Pratite nas

Satira

Željko Komšić se odazvao na poziv Ivana Pernara i njegove cure

Objavljeno

na

Arhivska fotografija iz vremena Ive Josipovića

Prema visokom izvoru iz Živog zida, Željko Komšić odazvao se službenom pozivu Ivana Pernara i njegove cure (koja je zamolila da ostane anonimna) i doputovao u Zagreb specijalnim kombijem s pogonom na sva četiri kotača (dizelaš – polovni, ratni plijen Armije BiH).

Visoki gost će s domaćinima obaviti službene razgovore na temu “klimatske promjene na Jadranu u svijetlu narušavanja eko-sustava kao moguće posljedice koja će nastati gradnjom Pelješkog mosta”, a bit će elaborirana i druga isto tako važna pitanja (kao što su: sadnja marelica na pjeskovitom tlu, prirast kod uškopljenih tovljenika u odnosu na neuškopljene, kalemljenje izbornih rezultata u sušnom razdoblju, kako je biti svačiji i ničiji u visokoj politici itd.)

Mada je lokacija susreta zasad tajna, doznajemo da je jedna od mogućih poznati zagrebački restoran “Okrugljak” – preciznije, treći separe desno od ulaza u glavnu salu, ali iz sigurnosnih razloga, moguće je da se ista izmijeni.

Kao vjerojatne alternative navode se jedna birtija u Svetom Ivanu Zelini, buregdžinica u Velikoj Gorici ili restoran “Kebab” u jednom (manjem) mjestu također u Zagrebačkoj županiji. Budući da su obojica (i Komšić i Pernar) socijalno jako osjetljivi, nije isključeno da svrate na hamburger negdje na relaciji Zagreb – Samobor, gdje će se sresti s Krešom Beljakom – prema kojemu Komšić gaji izuzetne simpatije, a u tom slučaju iznos koji je bio predviđen za trošak večere, uplatit će na račun zoološkog vrta u Zagrebu (gdje sva trojica imaju bliske rođake).

S novim vijestima javit ćemo se čim doznamo bilo što konkretno.

Za hrvatske medije izvješćuje: AL LAŽIRA

Napomena: Tekst je satiričnog karaktera

Komšić u ‘službenom posjetu’ Zagrebu, ne zna se kod koga

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Da je Jozo Radoš ministar obrane, nikakvih problema ne bi bilo!

Objavljeno

na

Objavio

Najmanje košta vojska koje nema. Ne vjerujete? Pitajte europarlamentarca Jozu Radoša (Tetkicu). On je to otkrio davnih dana, prije nekih 16-17 godina. Da je ost’o na poziciji na kojoj je bio, izdaci za obranu države bili bi okruglo nula kuna. Zero. I mi do sad ne bi imali ni državu, pa bi nam ne samo vojni, nego i državni troškovi bili nula kuna!

Zamislite koja ušteda! Jozo (Tetkica), taj lucidni stvor s bebi facom i mekog profinjenog glasa (nešto između soprana i alta), kao ministar obrane zaključio je svojedobno da se mi u slučaju da nas napadne “neka modernija opremljenija vojska nismo u stanju sami obraniti”.

Pa kad je već tako, čemu se truditi? Idemo, ključ u bravu, sve rasprodamo, podijelimo novce i kud koji mili moji! Naša država vrijedi brat-bratu toliko da bi svakomu od nas (ako bi raspodjela bila koliko-toliko pravedna), na račun leglo toliko da bi mogao (s potomcima prvog i drugog koljena) komotno otputovati na neku od željenih destinacija (Sejšele, Karibe, Novi Zeland, Maltu, Ognjenu Zemlju – ili gdje je komu već volja) i ostatak života provesti u luksuzu i uživanciji.

Da smo poslušali Jozu Radoša (Tetkicu), dakle, ne bi se zamarali glupostima kao što je nabava ratnih zrakoplova i mjesecima spletkarili i sukobljavali se oko toga hoćemo li ili nećemo kupiti izraelske “stare kante” (F-16 Barak)! Mi bi, dragi moji Hrvati i svi drugi građani Republike Hrvatske, koje god nacije, rase, boje kože, vjere ili seksualnog opredjeljenja bili (to se nikad ne smije zaboraviti spomenuti – da nas ne bi proglasili “etnocentristima” ili “ustašama”, “homofobima” – daleko bilo!), tu lovu mogli upotrijebiti za opći prosperitet, primjerice:

– financiranje specijalnih programa za osvješćivanje javnosti vezano za pozitivnu ulogu LGBTIQ osoba u društvenom životu;

– stimuliranje nakladništva pornografskih i pedofilskih sadržaja kojih je premalo u javnom prostoru i još manje u školskim lektirama i kurikulima;

– Vezano za prethodne točke moglo bi se stimulirati male obrtničke djelatnosti s naglaskom na one koje proizvode seksualna pomagala (za koje bi zakonom bile stvorene posebne pogodnosti);

– Dio bi se mogao uložiti i u suzbijanje negativnog utjecaja katolibana (koji uporno guraju svoju konzervativnu revoluciju i vraćaju nas u mračni srednji vijek trabunjajući o nekim “obiteljskim vrijednostima”, o “muškom” i “ženskom” spolu i rodu – koji su tobože prirodna datost (!?), hodaju Zagrebom i bore se za život (!?) umjesto da njeguju kulturu smrti, postižu čak uspjehe na svjetskom nogometnom prvenstvu samo zato da bi ih se moglo okupiti 500-600 tisuća i izvršiti državni udar (!?), organiziraju molitve pred bolnicama da nam žene ne mogu na miru odlaziti na pobačaj (!?), traže preferencijalno glasovanje – kako bi se u Sabor ulazilo prema broju dobivenih glasova (!?), hoće odbaciti Istanbulsku konvenciju i Marakešku deklaraciju, šire lažne tvrdnje po kojima djeca nastaju seksualnim odnosom između muškarca i žene itd., itd.).

Uglavnom, postoji tisuću i jedan pametniji način da se ta silna lova utroši. Umjesto za militarizaciju – za seksualizaciju društva, umjesto spremanja za rat – vođenje ljubavi (u svim oblicima, na sve načine i u svim kombinacijama – pojedinačno i grupno – osim odnosa žensko-muško, jer to je pase, demode, zaostalo, primitivno, ognjištarski, bilo i prošlo).

Liberalizacija prije i iznad svega. Tko koga gdje i kad uhvati. Nema prirodnijeg ambijenta od čopora.

Čemu nam treba sad u XXI stoljeću, u vrijeme ove stabilnosti, kad je oko nas mir blaženi i nema nikakve (ama baš ni najmanje) opasnosti po našu zemlju, militarizirati državu!? Na čelo resora obrane dovesti Krstičevića – koji zna samo za rat i ništa drugo!? Tko to još pametan radi!? Pa čak i da bude nešto (pukim slučajem padne nekomu na pamet da nas okupira – onako, čisto hipotetički), uvijek možemo podići narodni ustanak, je l’ tako? Kao 1991. godine. Uvijek će se naći 200, 300 ili 500 tisuća budala kojima je do rata, pa neka se oni nose s onom drugom stranom, mi ostali dim, kud tko stigne, širom zemljine kugle (ili se sakrijemo negdje u podrume dok sve ne prođe i čekamo rasplet – a naša strana je, naravno, ona koja pobjedi).

Fata me nostalgija. Ne za jugovinom i komunizmom, ne daj Bože, dotle još nisam dogur’o, al’ onako iskreno, za Jozom i njegovim ministrovanjem. Jozom, da…Jozom Radošem (Tetkicom).

Za one neupućene (ili mlađe od 40 godina), to je naš europarlamentarac, domovine sin, koji se danas tamo u Bruxellesu (pa i šire) bori za nas i nogama i rukama. To što o njemu rijetko kad čujemo, znak je da je čovjek prezauzet. Vele ove njegove kolege (hrvatski europarlamentarci) da dela k’o crv u kamenu (slično kao Bandić, samo na drugom kraju EU). Ubi se od posla!

A im’o je trnovit put, političku karijeru posutu (lomljenim) staklom, što jes’, jes’! U 28 godina političkog i javnog angažmana, proš’o naš Jole metamorfozu kakvu ni najveći i najsposobniji kameleoni u Majci Prirodi nisu u stanju. Koliko je samo u to energije trebalo uložiti!

Najprije Jole Tetkica (ovo “Tetkica” je iz čiste simpatije, zato što ima onako profinjeno držanje, pa uredan, očešljan, manikiran, pedikiran, ušminkan decentno i uredno obučen, pedantno podšišan, svaka dama s estrade bi mu mogla pozavidjeti – k’o curica!) bio u HSLS-u s Budišom i Gotovcem. Nakon što su se ta dvojica (po starom dobrom hrvatskom običaju) dohvatili za gušu i pocijepali ionako nejaku strančicu koja se na kraju pretvorila u prirepak Račanovog SDP-a, Jole Tetkica ostaje u onom pro-režimskom dijelu bivšeg HSLS-a i podupire SDP i Račana, te uskoro formira LIBRU (kojom predsjedava). Bio je to očiti dokaz da se iz jednog velikog ništa može stvoriti još veće ništa. No, Jole, snalažljiv i promućuran (kako to inače liberali znaju biti), nakon par godina batrganja i glavinjanja političkom scenom, svoju marginalnu grupaciju (snage cca 0,00000001%), fuzionira sa “strankom 1%” (kojom upravlja Vesna Pusić nacionale) i eto ti “nove snage” pod nazivom HNS – LD (Hrvatska narodna stranka – Liberalni demokrati). Bješe to, čini mi se, negdje 2005. godine. Nije šala, kad sastaviš liberalizam i demokraciju, pa još narod tu, kud ćeš bolje, Hrvati se na to lijepe k’o muhe (doduše, samo oni odabrani koji znaju u čemu je fora – ali to je obično sudbina pravih, modernih, naprednih i originalnih platformi u jednom zaostalom, ruralno-ognjištarsko-talibanskom društvu).

U ovoj posljednjoj preraspodjeli moći u stranci HNS-LD,  kad su “gospođa 1%” Vesna (Pusić) nacionale i Anka Mrak-Taritaš na jednoj strani i beskralježnjak Ivan Vrdoljak na drugoj ukrstili koplja pa ionako marginalnu i smiješnu strančicu pocijepali nadvoje, Jole se priklonio struji A. Mrak-Taritaš i ponovno, po tko zna koji put promijenio stranačke boje.

Sad je zastupnik GLAS-a (Građanskog liberalnog saveza) u EU parlamentu, nije šala, 20-30 tisuća eura mjesečno se nabere, tu i tamo još ponešto kapne sa strane i milina. Tko te pita što je bilo prije 5,6, 10, 15 ili 20 godina i koliko si puta ćurak okrenuo naopako? Promijenio Jole nekoliko ideologija i stranaka, a da maknuo nije iz Sabora (osim kad su ga gurnuli u parlament EU da se o njega ne spotiču ovdje u Zagrebu).

Važno je da si “liberal” i “demokrat”, sve su ostalo finese, je l’ tako – jeste!

Nije da se Jole baš laktario, ali znao se nekako uvijek za sebe pobrinuti, održati iznad vode, nalik onom skakaču što se zatekne na zaleđenoj rijeci pa đipa s jedne ledene sante na drugu…taman misliš, gotovo je, sad’ će pod led, nema kud…al’ eto ti njega na sljedećoj ploči. Posrće, kliže, mlatara rukama i nogama, pravi piruete, ali drži se iznad površine. I ne izlazi iz parlamenta (bilo hrvatskog ili EU, svejedno).

Bio čak i ministar (od 2000. do 2002.), vjerovali ili ne (ovo vrijedi samo za one mlađe, mi stariji se sjećamo te slavne epizode). I to ne običan, nego ministar obrane! Tko god je do tada živio u zabludi da jedan lik poput Joze Tetkice (ženskastih manira, nježnog izgleda i bebaste face, pa još liberal i zagovaratelj slobodne ljubavi) nije u stanju upravljati resorom obrane, bogme se grdno prevario!

Sve ih je Jole demantirao i dotjerao pred zid svojim genijalnim rješenjima od kojih je najoriginalnije ono da vojska najmanje troši onda kad je nema. Tko bi se toga sjetio!?

Dakle, naš tadašnji ministar obrane Jole (Tetkica), poslije dvogodišnjeg intenzivnog (danonoćnog) razmišljanja (uz nešto malo sna i pokoji obrok – tek toliko da se preživi), došao je do fenomenalnog otkrića s kojim je bez ikakve zadrške upoznao javnost:

Naša Hrvatska vojska je prevelika, previše nas košta, a k tomu je zastarjela (pogotovu tehnički), dok su vojnici prestari. Iz svega toga proizlazi (veli dalje naš ministar obrambeni), da mi tu svoju vojsku moramo smanjiti, odnosno, riješiti se (za početak) “viška” od 13.500 vojnih osoba (uglavnom iz administracije) – koje će se zbrinuti izvan sustava (kako i gdje ne zna se).

Ali, nije to sve! Sad dolazi ono najvažnije – po čemu je Jole (Tetkica) ostao upamćen među svim ministrima obrane od 1918. godine nadalje. Tako mala vojska (koju ćemo nakon provedene reforme što ju je on zamislio imati), “u slučaju napada modernije i opremljenije vojne sile – ne može se sama braniti.”

Da. Eto, to bi ukratko bila ta strategija koju je Jole (Tetkica) zamislio. Sulkus svega je da smo osuđeni na poraz u slučaju rata s bilo kojom “modernijom i opremljenijom vojnom silom”.

E, sad, pitam se ja, tko i kako može objasniti da smo se samo nekih 7-8 godina prije nego je naš ministar otkrio naciji ova svoja epohalna promišljanja, izborili za neovisnost i slobodu i porazili četvrtu vojnu silu u Europi, a bili smo neusporedivo slabije tehnički opremljeni, s višestruko manjim resursima, pa i brojčano u potpuno podređenom položaju? Da nismo mi to ipak samo sanjali? Jer, ako se Jole (Tetkica) ne sjeća, mora da se nije ni dogodilo.

Naravno, javili su se odmah nakon toga ovi glupani iz MORH-a (koji pojma nemaju) i svoga šefa “poklopili” tvrdnjama kako su njihovi stručnjaci (ustvari Jozini stručnjaci – jer on im je bio šef) utrošili cijelu godinu na pripremu zakona, strategije i preustroja vojske. I vele oni (stručnjaci) kako je to “bačeno u vjetar”.

Ama, kakve veze to ima s Jozom – pitam se ja?! Što nisu pravili strategiju prema njegovim smjernicama i zamislima!?

I nije im vrag dao mira, dok nisu potjerali Jozu (Tetkicu) s pozicije i doveli Željkicu Antunović! Doduše, i Željkica je bila pravi fajter. I danas se sjećam onog njezinog leta u nebeske visine. Bez ikakve dvojbe, hrabro i bez ustezanja uvalila se u MIG-21, kako bi dokazala da je naše zrakoplovstvo spremno za sve izazove i da stroj neće tresnuti odozgo (usprkos svim zlogukim prorocima koji su to priželjkivali). Kad je naša heroina Željkica, onako decentno našminkana, svoje inače ozbiljno lice razvukla u blaženi osmijeh (nakon prizemljenja), svima nam je laknulo! Podsjetila nas je neku večer i sama u “Otvorenom” na tu svoju slavnu epizodu i dala svoj doprinos u nagađanjima na temu “zašto je propao posao s Izraelcima” vezano za nabavu F-16 Barak. Čak su i Denisa Kuljiša doveli u emisiju, a gdje je Jozo, Jozo Radoš (Tetkica)? Zar se nije trebalo i s njime posavjetovati i poslušati glas jednog kompetentnog stručnjaka koji je svojedobno u resor obrane planirao uvesti do tada nepoznate inovacije, kao nitko i nikad prije i poslije njega!?

Sramota!

Zlatko Pinter

Tekst je satiričnog karaktera

 

Krstičević: Očito sam mnogima trn u oku, vjerojatno zato što jačam Hrvatsku vojsku i to na jedan pravi način

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Što je toliko magično u rijeci Savi?

Objavljeno

na

Objavio

Meni logika “ljevičara” u Hrvatskoj definitivno nije jasna, pa bih molio da mi to netko pojasni. Isto tako, nisu mi jasne magične moći rijeke Save. Imate narod koji se zove Srbi. Tih Srba ima u Hrvatskoj BiH i Srbiji (ima ih i drugdje ali oni za moje nerazumjevanje “ljevičara” u Hrvatskoj nisu bitni).

Pa su tako Srbi u Hrvatskoj tretirani kao suho zlato, “dragocjena nacionalna manjina koja je bogatstvo a ne teret”, prema njima treba vršiti, kaže Vesna Pusić “pozitivnu diskriminaciju” (čitaj: dati im veća prava nego ostalima/ staviti ih u privilegirani položaj). Nekakvo balavo mule vrlo malog ili nimalog mozga objavi neku fotomontažu na facebooku, Srbi u Hrvatskoj se osjete ugroženima (gdje li sam ovo već čuo), to se hapsi, to se stavljaju lisice na ruke, to se promptno na sud gonja. Ne diraj se u suho zlato, najvrjedniju nacionalnu manjinu, njih možeš samo pozitivno, ne i negativno diskriminirati. Par dana kasnije glasilo Srba u Hrvatskoj objavi sličnu, u suštini istu ne fotomontažu već karikaturu, i sad odjednom držanje odrubljene glave i nije toliko strašno. A balavo mule se seciralo sve dotle da se analizirao zašto pojam ´srbići´ stoji u polunavodnicima uz pobjedonosni zaključak kako polunavodnici znače da on nije iskren kad kaže da ima prijatelja Srba. Ukratko, “ljevičari” u Hrvatskoj drže Srbe u Hrvatskoj na panteonu nedodirljivosti.

Međutim, čim se prijeđe rijeka Sava, taj isti narod, koji se zove Srbi, odjednom postaju lučonoše lucifera, genocidni, najgori, prema njima je poželjna isključivo negativna diskriminacija i to od istih onih koji prema tim istim Srbima, samo s ove strane Save zagovaraju isključivo pozitivnu diskriminaciju.

Što je toliko magično u toj rijeci Savi?

Na pamet mi pada samo jedna misao: njihov najdraži bravar davno je rekao: “Prije će Sava poteći uzvodno nego što će Hrvati imati svoju državu, vojsku i valutu.” I ja sad gledam, ja sam iz Zadra. Živim u državi koja se zove Republika Hrvatska. Hrvatska vojska mi je tu na Zemuniku, ja da sad sjednem u auto za pet minuta sam gore. Maloprije sam u kafiću popio kavu i platio račun u hrvatskim kunama. Vjerujte mi, na sve ovo bih se dao zakleti.

E sad, budući da definicija boga kod “ljevičara” u Hrvatskoj glasi “bravar a ne tesar” a božanska se ne preispituje, logika nalaže da je po njima Sava potekla uzvodno. I sad ja ne razumijem zašto oni ne naprave reverse angle u tretmanu Srba, pa malo više vole Srbe u BiH a malo manje Srbe u Hrvatskoj?

S druge strane “desničari” u Hrvatskoj su bar manje licemjerni (uz to što su manje inteligentni). Oni mrze sve Srbe i njima Sava, a još manje Drina tu ne igra nikakvu ulogu. Oni jednostavno mrze Srbe i mrzit će ih, i to sve do zadnjeg Hrvata u BiH.

Vi jučer gledate Bujanca a danas u Novom listu čitate Zdenka Duku i tu razlike u stavu u odnosu prema BiH nema. Ne postoji.

Vratimo se mi na “ljevičare” u Hrvatskoj. Njima ne samo Srbi, nego i Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH nisu isti narod. Hrvati u Hrvatskoj još nekako ajde, ali Hrvati u BiH, e pa ti su još veće zlo od Srba u BiH, tako mi alaha, druga tita, Izetbegovića i Komšića. Internetski trolovi i botovi tih “ljevičara” u Hrvatskoj njih i ne smatraju i ne zovu Hrvatima. Zovu ih – Bosanci, pa čak i onda kad su Hercegovci. Štoviše, ako su Hercegovci, tim prije ih zovu Bosancima, tako mi Ive Banca i “podjele Bosne”. I svaki put kad Nino Raspudić napiše u Večernjem ili to kaže u Petom danu “Kad se krene iz Sarajeva i prođe Ivan-sedlo to više nije Bosna to je Hercegovina”, trolovi i botovi “ljevičara” u Hrvatskoj osjete da njega kao Hercegovca smeta kad ga zovu Bosancem, i onda još jače Hercegovce počnu zvati Bosancima.

Dakle, po “ljevičarima” u Hrvatskoj, Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH nisu isto, to nije isti narod. Nama je glavni grad Zagreb a oni nek svoja prava traže u Sarajevu. I nek ne pomišljaju ni na kakvu Herceg-Bosnu jer “ljevičari” u Hrvatskoj žele “konstitutivnost Hrvata u BiH na području cijele Bosne”, tako mi Stipe Mesića i dvostruke pobjede u drugom svjetskom ratu, tako mi cjelovite, jedinstvene i graDŽanske Bosne (naime oni BiH zovu “Bosna”).

Međutim, tu postoji nešto što se zove HDZ. E kad se spomenu ta tri slova zaboravi Savu, zaboravi granicu između Hrvatske i BiH, jer “ljevičari” u Hrvatskoj, a kojima se apsolutno pridružuju i oni “desničari” kakve američka obavještajna služba CIA u svojim dokumentima označava akronimom “UI” (useful idiots) tvrde da je to jedna te ista stranka. I cijela ona priča o “jedinstvenoj, cjelovitoj bla bla, traženju prava u Sarajevu a ne u Zagrebu bla bla” odjednom pada u vodu. Nedavno je Zlatko Hasanbegović optužio HSS BiH da se zalaže za treći entitet. Njegovi apologetu tu verbalnu eskapadu pokušali su objasniti na način da on time ukazuje na licemjernost bratstvo-jedinstvenog ljubitelja audio-tehnike Kreše Beljaka. Jer je on kao, protiv trećeg entiteta. Zar Zlatko Hasanbegović, taj vrli mesija, pardon muhamed, “desničara” u Hrvatskoj o tom suštinskom pitanju ima isti stav kao i “ljevičari” u Hrvatskoj? Zlatko i “desničari” u Hrvatskoj ratuju po gotovo svom ideološkim pitanjima protiv “ljevičara” u Hrvatskoj, pogotovo spram odnosa prema Srbima u Hrvatskoj ali čim se prijeđe magična Sava sve ideološke razmirice i prijepori nestaju poput rose na kasnojutarnjem suncu.

Možda bi bilo dobro da mi svi koji živimo u Hrvatskoj preselimo preko Save i Dinare u BiH pa ćemo živjeti u miru i slozi, svi ćemo isto misliti kao u Gornjoj Koreji, a ovi iz BiH nek presele u Hrvatsku, pa će se lijepo Hrvati i Srbi mrziti a Muslimani će postati najveći desničari i tu se neće promjeniti ništa. Ali, ne može se to izveti, Ante mi Jelaske, jer većeg grijeha od “humanog preseljenja” vam ne postoji.

Inače, HDZ se na engleskom zove Croatian Democratic Union, skraćeno CDU. Slijedom toga, njemački CDU, Angele mi Merkel je ista stranka kao HDZ BiH, koji je isti kao i hrvatski HDZ. Što ćemo mi tu sad picajzliti, sve je to isto. Uostalom, svi su oni dio EPP (to nije akronim za reklamu odnosno za ekonomski program nego za European People Party ili po naški Europsku Pučku Stranku). Pa recimo “desničari” u Hrvatskoj kažu da je Plenković marioneta Aleksandra Vučića jer su dio iste grupacije EPP-a. U EPP je inače i mađarski Fidesz Viktora Orbana, ali “desničari” u Hrvatskoj ne kažu da je Plenković marioneta Orbana. Jer oni ipak nisu toliko licemjerni kao “ljevičari” u Hrvatskoj čiji vođa, izvjesni Bernardić (inače momak koji već na prvi pogled odaje dojam vrlo inteligentnog i sposobnog političara i to u tolikoj mjeri da ga je stranka doktora Pernara uspjela stići i prestići po rejtingu) jučer na tiskovnoj optuži Plenkovića da je marioneta Orbana (spominjuć-buncajuć o rafineriji u Sisku, ali ajde, tu je bar pravi ljevičar jer pravi ljevičar koji drži do sebe nikad ne bi dopustio da se ugasi pogon koji osim milijardi gubitaka malo što proizvodi).

Izrael i Saudijska Arabija su saveznici, ako ne otvoreno, a ono bar ispod žita. To je zato jer je općepoznato kako se Izraelci i Arapi vole. To nikako nije interesni savez zbog zajedničke prijetnje i zajedničkog neprijatelja, poput onog kakvog bi u BiH uz viku i ciku protivljenja i “ljevice” i “desnice” u Hrvatskoj htjeli sklopiti Čović i Dodik u BiH. Ne zato jer imaju zajedničku prijetnju i zajedničkog neprijatelja nego zato jer se Srbi i Hrvati tradicionalno vole jednako, možda čak i više nego Izraelci i Arapi. Kreše mi Beljaka i živjelog jedinstva i bratstva Hrvata i Srba, Izraelaca i Arapa.
Inače, Palestinci su Suniti. A Iranci su Šijiti. A Saudijci su isto Suniti. Pa vam Iranci, Jasera mi Arafata, Gamala Abdela Nasera, Druga Tite i svih nesvrstanih, “štite” Palestince od Izraelaca jer je znano da Šijiti obožavaju Sunite. A Saudijci su, ako ne u otvorenoj a ono u prikrivenoj koaliciji s Izraelcima zato jer je poznato da Suniti mrze Sunite, uh uh uh, čekaj stani malo, nešto mi ne štima, ali tako mi i treba, tko mi je kriv kad idem rezonom “ljevičara u Hrvatskoj” (ne i hrvatskih ljevičara” i UI “desničara” u Hrvatskoj (ne i hrvatskih desničara) pa mi se ona poanta kojom sam htio završiti ovo današnje razglabanje izgubila negdje u šumetini tih “ljevičarsko-desničarskog” besmislenosti.

(Ovaj tekst vi shvatite kako želite, ali moja namjera nije bila napisati potpuno ozbiljan tekst, recimo da bih ovo nazvao satirom u pokušaju)

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari