Pratite nas

Intervju

Željko Komšić: Što se tiče građanske BiH, da ja sam zagovornik toga

Objavljeno

na

Noćas nakon proglašenja rezultata na izborima u BiH novinarka HRT-a Elizabeta Gojan razgovarala je s novim članom Predsjedništva BiH, kandidatom Demokratske fronte Željkom Komšićem.

U razgovoru za HRT, između ostalog, Komšić je poručio kako će tužiti Hrvatsku.

Kako komentirate izjavu Dragana Čovića u obraćanju u izbornoj noći kada je komentirao Vašu pobjedu na izvorima?

Legalitet i legitimitet se kod nas izvlači iz Ustava. To o čemu govori Čović, to ne postoji u našem Ustavu. Na kraju i on je izabran po istim pravilima kao i ja sada, kao i ja u prethodna dva mandata. Ista su pravila, nije se mijenjao Ustav. Ljude koji dođu s takvom primjedbom upućujem na Ustav, da ga pročitaju. Vidjet će tamo da se i legalitet i legatimitet izvlači iz ustava, a ne iz naroda. Federacija BiH je jedna izborna jedinica za dva člana Predsjedništva. Nigdje ne stoji tko za koga mora glasati. Kad bude drugačiji ustav BiH, a ja se nadam da neće nikada, ja ću to poštovati. Dok god je ovako, ta pravila vrijede, i za Čovića i za mene. Njegovu poruku Bošnjacima ne bih komentirao. Ima li on nekakav problem s Bošnjacima, to je njegova stvar. Ne bi trebalo da je to tako, ne bi trebalo da svoje osobne pobjede ili poraze projiciramo na narode. Nekad pobjediš, nekad izgubiš, rekao je Komšić.

Dodao je da Čović može samo nagađati da je njega izabralo bošnjačko glasačko tijelo. Razumijem da je to u njegovoj glavi tako pstavljeno. U mojoj glavi je sasvim nešto drugo. Za mene su to građani BiH, građani koji imaju pravo glasati u Federaciji za Bošnjaka i Hrvata. Ponavljam, tako piše u Ustavu, rekao je.

Zašto Hrvati u Hercegovini osjećaju strah od Vašeg predstavljanja. Vi ste Hrvat, odlikovani pripadnik Armije BiH, dvaput ste bili i predstavljali hrvatski narod u Predsjedništvu BiH?

Ja ne predstavljam narod. Član Predsjedništva ne predstavlja narod. On može predstavljati samo i isključivo sve građane BiH. To piše u Ustavu. Kad polažete zakletvu pri preuzimanju funkcije, tamo piše nešto sasvim drugo. Ja sam Hrvat i tamo i sada. Sad nisam u Predsjedništvu pa sam Hrvat. Ne bih rekao da strah osjećaju Hrvati, nego politička elita. Čovjeka mičete s jedne pozicije, nije više toliko bitan, nije više toliko moćan kao što je bio. To što on okreće tu tezu i predstavlja sebe i u sebi projicira cijeli hrvatski narod, to je već problem druge vrste, rekao je Komšić o Čoviću.

Ja to nisam čuo od Hrvata, ja to stalno čujem od Čovića ili iz HDZ-a. Ne mislim da cijeli hrvatski narod misli baš kao Čović jer da misli onda bi najvjerojatnije on sada pričao s Vama, jer bi onda bile takve brojke, rekao je Komšić.

Ne slažem se s takvom tezom. Moj način gledanja na ovu zemlju, način gledanja na život je sasvim drugačiji. Za mene su svi ljudi moji, isti su. Zašto bih ih razlikovao ovog ili onog. Na kraju krajeva između nas, kao ljudi koji živimo u ovoj zemlji, nema baš toliko razlika da se može antropološki na nama prepoznati tko je tko, kad baš hoćemo da idemo u krajnost i da teze izvlačimo do apsurda. To o čemu govori Čović ne postoji u Ustavu, dodao je Komšić.

U prethodna dva mandata imao sam priliku surađivati s ljudima iz HDZ-a, s ljudima u oružanim snagama BiH koji su bili u HVO-u, ja vas upućujem da njih pitate kako su radili sa mnom. Nisam naivan, znam kakva je ova zemlja, znam političke orijentire u ponašanju, nisam ja nikakav protivnik bilo koga u ovoj zemlji. Ja sve te ljude doživljavam kao svoje. Iskustvo svih dužnosnika HDZ-a koji su bili na pozicijama ili ministara ili zamjenika, direktora, generala oružanih snaga BiH, ambasadora, bilo je pozitivno. Mislim da mi ne mogu prigovoriti ni jednu jedinu riječ ili postupak, da sam nešto pogrešno napravio ne vodeći računa o specifičnostima BiH, smatra Komšić.

Dolazite ponovno na vlast nakon četiri godine. Kažu mi kolege, koji su više upućeni u Vaše političko djelovanje jer su svakodnevno u BiH, da niste razmišljali zapravo o kandidaturi, ali da ste kao čelnik stranke pokušavali ostvariti na nižoj razini prava za građansku BiH, koju sanjate i želite, da to niste kao oporba uspjeli te da ste se zato odlučili za ovu političku borbu.

To je pogrešna procjena. Ja sam u svoju kandidaturu ušao onog trenutka kada sam vidio kako agresivno nastupa upravo Čović, HNS i HDZ, što su posljedice njihovog djelovanja, što pokušavaju napraviti. To je nešto na što ja ne mogu ljudski pristati, pa tek onda politički. Što se tiče građanske BiH, da ja sam zagovornik toga. Građanska BiH je, kako je mi zamišljamo i gledamo, sve ono što vi živite u zemljama Europske unije u najvećoj mogućoj mjeri. Želim napokon vidjeti da je u centru i ustavnog sistema, i naših zakona i našeg društvenog života pojedinac, centar svega. Pojedinac sa svim svojem osobnostima i sa svim svojim karakteristikama. To podrazumijeva da sam ja pojedinac i Hrvat, i Bošnjak, i Srbin, i Rom, i Židov, katolik, i musliman i pravoslavac. Svi moramo biti isti. Kad bolje razmislite, upravo ta građanska ideja zapravo pogoduje onima kojih ima manje. Oni dolaze u poziciju da budu isto tretirani, isto štićeni kao oni kojih ima više. Kad zaštitite mene kao pojedinca, štitite sve što je u meni sadržano. Nitko ne smije dirati ono što je moje plus moje dostojanstvo. Ne smije me dirati i ugrožavati po bilo kojoj osnovi – etničkoj, religijskoj, pripadništvu bilo kojoj grupi koja se organizira na legalan način. O tome ja govorim. Ne vidim da u tome ima išta protiv pripadnika konstitutivnih i nekonstitutivnih naroda nego naprotiv afirmiraju se njihova prava. Mi danas, nažalost , živimo u zemlji u kojoj je najveći problem biti manjina, bilo gdje. A uvijek je netko negdje u ovoj zemlji manjina. Dajte da te manjine izjednačimo na nivou njihovih individualnih prava s većinom, objasnio je Komšić.

Mislite da ćete to uspjeti to sa svojim sudruzima u tročlanom Predsjedništvu?

Nemoguće je ovako velike, ne političke, nego društvene preokrete napraviti preko noći. To ne postoji. No morate krenuti i napraviti korak. Otvorit će se vjerojatno u idućem razdoblju priča o promjeni Ustava BiH. Imamo i neke međunarodne obveze. Kad se otvore te priče i izađete s tom idejom koja nije ni protiv koga, izlazite s idejom čije utemeljenje možete tražiti i u međunarodnim obvezama vaše države, dakle BiH, dokle ćete dobaciti s realizacijom te ideje, to nije potpuno u vašim rukama. To je u dobroj mjeri u ovakvom sistemu u kojem mi živimo u BiH, to je malo u rukama i nekih drugih. Ali imate argumentaciju za takvu ideju. Ako ste u prilici da sudjelujete u razgovorima, borit ćete se i inzistirati da se to dogodi, rekao je Komšić.

Imali smo unazad godinu dana priču o izmjenama izbornog zakona gdje se kroz formu izmjene izbornog zakona želio mijenjati čak ustavni karakter BiH, ovakve,  dejtonske. Uspjeli smo to zaustaviti upravo na ovoj priči – ljudskih prava, prava pojedinaca, međunarodnim obvezama države. Ako uđete u neku racionalnu i argumentiranu raspravu, onda možete nešto ostvariti. Ako nastupate golom silom, silom brojki, onda nećete ništa uspjeti napraviti. Nemam ja iluziju da će ova ideja biti realizirana sutra, za godinu dana, pa čak ni u idućem mandatu. Ali se mora krenuti, ona mora dobiti pravo glasa, ona mora biti ideja o kojoj se ravnopravno raspravlja kao i idejama koje lansira Čović, izjavio je.

Što ćete s iseljavanjima mladih, korupcijom, ulaskom u EU, pristupnim pregovorima, NATO-om…

Nije više riječ samo o BiH. Ima i Hrvatska taj problem u Slavoniji i na jugu oko Metkovića. Očigledno je da na neki načlin dijelimo istu tu društvenu klimu. Uzrok te migracije, a ne odlaze više samo mladi, nego i cijele obitelji, ljudi koji imaju za naše prilike dobre plaće i traže sreću negdje drugdje. Očigledno da nisu samo ekonomski i socijalni razlozi, nego su dublji. Oni su čak malo sociološke prirode – riječ je o beznađu koje vlada među ljudima. Nemaju nade da se stvari mijenjaju na bolje. Riječ je o zahtjevu tih ljudi za jednom vrstom slobode, slobode od ovakvog sistema i ovakvih odnosa koji ih guše, gdje se oni ne mogu realizirati kao pojedinci. Čovjeku koji je na neki način svjestan sebe ili ima dovoljno samopouzdanja i hrabrosti, ima određenu kvalifikaciju nije ovo mjesto i ovaj sistem nešto što mu osigurava neku idealnu sliku nekog budućeg života. To je ono s čime se susrećemo i mi u BiH, to više nema veze o kome je riječ – Bošnjacima, Srbima, Hrvatima. Dižu se svi oni koji mogu. Problem je u beznađu, problem je u tome što ne vidite da ste zaštićeni kao čovjek, problem je korupcija. Cijela je lepeza problema s kojima se morate uhvatiti. Možete se uhvatiti ako imate prave ljude, pravu ekipu, dovoljno hrabre ljude. Bez njih se neće ništa napraviti, rekao je Komšić.

Sad kad će Njemačka usvojiti novi zakon koji će liberalizirati dobijanje posla, vidjet ćete onda kako će se ovi prostori prazniti. Zar to nije dovoljan razlog i motiv da cijelu priču, i političku i društvenu, okrenete u drugom smjeru i na poštenije osnove postavite ne više samo državu nego i ova društva, upozorio je.

Utjecaj Turske je jasno na bošnjačkoj strani, utjecaj Rusije i Srbije vidljiv je za Republiku Srpsku i Dodika osobno. Kako ćete surađivati s Hrvatskom nakon jasne potpore premijera Plenkovića Čoviću i HDZ-u BiH?

Što se tiče premijera Plenkovića i drugih dužnosnika, ja poštujem da su oni izabrani u drugoj državi. Moj je posao da radim s njima. U tu vrstu posla ne uplećem emocije jer kad bih upletao slabo bi s kojim kavu popio. Od njih očekujem i tražim da samo znaju gdje su granice ne samo BiH nego i diplomatskog te lijepog ljudskog ponašanja. Ne očekujem da itko gura nos u naše poslove kao što i mi to ne radimo. Niti mi ne komentiramo neke stvari, niti u Srbiji niti u Hrvatskoj, a možda bismo mogli, možda bismo imali što reći, odgovorio je Komšić.

Što mislite o izgradnji Pelješkog mosta?

Pelješki most niste mogli početi raditi bez dogovora s BiH. Imamo pravo tužiti Republiku Hrvatsku Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu, jer je dvaput prekršila kao država Međunarodnu konvenciju o pravu mora povlačenjem morske granice. Zašto se to veže za Pelješki most? Zato što to koristite kao adut, nećete utvrditi granicu na moru, nećete ispoštovati sporazum Tuđman-Izetbegović o morskoj granici. Jer da poštujete taj sporazum, znate preko kojeg mora bi išao taj Pelješki most – preko bosanskohercegovačkog mora, rekao je Komšić.

Svaka čast Republici Hrvatskoj, ali nemojte od mene očekivati da budem niti mekan niti fin kad je riječ o interesima ove zemlje. Ja volim više ovu zemlju, nego Republiku Hrvatsku, završio je Komšić intervju.

 

 

Zašto Željko Komšić nije moj predsjednik?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ruža Tomašić: Za neke u Bruxellesu smo Divlji zapad

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić u  razgovoru za 100posto govorila je o radu u toj instituciji i kakav je odnos prema zastupnicima iz Hrvatske.

To što u parlamentu sjedi 751 zastupnik, pa ne dolazite svaki tjedan do riječi, ne znači ništa. Pojašnjava nam, glavni rad je u odborima, a u samom parlamentu je – finale. Na primjeru njezinog izvješća oko izlova plave ribe u Jadranu, za što je bila izvjestiteljica, možemo i dočarati kako teče ovaj proces.

‘U parlamentu zapravo govorite o onome što ste napravili u odborima. Odbori traju po cijele dane, počinju od 8,30 ili 9, a pauza je u 12,30. Potom se u 15 nastavljaju i budu do 18 ili 18,30, a ako ima puno posla iza tog se nastavlja bez prevoditelja. Tamo se rješavaju glavne stvari. Kad vi donese izvješće i kad se ono prihvati na odboru, s njime idete u parlament. Ako ste izvjestiteljica ili izvjestiteljica u sjeni, o tome govorite i kad bude glasovanje, pa ako se usvoji, onda idete i na trijalog s Vijećem i Komisijom kao predstavnik parlamenta’, pojašnjava nam proceduru.

Posebno naglašava da za uspješan rad u odboru morate steći respekt svojih kolega. Kaže, dolazit će vam na vaše odbore tek ako vas shvate ozbiljno.

‘Ako vas ne poštuju, i ako samo dođete i odrađujete izvješće, neće ni oni sami dolaziti, niti možete išta završiti. Dakle, morate se dokazati, pogotovo mi koji smo iz male države, nekima smo još uvijek kao nekakav ‘Divlji zapad’.’

‘Predsjednik europarlamenta je ekstremni desničar’

Prošlog tjedna šokirao nas je predsjednik europarlamenta Antonio Tajani koji je na komemoraciji Dana sjećanja na žrtve fojbi uskliknuo ‘Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’, pa smo odmah pomislili: ‘Ako je takav predsjednik, kakvih tek ima zastupnika.

‘Ima i tamo ‘svašta’, ali kad se s tako visoke pozicije tako nešto izjavi, zaista je šokantno. Ali, kad pogledate tko je on, nekad je bio ekstremni desničar, također i novinar, shvatite da jako dobro zna težinu tih riječi, gdje ih i kad treba izgovoriti, na koji način i kome. Idu izbori i započeo je kampanju, tako da je bio jako, jako svjestan što govori. Nije ni glup, ni lud’, kaže o njemu Tomašić, a kad je riječ o ‘promašenim zastupnicima’, procjenjuje da ih je najviše 20-ak.

‘Većina njih i ne dolaze, a kad dolaze ‘valjaju gluposti’, ali to se uglavnom ignorira.

Ovo što rade Britaniji oko Brexita je prijetnja za sve nas male

Kad govori o lošim iskustvima, kaže da ih nije imala previše. ‘Nisam plašljiva, pa se ne dam’, kaže, no ipak ako nešto treba izdvojiti to su predrasude političara iz velikih zemalja prema ‘malima’.

‘Ima i tamo ljudi koji se nisu ostvarili i onda svoju nesigurnost i neostvarenost pokušavaju iskaliti na nekome. I ako im to dozvolite nije ugodno, ali ako im kažete što ih ide… Imala sam takvih problema s Englezima, njih je 20-ak u mom klubu, i naravno, bili su povezani sa Srbima, imali drugačije mišljenje o ratu, cijeloj situaciji kod nas… Kad mi je jedan počeo držati lekciju ‘oni su Englezi, mi smo mala Hrvatska’, nisam odšutjela.

Rekla sam mu: ‘Gledaj, mogu vam priznati jedino to što ste veći od nas, a drugo, mi smo imali svoje kraljeve, i mi smo jeli iz tanjura s noževima, vilicama i žlicama, dok ste vi još uvijek jeli prstima s onim drvenih pladnjeva. Bili ste toliko prljavi jer se niste kupali, pa su se vaše žene udavale za Vikinge jer su i oni bili čistiji od vas. Dakle, nemoj mi molim te govoriti o Engleskoj. Porobili ste pola svijeta, pa imate što pokazati, a Hrvatska koja je toliko puta porobljena i pokradena, još uvijek u svojim muzejima ima svoje. A što je u vašim: predmeti iz Indije, Pakistana, Irana, Afrike…’ Nakon tog sam dobila deset puta veći respekt od njih’, prepričala nam je.

Ruža Tomašić otkrila je i zanimljiv pogled na Brexit.

‘To će biti velike posljedice, shvatit ćemo tek poslije, kad ne bude novca za kohezijsku politiku, razne fondove… Ali, osobno, mislim da je glavna stvar ta da su Njemačka i Francuska htjeli izgurati Britaniju iz Europske unije. Nisam odvjetnik Britanije, ali oni su ipak zagovarali Europu ravnopravnih država članica i nisu se mogli slagati s onim što Berlin i Pariz hoće, jednu nadnacionalnu Europu u kojoj će države biti svedene na regije. A to što im sada rade tolike probleme, nije to zbog Britanaca, to je radi nas koji smo ostali. Da mi pomislimo, ako njima to rade, što će tek nema malim članicama.’

Za kraj, pitali smo je koliko je promijenila svoje mišljenje o Europskoj uniji s obzirom da su je neki nazivali i euroskeptikom, piše 100posto.hr

‘Moje mišljenje se nije promijenilo. Europska komisija, oni koji već vuku konce, kako god hoćete, imaju svoju agendu, a to je da Europa bude jedna država, i vidim da sve vodi prema tomu. S druge strane, ja vjerujem u Europu ravnopravnih država članica, a ne u neku nadnacionalnu, ‘nadnaravnu’ Europu jer to ne može biti.

Puno ljudi se poziva na Ameriku, i mi ćemo biti, kao, isti, ali to nije tako. Vi kad odlazite u Ameriku, ostavljate kuću, zemlju, kulturu, jezik, ma sve… Mi smo u Europsku uniju ušli sa svim tim i sad netko traži da se odreknemo svega. To je za mene neprihvatljivo, u Europskoj uniji kakvu ja vidim svatko treba poštivati tuđu kulturu, jezik i običaje, a ne da idemo na brisanje naših posebnosti.’

 

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari