Pratite nas

Intervju

Željko Komšić: Što se tiče građanske BiH, da ja sam zagovornik toga

Objavljeno

na

Noćas nakon proglašenja rezultata na izborima u BiH novinarka HRT-a Elizabeta Gojan razgovarala je s novim članom Predsjedništva BiH, kandidatom Demokratske fronte Željkom Komšićem.

U razgovoru za HRT, između ostalog, Komšić je poručio kako će tužiti Hrvatsku.

Kako komentirate izjavu Dragana Čovića u obraćanju u izbornoj noći kada je komentirao Vašu pobjedu na izvorima?

Legalitet i legitimitet se kod nas izvlači iz Ustava. To o čemu govori Čović, to ne postoji u našem Ustavu. Na kraju i on je izabran po istim pravilima kao i ja sada, kao i ja u prethodna dva mandata. Ista su pravila, nije se mijenjao Ustav. Ljude koji dođu s takvom primjedbom upućujem na Ustav, da ga pročitaju. Vidjet će tamo da se i legalitet i legatimitet izvlači iz ustava, a ne iz naroda. Federacija BiH je jedna izborna jedinica za dva člana Predsjedništva. Nigdje ne stoji tko za koga mora glasati. Kad bude drugačiji ustav BiH, a ja se nadam da neće nikada, ja ću to poštovati. Dok god je ovako, ta pravila vrijede, i za Čovića i za mene. Njegovu poruku Bošnjacima ne bih komentirao. Ima li on nekakav problem s Bošnjacima, to je njegova stvar. Ne bi trebalo da je to tako, ne bi trebalo da svoje osobne pobjede ili poraze projiciramo na narode. Nekad pobjediš, nekad izgubiš, rekao je Komšić.

Dodao je da Čović može samo nagađati da je njega izabralo bošnjačko glasačko tijelo. Razumijem da je to u njegovoj glavi tako pstavljeno. U mojoj glavi je sasvim nešto drugo. Za mene su to građani BiH, građani koji imaju pravo glasati u Federaciji za Bošnjaka i Hrvata. Ponavljam, tako piše u Ustavu, rekao je.

Zašto Hrvati u Hercegovini osjećaju strah od Vašeg predstavljanja. Vi ste Hrvat, odlikovani pripadnik Armije BiH, dvaput ste bili i predstavljali hrvatski narod u Predsjedništvu BiH?

Ja ne predstavljam narod. Član Predsjedništva ne predstavlja narod. On može predstavljati samo i isključivo sve građane BiH. To piše u Ustavu. Kad polažete zakletvu pri preuzimanju funkcije, tamo piše nešto sasvim drugo. Ja sam Hrvat i tamo i sada. Sad nisam u Predsjedništvu pa sam Hrvat. Ne bih rekao da strah osjećaju Hrvati, nego politička elita. Čovjeka mičete s jedne pozicije, nije više toliko bitan, nije više toliko moćan kao što je bio. To što on okreće tu tezu i predstavlja sebe i u sebi projicira cijeli hrvatski narod, to je već problem druge vrste, rekao je Komšić o Čoviću.

Ja to nisam čuo od Hrvata, ja to stalno čujem od Čovića ili iz HDZ-a. Ne mislim da cijeli hrvatski narod misli baš kao Čović jer da misli onda bi najvjerojatnije on sada pričao s Vama, jer bi onda bile takve brojke, rekao je Komšić.

Ne slažem se s takvom tezom. Moj način gledanja na ovu zemlju, način gledanja na život je sasvim drugačiji. Za mene su svi ljudi moji, isti su. Zašto bih ih razlikovao ovog ili onog. Na kraju krajeva između nas, kao ljudi koji živimo u ovoj zemlji, nema baš toliko razlika da se može antropološki na nama prepoznati tko je tko, kad baš hoćemo da idemo u krajnost i da teze izvlačimo do apsurda. To o čemu govori Čović ne postoji u Ustavu, dodao je Komšić.

U prethodna dva mandata imao sam priliku surađivati s ljudima iz HDZ-a, s ljudima u oružanim snagama BiH koji su bili u HVO-u, ja vas upućujem da njih pitate kako su radili sa mnom. Nisam naivan, znam kakva je ova zemlja, znam političke orijentire u ponašanju, nisam ja nikakav protivnik bilo koga u ovoj zemlji. Ja sve te ljude doživljavam kao svoje. Iskustvo svih dužnosnika HDZ-a koji su bili na pozicijama ili ministara ili zamjenika, direktora, generala oružanih snaga BiH, ambasadora, bilo je pozitivno. Mislim da mi ne mogu prigovoriti ni jednu jedinu riječ ili postupak, da sam nešto pogrešno napravio ne vodeći računa o specifičnostima BiH, smatra Komšić.

Dolazite ponovno na vlast nakon četiri godine. Kažu mi kolege, koji su više upućeni u Vaše političko djelovanje jer su svakodnevno u BiH, da niste razmišljali zapravo o kandidaturi, ali da ste kao čelnik stranke pokušavali ostvariti na nižoj razini prava za građansku BiH, koju sanjate i želite, da to niste kao oporba uspjeli te da ste se zato odlučili za ovu političku borbu.

To je pogrešna procjena. Ja sam u svoju kandidaturu ušao onog trenutka kada sam vidio kako agresivno nastupa upravo Čović, HNS i HDZ, što su posljedice njihovog djelovanja, što pokušavaju napraviti. To je nešto na što ja ne mogu ljudski pristati, pa tek onda politički. Što se tiče građanske BiH, da ja sam zagovornik toga. Građanska BiH je, kako je mi zamišljamo i gledamo, sve ono što vi živite u zemljama Europske unije u najvećoj mogućoj mjeri. Želim napokon vidjeti da je u centru i ustavnog sistema, i naših zakona i našeg društvenog života pojedinac, centar svega. Pojedinac sa svim svojem osobnostima i sa svim svojim karakteristikama. To podrazumijeva da sam ja pojedinac i Hrvat, i Bošnjak, i Srbin, i Rom, i Židov, katolik, i musliman i pravoslavac. Svi moramo biti isti. Kad bolje razmislite, upravo ta građanska ideja zapravo pogoduje onima kojih ima manje. Oni dolaze u poziciju da budu isto tretirani, isto štićeni kao oni kojih ima više. Kad zaštitite mene kao pojedinca, štitite sve što je u meni sadržano. Nitko ne smije dirati ono što je moje plus moje dostojanstvo. Ne smije me dirati i ugrožavati po bilo kojoj osnovi – etničkoj, religijskoj, pripadništvu bilo kojoj grupi koja se organizira na legalan način. O tome ja govorim. Ne vidim da u tome ima išta protiv pripadnika konstitutivnih i nekonstitutivnih naroda nego naprotiv afirmiraju se njihova prava. Mi danas, nažalost , živimo u zemlji u kojoj je najveći problem biti manjina, bilo gdje. A uvijek je netko negdje u ovoj zemlji manjina. Dajte da te manjine izjednačimo na nivou njihovih individualnih prava s većinom, objasnio je Komšić.

Mislite da ćete to uspjeti to sa svojim sudruzima u tročlanom Predsjedništvu?

Nemoguće je ovako velike, ne političke, nego društvene preokrete napraviti preko noći. To ne postoji. No morate krenuti i napraviti korak. Otvorit će se vjerojatno u idućem razdoblju priča o promjeni Ustava BiH. Imamo i neke međunarodne obveze. Kad se otvore te priče i izađete s tom idejom koja nije ni protiv koga, izlazite s idejom čije utemeljenje možete tražiti i u međunarodnim obvezama vaše države, dakle BiH, dokle ćete dobaciti s realizacijom te ideje, to nije potpuno u vašim rukama. To je u dobroj mjeri u ovakvom sistemu u kojem mi živimo u BiH, to je malo u rukama i nekih drugih. Ali imate argumentaciju za takvu ideju. Ako ste u prilici da sudjelujete u razgovorima, borit ćete se i inzistirati da se to dogodi, rekao je Komšić.

Imali smo unazad godinu dana priču o izmjenama izbornog zakona gdje se kroz formu izmjene izbornog zakona želio mijenjati čak ustavni karakter BiH, ovakve,  dejtonske. Uspjeli smo to zaustaviti upravo na ovoj priči – ljudskih prava, prava pojedinaca, međunarodnim obvezama države. Ako uđete u neku racionalnu i argumentiranu raspravu, onda možete nešto ostvariti. Ako nastupate golom silom, silom brojki, onda nećete ništa uspjeti napraviti. Nemam ja iluziju da će ova ideja biti realizirana sutra, za godinu dana, pa čak ni u idućem mandatu. Ali se mora krenuti, ona mora dobiti pravo glasa, ona mora biti ideja o kojoj se ravnopravno raspravlja kao i idejama koje lansira Čović, izjavio je.

Što ćete s iseljavanjima mladih, korupcijom, ulaskom u EU, pristupnim pregovorima, NATO-om…

Nije više riječ samo o BiH. Ima i Hrvatska taj problem u Slavoniji i na jugu oko Metkovića. Očigledno je da na neki načlin dijelimo istu tu društvenu klimu. Uzrok te migracije, a ne odlaze više samo mladi, nego i cijele obitelji, ljudi koji imaju za naše prilike dobre plaće i traže sreću negdje drugdje. Očigledno da nisu samo ekonomski i socijalni razlozi, nego su dublji. Oni su čak malo sociološke prirode – riječ je o beznađu koje vlada među ljudima. Nemaju nade da se stvari mijenjaju na bolje. Riječ je o zahtjevu tih ljudi za jednom vrstom slobode, slobode od ovakvog sistema i ovakvih odnosa koji ih guše, gdje se oni ne mogu realizirati kao pojedinci. Čovjeku koji je na neki način svjestan sebe ili ima dovoljno samopouzdanja i hrabrosti, ima određenu kvalifikaciju nije ovo mjesto i ovaj sistem nešto što mu osigurava neku idealnu sliku nekog budućeg života. To je ono s čime se susrećemo i mi u BiH, to više nema veze o kome je riječ – Bošnjacima, Srbima, Hrvatima. Dižu se svi oni koji mogu. Problem je u beznađu, problem je u tome što ne vidite da ste zaštićeni kao čovjek, problem je korupcija. Cijela je lepeza problema s kojima se morate uhvatiti. Možete se uhvatiti ako imate prave ljude, pravu ekipu, dovoljno hrabre ljude. Bez njih se neće ništa napraviti, rekao je Komšić.

Sad kad će Njemačka usvojiti novi zakon koji će liberalizirati dobijanje posla, vidjet ćete onda kako će se ovi prostori prazniti. Zar to nije dovoljan razlog i motiv da cijelu priču, i političku i društvenu, okrenete u drugom smjeru i na poštenije osnove postavite ne više samo državu nego i ova društva, upozorio je.

Utjecaj Turske je jasno na bošnjačkoj strani, utjecaj Rusije i Srbije vidljiv je za Republiku Srpsku i Dodika osobno. Kako ćete surađivati s Hrvatskom nakon jasne potpore premijera Plenkovića Čoviću i HDZ-u BiH?

Što se tiče premijera Plenkovića i drugih dužnosnika, ja poštujem da su oni izabrani u drugoj državi. Moj je posao da radim s njima. U tu vrstu posla ne uplećem emocije jer kad bih upletao slabo bi s kojim kavu popio. Od njih očekujem i tražim da samo znaju gdje su granice ne samo BiH nego i diplomatskog te lijepog ljudskog ponašanja. Ne očekujem da itko gura nos u naše poslove kao što i mi to ne radimo. Niti mi ne komentiramo neke stvari, niti u Srbiji niti u Hrvatskoj, a možda bismo mogli, možda bismo imali što reći, odgovorio je Komšić.

Što mislite o izgradnji Pelješkog mosta?

Pelješki most niste mogli početi raditi bez dogovora s BiH. Imamo pravo tužiti Republiku Hrvatsku Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu, jer je dvaput prekršila kao država Međunarodnu konvenciju o pravu mora povlačenjem morske granice. Zašto se to veže za Pelješki most? Zato što to koristite kao adut, nećete utvrditi granicu na moru, nećete ispoštovati sporazum Tuđman-Izetbegović o morskoj granici. Jer da poštujete taj sporazum, znate preko kojeg mora bi išao taj Pelješki most – preko bosanskohercegovačkog mora, rekao je Komšić.

Svaka čast Republici Hrvatskoj, ali nemojte od mene očekivati da budem niti mekan niti fin kad je riječ o interesima ove zemlje. Ja volim više ovu zemlju, nego Republiku Hrvatsku, završio je Komšić intervju.

 

 

Zašto Željko Komšić nije moj predsjednik?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Dr. Hrvoje Tomasović o izborima u Liječničkoj komori

Objavljeno

na

Objavio

Dr. Hrvoje Tomasović, kandidat za šefa HLK gostovao je na N1.

“Dragi moji kolege liječnici sve što Vam mogu reći je da ako stvarno želite jednog vrlo skoroga dana imati ugled i plaću kakvu liječnik zaslužuje, a da to nije visina plaće konobara, prodavačice u DM-u, zidara jer su njihove plaće veće od vaših onda će te glasati za mene! Zašto?

Zato što ću Vam to kao šef komore omogućiti i sprovesti u djelo. Komora ima mehanizme kojima može liječnicima osigurati pristojan život bez minusa po tekućim računima.

Komora ima ovlasti odrediti minimalnu cijenu po satu rada liječnika. Komora može odrediti minimalnu visinu cijene rada po satu recimo 200 kuna neto, pa računajte! 22 dana puta 1600 kuna dnevno i eto nas izvan problema i nitko ne iseljava više! Ako sat automehaničara ovlaštenom servisu iznosi 400 kuna, može li specijalist imati 200? No, niti jedan bivši šef nije upotrijebio te ovlasti jer mu je lakše bilo puniti svoj džep s visokim naknadama, ne svađati se s državom i lagano štakorski grickati blagodati komore. Da je komora do sada radila što treba ovakvih izbora ne bi niti bilo!

Znači ako Vam je dobro i ako ste zadovoljni Vašim ugledom i pogledom na platnu listu i visinom Vaše plaće onda glasajte za ove do sad. Samo nemojte mi poslije onda kukati i žaliti se kako Vam je loše i kako Vam je mala plaća. Budite tada tiho i bris u Njemačku. Usporedite si plaće i standard kakav Vam je bio kada su ovi došli na vlast i kakav Vam je sada! IMA LI RAZLIKE?”, pita se Tomasović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Tomasović: Naši su desničari zaljubljeni u sebe i zato nisu jedinstveni

Objavljeno

na

Objavio

Dr. Hrvoje Tomasović je, nakon godina koje je proveo u strankama s desnog političkog spektra, najavio konačni ulazak u HDZ, nezadovoljan činjenicom da se na desnici nikako ne mogu dogovoriti oko zajedničkog izbornog nastupa. Iako još uvijek nije dobio člansku iskaznicu HDZ-a, potvrđuje nam da je jednoglasno primljen u najveću hrvatsku stranku, piše SlobodnaDalmacija.hr

– Nazvao sam Vladimira Skendrovića, šefa samoborskog HDZ-a, i pitao ga jesam li primljen. Nisam htio ući u stranku preko “crvenog tepiha”, nego sam išao normalnim putem, kao svaki građanin.

Dakle, na sastanku koji je organizirala samoborska podružnica HDZ-a primljen sam u stranku, i to, kako mi je rečeno, jednoglasnom odlukom. Sada sam član, i ako u HDZ-u misle da im mogu pomoći, ja sam spreman – kazao nam je naš sugovornik.

Svaka čast politici, ali ipak smo s dr. Tomasovićem najviše razgovarali o zdravstvu. Kakvo je ono danas u usporedbi s 1994. godinom, kad je naš sugovornik specijalizirao kirurgiju?

– Danas u zdravstvu, pa tako i u kirurgiji, vlada demokracija, a ja sam veliki protivnik demokracije u zdravstvu. Ma kakva demokracija, u zdravstvu mora postojati vojna stega. Kad sam ja 1994. počeo specijalizirati kirurgiju, nije bilo demokracije. Bio sam manji od makova zrna, nisam imao pravo glasa i mogao sam samo raditi, raditi i raditi.

Moji tadašnji mentori i šefovi slali su mene i moje kolege sa specijalizacije u operacijske dvorane, gdje smo pod strogim nadzorom radili, operirali i zapravo najbolje učili svoj “zanat”. To je bilo kao vojna obuka – govori dr. Tomasović.

Da bi nam približio kako se radilo tada, prije 25 godina, ispričao nam je jednu anegdotu.

– Jednom prilikom je profesoru koji je bio operater tijekom šivanja rane u operacijskoj dvorani puknuo konac. Mladi kolega, koji je bio specijalizant, nasmijao se. U tom trenutku profesor ga je… ma ne smijem reći što, ali sigurno specijalizantu nije bilo lako. Sutradan se na sastanku nije govorilo o tome što mu je napravio profesor, nego o tome kako se specijalizant uopće okuražio tako poniziti profesora i nasmijati mu se pred punom operacijskom dvoranom.

Mi smo tada strepjeli od svojih pretpostavljenih, poštovali smo ih. A danas u bolnicama vlada demokracija i mladi liječnici, koji još nisu ni “primirisali” u operacijsku dvoranu, znaju sve – kaže dr. Tomasović.

U medicini, po mišljenju našeg sugovornika, mora postojati disciplina.

– U doba moje specijalizacije moji šefovi nisu znali ni moje ime ni prezime. Ja sam za njih bio broj, i kad bi mi rekli da učinim nešto, morao sam to učiniti bez ikakve rasprave, jer bi u protivnom “oprali’ pod” sa mnom.

Mislim da je to ispravno, jer sam upravo tako izučio svoj “zanat”. U to su doba na kirurgiji postojale dvije vrste specijalizanata: oni koji žele, hoće i mogu završiti specijalizaciju i postati kirurzi, i oni na kojima se odmah vidjelo da to ne mogu jer nisu kapacitirani i da kirurgija nije za njih.

Njima bi naši mentori rekli da izaberu novu specijalizaciju koja će im odgovarati jer za njih u kirurgiji nema budućnosti. A danas? Danas jednom takvom specijalizantu, a ima ih, ne smiješ reći da kirurgija nije za njega, jer ćeš povrijediti njegova “ustavna” prava. A ti koji su antitalenti za kirurgiju znaju da će jednog dana specijalizirati kirurgiju, znali oni operirati ili ne – objašnjava dr. Tomasović.

Današnji mladi liječnici još se po nečemu razlikuju od onih koji su specijalizirali kirurgiju 90-ih godina prošlog stoljeća.

– Ja nisam mogao kazati da iz dežurstva idem kući malo odspavati, pa da ću se onda vratiti u bolnicu i dovršiti ono što mi je mentor zadao. A danas mladi specijalizanti iz kirurgije odu kući a da nikoga ne pitaju, odmore se, vrate se i rade kad ih je volja.

Svima mora biti jasno da u kirurgiji nema radnog vremena, radi se 24 sata. Mi smo se u moje doba “tukli” tko će od nas, kao asistent, ići u operacijsku dvoranu, jer nam je bila stvar ponosa ili časti biti asistent nekom iskusnom kirurgu. A danas se mladi kolege “tuku” tko neće ići u operacijsku dvoranu, jer su umorni. Taj silni liberalizam i radno pravo u medicini samo su na štetu pacijenata i samih liječnika, jer se liječnici ne osposobljavaju dovoljno za ono što će raditi u životu – kaže dr. Tomasović.

Da bi usporedio hrvatske kirurge specijalizante, koji će ovaj narod liječiti za nekoliko godina, i njihove kolege u SAD-u, dr. Tomasović nam je usporedio njihov rad.

– Nedavno su u SAD-u specijalizanti kirurgije zatražili da im se odobri radni tjedan od 80 sati, ne od 40 sati, kao do sada, jer su željni učenja, stjecanja iskustva. Kirurgija je kao tenis ili neki drugi pojedinačni sport. Federer je zasigurno, da bi postigao takve uspjehe, čitav život dnevno trenirao po tko zna koliko sati. Tako i kirurzi moraju biti svjesni da će što više treniraju biti bolji kirurzi, ali to mladi danas teško prihvaćaju. Dobar kirurg se ne postaje lošim treningom. Da bi se osposobio da budeš dobar kirurg, moraš se “satrati” od posla – mišljenja je dr. Tomasović.

Zaslužujemo li bolje zdravstvo?

– Meni iz osobnog dohotka svakog mjeseca za zdravstveno i mirovinsko osiguranje oduzimaju između 5000 i 7000 kuna. S obzirom na tako veliki iznos, zanimalo me je kako su ljudi zdravstveno osigurani u Australiji, zasigurno najuređenijoj državi na svijetu. U Australiji živi i radi dr. Bosnić, čovjek naših korijena. On i supruga plaćaju najbolje zdravstveno osiguranje, koje godišnje za njih oboje iznosi oko 3400 australskih dolara. To je oko 15.600 kuna godišnje! Ponavljam, za dvije osobe.

I za taj iznos imaju najbolju moguću zdravstvenu uslugu u Australiji. S obzirom na to koliko ja plaćam za zdravstveno osiguranje, mene bi za taj novac u Australiji u bolnicu prevozili helikopterom i vrlo vjerojatno bih u bolnici bio “optočen zlatom”.

Da budemo jasni, nama u Hrvatskoj ne nedostaje ništa od aparature. Imamo, kao i Australci, puno MR-ova, CT-ova i svih drugih čuda moderne medicine. Ali razlika je u motivaciji liječnika. Njihovi su liječnici motivirani plaćom. Primaju koliko rade, a kod nas su liječnici plaćeni paušalno. Nije bitno koliko liječnik u Hrvatskoj mjesečno operira. Nije bitno je li obavio jednu ili 50 operacija. Plaća je uvijek ista!

I dok se to ne promijeni, nema sreće s hrvatskim zdravstvenim sustavom – zaključuje dr. Tomasović, piše SlobodnaDalmacija.hr

Anu Sasso ne zanima politikaDugi niz godina dr. Tomasović u sretnoj je vezi s Anom Sasso, po mišljenju mnogih najzgodnijom miss bivše Jugoslavije. Što mu Ana kaže na bavljenje politikom?

– Ana je apsolutno apolitična i ne zamara se politikom No, njezin mi je otac podrška u mojem političkom radu. Ana o politici ima stav kao i većina Hrvata i Hrvatica. Po njoj, tko god dođe na vlast, neće ništa promijeniti, što su političari do sada u mnogo slučajeva i dokazali – zaključuje dr. Hrvoje Tomasović.

‘Od politike nisam ništa dobio’Naš sugovornik bio je istaknuti član HSP-a, pa su ga, kako kaže, “đapićevci” izbacili jer su se pobojali da želi biti vodeći čovjek HSP-a u Hrvatskoj, a potom je bio čelnik Hrvatskog demokratskog slobodarskog saveza (HDSSB). Tako je nakupio 15-ak godina političkog staža, pa nas je zanimalo kakvo ima mišljenje o hrvatskim političarima.

– Ima političara za koje sa sigurnošću znam da su pošteni i čestiti ljudi, pa se i politikom bave iz altruističnih pobuda, kako bi pokušali pomoći drugima. U takve ubrajam i sebe, jer od politike ništa nisam dobio i sve što imam u životu zaradio sam sa svojih 10 prstiju.

No, u Hrvatskoj ima mnogo karijernih političara koji mogu biti u bilo kojoj stranci. Mijenjaju ih kao ja čarape, jer njima nije bitno u kojoj su stranci i kojoj političkoj opciji pripadaju. Njima je samo važno da im je dobro, politiku shvaćaju kao biznis, a takvi najčešće nemaju nikakvu struku i ne znaju ništa raditi. Oni “znaju” samo biti političari – zaključuje dr. Tomasović.

‘Još uvijek strahujem da ću kad kopam u vrtu u Samoboru naići na kosti nekog domobrana ili ustaše’Bruna Esih, “ikona hrvatske desnice”, nedavno je izjavila da je 8. svibnja 1945. godine Zagreb bio okupiran, a ne oslobođen. Dr. Tomasović objašnjava da su osobne prilike bitne u stavu koji će pojedinac imati prema tom događaju.
– Pa interesantno je kako tog dana na glavnom trgu u Zagrebu nije bilo ljudi koji su slavodobitno klicali i radovali se partizanima. Postoje fotografije koje to dokazuju.

Istovremeno, recimo u Parizu, stotine tisuća Francuza razdragano su dočekali osloboditelje, mašući francuskim zastavama. Moja baka, koja je rođena Zagrepčanka s Trešnjevke, nije imala osjećaj da su je partizani oslobodili i nije ih voljela, jer su joj ti isti partizani, kako je pričala, poklali i pokrali sve koke iz dvora njezine kuće i “opelješili” joj stan.

Naš sugovornik naglašava da se partizanima sigurno nisu radovale ni obitelji nad čijim su članovima partizani nakon rata počinili zločine.

– U pitanju je bilo 200 tisuća poraženih vojnika, a time i toliko njihovih obitelji. Ako je svaki taj vojnik imao barem tri člana obitelji, imamo najmanje 600 tisuća ljudi koji se nisu radovali.

Ja još uvijek danas kad želim posaditi neku voćku u svome vrtu u Samoboru strahujem da ću, kopam li malo dublje, naći ostatke nekog mrtvog domobrana ili ustaše koje su partizani u samoborskom kraju bacali u razne jame.

Naši su desničari zaljubljeni u sebe i zato nisu jedinstveniZanimalo nas je zašto se hrvatska desnica ne može ujediniti, kako bi bila konkurentnija na predstojećim izborima za EU parlament, nego na izbore izlazi pojedinačno i s velikim upitnikom hoće li netko od njih prijeći izborni prag.

– U pitanju su mozgovi onih koji vode hrvatsku desnicu. To su egoistični ljudi, svi su pametni, svi su vođe i desnica je u Hrvatskoj postala svrha sama sebi. I zato se nisu dogovorili.

Svi oni pucaju na isto izborno tijelo, svi su oni za Hrvatsku i svatko od njih mora biti prvi na listi, jer upravo će on izvući Hrvatsku iz problema.

Zaljubljeni su u sebe, a ako još uz to imaju i likove koji im se dive i koji ih veličaju, njihovoj sreći i egoizmu nema kraja. Da su složni, bez problema bi prošli izborni prag od sedam posto, a ovako svi zajedno neće dobiti sedam posto – rekao nam je dr. Tomasović za SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati