Pratite nas

Željko Komšić komentira dogovor Tihić – Čović

Objavljeno

na

Predsjedavajući Predsjedništva BiH, lider Demokratske fronte Željko Komšić ocijenio je danas u izjavi Feni da je predsjednik SDA Sulejman Tihić, dogovarajući s liderom HDZBiH Draganom Čovićem model rješenja presude Europskog suda za ljudska prava “Sejdić-Finci”, “ishitreno ocijenio da je došao trenutak da se lagano i bez većih problema krene u legalizaciju koncepta trećeg entiteta i da je ovo pravi trenutak da se napravi prvi korak”.

– Ljudi su svakako zasićeni, umorni od političara i njihovih priča, svađa, upozorenja međunarodne zajednice da BiH ne napreduje, popis postaje najvažnije pitanje etničke politike u BiH (iako je zapravo riječ o statističkoj aktivnosti), Zlatko Lagumdžija je izgubio podršku Čovića, a gubi podršku i Fahrudina Radončića, a sve to čini idealnu priliku da se Tihić, poput Dodika, nametne kao dugoročni „strateški“ partner Čovića – smatra Komšić.

Osim toga, predsjedavajući Predsjedništva smatra da je Tihiću ovo prilika da se ponovo i strancima predstavi kao „stabilizirajući, konstruktivni političar“ koji je sposoban postići dogovor.

– Kakav je to dogovor i što on znači za zemlju i nije baš važno, niti strance to uopće zanima. Vjerujem da je mnogo ljudi neugodno iznenađeno ovim Tihićevim potezom jer se on ipak predstavljao drugačijim. Čović tu nije bio nepoznanica, on je otvoreno govorio što hoće i on to ne krije. Čović je samo tražio partnera među bošnjačkim strankama i političarima koji će mu otvoriti put ka trećem entitetu kao „konačnom“ modelu ustroja BiH koji, po Čoviću, garantira istinsku ravnopravnost Hrvata u BiH. Lagumdžija mu je tu bio spreman puno dati i davao mu je, ali ne ovoliko kao Tihić. U tom smislu i Lagumdžijina reakcija na ovaj sporazum se može tumačiti jedino kao reakcija čovjeka koji “ispada iz igre“ – navodi Komšić.

Što god da bude s ovim sporazumom, kaže predsjedavajući, bilo da propadne bilo da se realizira, Tihić se ponovo “ustoličio kao pouzdan strateški partner Čoviću”.

– Međutim, Tihić ne bio ono što jest da u sporazumu nije predvidio i rezervnu mogućnost da, ako zatreba – a zatrebat će nekada sigurno, opet prevari Čovića. Jer ako pažljivo pogledate sporazum, Tihić jest pristao na teritorijalizaciju etničkog izjašnjavanja za člana Predsjedništva ali je etničkim sastavom te dvije izborne jedinice ostavio mogućnost da Bošnjak bude izabran iz izborne jedinice u kojoj su Hrvati većina. Ta mogućnost manipulacije je vjerovano razlog zbog kojeg Čović još nije definitivno pristao na ovaj sporazum. Čović nema dilema i tajni, on hoće treći entitet, Tihić mu je to spreman dati i ovim čini prvi korak. U svemu ovome, Tihića je samo strah da ne bude okarakteriziran kao novi Abdić i zato on ovo predstavlja kao jedino moguće rješenje, čak pravedno rješenje. Ne zaboravimo, tekst sporazuma u medije je pustio sam Tihić – da ispipa reakcije, a istovremeno nije objavio što je s Čovićem dogovarao o Mostaru. Jer i o tome se pričalo.
A presuda “Sejdić-Finci” i priča o ravnopravnosti Bosanaca i Hercegovaca kao pojedinaca – koga to zanima? Ne zanima ni domaće „faktore“ a strane još manje – navodi Komšić.

Kada su u pitanju predstojeći razgovori na visokom nivou 1. listopada u Briselu, Komšić kaže da bez obzira na to što se tamo dogodi i bez obzira na to kako to da bude okarakterizirano, “nama u BiH mora biti jasno da ćemo mi u EU, najranije ući onda kada i Srbija”.

– Prije toga nećemo, ali nakon toga možemo – to jedino ovisi o nama. Osim toga, u narednih najmanje desetak godina, sigurno nema ulaska u EU, nikome – ocijenio je.

Kazao je i da nedavno glasanje u Europskom parlamentu neće ugroziti bezvizni režim za građane BiH.

– Riječ je samo o usvajanju potrebne legislative da zemlje Šengena mogu brzo reagirati u slučaju povećanog priliva azilanata – kazao je Feni predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Fena

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Macronova popularnost pala deset posto u dva mjeseca

Objavljeno

na

Objavio

Popularnost francuskog predsjednika Emmanuela Macrona pala je u protekla dva mjeseca deset posto povećavajući probleme s kojima je njegova vlada suočena nakon odlaska popularnih ministara i nedavnog skandala vezanog uz njegova tjelohranitelja.

Prema rezultatima ankete Ifopa koju je objavio Le Journal du Dimanche samo 29 posto ispitanika u rujnu je bilo zadovoljno njegovim radom, u usporedbi s 34 posto u kolovozu i 39 posto u srpnju.

Macronova popularnost niska je po većini anketa.

Bivši je investicijski bankar pobijedio na izborima 2017. sa 66,1 posto glasova na reformskom programu modernizacije Francuske no mnogi birači od konzervativnih umirovljenika do radnika s niskim prihodima prigovaraju njegovoj politici koja uglavnom pogoduje tvrtkama i bogatima.

Predsjednik je prošloga tjedna kritiziran u javnosti kad je nezaposlenom radniku rekao da bi mogao lako dobiti posao kad bi se potrudio.

Macron je početkom mjeseca doživio neugodno iznenađenje kad je ostavku podnio njegov popularni ministar okoliša Nicolas Hulot, a prije toga jedan od njegovih najbližih saveznika ministar unutarnjih poslova Gerard Collomb najavio je kandidaturu za gradonačelnika Lyona 2020.

(Hina)

 

Marine Le Pen kritizira ‘ludi imigracijsku politiku’ EU-a koju poslušno provodi predsjednik Emmanuel Macron

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Je li istina da je Luka Modrić najveći kriminalac, a da ministar Davor Božinović nema pojma što je to KOS?

Objavljeno

na

Objavio

Ja se ozbiljno bojim da sam populist. Propitujem se svaki dan. I što se više propitujem, na površinu izlazi sve više populističkih simptoma. Evo, ja uopće ne vjerujem da su Luka Modrić i Dejan Lovren najveći, najopasniji i za stabilnost hrvatske države najpogubniji kriminalci. Toliko pogubni da su institucije sustava odlučile baš na njima sankcionirati krivokletstvo pred hrvatskim sudovima.

Kravica bu naša

Raspitala sam se među svojim prijateljima odvjetnicima, i nitko se ne sjeća da je ikada ona prevažna institucija zvana DORH pokrenula protiv ikoga kazneni postupak zbog lažnog svjedočenja. Štoviše, u sjevernim krajevima naše domovine kao nematerijalna kulturna baština uvriježila se uzrečica: “Ak je do svedoka, kravica bu naša”, a diljem domovine cvjeta sudska praksa u skladu s njome.

Uostalom, jedan od bivših hrvatskih predsjednika, Stipe Mesić, kao tajni je svjedok, zapleten u vlastite međusobno proturječne izjave u sudnici Haaškog suda, na optužbu predsjedavajućeg suca da laže, lakonski odgovorio: “Samo moja žena vjeruje da ja uvijek govorim istinu.”

Ako pak treba tražiti prvaka zaborava i trajne sinkope pred istražiteljima i sudovima, kako hrvatskim tako i haaškim, onda bi to vjerojatno bio Ivan Jarnjak. Ne sjeća se gotovo ničega ni iz ratnog ni iz mirnodopskog vremena ili se pogrešno sjeća. Pa se institucija za obranu hrvatske pravne države (DORH) ni u slučaju gospodina Jarnjaka, ni u slučajevima mnogih sličnih svjedoka nije osjetila dužnom opaliti mu optužnicu za krivokletstvo: jer je uvrijedio suca, unatoč zakletvi da će govoriti istinu, cijelu istinu i ništa osim istine.

Institucija zvana DORH procijenila je da I. Jarnjak, koji je ovdje samo simbol sinkope i zaborava u mnogih zaštićenih vrsta u hrvatskoj pravosudnoj praksi, nije uvrijedio suca. Da smije sve zaboraviti ili se krivo sjećati. Ali Luka Modrić i Dejan Lovren su prema DORH-u bili dužni sjetiti se kojeg su dana prije sedam-osam godina potpisali anekse svojih ugovora.

I time što se nisu točno sjetili toliko su uvrijedili časnog hrvatskog suca da je DORH odmah odlučio učiniti presedan u hrvatskom pravosuđu, zaštititi i suca i temelje države od takve uvrede i puknuo im optužnicu. Sad će im morati dokazivati da su s umišljajem vrijeđali časnog suca.

I sad se u meni budi taj populistički poriv. Počinjem sumnjati u institucije. U takav DORH i u njegovu zaštitu hrvatske pravne države. Čak duboko sumnjati. Prije bih povjerovala da Dražen Jelenić (novi državni odvjetnik, za one koji ga još nisu upamtili) igra nogomet bolje od Luke Modrića, a u svlačionici pjeva “Čavoglave” glasnije od Dejana Lovrena, nego da DORH kao institucija zaštite ustavno-pravnog temelja države nije dosad bila u stanju istražiti baš niti jednu ratnu operaciju JNA i njezine obavještajne službe u osvajačkom ratu protiv Hrvatske.

I da DORH ne zna da preko ratnih operacija mogu najjednostavnije doći do zapovjednog vrha JNA i strukture KOS-a, koja je poveznica između JNA i srpskih paravojnih postrojbi, uobičajenih počinitelja zločina. Pa o tome ih je barem javno godinama poučavao Sava Štrbac, riječju i djelom. Pa tako su radili s hrvatskim zapovjednicima. Da, ja vjerujem da je to nečinjenje smišljena namjera institucija. I to me još dublje gura u populizam.

Prije bih povjerovala da ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u slobodno vrijeme pleše balet bolje nego Rudolf Nurejev nego da ne zna što je to KOS, da ne zna kako hrvatske institucije ponavljaju obrazac beogradskog suda za ratne zločine kada nam kao velika postignuća u istraživanju ratnih zločina servira dva pokojna i tri nedostupna četnika. I dakako – statistiku.

Bitno je tko broji

A baš kao i beogradski sud, tako i hrvatske institucije zaobilaze strukturu JNA i KOS-a kao glavnog organizatora etničkog čišćenja i zločina nad ratnim zarobljenicima. Ne vjerujem da to čine iz neznanja. Moje nepovjerenje u institucije raste kada vidim kako su brze kada treba zateći u nedjelu i kazniti cvjećarku ili pekaricu za prijestup od dvadesetak kuna. A možda i nekoliko puta po dvadesetak kuna!

Ili kada vidim kako inspektori kao organi institucija po otočnim konobama pedantno kontroliraju je li kirnja u južnom Jadranu već iz mora izvučena s pripadajućim očevidnikom, da odmah znade odgovoriti gdje, kada, kako i tko ju je ulovio. Ili je možebitno zaboravila ponijeti očevidnik, pa onda za to treba kazniti vlasnika konobe s nekoliko desetaka tisuća kuna. A istodobno se milijarde prelijevaju i redistribuiraju u “uljanike”, “3. majeve” i druge ponose hrvatske dogovorne, klijentelističke ekonomije. Bez očevidnika, bez interesa institucija i, dakako, bez kazne.

To nepovjerenje u institucije gura me u populizam. I da, vjerujem da jedino promjena političkog sustava, počevši s izbornim sustavom, može donijeti promjenu u hrvatske institucije. I ne vjerujem u brojenje glasova referendumske inicijative za promjenu izbornog sustava koje organizira Bracanin Veli, preko poduzeća koje je stvorio Bracanin Mali (Apis), kako bi ostvario stari revolucionarni ideal: “Nije važno tko glasa, nego tko broji.”

Ali nisam sigurna koliko je već sad opasno priznati populizam. U ime progresivnosti može se djelovati kao i u ime naroda. Ta znanja i iskustva kod naših progresivaca nisu upitna.

Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari