Pratite nas

Komentar

Željko Primorac: Macanovo uskrsnuće Ive Sanadera

Objavljeno

na

Jedan od najvećih krivaca za izuzetno lošu javnu percepciju HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića je njegov specijalni savjetnik za odnose s javnošću – Krešimir Macan. Svojevremeno dvorjanin Ive Josipovića i Zorana Milanovića, Macan je danas glavni kreator komunikacije vladajuće stranke i premijera s javnosti i političkom scenom. Koliko to uspješno radi – premijer se svakodnevno može uvjeriti na vlastitoj koži.

No, Macan je poznat po tome da se njegov angažman ne staje samo na PR-ovskom oblikovanju priopćenja ili pripremanju političara za javni nastup. Ne, Macan voli oblikovati političku scenu, voli biti u žiži politike. To je ona vrsta PR-ovaca koja preko svojih klijenata želi vladati i upravljati. A najveću prepreku u svojoj nakani da postane glavni mačak Banskih dvora Macan vidi u klerikalnom i konzervativnom dijelu, kako HDZ-a tako i civilnog društva, okupljenog oko referendumskih inicijativa Narod odlučuje i Hrvatska protiv Istanbulske. Zbog opasnosti koje po njegove planove o kreiranju javnog i političkog mnijenja predstavlja navedeni dio političkog i civilnog spektra, Macan je izvukao svu tešku artiljeriju koju je imao i krenuo u nesmiljeni rat protiv – tzv. retradicionalizacije društva.

Macan bi nominalno trebao zastupati demokršćansku Vladu i konzervativnog premijera te demokršćanski dio političke javnosti, ali njegove PR akcije usmjerene su upravo protiv političkih pokreta i civilnog društva iz navedenog spektra. Svojim je akcijama potpuno izolirao premijera od baze koja ga je izabrala. Macan je premijera zatvorio u uski krug ministara od kojih veliki dio nema gotovo nikakav utjecaj na stranku i bazu HDZ-a. Kako mandat Vlade, ali i predsjednika HDZ-a, ne traje beskonačno i Macanu je došlo do glave kako će se premijer kad-tad morati spustiti među vlastite birače i članove stranke. A gdje će se na koncu spustiti kada Macan vodi bjesomučnu hajku na sve konzervativne snage u stranci?

Prepredeni Macan je izgleda, barem on tako misli, našao rješenje. Podršku za njegovu politiku obračuna sa konzervativnim i “klerikalnim” snagama u HDZ-u našao je u – Ivi Sanaderu. Ako je suditi po izdanjima dviju najvećih medijskih grupacija u zemlji, s kojima Macan održava izuzetno dobre odnose, projekt uskrsnuća Ive Sanadera i njegove mreže u HDZ-u u punom je jeku.

Dok Sanader, protiv kojega se vodi nekoliko procesa zbog korupcije i ratnog profiterstva, s naslovnice Globusa u vizionarskoj pozi državnika poziva na veliku koaliciju između HDZ-a i SDP-a, jedan od glavnih ljudi iz vremena njegove ere, Božidar Kalmeta, u jednom je članku u Jutarnjem listu opisan kao „posljednja brana tradicionalizacije društva.“ Nije teško pogoditi kako je ispod stola postignut dogovor za punu podršku Sanaderove struje Macanovu projektu u zamjenu za javno pranje grijeha struktura iz vremena Sanadera ili, ne daj Bože, pritisak na pravosuđe kako bi odgovorni za milijunske pljačke bili upućeni na guljenje krumpira u pučke kuhinje.

Što su prednosti, a što nedostaci najnovije mućkalice Krešimira Macana? Prednost je činjenica da se struktura HDZ-a, na županijskoj razini, malo ili nimalo izmijenila od vremena Ive Sanadera. Većina njegovih ljudi je još uvijek visokopozicionirana u vladajućoj stranci, pogotovo na srednjem nivou. I tu Ivo Sanader još uvijek ima određeni utjecaj. Nedostatak plana je činjenica da su ti ljudi još uvijek na svojim pozicijama isključivo zahvaljujući delegatskom sustavu izbora unutar stranke i da su, zbog afera kojima su opterećeni ili zbog ideoloških zastranjenja, izgubili bilo kakvu vjerodostojnost u očima baze i članstva HDZ-a. Prvi izbori unutar stranke, po principu jedan čovjek jedan glas, uz pripadajuće pred izbore za sve funkcije, otpuhati će ovu strukturu kao vjetar lišće u kasnu jesen.

Međutim, Macan je sigurno svjestan navedenih činjenica i sigurno se ne zanosi velikim političkim potencijalom ove reciklirane grupacije. Puno je vjerojatnije kako postojeću strukturu koristi kao platformu za lakše upravljanje strankom u tekućem mandatu, dakle, za jednokratnu uporabu. HDZ je nedavno imao nekoliko teških lomova na svjetonazorskom nivou što je premijera dosta izoliralo u stranci. Prvi put je i klub zastupnika glasao protivno premijerovoj želji.

Zbog osiguravanja bokova izvučena je ova davno pregažena i u ropotarnicu povijesti poslana garnitura, tek toliko kako bi se mandat priveo kraju. Problem leži u činjenici što Macana baš i nije previše briga za štetu koju će stranci nanijeti uskrsnuće likova koji su nanijeli više štete nego sve elementarne nepogode zajedno. Zašto bi Macana to uopće brinulo, on ionako svoje političke, a posebno financijske, projekcije radi na period od četiri godine…

Željko Primorac/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Nadmoćni Raspudić ponizio aktivističku globalnu agendu

Objavljeno

na

Objavio

Marijana Bijelić
Marijana Bijelić

Samo malo razuma čini čuda. Kapljica može razbistriti i najmutniju rijeku. Primjer je Nino Raspudić u svom osvrtu na sezonu prosvjeda u Zagrebu. Nasuprot oduševljene sekularistice Marijane Bijelić* koju su negdje iskopali u arhivama HTV-a kao zamjenu za dotadašnju teologinju Lanu Bobić, Raspudić koristeći zdravi razum doslovno intelektualno i akademski ponižava aktivističku globalnu agendu.

I ohrabruje ljude misliti. Pitanjima, “zašto pravobraniteljica za djecu nije reagirala na masovno markiranje s nastave i aktivističku manipulaciju djecom u prosvjedu za spas Zemlje?” i “što radi predsjednik vlade Plenković na prosvjedu protiv nasilja u obitelji kada je taj prosvjed, ako je prosvjed, nužno protiv propusta države kojoj je on na čelu?”, razorio je smislenost i svrhu tih prosvjeda, te iznad namjera njihovih organizatora stavio golemi upitnik s posve izvjesnom sumnjom u deklarirane namjere, piše Marko Ljubić

Na ta pitanja aktivisti i sekularisti, iako se u spomenutom slučaju radi o pripadnici militantne ateističke skupine Protagora, čiji je jedan od utemeljitelja i nekadašnji SDP-ov favorit Šime Lučin, nemaju odgovor. Zapravo, nisu ih još podučili što im je činiti kada netko uporno u razgovoru s njima ne odustaje od razuma, a još uz to nije impresioniran visokozvučnim aktivističkim nazivljem, zvijezdama sapunica i misijom spašavanja čovječanstva.

Vrijednost Raspudićevih osvrta u debatnom televizijskom klubu Peti dan, sa snažnom dimenzijom izrugivanja nametnutim okvirima utoliko je višeznačnija, ukoliko je iz javnog diskursa gotovo posve potisnut običan ljudski razum, obična ljudska radoznalost i čuđenje.

On istovremeno pokazuje da je praiskonski poziv stvarnog znanstvenika i intelektualca ne biti impresioniran, a to pokazivati afirmacijom razuma na razini koju imaju svi ljudi. Onaj tko potakne ljude da vjeruju svom razumu i da postavljaju zdravorazumska pitanja, stvarni je doktor znanosti, nasuprot doktora aktivista koji su proizvedeni da ljudima kažu što im je misliti. Zato Nino, palac gore.

Nino Raspudić: Diktatorica Veljača i dr. Bandić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Misa za partizane bila bi zapravo svetogrđe…

Objavljeno

na

Objavio

U povodu spora o misi u Bleiburgu, bivši predsjednik države Ivo Josipović, koji ne vjeruje u Boga, kaže: “Porazno je da imamo mise za ustaške zločince. Nisam čuo da je ikada održana misa za neke od poginulih partizana, čak ni za svećenike koji su sudjelovali u NOB-u.”

Kao bezbožac, on ne razumije da su upravo po njegovim optužbama ustaša mise za “zločince” i te kako potrebne i poželjne, jer je, ako su bili zli, riječ o vrlo grešnim ljudima, za iskupljenje njihove duše i te kako se treba moliti. A mise za partizane? Koliko znam, bilo ih je, sjećam se svećenika koji su se molili “za sve žrtve rata”.

Ali što će partizanima mise kad su oni bili bezgrešni, anđeoski nedužni borci protiv fašizma kojima je dosuđen raj. I sami su se odrekli i Boga i misa u komunizmu, pa treba poštovati njihove želje i svjetonazor.

U mnogim hrvatskim selima običaj je za Božić okititi kuću grančicama bršljana koje su se zaticale u šupljine na kamenoj fasadi, na prozore i vrata, a kad bi na kući nekog komunista bio bršljan, bio je kažnjen pa i izbačen iz Partije. Stoga bi zapravo sa stajališta komunista, a Josipović je njihov baštinik, misa za partizane bila svetogrđe.

Milan Ivkošić / VL

 

Ivo J.: ‘Porazno je da imamo mise za ustaške zločince’, a za partizane nikad nisu služene

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari