Pratite nas

Gost Kolumne

Željko Primorac: Više je Krstičević učinio za pola godine nego svi ministri obrane zajedno u posljednjih 17 godina!

Objavljeno

na

Još donedavno svjedočili smo katastrofalnom stanju u svim rodovima hrvatske vojske, ali što je još važnije potpunoj besperspektivnosti. Hrvatski vojnik, pobjednik u Domovinskom ratu, bio je lišen osnovnih životnih uvjeta u vojarnama.

Uštede, kojima su se hvalili pojedini ministri i kompletan državni vrh, išle su tako daleko da se vojsci ukidala juha kao sastavni dio obroka, salata ili wc papir.

Kada je osnovni, životni, standard vojnika ugrožen na ovoj razini što se tek može očekivati s opremanjem vojske sofisticiranim naoružanjem i opremom?

U posljednjih sedamnaest godina Hrvatska vojska polagano, ali sigurno, gotovo kao po nekom dobro osmišljenom scenariju, gubila je dio po dio osnovnih sposobnosti. Onaj dio koji se ulagao u vojsku uglavnom se odnosio na transportnu komponentu vojske poput transportnih helikoptera Mi 171 Sh ili „golih“ vojnih transportera Patria te famoznih Ivechovih vojnih kamiona.

Ono što je simptomatično je kako je gotovo svaku od ovih, većih, nabava za vojsku pratila korupcijska afera. Oko nabave Patria još i danas se vode sudski postupci u Finskoj i Sloveniji, a hrvatski dio nabave navodno je kontaminiran mitom za najviše državne dužnosnike.

Bivši ministar obrane Rončević svojedobno je na sudu odgovarao na pitanja o nabavi vojnih kamiona, a uskoro bi za remont prapovijesnih Migova, obavljen za mandata Ante Kotromanovića u Ukrajini, netko mogao sjesti na optuženičku klupu. Izgleda kako jedino nabava helikoptera Mi 171 Sh nije mogla biti kontaminirana jer se radilo o naplati starog Klirinškog duga RH prema Ruskoj Federaciji pa očito nitko iz sustava nije imao priliku naplatiti svoje sudjelovanje u procesu nabave.

Ovakvo kontaminiranje sustava obrane moglo se događati iz osnovnog razloga jer je i sam nekadašnji vrh Vojne obavještajne službe, Darko Grdić i Ognjen Preost, na optuženičkoj klupi zbog uzimanja mita od čak pet milijuna kuna iz tzv. fonda za doušnike.

Potom na čelo sustava dolazi Damir Krstičević. I već nakon svega nekoliko mjeseci odnosi svoju prvu pobjedu nad sustavom koji je 17 godina degradirao i ponižavao Hrvatsku vojsku. Nakon dugogodišnjeg kontinuiranog smanjenja vojnog proračuna, Krstičević, nakon žestokog sukoba sa ministrom financija Zdravkom Marićem, uspijeva uvjeriti premijera Plenkovića u nužnost povećanja vojnog proračuna te se izdvajanja za vojsku podižu za devet posto u odnosu na prethodnu godinu.

Već od početka mandata Krstičević jasno apostrofira kako će najvažnija odluka njegova mandata na čelu MORH-a biti ona o nabavi vojnih zrakoplova. Traži od najviših državnih dužnosnika, predsjednice Republike i predsjednika Vlade, da se izjasne je li naš nacionalni interes ratno zrakoplovstvo. Potom formira tim koji izrađuje analizu o tome kakav nam zrakoplov treba, a u cilju transparentnosti natječaja odbacuje svaku mogućnost posredništva u najvećem obrambenom projektu od samostalnosti – traži izravan ugovor države s državom.

U uži krug zrakoplova nasljednika Migova 21 za sada su ušli švedski Gripen, južnokorejski KAI FA 50 te američki F16. ovih dana trebale bi se otvoriti i ponude navedenih proizvođača, a do kraja godine bi trebalo biti poznato koji će zrakoplov čuvati hrvatsko nebo narednih 30 –tak godina. Tako je Krstičević gotovo kraju priveo projekt koji 17 godina niti jedna vlada i niti jedan ministar nisu stavljali na dnevni red.

Kako je projekt nabave novog zrakoplova gotova stvar pokazuje i činjenica kako je u projekciji proračuna za 2018. već predviđeno 450 milijuna kuna u svrhu plaćanja prve rate. Ovih dana smo saznali kako će se izvidničko-borbeni helikopteri Kiowa Warrior, iz programa američke donacije, naoružati najmodernijim raketama AGM – 114 Hellfire. Ove protuoklopne rakete dometa su do osam kilometara, a u kombinaciji sa nedavno nabavljenim haubicama Panzerhaubitze 2000 HV pozicioniraju u najspremniju vojnu silu u ovom djelu Europe. No ovo nije kraj u procesu modernizacije HRZ-a, Krstičević je izjavio kako je sve spremno za natječaj kojim će HV dobiti 6 bespilotnih letjelica koje će u zraku moći ostati i do 24 sata. Program vrijedan 5 milijuna eura financirati će se iz europskih fondova, a njegove usluge koristit će i civilni sektor.

Nakon dugo vremena ministar je odlučio presjeći i trakavicu oko opremanja Patrijinih oklopnjaka oružanim sustavima. Patrija se već u javnosti počela nazivati najskupljim vojnim taksijem u povijesti iz jednostavnog razloga što se od njene nabave malo učinilo u opremanju oružanim stanicama. Za strateškog partnera u ovom projektu odabran je Izrael, a Patrije će dobiti 30 milimetarski top tvrtke Elbit i protuoklopne rakete Spike tvrtke Rafael.

Krajem godine konačno će biti dovršen prototip Obalnog ophodnog broda HRM-a te kreće serijska gradnja pet brodova iste klase. Ministar je nedavno izjavio kako su hrvatske ambicije odmah iza ovog projekta započeti s projektom izgradnje korveta kao van obalnih brodova dužine do 100 metara. Ovim projektom HRM bi konačno dobio mogućnost adekvatne zaštite hrvatskih interesa na Jadranskom moru.

Ministar Krstičević nije zaboravio ni uređenje vojarni pa je tako uređena vojarna u Petrinji, a obnavljaju se i vojarne u Sinju i Pločama u koje bi se vojska trebala ubrzo vratiti. Sa strateškog značenja posebno je važan povratak vojske u vojarnu u Ploče, u kojoj će biti smještena postrojba mornaričkih specijalaca, jer HV u ovom trenutku nema niti jednog vojnika ni vojnog objekta na potezu od Splita do Dubrovnika. Specijalna postrojba u Pločama trebala bi biti osposobljena za brzi odgovor morskim, zračnim ili kopnenim putem na bilo koju ugrozu na jugu Hrvatske.

Na nedavno održanoj konferenciji o domaćoj obrambenoj industriji u organizaciji HANZ-a medije ministar Krstičević je javnost zatekao najavom nabavke višenamjenskog zrakoplova i gradnje domaće tvornice streljiva koja bi, prema njegovim riječima, bila garant sigurnosti države u slučaju bilo kakve ugroze. Tvornica bi se gradila po principu javno-privatnog partnerstva, a strateški partner vlade bio bi karlovački HS Produkt. Na istoj konferenciji čuli smo kako MORH u suradnji s FER-om radi na izradi domaće verzije bespilotne letjelice i podmornice.

Sve je ovo samo dio promjena koje su nastupile ili su dobile zamah dolaskom Damira Krstičevića na čelo MORH-a, ali i uz potporu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s Pantovčaka. OSRH u fazi su ozbiljne transformacije u mobilnu i visoko opremljenu vojnu silu koja će biti jamac teritorijalnog integriteta u nadolazećim turbulentnim vremenima. Da će tako doista i biti jamče ugovori o izobrazbi koje je ministar Krstičević potpisao s Izraelom.

Kako bi se oružana sila u narednom vremenu transformirala u visoko sofisticiranu vojsku nužno je u narednim proračunima zadržati konstantan rast izdvajanja za vojsku. Nakon 17 godina sustavnog zanemarivanja i degradiranja HV, kao jamac hrvatskog suvereniteta, zaslužuje priliku za razvoj i opremanje!

Željko Primorac/HRSvijet

Hrvatska nije u vojnoj utrci sa Srbijom, ambicije su joj veće

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Benjamin Tolić: Krabuljni ples oko Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Da ne povjeruješ svojim očima i ušima! Hrvati, a s njima i neki nehrvati, duboko se ukopali svatko u svoju misao o nekom tamo Željku Komšiću iz Kiseljaka! Što je tu tako čudno? Sama ta činjenica: predmet ništavan, a misli o predmetu dubokoumne! Ali ne treba se tomu čuditi. Takve nesklapnosti nužno se zbivaju uvijek kada politički vjetrogonje, plešući oko vatre, paze „da se Vlasi ne dosjete“ kakve nevolje potajno žuljaju njihovu pravednost.

Ali najmanje su u ovom slučaju krivi rečeni vjetropiri. Mnogo je krivlja paradoksalna politička zbilja koja hrani njihovo dubokoumlje.

Evo kratka prikaza te zbilje. Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina bila je u okviru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije nazovi-država svojih triju jednakopravnih naroda: Muslimana (oko 43 posto pučanstva), Srba (oko 31 posto pučanstva) i Hrvata (oko 17 posto pučanstva).

Kada se Jugoslavija raspadala (1990.–1995.), Muslimani su tu nazovi-državu htjeli pretvoriti u samostalnu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu; Srbi nisu htjeli nikakvu Bosnu i Hercegovinu; Hrvati, politički gotovo zanemariv čimbenik u Bosni i Hercegovini, naravno su čeznuli za životom u svojoj nacionalnoj državi, ali su, duboko svjesni svoje neznatnosti i dugoročnog probitka svoje nacionalne države Republike Hrvatske, u veljači 1992. masovno izašli na referendum i glasovali za neovisnost Bosne i Hercegovine.

Na tom referendumu zbio se temeljni bosansko-hercegovački paradoks. Hrvati su, premda najslabiji čimbenik – poput miša u priči „Djed i repa“ – svojom snagom iščupali Bosnu i Hercegovinu iz Jugoslavije. Kako? Paradoksalno. Prevagom svojih glasova ostvarili su nuždan uvjet za njezino međunarodnopravno priznanje – dakle, nešto što niti su Srbi htjeli niti su Muslimani bez Hrvata mogli učiniti.

Na ishod referenduma o neovisnosti Srbi su odgovorili združenim nasiljem iznutra i izvana: iznutra oružanom pobunom, a izvana srpsko-crnogorskom oružanom agresijom na Bosnu i Hercegovinu. U tom ratu (1992.–1995.) izbio je podjednako okrutan oružani sukob među braniteljima Bosne i Hercegovine – među Muslimanima (od rujna 1993. Bošnjacima) i Hrvatima. Hrvati, najslabiji sudionici u tim sukobima, pretrpjeli su razmjerno najveće demografske gubitke, i to – paradoksalno – znatno veće u sukobima sa saveznicima, Bošnjacima, u Srednjoj Bosni nego u sukobima s neprijateljima, Srbima, u Sjevernoj Bosni.

Ta dva paradoksa visoko je nadmašila paradoksalnost Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini što su ga po diktatu „tenkovske diplomacije“ tzv. međunarodne zajednice u američkoj zrakoplovnoj bazi Wright–Patterson kod Daytona postigli Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović te njegovim svečanim potpisivanjem u Parizu 14. prosinca 1995. priveli kraju rat Srba, Bošnjaka i Hrvata za svoj dio Bosne i Hercegovine.

Pouzdane podrobnije obavijesti o toj trostrukoj bosansko-hercegovačkoj tragediji čitatelju nudi knjiga Ivana Zlopaše „Politička sudbina Hrvata u Bosni i Hercegovini“ (Mostar, 2005.). Pisac ovoga članka želi samo upozoriti na temeljne paradokse Daytonskoga sporazuma o kojima pametniji od njega mudro šute.

Taj sporazum svojim Aneksom IV, koji je zapravo Ustav buduće države, određuje Bosnu i Hercegovinu kao državu njezinih triju jednakopravnih naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba, i svih ostalih njezinih državljana. Uz to ističe da Bosna i Hercegovina više nije – republika. Dobro. reći ćete, što je tu paradoksalno? Tu još ništa. Ali Ustav te odredbe dopunjuje nečim što je ne samo paradoksalno, nego i skandalozno. On državu dijeli na dva podjednaka dijela, tzv. entiteta (bića), jedan se prostire na 49 posto, a drugi na 51 posto ozemlja.

Manji entitet naziva Republikom Srpskom i dodjeljuje ga Srbima, a veći entitet Federacijom Bosne i Hercegovine i dodjeljuje ga Bošnjacima i Hrvatima. Što dakle? Nije li čudno da Bosna i Hercegovina, koja nije republika, svojim znatnim dijelom jest republika? I to – republika srpska! Nije li više nego sablažnjivo dodijeliti agresoru na Bosnu i Hercegovinu, koji je činio oko 31 posto ukupnoga pučanstva, 49 posto, a njezinim braniteljima, koji su činili oko 60 posto ukupnoga pučanstva, 51 posto te nesretne države?

A što čine Bošnjaci kada već treći put biraju Hrvatima njihova zastupnika u tročlano Predsjedništvo toga čudovišta od države koje je još dodatno unakazila samovolja „visokih predstavnika međunarodne zajednice“, od Carla Bildta do Valentina Inzka? Što dakle čine hrvatski saveznici Bošnjaci? Oni samo oponašaju okrutnu „pravdu“ međunarodne zajednice. Stoga je sva ta smiješna „frtutma“ oko Željka Komšića u biti samo krabuljni ples oko pokojne Hrvatske Republike Herceg-Bosne u kojemu se nadmeću njezini pristaše i protivnici.

Hrvati, ako se ne varam, napokon polako shvaćaju da bez entiteta nema identiteta, a u krajnjem slučaju ni opstanka.

 

Benjamin Tolić / hrsvijet.net

 

Uz dvadeset i sedmu obljetnicu Hrvatske Republike Herceg Bosna

 

 

Petar Škorić: Vrijeme je da se ‘prestanemo sramiti’ samog spomena Herceg-Bosne

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Znate li tko su ‘halal-Hrvati’?

Objavljeno

na

Objavio

profesor Slavo Kukić

Nakon usvajanja Deklaracije o položaju Hrvata u BiH u Hrvatskom saboru, bošnjački javni prostor su preplavili nastupi osoba koje pripadaju hrvatskome narodu, ali koje osporavaju konstitutivnost toga naroda kao i borbu Hrvata za političkom jednakopravnošću u BiH.

Riječ je o šarolikom skupu osoba, od svećenika (uglavnom pojedinih bosanskih franjevaca) do raznoraznih oportunista koji su spremni na sve, pa i ponižavati vlastiti narod, za neku vlastitu (uglavnom) kratkoročnu korist.

Tako tu imamo poznate sluge bošnjačke politike koji na obespravljivanju Hrvata rade još od početka devedesetih, poput Ive Komšića, koji je originalni hrvatski smokvin list koji je trebao davati legitimitet ratnom Predsjedništvu bošnjačke RBiH, pa do fra Drage Bojića, bosanskog franjevca koji danas osporava gotovo sva politička prava hrvatskoga naroda.

Ono što im je zajedničko je da nemaju nikakav legitimitet govoriti u ime hrvatskoga naroda, jer na izborima nisu dobili podršku tog naroda. Legitimitet im daju samo mikrofoni bošnjačkih medija, jer je njihovo znanje o politici, posebno politologiji, oskudno. Njihova priča se svodi na ponavljanje već pripremljenih fraza kojima je cilj zamagliti istinu, dezavuirati javnosti i vlastiti narod prikazati u biti naivnim ili zločestim te mu tako osporiti zahtjeve za političkom jednakopravnošću u BiH.

Halal-Hrvate sarajevska javnost predstavlja kao „poštene“ Hrvate i vrsne intelektualce, nasuprot „fašistima“ koji se bune protiv toga da im bošnjačka politička elita kroji sudbinu i da se pretvore u nacionalnu manjinu u vlastitoj domovini. Tako bošnjačka politika pokušava s jedne strane prikriti a s druge osporiti činjenicu kako je hrvatski narod u BiH ustavotvoran, kako svoju političku volju izražava na izborima te kako su izbori pokazali da apsolutna većina Hrvata podržava politiku Hrvatskog narodnog sabora.

Hrvatski narod u BiH traži samo da se poštivaju Ustav BiH i Daytonski mirovni sporazum u kojima je jasno navedeno da je BiH država triju u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda i dvaju entiteta. Konstitutivni narodi tvore Bosnu i Hercegovinu, svaki narod je nositelj suvereniteta i legitimni politički predstavnici konstitutivnih naroda trebaju tvoriti vlast.

No, kako je u međuvremenu bošnjačka politička elita odustala od takve BiH, danas su im potrebni halal-Hrvati (u manjoj mjeri i Srbi) kako bi međunarodnoj i vlastitoj javnosti pokazali kako eto tobože postoje Hrvati u BiH koji podržavaju njihovu politiku unitarizacije entiteta FBiH u kojem će dominirati demografska većina.

Tu na scenu stupaju raznorazni Komšići, Bojići, Babići, Kukići…, čitav spektar osoba koje na račun ponižavanja vlastitoga naroda pokušavaju ostvariti neku osobnu korist. Pri tom je važno naglasiti da ta korist nije materijalne naravi za sve njih. Za Kukića i takve jest, ali za neke bosanske franjevce možda i nije. Dio njih vjerojatno preko ponižavanja hrvatskoga naroda „liječi“ neke osobne frustracije.

Ovdje je važno spomenuti i da nitko od tih bosanskih franjevaca nije ni riječ rekao kad je ta ista bošnjačka javnost vodila hajku protiv kardinala Puljića jer je upozorio da se nametanjem Željka Komšića krše prava hrvatskome narodu ali i uništava BiH.

Bošnjačka politička elita i pripadajuća joj javnost halal-Hrvate koristi po potrebi, a potreba se ukazala upravo pri usvajanju Deklaracije o položaju Hrvata u BiH u Hrvatskom saboru.

Zastupnici koji su izglasali Deklaraciju u Saboru su ljudi koji predstavljaju većinu Hrvata u Republici Hrvatskoj, a sama Deklaracija jasno podržava političku borbu hrvatskih političkih predstavnika u BiH, koji su okupljeni u Hrvatskom narodnom saboru, i koji nose preko 90 posto političkog legitimiteta bh. Hrvata.

Srećom, kako vrijeme prolazi i sam broj halal-Hrvata se smanjuje kao i njihov utjecaj u javnosti. Danas oni služe samo da bi se sama bošnjačka javnost mogla tješiti kako ima „stvari pod kontrolom“.

Njihov utjecaj na hrvatski narod je nikakav.

Danas u hrvatskom narodu u BiH zapravo imamo jedinstvo hrvatske politike, katoličke crkve, intelektualnih elita i javnosti. To je, pak, posljedica, konstantnih pokušaja političkog obespravljivanja hrvatskoga naroda te istupi halal-Hrvata zapravo samo dalje jačaju to jedinstvo.

Naposljetku, hrvatska javnost se ne bi ni trebala posebno osvrtati na te izjave i stavove jer oni svakako pripadaju bošnjačkoj javnosti i obraćaju se primarno Bošnjacima.

A to što su pojedinci spremni poticati obespravljivanje vlastitoga naroda, najviše govori o njima samima.

Jurica Gudelj, Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari