Pratite nas

Komentar

Željko Glasnović: Titojugendi i danas hvale atentatore UDBA-e koji su ubijali i djecu

Objavljeno

na

Društvene mreže postale su sajam taštine za sociopate i moralne nakaze. Titojugendi i danas hvale atentatore UDBA-e koji su ubijali i djecu. Mala Ivanka Milošević je noći s 18. na 19. srpnja 1977 u Chicagu izbodena više od pedeset puta, tijelo je bilo jedva prepoznatljivo od teških rana. A njen očuh Dragiša Kašiković izboden je više od šezdeset puta.

U ovakvim atentatima i masakrima iz zasjede jugozomboidi nalaze inspiraciju za dnevne objave u socijalnim mrežama.

Ako mislite da je to pojedinačan slučaj, čitajte popis samo jednog dijela ubijenih od strane onih koje favoriziraju moralne nakaze poput Beljaka von Pajsera, Stazića i sličnih…

1) Ivo Protulipac, 1946. godine u Italiji; 2) Ilija Abramović, 1948. godine u Austriji; 3) Dinka Domančinović, 1960. godine u Argentini; 4) Mate Miličević, 1966. godine u Kanadi; 5) Marijan Šimundić, 1967. godine u SR Njemačkoj; 6) Jozo Jelić, 1967. godine u SR Njemačkoj; 7) Milo Jelić, 1967. godine u SR Njemačkoj; Petar Tominec, 1967. godine u SR Njemačkoj; 9) Vlado Murat, 1967. godine u SR Njemačkoj; 10) Anđelko Pernar, 1967. godine u SR Njemačkoj;

11) Hrvoje Ursa, 1968. godine u SR Njemačkoj; 12) Đuro Kokić, 1968. godine u SR Njemačkoj; 13) Mile Rukavina, 1968. godine u SR Njemačkoj; 14) Krešimir Tolj, 1968. godine u SR Njemačkoj; 15) Vid Maričić, 1968. godine u SR Njemačkoj; 16) Ante Znaora, 1968. godine u Italiji; 17) Josip Krtalić, 1968. godine u Italiji 18) Nedjeljko Mrkonjić, 1968. godine u Francuskoj 19) Pero Čović, 1968. godine u Australiji

20) Mirko Čurić, 1969. godine u SR Njemačkoj 21) Nahid Kulenović, 1969. godine u SR Njemačkoj 22) Vjekoslav Luburić, 1969. godine u Španjolskoj 23) Mijo Lijić, 1970. godine u Švedskoj 24) Mirko Šimić, 1971. godine u SR Njemačkoj 25) Ivo Bogdan, 1971. godine u Argentini 26) Maksim Krstulović, 1971. godine u Engleskoj 27) Drago Mihalić, 1972. godine u SR Njemačkoj 28) Josip Senić, 1972. godine u SR Njemačkoj; 29) Branko Jelić, 1972. godine u SR Njemačkoj;

30) Stjepan Ševo, 1972. godine u Italiji; 31) Tatjana Ševo, 1972. godine u Italiji; 32) Rosemarie Bahrić, 1972. godine u Italiji; 33) Josip Buljan-Mikulić, 1973. godine u SR Njemačkoj; 34) Mate Jozak, 1974. godine u SR Njemačkoj; 35) Ilija Vučić, 1975. godine u SR Njemačkoj 36); Ivica Miošević, 1975. godine u SR Njemačkoj; 37) Nikola Martinović, 1975. godine u Austriji; 38) Matko Bradarić, 1975. godine u Belgiji; 39) Vinko Eljuga, 1975. godine u Danskoj;

40) Stipe Mikulić, 1975. godine u Švedskoj; 41) Nikola Penava, 1975. godine u SR Njemačkoj; 42) Ivan Tuksor, 1976. godine u Francuskoj; 43) Ivan Vučić, 1977. godine u SR Njemačkoj; 44) Jozo Oreč, 1977. godine u JAR; 45) Bruno Bušić, 1978. godine u Francuskoj; 46) Križan Brkić, 1978. godine u SAD; 47) Marijan Rudele, 1979. godine u SAD; 48) Zvonko Štimac, 1979. godine u SAD; 49) Goran Šećer, 1979. godine u Kanadi;

50) Cvitko Cicvarić, 1979. godine u Kanadi; 51) Nikola Miličević, 1980. godine u SR Njemačkoj; 52) Mirko Deskera, 1980. godine u SR Njemačkoj; 53) Ante Kostić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 54) Mate Kolić, 1981. godine u Francuskoj; 55) Petar Bilandžić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 56) Ivan Jurišić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 57) Mladen Jurišić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 58) Stanko Nižić, 1981. godine u Švicarsko;j 59) Ivo Furlić, 1981. godine u SR Njemačkoj;

60) Đuro Zagajski, 1983. godine u SR Njemačkoj; 61) Franjo Mikulić, 1983. godine u SR Njemačkoj; 62) Milan Župan, 1983. godine u SR Njemačkoj; 63) Stjepan Đureković, 1983. godine u SR Njemačkoj; 64) Slavko Logarić, 1984. godine u SR Njemačkoj; 65) Franjo Mašić, 1986. godine u SAD; 66) Ivan Hlevnjak, 1987. godine u SR Njemačkoj; 67) Damir Đureković, 1987. godine u Kanadi; 68) Ante Đapić, 1989. godine u SR Njemačkoj.

Otmice sa smrtnim posljedicama: 1) Drago Jelik, 1949. godine iz Italije; 2) Zlatko Milković, 1949. godine u Francuskoj; 3) Zvonimir Kučara, 1963. godine u Francuskoj; 4) Geza Pašti, 1965. godine u Francuskoj; 5) Stjepan Crnogorac, 1972. godine u Austriji. Vijeće je također registriralo trideset pokušaja ubojstva, te tri uspjele i dvije neuspjele otmice hrvatskih političkih emigranata u razdoblju od 1946. do 1990. godine.čkoj;

10) Anđelko Pernar, 1967. godine u SR Njemačkoj; 11) Hrvoje Ursa, 1968. godine u SR Njemačkoj; 12) Đuro Kokić, 1968. godine u SR Njemačkoj; 13) Mile Rukavina, 1968. godine u SR Njemačkoj; 14) Krešimir Tolj, 1968. godine u SR Njemačkoj; 15) Vid Maričić, 1968. godine u SR Njemačkoj; 16) Ante Znaora, 1968. godine u Italiji; 17) Josip Krtalić, 1968. godine u Italiji 18) Nedjeljko Mrkonjić, 1968. godine u Francuskoj 19) Pero Čović, 1968. godine u Australiji

20) Mirko Čurić, 1969. godine u SR Njemačkoj 21) Nahid Kulenović, 1969. godine u SR Njemačkoj 22) Vjekoslav Luburić, 1969. godine u Španjolskoj 23) Mijo Lijić, 1970. godine u Švedskoj 24) Mirko Šimić, 1971. godine u SR Njemačkoj 25) Ivo Bogdan, 1971. godine u Argentini 26) Maksim Krstulović, 1971. godine u Engleskoj 27) Drago Mihalić, 1972. godine u SR Njemačkoj 28) Josip Senić, 1972. godine u SR Njemačkoj; 29) Branko Jelić, 1972. godine u SR Njemačkoj;

30) Stjepan Ševo, 1972. godine u Italiji; 31) Tatjana Ševo, 1972. godine u Italiji; 32) Rosemarie Bahrić, 1972. godine u Italiji; 33) Josip Buljan-Mikulić, 1973. godine u SR Njemačkoj; 34) Mate Jozak, 1974. godine u SR Njemačkoj; 35) Ilija Vučić, 1975. godine u SR Njemačkoj 36); Ivica Miošević, 1975. godine u SR Njemačkoj; 37) Nikola Martinović, 1975. godine u Austriji; 38) Matko Bradarić, 1975. godine u Belgiji; 39) Vinko Eljuga, 1975. godine u Danskoj;

40) Stipe Mikulić, 1975. godine u Švedskoj; 41) Nikola Penava, 1975. godine u SR Njemačkoj; 42) Ivan Tuksor, 1976. godine u Francuskoj; 43) Ivan Vučić, 1977. godine u SR Njemačkoj; 44) Jozo Oreč, 1977. godine u JAR; 45) Bruno Bušić, 1978. godine u Francuskoj; 46) Križan Brkić, 1978. godine u SAD; 47) Marijan Rudele, 1979. godine u SAD; 48) Zvonko Štimac, 1979. godine u SAD; 49) Goran Šećer, 1979. godine u Kanadi;

50) Cvitko Cicvarić, 1979. godine u Kanadi; 51) Nikola Miličević, 1980. godine u SR Njemačkoj; 52) Mirko Deskera, 1980. godine u SR Njemačkoj; 53) Ante Kostić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 54) Mate Kolić, 1981. godine u Francuskoj; 55) Petar Bilandžić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 56) Ivan Jurišić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 57) Mladen Jurišić, 1981. godine u SR Njemačkoj; 58) Stanko Nižić, 1981. godine u Švicarsko;j 59) Ivo Furlić, 1981. godine u SR Njemačkoj;

60) Đuro Zagajski, 1983. godine u SR Njemačkoj; 61) Franjo Mikulić, 1983. godine u SR Njemačkoj; 62) Milan Župan, 1983. godine u SR Njemačkoj; 63) Stjepan Đureković, 1983. godine u SR Njemačkoj; 64) Slavko Logarić, 1984. godine u SR Njemačkoj; 65) Franjo Mašić, 1986. godine u SAD; 66) Ivan Hlevnjak, 1987. godine u SR Njemačkoj; 67) Damir Đureković, 1987. godine u Kanadi; 68) Ante Đapić, 1989. godine u SR Njemačkoj.

Otmice sa smrtnim posljedicama: 1) Drago Jelik, 1949. godine iz Italije; 2) Zlatko Milković, 1949. godine u Francuskoj; 3) Zvonimir Kučara, 1963. godine u Francuskoj; 4) Geza Pašti, 1965. godine u Francuskoj; 5) Stjepan Crnogorac, 1972. godine u Austriji. Vijeće je također registriralo trideset pokušaja ubojstva, te tri uspjele i dvije neuspjele otmice hrvatskih političkih emigranata u razdoblju od 1946. do 1990. godine.

47 godina od svirepog udbaškog ubojstva obitelji Ševo

 

Tomasović poručio šefu HSS-a Beljaku: ‘Nisam siguran da Ti ne bih opalio šamarčinu da naletim na Tebe!’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijana Petir je politički kapitalac po mjeri Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

 „Nije hrvatski narod glup da neprestance sluša dijagnoze. Treba mu terapija. Rijetka političarka koja nudi terapiju, a ne govori o dijagnozi je Marijana Petir. Kao hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu iz grupacije Europske pučke stranke dobitnica je EU Oskara u kategoriji poljoprivrede. Tu je napravila niz pomaka za europsku poljoprivredu, a poseban doprinos dala je za hrvatsku poljoprivredu. To se može u nedogled nabrajati“, navodi novinar i hrvatski branitelj Čutura.

 Predizborna kampanja pomalo se zahuktava, slažu se liste, okupljaju stranke, priključuje se neovisne kandidate. Za sada je najzvučnije ime Marijane Petir. „Politički kapitalac“ Marijana Petir potvrdila je i na nedavnim izborima za EU parlament da za tri dana može prikupiti glasače gdje je dobila više od 40 000 glasova i to bez kampanje. U EU parlament su otišli anonimci, s par stotina glasova, a što se danas pokazuje promašenim „niš koristi za Hrvatsku“. Petir se ponovno vratila u politiku s kandidaturom za sljedeće parlamentarne izbore. O politici Marijane Petir te što to znači za hrvatsko selo, prokomentirao  je novinar Vlado Čutura koji se tom problematikom bavi tridesetak godina. „Povratak Marijane Petir u hrvatsku politiku je bogatstvo, bez obzira na kojoj i na čijoj listi se našla“, navodi Čutura.

Nadalje ističe Čutura, to je profil suvremenoga političara s jasnim demokršćanskim načelima, potpuno jasnim za razliku od mnogih koji tu sintagmu uzimaju po potrebi. „Imao sam priliku s njom surađivati, pa se prisjetim dok je bila dožupanica Sisačko-moslavačke županije, pokrenula je više od 11 tisuća gospodarstava u toj županiji. U to vrijeme bio sam urednik glasila ‘Glas sela’. Ta županija je cvjetala u to vrijeme, od vinara, ratara, uzgajivača konja i niz drugih poljoprivrednih aktivnosti.“ Novinar Čutura koji je dragovoljac Domovinskoga rata navodi da se Marijana Petir istodobno borila protiv korupcije i kriminala.

„Tada mi je dala podatke o zloporabi položaja tadašnje županice koje sam osobno nosio u DORH i prijavljivao. Tek je kasnije, političkom voljom, jer se radilo o SDP-eovki, raskrinkan taj kriminal na koji je Marijana Petir godinama upozoravala.“ Čutura ističe da je ispod novinarskoga radara prošlo zalaganje Marijane Petir za hrvatske branitelje, posebno borba protiv tzv. srbijanskoga zakona „mini Hag“.

U to vrijeme svi dragovoljci i oni koji su se borili za Hrvatsku prije njezina priznanja trebali su završiti pred srbijanskim sudovima. Hrvatski narod brzo zaboravlja, na primjer slučaj „Veljka Marića“? Pa njega je Marijana Petir izvukla od mučeničke smrti iz srbijanskoga zatvora. „Zalaganje za pravdu i odgovornost zločinaca za ubijenu djecu u Domovinskom ratu, Marijana Petir je jedina političarka, jedina, koja je ishodila kod Europske komisije da se zločinci moraju kazniti.“

Novinarskim iskustvom Čutura, koji je radio za više od stotinu medija, a još je aktivan u desetak tuzemnih i inozemnih televizijskih, radijskih, pisanih i inih medija promatra prizmu današnje politike. „Danas se ne može ništa pojednostaviti, zapravo političari su često konvertiti, a u Hrvatskoj je oporba uvijek dijagnostičar, bez obzira o kome se radilo. Isključivo su dijagnostičari, ali nema terapije. Nije hrvatski narod glup da neprestance sluša dijagnoze.

Treba mu terapija. Rijetka političarka koja nudi terapiju, a ne govori o dijagnozi je Marijana Petir. Kao hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu iz grupacije Europske pučke stranke dobitnica je EU Oskara u kategoriji poljoprivrede. Tu je napravila niz pomaka za europsku poljoprivredu, a poseban doprinos dala je za hrvatsku poljoprivredu. To se može u nedogled nabrajati.“ Marijana Petir više je puta vodila mlade poljoprivrednike u Europski parlament, razmjenjivali su iskustva s drugim poljoprivrednicima zemalja Europske unije, izborila se za poticaje, za ribare… Istinu valja priznati!“

O demokršćanstvu Marijane Petir, Čutura navodi: „To je osoba koja se ne srami svojih svjetonazora i uvjerenja sam, kao novinar da većina Hrvata dijeli njezino mišljenje i stavove. Hrabrost i jasni stavovi te žene, od neradne nedjelje, čuvanje okoliša, radničkih prava, zatim prava hrvatskih branitelja – potpuno su jasni. Jasni demokršćanski stavovi.“ Novinar Čutura navodi i organiziranje simpozija o bl. Alojziju Stepincu u EU parlamentu. „Mrijana Petir je organizirala izložbu i simpozij o bl. Alojziju Stepincu u EU parlamentu. Zanimljivo je da su došli na simpozij zastupnici pojedinih država, pa i potpredsjednica EU parlamenta, a hrvatski SDP-ovci nisu se pojavili. Tu je suvišan svaki komentar. Ako netko bojkotira hrvatsko, postavlja se pitanje – koga zastupa?“ Nebitna je platforma, važan je sadržaj!

Božidar Bebek

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Izbori: Domoljubna sujeta i razmažena derišta dovode SDP na vlast

Objavljeno

na

Objavio

Mjesec dana je do izbora u R. Hrvatskoj. Te izbore će, po mojoj skromnoj procjeni, odlučiti nitko drugi nego kalkulator. Na što mislim.

Naime, sustav zbrajanja mandata ide po D’Hondtovoj metodi. Ta metoda favorizira onoga tko će biti prvi u svakoj od 11 izbornih jedinica. Tako neka stranka može dobiti npr. 28% glasova, druga nakon nje 25%, treća 18% itd. U takvome stanju ovaj prvi ima velike šanse da mu se pribroji mandat više od onih glasova koji ne prijeđu izborni prag. Budući da je jasno kako su se na strani onih koji se drže strankama desnoga centra i koje govore da promiču konzervativne i domoljubne vrijednosti formirala tri bloka (HDZ, Domovinski pokret i Most) jasno je da će tu glasači sličnih orijentacija biti podijeljeni.

Usto na lijevo-liberalnoj strani ne postoji jaka konkurencija slijednicima komunističke partije SDP-u. U tom stanju oni će, bez obzira što imaju najgori kadar i loše kandidate i nedorasla predsjednika, ni krivi ni dužni, a najmanje zaslužni, doći u poziciju relativnoga pobjednika. Matematika je jasna. Kad se bude prikazivala karta Hrvatske u izbornoj noći ona će se crveniti premda će SDP možda dobiti u prosjeku 25% glasova. U takvome stanju mogu čak računati na oko 60 mandata. Skupa tri bloka desnoga centra mogu dobiti oko 43% glasova, što je za 18 postotaka više od rezultata SDP-a, ali se karta Hrvatske neće pretvoriti u plavu boju ili žutu boju.

Na ovim izborima, što je jako dobro, u sva tri bloka desnoga centra ima sjajnih imena i kandidata. U Most su ušli novi ljudi s intelektualnom i vjerskom dimenzijom, u Domovinskom pokretu Miroslava Škore imamo niz izvrsnih kandidata koji istinski promiču domoljublje i konzervativne vrijednosti, unutar HDZ-a koji je morao proći razne faze čišćenja također postoji dobar broj kandidata koji bi dobro promicali vrijednosti desnoga centra.

Stoga, ako se ne želi ući u kuknjavu dan nakon izbora, bilo bi razborito stati na loptu. Bilo bi uputno da se domoljubna tri bloka međusobno ne optužuju i napadaju. Time se u biti vodi besplatnu kapanju za SDP. Iznosite programe, govorite što možete bolje, poštenije, pravednije učiniti za našu Domovinu.

Promičite vrednote kršćanstva, domoljublja i kulturu života. U borbi za saborsku poziciju treba prestati i stati s blaćenjem jednih prema drugima. Ta gesta već bi bio znak vašega budućega rada. Nastojati Hrvatsku odvesti ondje gdje ona pripada i isticati domoljublje, a klevetama jednih prema drugima dovesti nesposobni SDP na vlast je znak političke sljepoće i plitkoga shvaćanja stvarnosti.

Umjesto tih prepucavanja neka domoljubno političko krilo uzme kalkulator u ruke i neka se zbroje. Matematika je jasna i neumoljiva. Matematika je po sustavu D’Hondta čak i nepravedna. No, dok se igra po tim pravilima njih se treba držati i na njih računati. Svima je jasno da ni jedna opcija neće sama moći sastaviti vlast. Najizglednija je opcija da će vlast moći sastaviti trojac (Domovinski pokret, Most i HDZ). Tu, po meni, nema vremena za sujetu, romantiku i glumu razmaženoga derišta.

Ako je politika borba za vlast, a to po svom habitusu ona jest, onda se u tom stanju mora misliti na ono što će biti nakon izbora. Nije dobro popljuvati buduću nevjestu (snahu) i onda s njom nastaviti živjeti pod istim krovom. Kršćanski nije uputno konkurenta blatiti kako bi se izišlo iz blata. Stoga, apeliram, da nam se ne bi ponovio sindrom Milanović, kalkulator u ruke, a taštinu ostavite po strani u ime općega dobra naše drage Domovine i njezinih divnih ljudi. Kao hrvatski državljanin pozivam da iziđete na izbore. Nemojte ostati u kući. Kao svećenik-pastir pozivam vjernike da iziđete na izbore jer je i to način, uz Božju pomoć, stvaramo bolji svijet.

dr. fra Mario Knezović, fratar.net

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari