Pratite nas

Herceg Bosna

Željko Raguž: HVO i Herceg Bosna su jedini sigurni instrumenti opstanka Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća na području bivše Jugoslavije jačali su nacionalni pokreti od Beograda (srpski liberali), preko Zagreba ( masovni pokret – Maspok), do Sarajeva (Mladi muslimani) koji će se u dobrom dijelu realizirati početkom devedesetih godina uvođenjem višestranačja u politički život Jugoslavije i stvaranjem nacionalnih stranaka.

Alija Izetbegović, prvi predsjednik Stranke demokratske akcije, već 1970. godine bio je autor radikalne “Islamske deklaracije” koja je pozivala na “islamski pokret” za početak preuzimanja vlasti, što bi, po njemu, dovelo do ukidanja “postojeće nemuslimanske vlade i izgradnje jedne nove, islamske koja će uništiti neislamske institucije i stvoriti međunarodnu federaciju islamskih država jer ne može biti ni mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih institucija”.

“Građanska država ili građanski rat”, izjavio je dvadesetak godina kasnije 1990. godine Alija Izetbegović, predstavljajući predizborni program na jednom od skupova Stranke demokratske akcije.

To nije bilo moguće ostvariti na legalan način, pa je paralelno krenuo sredinom 1991. godine u osnivanje paravojne Patriotske lige i Zelenih beretki, daleko prije osnivanja HVO-a i Vojske RS-a suprotno zakonima tadašnje BiH i Jugoslavije.

Hrvati u BiH posebice su se počeli pripremati za obranu nakon napada prosrpske JNA na Ravno utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne 18. studenoga 1991., koja je tijekom 1993. godine prerasla u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu.

“Za državu ću žrtvovati mir”, javno su izgovorene riječi Alije Izetbegovića u vrijeme bošnjačkoga odbijanja Cutileirova mirovnog plana prije početka rata u BiH.

Kako su Srbi odbijali prihvatiti bošnjački prijedlog o budućoj građanskoj državi BiH, nakon početne agresije JNA na BiH u razdoblju travanj – lipanj 1992. godine, BiH je zahvatio građanski rat između tri vojske njezinih naroda koji je s vremenom prerastao i u internacionalizirani građanski rat. U zapadnoj BiH rat se razvio i u unutarbošnjački rat između pristalica Alije Izetbegovića i Fikreta Abdića.

Kakvu je BiH zamišljao Alija Izetbegović, vidi se iz njegova govora Bošnjacima u Zenici 14. studenoga 1993. godine: “Moramo ovdje graditi jednu civiliziranu državu ili nemamo šansi. Dakle, ne čisto muslimansku državu ovdje napraviti. Mi to ne bismo trebali uraditi, iako će ona, kako se to kaže, via fakti biti to, jednostavno, drukčije ne može.

To će biti ipak država u kojoj će biti 80% Muslimana i bit će onoliko muslimanska ili bošnjačka, kako hoćete, koliko je Francuska francuska unatoč tome što tamo ima, isto tako, Arapa 3 milijuna itd., ali to je francuska država i tu je Francuz predsjednik vlade i predsjednik republike i svi su ministri Francuzi i drukčije mu ne može da bude.

Prema tome, mislim da ta činjenica, da će njih biti još po l0 postotaka jednih i drugih unutra, ne mijenja na stvari da narod koji je izborio tu državu ima sva prava koja, ne birajući, poštujući pravo onih njih kao manjina.”

Da su te riječi Alije Izetbegovića sažetak svojevrsnoga bošnjačkoga “udruženog zločinačkog pothvata” koji je od ranije planiralo bošnjačko političko i vojno vodstvo te pokušale realizirati postrojbe bošnjačke Armije BiH u tijekom rata u BiH, vidi se iz niza dokumenata iz tog razdoblja o djelovanju bošnjačkoga političkog i vojnog vodstva i postrojbi Armije BiH.

Jer kako 33% Srba u BiH i 17% Hrvata po popisu iz 1991. svesti na po 10 postotaka osim u okviru “udruženog zločinačkog pothvata”?

Nakon savjetovanja vojnog vrha Armije BiH, održanoga 21. i 22. kolovoza 1993. godine u Zenici, prišlo se realizaciji operacije “Neretva ‘93.”. Zapovjedništvo Armije BiH zaključilo je kako je došlo vrijeme za izvođenje veće napadačke operacije koja bi obuhvaćala područje od Bugojna do Mostara, a u koju bi bile uključene snage 3., 4. i 6. korpusa Armije BiH.

U samim pripremama za operaciju “Neretva ‘93.” dovučena su pojačanja iz okruženog Sarajeva (1. korpus) kako bi se ostvarila dodatna nadmoć prema HVO-u. Tijekom odvijanja operacije “Neretva ‘93.” postrojbe Armije BiH počinile su zločine nad hrvatskim civilima u Grabovici i Uzdolu.

U Sarajevu je 27. rujna 1993. godine tijekom odvijanja operacije “Neretva ‘93.” održan 1. bošnjački sabor u nazočnosti 377 sabornika te 80 zastupnika iz okruga Tuzla, Doboj, Zenica, Visoko, Travnik, Mostar, Konjic, Bihać, Banja Luka i Goražde. Izrečeni navodi sudionika na 1. bošnjačkom saboru mogu se dovesti u izravnu vezu s kasnije počinjenim zločinima nad Hrvatima središnje Bosne (Križančevo Selo i Buhine Kuće u prosincu 1993. i siječnju 1994.). Takvi navodi, koji se mogu dovesti u vezu s kasnije počinjenim zločinima nad Hrvatima središnje Bosne, mogu se vidjeti i iz dokumenata o djelovanju bošnjačkih članova Predsjedništva BiH iz toga vremena.

Nažalost, dvostrukim kriterijima Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Suda BiH, uz izostanak dosljednosti i konzistentnosti, svjedoci smo nesrazmjerno malih kazni za ista inkriminirana djela, smanjivanje i njih kao takvih ili, čak, oslobađajuće presude u drugostupanjskim postupcima kada su pripadnici bošnjačke Armije BiH u pitanju.

Rješavanje pitanja ratnih zločina i suočavanja s prošlošću u BiH nikada nije iskreno ni započelo. Brojne zločine bošnjačke Armije BiH ignorira se kao da se nisu ni dogodili. Zahvaljujući “predanom” radu pravosudnih institucija BiH na rasvjetljavanju ratnih zločina, bošnjački zapovjednici, za razliku od hrvatskih i srpskih, slobodno se šeću gradovima Federacije BiH i bave se politikom.

Pritom za počinjene zločine nad Hrvatima i Srbima imaju javnu podršku građana BiH bošnjačke nacionalnosti. U zemlji u kojoj se Sud za ratne zločine bavi povijesno neutemeljenim konstrukcijama umjesto kažnjavanjem ratnih zločina po istim kriterijima za pripadnike svih naroda u BiH ništa ne može začuditi.

Analizom optuženih osoba te mjesta izvršenja kaznenih djela neosporno bi se utvrdilo kako je od svih procesuiranih daleko najmanje procesuirano pripadnika Armije R BiH za zločine počinjene nad Srbima i Hrvatima. Zašto?

Nažalost, zbog toga što su, uz časne iznimke dijela kadrova, u Tužiteljstvu i Sudu BiH po naputku bošnjačkih političkih stranaka sebi uzeli za pravo pisati povijest rata u BiH u razdoblju od 1992. do 1995. u kojoj Srbi trebaju biti genocidan narod, Hrvati udruženi ratni zločinci, a ratni zločini koje su počinili Bošnjaci, pripadnici Armije R BiH incidenti pojedinaca.

Na tribini Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca 29. studenog 1997. Alija Izetbegović, tadašnji bošnjački član Predsjedništva BiH, kazao je: “Ako je u tijeku skoro četverogodišnjeg rata ubijeno 100 civila, onda to mogu biti incidentni slučajevi, ako je ubijeno 10.000 ljudi, onda je to plan… Vojnici naše armije (Armija R BiH) mogli bi imati do 100 ljudi ukupno na svojoj duši, kad se sve zbroji.”

Trinaest godina kasnije, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović 18. studenoga 2010. kazao je: “Za razliku od ostala dva naroda, bošnjački zločini koji su počinjeni pod slavnom zastavom Armije BiH, ponavljam slavnom, bili su sporadični incidenti.” Navedeni stavovi najvećih bošnjačkih političkih autoriteta o počinjenim zločinima Armije R BiH bili su svojevrsni naputak za djelovanje Bošnjaka zaposlenih u Tužiteljstvu BiH koji nudi odgovor zašto se ne procesuiraju ratni zločini počinjeni nad Hrvatima u BiH.

Tužiteljstvo BiH ne procesuira ratne zločine počinjene nad Hrvatima u BiH zato što se na taj način štiti zapovjedni kadar bošnjačke Armije R BiH i izrečene stavove dvojice Izetbegovića kako su ratni zločini koje su počinili Bošnjaci, pripadnici Armije R BiH incidenti pojedinaca.

Prema podacima u posljednjem ratu u BiH, ljudski su gubici bili daleko najveći kod Bošnjaka. Po nacionalnosti, 64.036 žrtava bili su Bošnjaci, 24.905 žrtava bili su Srbi i 7788 žrtava bili su Hrvati. Većina srpskih žrtava bili su vojnici – 20.690 od 24.905 ukupno stradalih Srba u BiH. Vojnika HVO-a stradalo je 5719 od ukupno 7788 hrvatskih žrtava. Kod Bošnjaka većinu stradalih činili su civili – 33.403 od ukupno stradalih 64.036 Bošnjaka.

Iako su Bošnjaci najviše stradali u bošnjačko-srpskom ratu u BiH, Bošnjaci u BiH najdalje su od suočavanja s ratnim zločinima počinjenim s njihove strane prema pripadnicima drugih naroda. Bošnjaci se teško suočavaju s pravom istinom u ratu u BiH i na rat u BiH gledaju iz perspektive kako su tobože Bošnjaci bili ekskluzivne žrtve rata.

Može li se protjeranih 529.000 ljudi, Srba i Hrvata iz njihovih domova s prostora pod nadzorom bošnjačke Armije BiH (neki su napustili taj prostor i svojim izborom?) i 33.000 stradalih Srba i Hrvata u ratu u BiH (od kojih je najveći broj stradao od Armije R BiH) nazvati incidentom ili je takva tvrdnja također još jedan počinjeni zločin prema Srbima i Hrvatima u BiH?!

O zločinima koje su počinili pripadnici HVO-a gotovo je sve poznato. Ipak, neprihvatljivo je zbog pravde i žrtava isticati Ahmiće i Stupni Dol, a šutjeti o Trusini, Grabovici, Maljinama, Uzdolu, Doljanima, Stipića livadi. Nemoralno je s bošnjačke strane naglašavati Dretelj i Gabelu, a šutjeti o 331 logoru i zatvoru u kojima su pripadnici Armije R BiH zatvorili 14.444 Hrvata, i to 10.346 civila i 4098 vojnika HVO-a.

Od zločina nad Hrvatima u BiH procesuirani su oni u Bugojnu (po individualnoj odgovornosti). Nitko nije odgovarao po zapovjednoj odgovornosti za zločine u Bugojnu iako Tužiteljstvo BiH posjeduje takve dokaze za bošnjačke političke i vojne dužnosnike. Procesuirani su još neki zločini nad Hrvatima u BiH po individualnoj odgovornosti (u Drežnici, Grabovici, za zločin u Trusini u tijeku je postupak pred Sudom, kao i u predmetu “Muzej – Jablanica”), ali nije procesuiran ni jedan zločin po zapovjednoj odgovornosti ili za udruženi zločinački pothvat protiv hrvatskog naroda od političkog i vojnog vodstava bošnjačkoga naroda i Armije R BiH iako su s njihove strane počinjena takva kaznena djela.

Hrvatima se sudi po zapovjednoj odgovornosti i da su sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu s planom provedbe sustava zatvaranja i zlostavljanja, dok za ista kaznena djela takva ocjena ne postoji kada su bošnjački zapovjednici i logori Armije R BiH u pitanju sve iz razloga kako bi se sačuvao mit kako Bošnjaci, za razliku od Hrvata, nisu planirali zločine, nego su Hrvati i Srbi stradali u incidentima?!

Nažalost, ne postoji neutralan sud i takav sud do sada nije izmišljen. Sud je najčešće instrument politike i dominirajućih snaga u bilo kojem društvu. Članove vrhovnog suda demokratske Amerike postavlja njihov predsjednik. Može li takav sud biti neutralan sud?

Neutralan sud može donositi  odluke na način koji on smatra ispravnim, a da na to nitko ne može utjecati. Je li tako u BiH? Iz dosadašnjeg pristupa procesuiranju počinitelja kaznenih djela ratnih zločina proizlazi kako je pristup žrtvama od Tužiteljstva i Suda BiH diskriminirajući i neujednačen što je stvorilo ogromno nepovjerenje žrtava iz reda srpskog i hrvatskog naroda u rad Tužiteljstva BiH i Suda BiH.

Hrvatski dužnosnici na svim razinama vlasti u okviru svojih nadležnosti i u odgovarajućim prigodama (sjednice parlamenata, mediji i javni skupovi) trebaju pokazati odgovorniji i primjereniji odnos prema pitanjima iz Domovinskog rata, (posebice sudskim procesima pripadnicima HVO-a) kako bi u bh., ali i međunarodnoj javnosti otvorili pitanje donosi li se presuda na Haaškom sudu hrvatskoj “šestorki” ili se pripadnicima HVO-a sudi na Sudu BiH za udruženi zločinački pothvat kako bi se ostvarila pravda i kaznili ratni zločini, ili kako bi se “zadao udarac” nastojanjima hrvatskog naroda da bude ravnopravan s Bošnjacima i Srbima u BiH, što on danas nije i što žele spriječiti bošnjačke političke strukture u BiH.

Iako se Hrvatsko vijeće obrane na međunarodnoj i bosanskohercegovačkoj razini nastoji kriminalizirati, ostaje činjenica da bi bez HVO-a suvremena povijest BiH bila potpuno drukčija, odnosno Hrvati bi u BiH bili još više politički marginalizirani i potpuno bačeni na rub društvenih zbivanja u BiH. Upravo zbog te činjenice, suosjećajući i poštujući žrtve rata iz drugih naroda počinjene od neodgovornih pojedinaca s hrvatske strane, hrvatski narod u BiH iz svog narodnog samopoštovanja s pravom odaje priznanje svima onima koji su doprinijeli stvaranju političkih i vojnih organizacija hrvatskoga naroda u BiH u Domovinskom ratu.

Travanjski dani od prije dvadeset i pet godina bili su dani hrabrosti i odlučnosti hrvatskog naroda u BiH. Spremnost na obranu hrvatskog opstanka u BiH i hrvatskog narodnog prava na BiH ugrađeni su u narodnu memoriju bosanskohercegovačkih Hrvata kao dani ponosa i sjećanja na Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i Hrvatsko vijeće obrane kao jedine sigurne instrumente našeg narodnog opstanka u BiH.

> 8. travnja 1992. osnovan HVO

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

DŽEBA ODGOVORIO ORUČEVIĆU: Na nasilno utjerivanje Bosne, Mostar će ti pokazati pravi hercegovački šipak!

Objavljeno

na

Objavio

-Pitanje je što znači “pravi bosanski grad’!? Znači li to, u slučaju Mostara, da naš rođeni Mostarac i Hercegovac, Safa, želi otjerati Hercegovinu iz Mostara i utjerati nam Bosnu? Na ovakvo nasilno nametanje bosanske šljive Mostar će mu pokazati otpor i pravi hercegovački šipak!.

Tim je riječima, predsjednik Gradskog odbora HDZ BiH Mostara Damir Džeba za Hrvatski Medijski Servis komentirao izjavu bivšeg (do)gradonačelnika Mostara Safeta Oručevića kako će Mostar biti pravi bosanski grad.

-Mostar će sigurno imati Gradsko vijeće i gradonačelnika i bit će bosanski grad. Velika prijestolnica, pravi bosanski grad, kazao je Oručević za N1 televiziju.

Džeba kaže kako reći u godini 2019. da će Mostar biti „pravi bosanski grad“ je “geografski, povijesno pa, ako hoćete, i mostarski vrlo nepismeno i zlonamjerno”. Napominje kako Oručevića osobno ne poznaje ali se kao “dijete grada” raspitao o njemu, držeći se one narodne „nije važno što govori nego tko govori“.

Sarajlije bi rekle – pomozite čo’eku

-Starije kolege, prijatelji bez obzira na naciju, ili kako se voli istaknuti “stara mostarska raja”, kažu da je u ono lijepo prijeratno vrijeme Safa bio poznat po poslovima vezanim za goblene. O čemu je riječ točno, ne znam, ali kažu da o tomu priča cijeli grad i da ta priča ne zastarijeva isto kao i zločini, ratni i gospodarski. Također ističu da je Safa prije rata rekao negdje u gradu, recimo Mahali, Luci, Balinovcu, Rudniku, Zaliku, Starom Gradu, Centru 2, Balinovcu, Carini ili Aveniji, da je on Bosanac ili da je Mostar ‘bosanski grad’ ne bi se baš lijepo proveo, kaže Džeba.

Veli kako je teško staroj mostarskoj raji razumjeti, da jedno dijete grada Mostara, srca Hercegovine, javno govori kako Mostar jest ili će biti “pravi bosanski grad”.

-Na jednak način bi Sarajlije blijedo gledale nekoga da u sred Sarajeva “odvali” kako je Sarajevo hercegovački grad ili će biti “pravi hercegovački grad”. Pokušali bi pomoći čo’eku, a naravno da bi se gledalo tko govori takve budalaštine i za kakve potrebe, ističe Džeba za HMS.

Stariji Mostarci, onako na prvu, dodaje, pokušavaju ovakvo stanje ‘liskalukom’ razumjeti i usporediti spominjući prijeratnu emisiju Opstanak ili za mlađu populaciju emisije „Animal Planeta“ – kada se jedinka jedne vrste  pridruži grupi druge vrste, ona poprima ponašanje i glasanje grupe kojoj se pridružila. Pa objašnjavaju da je vjerojatno dug boravak u Bosni i s političkim Bosancima našeg Safu, od rođenog Mostarca i Hercegovca, pretvorio u geografskog i političkog Bosanca.

Uzoran pripadnik HVO-a

-Ljudi na ulici, raja, također, mi pričaju kako je na početku rata, Safa, bio uzoran pripadnik Hrvatskog vijeća obrane. Postoje slike i video zapisi na kojim se vidi Safet u odori HVO s dužnošću djelatnika za sigurnost pri uredu zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar. Herceg Bosna mu nije smetala kada ju je iskoristio da dobije toliko “mrsku i zlokobnu” Domovnicu i Putovnicu Republike Hrvatske, kaže predsjednik mostarskog HDZ-a.

Naglašava kako je to onaj isti HVO koji Oručević proziva za sve i svašta a bio mu je, veli, uzorni pripadnik, pa čak i u vremenu kada su se vodile rasprave o promjeni ulica u Mostaru i koje su danas sporne.

-To je dio njegove ostavštine te je vrlo pohvalno da želi riješiti problem u čijem vremenu i nastao. Za ovakvo djelovanje dobra je policijska kvalifikacija „povratak na mjesto zločina“, a možda je u pitanju i grižnja savjesti, kaže Džeba.

Komentirajući Oručevićeve optužbe kako HDZ ne želi promjenu aziva mostarskih ulica koje nose imena po ustaškim dužnosnicim,a Džeba kaže kako je ta stranka jedini istinski zagovaratelj promjena spornih naziva ulica u Mostaru.

-Gradonačelnik Ljubo Bešlić je imao tu namjeru te je nekoliko puta u Gradskom vijeću Mostara službeno predlagao da se imena tri spomenute ulice, koje su svoje ime dobile u ratu, promijene i da se tim ulicama daju imena po poznatim mostarskim i bh. pjesnicima, kaže Džeba.

I “ulica” ima mišljenje o ulicama

Dodaje kako o promjeni imena ulica u gradu, i “ulica” ima svoje mišljenje.

-Ono što “ulica” u Mostaru kaže jeste da bi voljela imati, pored imena po mostarskim i bh. pjesnicima, i imena po cvijeću, pa onako, mostarski, u šali kaže da bi naš Safa trebao otvoriti i živjeti u Ulici Suncokreta, kaže predsjednik mostarskog odbora HDZ-a.

Dodaje kako izjave Safeta Oručevića ne treba uzimati ozbiljno, već ih treba smjestiti u prostor nesimpatičnih loših viceva, šala i šega.

-S ovakvim izjavama Safa ulazi zasigurno u ekipu vicmahera i konvertita prijeteći ugroziti prvake u ovom poslu poput Stjepana Mesića ili Željka Komšića.

Ističe kako je njima dozvoljeno da, u slučaju Mesića, može veličati ustaške ideje i ciljeve ( ili u slučaju Komšić, držati u uredu sliku na zidu osobe koja je otvoreno podržavala ustaški pokret, željela Hrvatsku do Drine i osnivača logora Dretelj, a danas su i Komšić i Mesić prvaci antifašističke riječi. No, mediji Sarajeva to uredno i namjerno zataškavaju, kriju od javnosti, ali su ti činjenični dokazi, video i pisani, na sreću istine i pravde neizbrisivi, kaže Džeba.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Bitka za Zavrtaljku jedna od najbrilijantnijih bitaka Domovinskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Brojno izaslanstvo dužnosnika HDZ BiH na svim razinim vlasti odalo je danas 27. siječnja 2019. godine počast hrvatskim braniteljima koji su poginuli u Bitci za Zavrtaljku.

Izaslanstvo je predvodila Lidija Bradara, članica Predsjedništva HDZ BiH i predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.

Zajedno s obiteljima poginulih braniteljima te članovima Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, dužnosnici HDZ BiH položili su vijenas pred Spomen obilježjem u Brestovskom, a potom su nazočili misi zadušnici u župnoj crkvi u Brestovskom koje je predvodio mjesni župni fra Ilija Jurić.

Pred oltarom su ovom prigodom bile izložene fotografije poginulih hrvatskih branitelja Kiseljaka.

Inače, Bitka za Zavrtaljku dogodila se 29. siječnja 1994. godine. Tog je dana hrvatskim braniteljima, uspkos snježnom nevremenu uspjelo zauzetu inače nepristupačnu kotu na planini Zahor koja dominira Brestovskom i Bilalovcem, selima pretežno nastanjenim hrvatskim stanovništvom, smještenim na rubnim područjima općine Kiseljak prema Busovači.

Kontrolirati Zavrtaljku značilo je rasterećenje Lašvanske doline koja se nalazila u izuzetno teškom položaju, ali i spječavanje daljnjih zločina tzv. Armije BiH.

Bitci za Zavrtaljku prethodio je zločin nad hrvatskim stanovništvom Medovaca i drugih sela koja gravitiraju Brestovsku i Bilalovcu.

Poseban doprinos u Bitki za Zavrtaljku dali su pripadnici Postrojbi posebnih namjena čijom zaslugom je postrojbama HVO-a bez ikakvih topničkih priprema uspjelo zauzeti ovu strateški važnu kotu.

Pored počasti poginulim hrvatskim braniteljima, s obilježavanja Bitke za Zavrtaljku poslana je i poruka kako bitka za punu jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH još uvijek traje.

„Naši su hrvatski branitelji ginuli braneći svoj dom i obitelj i to nikad ne smijemo zaboraviti. Danas kada nam se pokušava osporiti pravo na jednakopravnos s druga dva naroda u BiH, moramo biti svjesni naše bitke za istinsku jednakopravnost i dalje traju. Mi od njih nećemo nikad odustati jer ni naši branitelji nikad nisu odustajali, ni kad se činilo nemogućim zauzeti kote poput Zavrtaljke koja je bez sumnje jedna od najbrilijatnijih Bitaka u Domovinskom ratu“, kazala je ovom prilikom Lidija Bradara,članica Predsjedništva HDZ BiH i predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.

 

KRVAVI SIJEČANJ 1993.; Dusina – Masakr kojim je Armija BiH započela rat protiv Hrvata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari