. hrvatski porezni obveznici otplaćuju 6,5 milijardi dolara vanjskog duga SFRJ?

Također je opće nepoznato da je R. Hrvatska, od 2002., na temelju nevažećeg ugovora isplatila Srpskoj pravoslavnoj crkvi više od pola milijarde kuna, te joj predala u vlasništvo stotine objekata. Zna li se za trošenje milijuna eura iz hrvatskog proračuna za kupovinu stanova na cijelom prostoru R.Hrvatske, koji se poklanjaju u vlasništvo tzv. srpskim povratnicima i članovima njihovih kućanstava, iz razloga što su prije rata negdje imali stanarsko pravo, a tijekom rata svojevoljno otišli sa slobodnog hrvatskog prostora.

Iako nas nikakav međunarodni sporazum na to ne obvezuje. Istovremeno, za hrvatske branitelje i hrvatske prognanike u područjima od posebne državne skrbi nema istih kriterija.
Kapitalne investicije u R. Hrvatskoj također koči nesređeno imovinsko pravno stanje.

Nitko neće investirati u zemlju u kojoj treba čekati oko 64 tjedna za građevinsku dozvolu i gdje je manje od 7% zemljišta uvedeno u zemljišne knjige.

Hrvatska sebi ne smije dopustiti vođenje vanjske politike bez povijesnog konteksta.

Prije nekoliko godina, kao nepozvani gost, bio sam prisutan na predstavljanju projekta nevladine udruge „Dokumenta“ koju je financirala nizozemska vlada sa više od 100.000 eura. Naslov projekta je bio “Političko nasilje nakon 1941.“ Nakon te farse pitao sam dva prisutna nizozemska diplomata da li je Nizozemska sklopila sporazum o formiranju komisije za pomirbu i istinu s Indonezijom. Začuđeno su me gledali kad sam ih podsjetio da je u toj njihovoj bivšoj koloniji ubijeno stotine tisuća stanovnika do 1950. godine, te da je Nizozemska prva kolonijalna sila koja je upotrijebila mitraljeze protiv autohtonoga stanovništva. Poanta priče je sljedeće: ne smijemo dopustiti stranim činovnicima i protuhrvatskim nevladinim udrugama da nam dijele lekcije o našoj povijesti i propagiraju je kao zločinačku. Očito je da pate od kolektivne amnezije jer zaboravljaju milijunske žrtve njihovih kolonijalnih pohoda u Kongu, Alžiru, Indiji itd. U tim pohodima konc logori, bičevanje, amputacije udova, kastracija, silovanje s bocama punjenim kipućom vodom i drugi oblici mučenja, bile su standardne procedure.

U Zagrebu su upravo osvanuli plakati koji pozivaju Hrvatsku da se ispriča srpskim žrtvama u Oluji. To je samo još jedan perfidni pokušaj krivotvorenja povijesne istine, nastavak kriminaliziranja obrambenog rata i inverzija povijesnih događaja. Ako se taj trend nastavi, za nekoliko godina djeci će se u hrvatskim školama servirati „povijesna istina“ da se na ovim prostorima vodio građanski rat, a da je Hrvatska oslobođena 1945. Kako će biti, odgovornost velikim dijelom leži na intelektualnim elitama.

Pitamo se kada se Srbija ispričala za zločine počinjene na području jugoistočne Europe od 1912. do danas, kada su, i u miru, pobili stotine tisuća ljudi. Tko se sjeća hrvatskog patriota Stipe Javora koji je umrao od mučenja u Srijemskoj Mitrovici 1936.g.? Tko se sjeća imena ijednog od 111 hrvatskih seljaka i svećenika ubijenih 1935.g. od strane srpskih ekstremista i drugih brojnih žrtava državnog terora u prvoj Jugoslaviji?

U nastavku stavljam poveznicu (link)i tekst međunarodnog izvješća (na engleskom jeziku) o masakru srpske i crnogorske vojske i paravojske izvršenom nad Albancima u Prvom balkanskom ratu 1912.-1913..

Kad ovo budete čitali, sjetite se bombardiranja Srbije 1999. od strane NATO.

Upitajte se katkada ima li poveznice između prošlosti i budućnosti. Massacres of Albanians in the Balkan Wars

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari