Pratite nas

Komentar

Željko Glasnović: Titojugendi i danas hvale atentatore UDBA-e koji su ubijali i djecu

Objavljeno

na

Društvene mreže postale su sajam taštine za sociopate i moralne nakaze. Titojugendi i danas hvale atentatore UDBA-e koji su ubijali i djecu. Mala Ivanka Milošević je noći s 18. na 19. srpnja 1977 u Chicagu izbodena više od pedeset puta, tijelo je bilo jedva prepoznatljivo od teških rana. A njen očuh Dragiša Kašiković izboden je više od šezdeset puta.

U ovakvim atentatima i masakrima iz zasjede jugozomboidi nalaze inspiraciju za dnevne objave u socijalnim mrežama.

Ako mislite da je to pojedinačan slučaj, čitajte popis samo jednog dijela ubijenih od strane onih koje favoriziraju moralne nakaze poput Beljaka von Pajsera, Stazića i sličnih…

1) Ivo Protulipac, 1946. godine u Italiji; 2) Ilija Abramović, 1948. godine u Austriji; 3) Dinka Domančinović, 1960. godine u Argentini; 4) Mate Miličević, 1966. godine u Kanadi; 5) Marijan Šimundić, 1967. godine u SR Njemačkoj; 6) Jozo Jelić, 1967. godine u SR Njemačkoj; 7) Milo Jelić, 1967. godine u SR Njemačkoj; Petar Tominec, 1967. godine u SR Njemačkoj; 9) Vlado Murat, 1967. godine u SR Njemačkoj; 10) Anđelko Pernar, 1967. godine u SR Njemačkoj;

11) Hrvoje Ursa, 1968. godine u SR Njemačkoj; 12) Đuro Kokić, 1968. godine u SR Njemačkoj; 13) Mile Rukavina, 1968. godine u SR Njemačkoj; 14) Krešimir Tolj, 1968. godine u SR Njemačkoj; 15) Vid Maričić, 1968. godine u SR Njemačkoj; 16) Ante Znaora, 1968. godine u Italiji; 17) Josip Krtalić, 1968. godine u Italiji 18) Nedjeljko Mrkonjić, 1968. godine u Francuskoj 19) Pero Čović, 1968. godine u Australiji

20) Mirko Čurić, 1969. godine u SR Njemačkoj 21) Nahid Kulenović, 1969. godine u SR Njemačkoj 22) Vjekoslav Luburić, 1969. godine u Španjolskoj 23) Mijo Lijić, 1970. godine u Švedskoj 24) Mirko Šimić, 1971. godine u SR Njemačkoj 25) Ivo Bogdan, 1971. godine u Argentini 26) Maksim Krstulović, 1971. godine u Engleskoj 27) Drago Mihalić, 1972. godine u SR Njemačkoj 28) Josip Senić, 1972. godine u SR Njemačkoj; 29) Branko Jelić, 1972. godine u SR Njemačkoj;

30) Stjepan Ševo, 1972. godine u Italiji; 31) Tatjana Ševo, 1972. godine u Italiji; 32) Rosemarie Bahrić, 1972. godine u Italiji; 33) Josip Buljan-Mikulić, 1973. godine u SR Njemačkoj; 34) Mate Jozak, 1974. godine u SR Njemačkoj; 35) Ilija Vučić, 1975. godine u SR Njemačkoj 36); Ivica Miošević, 1975. godine u SR Njemačkoj; 37) Nikola Martinović, 1975. godine u Austriji; 38) Matko Bradarić, 1975. godine u Belgiji; 39) Vinko Eljuga, 1975. godine u Danskoj;

40) Stipe Mikulić, 1975. godine u Švedskoj; 41) Nikola Penava, 1975. godine u SR Njemačkoj; 42) Ivan Tuksor, 1976. godine u Francuskoj; 43) Ivan Vučić, 1977. godine u SR Njemačkoj; 44) Jozo Oreč, 1977. godine u JAR; 45) Bruno Bušić, 1978. godine u Francuskoj; 46) Križan Brkić, 1978. godine u SAD; 47) Marijan Rudele, 1979. godine u SAD; 48) Zvonko Štimac, 1979. godine u SAD; 49) Goran Šećer, 1979. godine u Kanadi;

50) Cvitko Cicvarić, 1979. godine u Kanadi; 51) Nikola Miličević, 1980. godine u SR Njemačkoj; 52) Mirko Deskera, 1980. godine u SR Njemačkoj; 53) Ante Kostić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 54) Mate Kolić, 1981. godine u Francuskoj; 55) Petar Bilandžić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 56) Ivan Jurišić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 57) Mladen Jurišić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 58) Stanko Nižić, 1981. godine u Švicarsko;j 59) Ivo Furlić, 1981. godine u SR Njemačkoj;

60) Đuro Zagajski, 1983. godine u SR Njemačkoj; 61) Franjo Mikulić, 1983. godine u SR Njemačkoj; 62) Milan Župan, 1983. godine u SR Njemačkoj; 63) Stjepan Đureković, 1983. godine u SR Njemačkoj; 64) Slavko Logarić, 1984. godine u SR Njemačkoj; 65) Franjo Mašić, 1986. godine u SAD; 66) Ivan Hlevnjak, 1987. godine u SR Njemačkoj; 67) Damir Đureković, 1987. godine u Kanadi; 68) Ante Đapić, 1989. godine u SR Njemačkoj.

Otmice sa smrtnim posljedicama: 1) Drago Jelik, 1949. godine iz Italije; 2) Zlatko Milković, 1949. godine u Francuskoj; 3) Zvonimir Kučara, 1963. godine u Francuskoj; 4) Geza Pašti, 1965. godine u Francuskoj; 5) Stjepan Crnogorac, 1972. godine u Austriji. Vijeće je također registriralo trideset pokušaja ubojstva, te tri uspjele i dvije neuspjele otmice hrvatskih političkih emigranata u razdoblju od 1946. do 1990. godine.čkoj;

10) Anđelko Pernar, 1967. godine u SR Njemačkoj; 11) Hrvoje Ursa, 1968. godine u SR Njemačkoj; 12) Đuro Kokić, 1968. godine u SR Njemačkoj; 13) Mile Rukavina, 1968. godine u SR Njemačkoj; 14) Krešimir Tolj, 1968. godine u SR Njemačkoj; 15) Vid Maričić, 1968. godine u SR Njemačkoj; 16) Ante Znaora, 1968. godine u Italiji; 17) Josip Krtalić, 1968. godine u Italiji 18) Nedjeljko Mrkonjić, 1968. godine u Francuskoj 19) Pero Čović, 1968. godine u Australiji

20) Mirko Čurić, 1969. godine u SR Njemačkoj 21) Nahid Kulenović, 1969. godine u SR Njemačkoj 22) Vjekoslav Luburić, 1969. godine u Španjolskoj 23) Mijo Lijić, 1970. godine u Švedskoj 24) Mirko Šimić, 1971. godine u SR Njemačkoj 25) Ivo Bogdan, 1971. godine u Argentini 26) Maksim Krstulović, 1971. godine u Engleskoj 27) Drago Mihalić, 1972. godine u SR Njemačkoj 28) Josip Senić, 1972. godine u SR Njemačkoj; 29) Branko Jelić, 1972. godine u SR Njemačkoj;

30) Stjepan Ševo, 1972. godine u Italiji; 31) Tatjana Ševo, 1972. godine u Italiji; 32) Rosemarie Bahrić, 1972. godine u Italiji; 33) Josip Buljan-Mikulić, 1973. godine u SR Njemačkoj; 34) Mate Jozak, 1974. godine u SR Njemačkoj; 35) Ilija Vučić, 1975. godine u SR Njemačkoj 36); Ivica Miošević, 1975. godine u SR Njemačkoj; 37) Nikola Martinović, 1975. godine u Austriji; 38) Matko Bradarić, 1975. godine u Belgiji; 39) Vinko Eljuga, 1975. godine u Danskoj;

40) Stipe Mikulić, 1975. godine u Švedskoj; 41) Nikola Penava, 1975. godine u SR Njemačkoj; 42) Ivan Tuksor, 1976. godine u Francuskoj; 43) Ivan Vučić, 1977. godine u SR Njemačkoj; 44) Jozo Oreč, 1977. godine u JAR; 45) Bruno Bušić, 1978. godine u Francuskoj; 46) Križan Brkić, 1978. godine u SAD; 47) Marijan Rudele, 1979. godine u SAD; 48) Zvonko Štimac, 1979. godine u SAD; 49) Goran Šećer, 1979. godine u Kanadi;

50) Cvitko Cicvarić, 1979. godine u Kanadi; 51) Nikola Miličević, 1980. godine u SR Njemačkoj; 52) Mirko Deskera, 1980. godine u SR Njemačkoj; 53) Ante Kostić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 54) Mate Kolić, 1981. godine u Francuskoj; 55) Petar Bilandžić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 56) Ivan Jurišić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 57) Mladen Jurišić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 58) Stanko Nižić, 1981. godine u Švicarsko;j 59) Ivo Furlić, 1981. godine u SR Njemačkoj;

60) Đuro Zagajski, 1983. godine u SR Njemačkoj; 61) Franjo Mikulić, 1983. godine u SR Njemačkoj; 62) Milan Župan, 1983. godine u SR Njemačkoj; 63) Stjepan Đureković, 1983. godine u SR Njemačkoj; 64) Slavko Logarić, 1984. godine u SR Njemačkoj; 65) Franjo Mašić, 1986. godine u SAD; 66) Ivan Hlevnjak, 1987. godine u SR Njemačkoj; 67) Damir Đureković, 1987. godine u Kanadi; 68) Ante Đapić, 1989. godine u SR Njemačkoj.

Otmice sa smrtnim posljedicama: 1) Drago Jelik, 1949. godine iz Italije; 2) Zlatko Milković, 1949. godine u Francuskoj; 3) Zvonimir Kučara, 1963. godine u Francuskoj; 4) Geza Pašti, 1965. godine u Francuskoj; 5) Stjepan Crnogorac, 1972. godine u Austriji. Vijeće je također registriralo trideset pokušaja ubojstva, te tri uspjele i dvije neuspjele otmice hrvatskih političkih emigranata u razdoblju od 1946. do 1990. godine.

47 godina od svirepog udbaškog ubojstva obitelji Ševo

 

Tomasović poručio šefu HSS-a Beljaku: ‘Nisam siguran da Ti ne bih opalio šamarčinu da naletim na Tebe!’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Herman Vukušić: Beljak promašio ‘Ceo fudbal’

Objavljeno

na

Objavio

Jutros sam posjetio stranicu FB gradonačelnika Samobora, Krešimira Beljaka, gdje je sinoć objavio fotografije svoje Spomenice Domovinskog rata i Zahvale Grada Samobora kao pripadniku 151. brigade HV-a, a sve u cilju demantiranja “laži” o njegovom ratnom putu i sudjelovanju u ratu.

Moram prvo napomenuti kako su i jedan i drugi dokument hvale vrijedna priznanja, premda je prvi doživio svojevrsnu “inflaciju” u općoj populaciji.

Međutim, inicijativa “Branitelji protiv Beljaka” nije niti pokrenuta kako bi se propitkivao njegov ratni put, već osudile i sankcionirale njegove izjave i govor mržnje, kao i poticanje na međusobnu društvenu netrepeljivost.

Ukoliko se, pak, pod pojmom “laž” Krešimir Beljak referirao na izjavu Tomislava Čalušića “Jabuke” o tome kako je u HOS-u Beljak proveo jednu noć dok ga roditelji nisu (uz prigodne pogrde😊) odveli natrag kući, istu je “demantirao” na krivi način😶

Zašto ne objavi drugo svjedočanstvo nekog svojeg suborca iz HOS-a u svoju korist?

Ukoliko Tomislav ne govori istinu, zašto Beljak to jasno ne kaže već pokazuje dokumente vezane uz popuno drugu postrojbu?

Međutim, puno opasniji od Beljakovih manipulacija i spinova su brojni komentari njegovih istomišljenika koji povodom spomenute Beljakove objave našu lijepu i krvavo stečenu Domovinu nazivaju “Rvatckom”, a sve nas lopovima, ognjištarcima, primitivcima, štakorima i sličnim “epitetima”.

Nadalje, Beljak i dalje dopušta da se na NJEGOVOJ facebook stranici širi teza o premalom broju udbaških ubojstava (“nisu ih sve potamanili”) uz prigodne emotikone smijeha do plača i to sve NAKON što se za tu svoju izjavu javno ispričao😡

Ovo zadnje smatram ili vrhuncem licemjerja i bahatosti ili potpunim ponorom ljudske pameti i morala…

Na koncu, ali nikako i najmanje važno, kaže Beljak za nas koje on i njegove pristaše sustavno vrijeđaju: “Za sada nismo, ali obranit ćemo Hrvatsku od takvih već nakon izbora”.

Ne, Krešo, upravo suprotno.

Mi smo već jednom obranili Hrvatsku od takvih kao što ste vi svi skupa.

I opet ćemo

 

dr. Herman Vukušić poručio Beljaku: U skoro vrijeme može očekivati ‘šačicu pijanaca’ u Samoboru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ivkošić: Škoro ni lijevo ni desno, a može i bez Boga

Objavljeno

na

Objavio

Škoro ni lijevo ni desno, a može i bez Boga Miroslav Škoro nastavlja u svom stilu pjevušeći – ne dirajte mi vlast, jer ja ću je osvojiti.

Prije predsjedničkih izbora već se vidio na Pantovčaku, govorio je da drugi krug i neće biti potreban, a sad je malo manje siguran u trijumf pa kaže: “Dobijemo li 76 mandata, ni o kakvoj suradnji ni sa kim neću razgovarati.”

Naravno, i dalje na svojim širokim plećima želi ponijeti sudbinu naroda i države, a ima i novost koja se Crkvi i mnogim biračima neće svidjeti.

Pozivajući se na “zdrav razum” u kojem “nema ni lijevog ni desnog” pita se zar je “pritom važno idu li neki među nama u crkvu ili ne?” Ali ako je tako desnicu i Boga isključio ili relativizirao kao svjetonazorsku identifikaciju, ostao je jedan apsolut – Miroslav Škoro.

Kako nema dovoljno vremena za stvaranje novog političkog brenda, najbolje je da “ostanemo pokret” koji će na izbore izaći “pod mojim zaštitnim znakom”.

Sretna nam je politička budućnost, dakle, opet zajamčena, i opet ćemo vidjeti kako Škoro, kao i na predsjedničkim izborima, od svoga biračkog naroda dobiva premalo glasova, kako gubi i kako se gubi u poplavi svojih ambicija kao što se gubi izlivena Drava tražeći se po Osijeku dok se ne vrati u svoje prirodno korito, piše Milan Ivkošić/vecernji.hr.

Škoro: Na izbore ćemo izaći kao pokret pod mojim zaštitnim znakom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari